Poslovni broj Gž-3830/2020-

Poslovni broj Gž-3830/2020-

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja: D. N. (OIB: ...), Š., kojega zastupa punomoćnik A. G., odvjetnica u Š., protiv tuženika: 1. RH zastupane po z.z.-u Općinskom državnom odvjetništvu u Š.; 2. J. N. (OIB: ...), Š., 3. I. N. (OIB: ...), G., 4. S. N. (OIB: ...), Š., 5. S. P. (OIB: ...), G., 6. B. N. (OIB: ...), K., U., 7. D. S. (OIB: ...), G., 8. L. N. (OIB: ...) pok. B., Z., 9. M. N. (OIB: ...) pok. B., G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-739/17 od 24. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2022.,

r i j e š i o    j e

              Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-739/17 od 24. lipnja 2020. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje u fazu glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom tužitelj odbijen sa zahtjevom radi utvrđenja da je isključivi vlasnik fizičkog dijela nekretnine katastarske oznake čest.z. ... k.o. G., površine 570 m2, označen slovima A-B-C-D-E-F-A na skici mjesta očevida i dopuni iste skice izrađenoj od vještaka G. d.o.o. od 22. veljače 2019. koja su skica i dopuna sastavni dio presude (točka I. izreke). Odbijen je i zahtjev tužitelja radi naknade troškova postupka u točki II. izreke.

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) uz prijedlog da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači a podredno ukine.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega treba reći da pobijana presuda ne trpi od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti od one sadržane u točki 11. st. 2. citiranog članka jer pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o pravnom stajalištu suda pa ju je moguće ispitati.

6. Međutim ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je za sada dvojbena pravilnost u primjeni materijalnog prava.

7. Tužitelj je ustao tužbom radi utvrđenja da je isključivi vlasnik realnog dijela nekretnine (dio čestice z. ...). Tužio je Republiku Hrvatsku kao zemljišnoknjižnog vlasnika i 2.-9.-tuženike kao sunasljednike i slijednike G. N. (djeca i unuci) tvrdeći da je njihov zajednički prednik G. N. izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine koja je diobom sa sunasljednicima i pravnim poslovima sklopljenim sa 8. i 9.-tuženicima postala vlasništvo tužitelja.

8. Nakon provedenog opsežnog dokaznog postupka sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako se tužba temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva stečeno osnovom pravnih poslova sklopljenih sa sunasljednicima zajedničkog prednika koji je pak vlasništvo stekao na temelju zakona putem instituta izvanredne dosjelosti u kojoj situaciji dolazi u primjenu odredba čl. 119. st. 1. i 2., čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV). Naime, zaključuje sud prvog stupnja da u situaciji kada se tužbeni zahtjev činjenično temelji na tvrdnji o stjecanju prava vlasništva pravnim poslovima tada nije bilo uvjeta za udovoljenje istom budući se po toj osnovi vlasništvo steče upisom u zemljišnu knjigu dok pravni posao predstavlja samo osnovu za stjecanje. Utoliko je sud smatrao da nije potrebno ocjenjivati rezultate provedenog dokaznog postupka i pri tome se pozvao i na odluku Vrhovnog suda RH Rev-874/2015. U konačnici sud smatra kako odbijajuća odluka u ovoj parnici ne predstavlja procesnu zapreku za vođenje parnice radi utvrđenja prava vlasništva na temelju dosjelosti kao drugog pravnog osnova.

9. Tužitelj u žalbi ne pobija utvrđenje da je zahtjev činjenično utemeljio na tvrdnji kako je izvanknjižno vlasništvo stekao pravnim poslovima (dioba, kupoprodaja i darovanje) sklopljenim sa sunasljednicima ali je istovremeno još od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 1.-tuženika RH a tako i tijekom cijelog parničnog postupka tvrdio kako je vlasništvo stečeno i dosjelošću pa smatra da je sud bio dužan ispitati i odlučiti i o tim tvrdnjama.

10. Žalbene tvrdnje tužitelja ovo vijeće prihvaća kao pravilne. Temeljna je tvrdnja tužitelja da su njihov zajednički prednik G. N. a prije njega i ostali prednici u dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmeta spora dok su stranke ovog postupka kao sunasljednice diobom u obitelji podijelile cjelokupnu ostavinsku imovinu zajedničkog prednika G. N. pa je tako tužitelju na temelju toga i pravnih poslova sklopljenih sa 8. i 9.-tuženicima pripala u samovlasništvo utužena nekretnina. Iz ovakvih tvrdnji sud je prvog stupnja pogrešno ocijenio da se tužba temelji isključivo na stjecanju prava vlasništva osnovom pravnog posla već naprotiv navođenjem pravnih osnova temeljem kojih bi predmetna nekretnina prešla u isključivi posjed tužitelja i pozivanjem na dugogodišnji nesmetan posjed prednika tužitelj se činjenično opredijelio i za pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

