- 1 -              Rev 409/2020-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 409/2020-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB …, iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., OIB …, kojeg po punomoći zastupaju Odvjetničko društvo G. i p., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-262/2019-2 od 10. lipnja 2019., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1045/04-147 od 5. prosinca 2018., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-262/2019-2 od 10. lipnja 2019., u točki 2. izreke, na način da se u odnosu na taj dio (u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 89.912,41 kunu s kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, te da mu nadalje a počevši od 1. ožujka 2017. godine plaća rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 709,60 kuna sa zakonskim kamatama na dospjele a neisplaćene iznose) odbija žalba tuženika, kao neosnovana i u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1045/04-147 od 5. prosinca 2018.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.875,00 kuna (248,85 eura po fiksnom tečaju 7,53450) u roku od 8. dana, dok se odluka o troškovima nižestupanjskog postupaka ostavlja se za konačnu odluku.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

I. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove naknade štete isplati iznos od 347.125,36 kuna s kamatama koje po važećoj stopi teku na iznos od 155.000,00 kuna od 5. prosinca 2018. do isplate, a na mjesečne iznose rente za trajnu tuđu njegu i pomoć od prvog u slijedećem mjesecu, dok za mjesečne iznose rente zbog izgubljene zarade od petnaestog u mjesecu za tekući mjesec, da mu nadalje plaća, počevši od 1. kolovoza 2017., rentu na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 608,94 kuna s kamatama na dospjele, a neisplaćene iznose a koji dospijevaju prvog u sljedećem mjesecu, te počevši od 1. ožujka 2017., rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 709,60 kuna s kamatama na dospjele obroke a koji dospijevaju petnaestog u mjesecu za tekući mjesec.

 

1. 2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 2.000,00 kuna s kamatama na taj iznos.

 

1. 3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 163.668,75 kuna s kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 5. prosinca 2018. do isplate, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke).

 

2. 1. Presudom suda drugog stupnja u točki 1. izreke potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1045/04-147 od 5. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 95.000.00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 5. prosinca 2018. do isplate, te da počevši od 1. kolovoza 2017. pa nadalje plaća rentu na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 608,94 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, po važećoj stopi, na sve dospjele, a neisplaćene iznose počevši od prvog u slijedećem mjesecu, pa do isplate.

 

2. 2. Drugostupanjskim pobijanim rješenjem točki 2. izreke preinačena je navedena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je naloženu tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 89.912,41 kunu s kamatama do isplate, te da mu nadalje a počam od 1. ožujka 2017. plaća rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 709,60 kuna sa zakonskim kamatama na dospjele a neisplaćene iznose na način da je u tom dijelu, zbog zastare, tužbeni zahtjev odbijen.

 

2. 3. U točki 3. izreke ukinuta je navedena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 162.212,95 kuna s kamatama, kao i u odluci o troškovima postupka, te u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, dok je u točki 4. izreke, vezano za troškove žalbenog postupka odluku ostavio za ponovno suđenje, prvostupanjskom sudu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u odnosu na točku 2. izreke, tuženik pravovremeno podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti preostali tužbeni zahtjev tužitelja, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije, predlaže istu odbaciti, odnosno odbiti, te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, kao posljedice prometne nezgode od 1. prosinca 2003., u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8. U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točki 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

9. Podnoseći reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a tužitelj je postavio sljedeća pitanja:

 

              "1. Je li za ocjenu osnovanosti prigovora zastare potraživanja u smislu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima relevantno utvrđenje kada je tužitelj saznao za opseg i visinu štete, konkretno smatra li se saznanjem za štetu i visinu štete datum donošenja odnosno primitka rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu i određuje visina najniže svote osiguranja?

 

              "2. Kada dospijeva i od kada teče zastarni rok za štetu koju u osnovi predstavlja razlika između invalidske mirovine i plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod svoga poslodavca da nije stradao u prometnoj nezgodi, odnosno predstavlja li takva šteta buduću imovinsku štetu koja nastaje tek pravomoćnošću rješenja o priznanju prava na mirovinu?

 

              "3. Jesu li za pravilnu primjenu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosiama u dijelu ocjene saznanja za visinu štete mjerodavne i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje se odnose na donošenje rješenja o mirovini i načinu isplate mirovine?".

