- 1 -              Rev 1155/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1155/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušić člana vijeća i Željko Pajalić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz A., OIB:, zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. H., OIB: ... , za Ministarstvo …, zastupanog po zamjeniku općinske državne odvjetnice u O. A. J., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-110/2018-2 od 25. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-56/2017-18 od 26. veljače 2018., ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-56/2017-44 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku na ime razlike plaće isplatiti tužitelju iznos od 15.292,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.875,00 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje ZPP) podnosi tuženik zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena rješenjem ovoga suda broj Revd 2512/2021-2 od 13. srpnja 2021. Traži naknadu troška sastava revizije.

 

3. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Drugostupanjski sud je utvrdio, da je:

 

- tužitelj kao policijski službenik radio u turnusu 12-24-12-48 sati,

- turnus trajao od 7,00 do 19,00 sati, odnosno od 19,00 do 7,00 sati,

- tužitelj dokazao kako je prekovremeno radio pola sata prije početka svakog turnusa, ali da nije dokazao da bi obavljao bilo kakve poslove još i pola sata nakon završetka turnusa.

 

6. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen na temelju čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13), a koja se odredba odnosi na rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima.

 

7. Revizija je dopuštena zbog pravnog pitanja:

 

„Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji i nakon odlaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja službe, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao „vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?“

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Iz prethodno (pod točkom 5.) izloženih utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da tužitelju nije priznato kao redovan rad ''vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji i nakon odlaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja službe''. No, osim toga, suprotno revizijskim navodima pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od prakse ovog, revizijskog suda.

 

10. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. (na koju se revident poziva navodeći je kao razlog važnosti postavljenog pitanja), kao i u više svojih odluka u istovrsno izjavljenim revizijama (odluke poslovni broj Revr-720/18 od 12. svibnja 2020., Revr-1668/12 od 26. travnja 2016., Rev-1800/2018 od 12. ožujka 2019.), zauzeo pravno shvaćanje da se vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04, odnosno čl. 65. Zakona o radu, ''Narodne novine'' broj 149/09, 82/12, 73/13 i 93/14) podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, u skladu s odredbom čl. 39. (tamo mjerodavnog) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 92/04), tužitelju može honorirati i po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

 

11. S tim shvaćanjem je suglasno i ovo vijeće revizijskog suda pa je tužitelju, pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13), po osnovi rada u turnusima, honorirano vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena.

 

12. Zato je, primjenom čl. 393. st. 1. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke.

 

13. Zahtjev za naknadu troška revizijskog postupka nastalog podnošenjem odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

Zagreb, 30. studenog 2022.