1

Poslovni broj: Gž-1392/2022-2

 

Poslovni broj: Gž-1392/2022-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja R.-S. d.o.o., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćnici N. B., odvjetnici iz R., protiv tuženika Z. S., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćnici Š. L., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-732/2021-8 od 3. lipnja 2022., 30. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e  

 

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-732/2021-8 od 3. lipnja 2022. preinačuje tako da se sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R. poslovni broj Ovrv-1432/2021 od 8. ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 1.792,32 kn/237,88 EUR (slovima: tisuću sedamsto devedeset dvije kune i trideset dvije lipe/dvjesto trideset sedam eura i osamdeset osam centi)[1] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 136,43 kn od 26. veljače 2020.,

- na iznos od 181,97 kn od 26. ožujka 2020.,

- na iznos od 183,54 kn od 26. travnja 2020.,

- na iznos od 149,38 kn od 26. svibnja 2020.,

- na iznos od 122,34 kn od 26. lipnja 2020.,

- na iznos od 122,34 kn od 26. srpnja 2020.,

- na iznos od 122,34 kn od 26. kolovoza 2020.,

- na iznos od 122,34 kn od 26. rujna 2020.,

- na iznos od 122,34 kn od 27. listopada 2020.,

- na iznos od 143,73 kn od 26. studenog 2020.,

- na iznos od 171,63 kn od 29. prosinca 2020.,

- na iznos od 213,94 kn od 26. siječnja 2021., sve do isplate, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 425,00 kn/56,41 EUR (slovima: četiristo dvadeset pet kuna/pedeset šest eura i četrdeset jedan cent)[1] i trošak žalbe u iznosu od 412,50 kn/54,75 EUR (slovima: četiristo dvanaest kuna i pedeset lipa/pedeset četiri eura i sedamdeset pet centi)1, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po javnom bilježniku V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-1432/2021 od 8. ožujka 2021. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju novčani iznos u visini od 1.792,32 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, uz naknadu prouzročenog postupka.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.171,88 kn u roku od 8 dana."

 

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 20. lipnja 2022. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da istu preinači na način da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i obveže tuženika da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije dan.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet postupka je plaćanje naknade za grijanje stana, tj. troškova toplinske energije za vremenski period od siječnja do prosinca 2020., a koji troškovi se sastoje od troškova snage kroz utuženo razdoblje, troškova naknade od ožujka do prosinca 2020. i promjenjivih troškova – troškova energije u sezoni grijanja od siječnja do travnja te od listopada do prosinca 2020.

 

5.1. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da se on isključio iz sustava grijanja pa da ne koristi uslugu opskrbe toplinskom energijom zbog čega nije dužan ništa platiti tužitelju.

 

5.2. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tuženik vlasnik stana na adresi R., i da se tijekom ožujka 2019. fizički odvojio iz postojećeg sustava grijanja na način da je ovlaštena tvrtka izvršila demontažu postojećeg mjerila toplinske energije i ugradnju čepova (blindiranje) na ulaznom vodu u stan, pa da stoga u predmetnom stanu nema grijaćih tijela. Isto tako, da tuženik prilikom poduzimanja aktivnosti u namjeri da isključi korištenje toplinske energije u svom stanu nije postupio prema propisanom postupku izdvajanja iz sustava centralnog grijanja sukladno članku 45. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/2013., 14/2014., 27/2015., 76/2017., /6/2018., 96/2018., 86/2019 i 118/2019; dalje: ZTTE).

 

5.3. Prvostupanjski sud je iskazom svjedoka M. Č. i R. S. utvrdio da u zgradi u kojoj se nalazi stan tuženika nije proveden cjelokupni postupak izdvajanja zgrade iz sustava korištenja toplinske energije te je određeni segment suvlasnika odustao od namjere izdvajanja i nastavio se u svojim stanovima koristiti uslugom tužitelja. Uklanjanjem radijatora i poduzimanjem drugih tehničkih radnji, tuženik da se samovoljno izdvojio iz sustava grijanja, pa kako u utuženom razdoblju nije mogao koristiti toplinsku energiju, to da nije u obvezi platiti opskrbu toplinskom energijom koja se pruža zgradi i tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju nije pružio tuženiku. Naplata da bi bila protivna općim odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), odnosno suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a te načelu jednake vrijednosti činidbe iz članka 7. ZOO-a. Nametanje obveze da stranka bude priključena na sustav centralnog grijanja bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava na osobni trošak kad takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima, da bi predstavljalo nerazmjeran teret za potrošača i nepošteno postupanje prema potrošaču sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Činjenica da tuženik nije na zakonit način proveo postupak izdvajanja iz zajedničkog sustava grijanja da može utjecati samo na njegov odnos sa ostalim suvlasnicima, odnosno vlasnicima posebnih dijelova predmetne nekretnine, što je irelevantno za donošenje zaključka da davatelj takve vrste usluge nije ispunio svoju ugovornu obvezu i tuženiku isporučio toplinsku energiju.