 

10. Kao razloge važnosti prvom i drugom postavljenom pitanju navedene su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2774/2015., Rev-842/2007., Revr-915/2014., Revr-1814/2012. i Rev-x-250/2013., dok u odnosu na treće postavljeno pitanje nisu izneseni razlozi njegove važnosti, pa za to pitanje nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za odlučivanje o tome pitanju.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj umirovljen 26. svibnja 2006.,

- da je tužitelj zahtjev za naknadu te štete, koja je predmet revizijskog postupka, podnio 9. listopada 2009.,

-da je šteta uzrokovana kaznenim djelom, te da primjenom odredbe čl. 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 25/05, 41/08, 125/11 i 78/15), naknada štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja,

- da je osiguranik tuženika pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 i 105/04 - dalje KZ), koji je bio u primjeni u vrijeme štetnog događaja, za koje je djelo bila zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a da čl. 19. st. 1. podstavak 5. istog zakona zastara kaznenog progona za navedeno kazneno djelo nastupa kada od počinjenja kaznenog djela protekne vrijeme od pet godina,

- da je kaznena presuda pravomoćna 26. siječnja 2005.

 

12. Na temelju navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je, kao neosnovan, prigovor zastare u odnosu na zahtjev za izgubljenu zaradu i rentu zbog izgubljene zarade cijeneći da od umirovljenja tužitelja do postavljanja tog zahtjeva nije proteklo vrijeme potrebno za zastaru, a navedeno shvaćanje je obrazložio na slijedeći način:

 

              "Tužitelj je zahtjev za isplatom izgubljene zarade (između naknade za bolovanje i plaće koju bi ostvarivao da je ostao u radnom odnosu) podnio dana 29. 06. 2005. godine, stranke su na ročištu 05. 06. 2006. godine učinile nespornim da je tužitelj umirovljen dana 26. 05. 2006. godine, a tužitelj je podneskom od 09. 10. 2009. godine preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva tražeći naknadu štete u vidu izgubljene zarade između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarivao da je ostao u radnom odnosu. (...) Odredbom čl. 377. st. 1. ZOO propisano da kada je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da prekid zastarijevanja krivičnog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete.

 

              Uvidom u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-48/04 utvrđeno je da je istom okr. T. M. oglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće - opisano u čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona. Navedena presuda pravomoćna je danom donošenja 26. siječnja 2005. godine.

 

              Odredbom čl. 19. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 i 105/04) predviđeno je da se kazneni postupak ne može pokrenuti kad protekne pet godina od izvršenja kaznenog djela s propisanom kaznom od 3 godine zatvora, a o čemu se radi u ovom slučaju. Obzirom da od pravomoćnosti kaznene presude do podnošenja zahtjeva nije proteklo više od pet godina u smislu čl. 377. ZOO, prema uvjerenju ovog suda nije nastupila zastara zahtijevati naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja na ime izgubljene zarade počevši od 01. 06. 2006. godine.".

 

13. Drugostupanjski sud smatra da je u svakom slučaju, bilo primjenom odredbe čl. 376. ili čl. 377. ZOO-a, zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2006., pa nadalje, a koji je podnesen sudu 9. listopada 2009., podnesen izvan zastarnog roka, pa je u tom dijelu žalbu tuženika prihvatio i primjenom čl. 373. t. 3. ZPP-a, u tom dijelu,  preinačio prvostupanjsku presudu, odnosno odbio zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izgubljene zarade.

 

14. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

15. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s naprijed navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je u odnosu na navedena pravna pitanja, koja se odnose na pitanje zastare i primjenu odredbe čl. 376. i čl. 377. ZOO-a na konkretni slučaj, tužitelj dao razloge važnosti navedenog pitanja, a prema shvaćanju ovoga suda izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o pitanju zastare je pogrešno i protivno shvaćanju ovoga suda.

 

16. 1. Naime, u odluci revizijskog suda broj Rev-2774/2015-2 od 6. veljače 2019., na koju se poziva tužitelj, izneseno je pravno shvaćanje po kojem je tužitelj tek konačnim rješenjem HZMO-a saznao koje mu pravo iz mirovinskog osiguranja pripada, od kada mu to pravo pripada, u kojoj visini mu to pravo pripada, odnosno tek je konačnim rješenjem HZMO-a tužitelj saznao sve elemente visine štete, kao i koja će šteta nastajati u budućnosti u vidu izgubljene zarade, te mu je stoga, tek od dana primitka konačnog rješenja HZMO-a počeo teći subjektivni rok zastare iz čl. 376. st. 1. ZOO-a. U toj odluci je naglašeno da se početak tijeka zastarnog roka ne može vezivati za privremeno rješenje HZMO-a, s obzirom na sadržaj odredbe čl. 118. Zakona o mirovinskom osiguranju.