11. Sud je prvog stupnja propustio utvrditi činjenice od kojih ovisi primjena odredbi čl. 159. i  160. ZV-a kako u odnosu na 1.-tuženika RH kao knjižnog vlasnika tako i u odnosu na 2.-9.-tuženika budući je ostalo nejasno i neutvrđeno kada bi dosjedanje u odnosu na RH bilo dovršeno o čemu ovisi odgovor na pitanje jesu li 2.-9.-tuženici tada mogli biti vlasnici na temelju zakona da bi se njihova raspolaganja pravnim poslovima mogla cijeniti kroz odredbe o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla kako je to sud prvog stupnja zaključio kada je odbio tužbeni zahtjev. Ukoliko su u momentu raspolaganja pravnim poslovima (dioba, kupoprodaja i darovanje) 2.-9. tuženici bili stvarni vlasnici predmetne nekretnine tek tada bi se moglo prihvatiti pravno stajalište suda prvog stupnja koje potkrjepljuje revizijskom odlukom Rev-874/15. U citiranom je revizijskom postupku prednik tamo tuženika bio zemljišnoknjižnim vlasnikom, dok u ovom postupku tuženici odnosno njihovi prednici to nisu pa se utoliko činjenično razlikuju ova dva predmeta i za sada bi bio preuranjen zaključak suda prvog stupnja za navedeno pravno stajalište.

12. Dakle, u nastavku bi postupka prije svega trebalo utvrditi kada je započelo dosjedanje na predmetnoj nekretnini i kada je dovršeno i uopće pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na 1.-tuženika o čemu su izostali razlozi u pobijanoj presudi. Za pretpostaviti je s obzirom na upis RH kao knjižnog vlasnika da bi se moglo raditi o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu pa ukoliko sud utvrdi takvu činjenicu uvidom u povijesni izvadak prilikom ocjene pretpostavki za dosjedanje potrebno je imati u vidu i odluke Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske", "Radomilja i drugi protiv Hrvatske" i "Jakeljić protiv Hrvatske". Osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 1.-tuženika pretpostavka je od koje ovisi pravna sudbina zahtjeva prema 2.-9.-tuženicima. Utoliko je odlučno utvrditi da li bi i kada bilo stečeno pravo vlasništva dosjelošću u odnosu na 1.-tuženika jer o tome ovisi odgovor na pitanje jesu li sunasljednici (2.-9.-tuženici) nastavili sa dosjedanjem ili su pak pravnim poslovima kako to zaključuje sud prvog stupnja raspolagali u trenutku kad su već bili vlasnicima nekretnine stečene na temelju zakona u odnosu na 1.-tuženika.

13. Iz tih je razloga u daljnjem tijeku postupka potrebno ocijeniti sve rezultate raspravljanja ne samo temeljem odredbe čl. 114., 115. i 119. ZV-a već i čl. 159. i 160. ZV-a u odnosu na sve tuženike u postupku i u tom pravcu utvrditi samostalnost i poštenje posjeda te potreban tijek vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naravno potrebno je cijeniti i tvrdnje tužitelja i njegovih sunasljednika i u okviru rezultata raspravljanja donijeti zaključak o predmetu diobe i realizaciji iste vršenjem samostalnog posjeda i bi li tužitelju i u kojem opsegu pripadalo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, pri čemu će naročito imati u vidu očitovanja tuženika sa ročišta od 6. veljače 2020. u pogledu površine predmetne nekretnine. Naime, iz tog zapisnika bi proizlazilo kako tužitelj zastupa tezu da bi stekao u vlasništvo nekretninu u površini označenoj A-B-C-D-E-F-A na skici izrađenoj od vještaka G. d.o.o. dok su 2., 3. i 4.-tuženici izjavili da bi predmetom diobe imao biti ta ista nekretnina samo u površini označenoj A1-B-C-D-D1.

14. Nakon što na izloženi način sud prvog stupnja upotpuni činjenično stanje ponovno će ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva i to u odnosu na 1.-tuženika RH isključivo primjenom čl. 159. i 160. ZV budući tužitelj ne tvrdi da bi u odnosu na ovog tuženika pravo vlasništva stekao pravnim poslom već izvanrednom dosjelošću te će o rezultatima raspravljanja ponovno izvesti zaključak je li na tuženike 2.-9. kao sunasljednike primjenjivo stajalište iz pobijane presude utemeljene na institutu stjecanja prava vlasništva pravnim poslom ili bi se pak i u odnosu na te tuženike radilo o stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

15. Iz tih je razloga žalbu tužitelja valjalo usvojiti i presudu suda prvog stupnja ukinuti sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a jednako kao i odluku o parničnom trošku osnovom čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a o čemu će sud također ponovno odlučiti u novoj zakonitoj odluci.

U Rijeci, 30. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar, v.r.