 

5.4. Zbog toga je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, a sud je primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) obvezao tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka čija je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa).

 

6.  U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da za svoju odluku nije dao jasne razloge. Ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge i istu je moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud povodom žalbi stranaka pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava te ističe da u situaciji kada tuženik nije proveo propisani postupak izdvajanja iz sustava centralnog grijanja prema članku 45. ZTTE-a, i dalje ostaje u obvezi plaćanja dijela troškova toplinske energije. Ponavlja da obveza troškova toplinske energije svakog pojedinog suvlasnika u višestambenoj zgradi spojenog na zajednički sustav centralnog grijanja, nastaje na zajedničkom obračunskom mjernom mjestu – zakonitom mjerilu u toplinskoj podstanici. Na dijelu zajedničkih instalacija između zajedničkog obračunskog mjernog mjesta i odvojaka cijevnog sustava u svakom pojedinom stanu postoji zajednička potrošnja u obliku toplinskih gubitaka. Zato svaki pojedini vlasnik stana ima obvezu sudjelovati u nastalim zajedničkim troškovima pored samih troškova toplinske energije za njegov stan. U vrijeme koje je obuhvaćeno tužbom da je na snazi bio i Ugovor o potrošnji toplinske energije koji su putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade sklopili s kupcem toplinske energije. U troškove koje bi trebao platiti tuženik da ulaze troškovi održavanja toplinske podstanice i instalacija centralnog grijanja, troškovi gubitka toplinske energije u toplinskoj podstanici i na zajedničkom dijelu instalacija centralnog grijanja koji nastaje na strani nakon zajedničkog obračunskog mjernog mjesta i fiksni troškovi toplinske energije tzv. paušala, odnosno troškova priključne snage.

 

7.1. Postupak izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava propisan je člankom 45. stavak 1. ZTTE-a. U stavku 2. istog članka propisano je da je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom. Dok je u stavku 3. istog članka propisano da je krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

 

7.2. Ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom sklapa ovlašteni predstavnik suvlasnika i taj se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine u smislu članka 11. stavak 5. ZTTE-a pa izdvajanjem samostalne stambene cjeline tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ne prestaje obvezivati tuženika, te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu na tužitelja.

 

7.3. Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 94/14., 27/15. i 124/15.; dalje: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, a ako ona ne postoji, priključna snaga se utvrđuje na način propisan člankom 2. stavak 2. točka 3. Pravilnika. Zbog toga je sukladno članku 45. stavak 3. ZTTE-a tuženik kao krajnji kupac iz stavka 1. navedenog članka dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, imajući u vidu da je krajnji kupac iz stavka 1. onaj koji se na zajedničkom mjerilu toplinske energije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

 

7.4. Po ocjeni ovog suda, tuženik i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage i naknade vezane uz troškove grijanja. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

 

7.5. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na glavnicu od 1.792,32 kn sa zakonskom zateznom  kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od njegovog dospijeća do isplate kako je to specificirano u izreci ove odluke.

 

8. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, to je ovaj sud sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a donio odluku i o cjelokupnim troškovima postupka.

 

8.1. Na temelju članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21.) tužitelj ima pravo na plaćenu javnobilježničku nagradu od 100,00 kn uvećano za iznos PDV-a od 25,00 kn ili ukupno na iznos od 125,00 kn. U parničnom postupku tužitelju se priznaje trošak zastupanja na ročištu 4. svibnja 2022. u iznosu od 250,00 kn te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 50,00 kn. Ukupni trošak postupka od podnošenja prijedloga za ovrhu pa do donošenja prvostupanjske presude, a koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 425,00 kn. Tužitelju se ne priznaje trošak sastava podneska od 28. rujna 2021. jer takav podnesak ne postoji u spisu, te troškovi ovršnog postupka iznad dosuđenog iznosa od 125,00 kn.

 

8.2. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je dosuđen i trošak za sastav žalbe u visini nagrade prema Tbr. 10.1. Tarife u iznosu od 312,50 kn te pristojba na žalbu u iznosu od 100,00 kn ili ukupno 412,50 kn.

 

9. Pobijana odluka preinačena je primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

             

Koprivnica, 30. studenog 2022.