 

16. 2. U odluci Revr-915/2014-2 od 5. srpnja 2017., izneseno je pravno shvaćanje prema kojem je šteta nastala kada je utvrđeno pravo tužiteljice na invalidsku mirovinu i kada je utvrđena njezina visina, jer se tek tada mogla znati razlika između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala i mirovine tužiteljice.

 

16. 3. U odluci broj Rev-x-250/2013-2 od 15. listopada 2014., također je izneseno pravno shvaćanje prema kojem potraživanje naknade štete na ime razlike u mirovini dospijeva nakon odlaska u mirovinu, odnosno nakon primitka pravomoćnog rješenja o priznanju mirovine.

 

16. 4. I u odluci broj Revr-1814/2012-3 od 11. prosinca 2013., izneseno je shvaćanje da je šteta nastala tek kada je utvrđeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu i kada je utvrđena njezina visina, jer je tada nastala razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao i mirovine koju će primati.

 

16. 5. Konačno, u odluci broj Rev-842/2007-2 od 29. listopada 2008., izneseno je shvaćanje prema kojem je za pitanje zastare odlučno utvrditi kada je tužitelju dostavljeno rješenje o naknadi za vrijeme nezaposlenosti i kada mu je dostavljeno rješenje o pravu na invalidsku mirovinu, jer tek od tada zastara tih potraživanja počinje teći.

 

17. Prema navedenom, za ocjenu osnovanosti prigovora zastare potraživanja u smislu odredbe čl. 376. ZOO-a relevantno je utvrđenje kada je tužitelj saznao za opseg i visinu štete, u ovom slučaju kada je primio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu i određuje visina mirovine. Stoga i zastarni rok za štetu, koju u osnovi predstavlja razlika između invalidske mirovine i plaće koju bi tužitelj ostvarivao kod svoga poslodavca da nije stradao u prometnoj nezgodi, počinje teći primitkom rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu i određuje visina, a ta tražbina dospijeva primitkom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na mirovinu.

 

18. S obzirom da je tužitelj umirovljen 26. svibnja 2006., a da je zahtjev za naknadu te štete koja je predmet revizijskog postupka, podnio 9. listopada 2009., nižestupanjski sudovi nisu, iako su trebali, utvrdili kada je tužitelj primio konačno i pravomoćno rješenje HZMO-a o priznavanju prava na mirovinu i o visini mirovine, pa je upitno je li temeljem odredbe čl. 376. ZOO-a došlo do zastare navedene tražbine tužitelja. Međutim, neovisno o tome, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju na pitanje zastare navedene tražbine primijenio odredbu čl. 377. st. 1. ZOO-a u svezi čl. 19. st. 1. KZ-a kada je ocijenio da  kazneni progon štetnika povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete. S obzirom da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-48/04 T. M. oglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće - opisano u čl. 272. st. 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po čl. 272. st. 2. KZ-a, te je s obzirom da je navedena presuda pravomoćna 26. siječnja 2005., došlo do prekida zastare predmetne naknade štete u smislu čl. 377. st. 1. ZOO-a i ona je ponovo počela teći od 27. siječnja 2005. Kako je odredbom čl. 19. st. 1. KZ-a, i to njegovom novelom (''Narodne novine'' broj 111/03), koja se u ovom slučaju primjenjuje jer je ta Novela KZ-a stupila na snagu i koja je u primjeni od 1. prosinca 2003. (čl. 156. ZID KZ-a) predviđeno da se kazneni postupak ne može pokrenuti kad protekne pet godina od izvršenja kaznenog djela s propisanom kaznom od 3 godine zatvora, a o čemu se radi u ovom slučaju, budući da od pravomoćnosti kaznene presude (26. siječnja 2005.) do podnošenja zahtjeva (9. listopada 2009.) nije proteklo više od pet godina u smislu čl. 377. ZOO-a, prema shvaćanju ovoga suda nije nastupila zastara zahtijevati naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja na ime izgubljene zarade počevši od 01. lipnja 2006.

 

19. Slijedom navedenog, budući da predmetna tražbina tužitelja nije u zastari revizija tužitelja je osnovana, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu u navedenom dijelu i presuditi kao u izreci.

 

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je obvezati tuženika na naknadu troškova revizijskog postupka i to troška sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kn po Tbr. 10. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14) i PDV-a na navedeni iznos od 25%, u iznosu od 375,00 kn, ukupno 1.835,00 kn (248,85 eura).

 

21. Odluka o troškovima nižestupanjskog postupaka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a) s obzirom da je drugostupanjskom odlukom u točki 3. njezine izreke djelomično ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen u tom dijelu na ponovno suđenje.

 

22. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju, jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 29. studenoga 2022.