- 1 -              Rev 1844/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1844/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., protiv tuženice I. W. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici J. O. J., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-856/2018-2 od 7. studenoga 2018., ispravljene rješenjem broj Gž-856/2018-5 od 21. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2036/08-84 od 20. srpnja 2018., ispravljena rješenjem broj P-2036/08-108 od 25. siječnja 2019., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv-6798/2003 od 11. rujna 2003. kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 385.602,99 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to specificirano u toč. I. izreke. Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 95.034,00 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a iz razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1.  toč. 1. i 3. ZPP. Predlaže preinačiti podredno, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice nije osnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ista ukazuje. Pritom, drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, te ocijenio pravilnim primjenu materijalnog prava i svoju odluku donio pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa po računima u razdoblju od 17. lipnja 2002. do 27. rujna 2002. (koji sadrže pečat ljekarne W. i potpis tuženice), izdanih s naslova isporučenih a neplaćenih lijekova te ostale trgovačke robe iz asortimana tužitelja isporučenih za potrebe ljekarne tuženice, temeljem Kupoprodajnog ugovora broj: 10-05-UO2-00415/99 kojega su sklopili tužitelj kao prodavatelj i tuženica (vlasnica Ljekarne W.) kao kupac, a prema kojem tužitelj prodaje, a tuženica kupuje lijekove i ostalu trgovačku robu iz asortimana tužitelja, time da tuženica kao jamac platac preuzima neograničenu solidarnu odgovornost za sve obveze koje proizlaze iz ugovora.

 

9. Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili u cijelosti osnovanim, uz obrazloženje, u bitnom:

 

- da je tuženica, kao prodavatelj, ljekarni P. P., kao kupcu, Kupoprodajnim ugovorom od 8. srpnja 2002. prodala liječničku opremu, namještaj, osnivačka prava i pravo na nastavak vođenja uhodane liječničke djelatnosti,

 

- da je ugovoreno da će se iznos kupoprodajne cijene od 50.000 Eur u kunskoj protuvrijednosti isplatiti na način da kupac za taj iznos preuzima obvezu kao dužnik prema tužitelju kao vjerovniku temeljem Ugovora o preuzimanju duga (sklopljenim istoga dana između tužitelja i kupca i kojim je utvrđeno da tuženica s naslova dospjelog duga ima obvezu prema tužitelju u ukupnom iznosu od 776.359,42 kn),

 

- da će kupac preuzeti ukupnu zalihu trgovačke robe zatečene u ljekarni na dan preuzimanja ljekarne, po nabavnoj cijeni i temeljem inventurnog popisa, a tuženica se obvezuje kupcu ispostaviti račun,

 

- da tuženica ostaje u obvezi podmirenja svih obveza nastalih u vezi poslovanja privatne ljekarne i to od početka rada do dana prestanka rada, tj. dana popisa odnosno inventure zatečene robe, i da svi usmeni prigovori i dogovori koji nisu obuhvaćeni ugovorom ne proizvode nikakav učinak,

 

- da je ljekarna tuženice prestala s radom 30. rujna 2002., te da iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Z. R. proizlazi da visina potraživanja tužitelja prema tuženici na taj dan iznosi 385.602,99 kn,

 

- da je tužitelj 15. lipnja 2004. obavijestio tuženicu o zatvaranju računa za ukupan iznos od 447.739,21 kn što se odnosi na račune od kolovoza 2001. do 7. svibnja 2002., a svi su plaćeni 25. studenog 2002.,

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1575/06 od 20. studenog 2017. odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženice protiv L. P. P. radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 8. srpnja 2002. kao i zahtjev za poništenje tog ugovora.

 

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava, sudovi su pravilno primijenili odredbe čl. 17. st. 1., 262. st. 1. i 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), jer je prvostupanjski sud, suprotno navodima u reviziji, ocijenio sve pravno relevantne okolnosti i sukladno iznijetim činjenicama i provedenim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno ocijenio sve žalbene razloge, pa se ovaj sud umjesto posebnog obrazloženja, poziva i upućuje na razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude, koje u cijelosti prihvaća, sve temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.

 

11. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2036/08-84 od 20. srpnja 2018. ispravljena rješenjem broj P-2036/08-108 od 25. siječnja 2019. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-856/2018-2 od 7. studenoga 2018. ispravljena rješenjem broj Gž-856/2018-5 od 21. ožujka 2019.

 

12. Pretežni revizijski razlozi kojima tuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni (čl. 385. ZPP) nisu cijenjeni.

 

13. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP, valjalo je reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 29. studenoga 2022.