- 1 -              Revt 261/2018-2

Broj: Revt 261/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N., OIB ..., vlasnika ..., S., V., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u B., protiv tuženika M. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1985/14-2 od 31. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru, broj P-414/2011-18 od 7. siječnja 2014., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu od 916.293,00 kn s pripadajućim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 57.812,00 kn (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška od 12.974,00 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, neosnovano tužitelj ističe da se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbene navode da je tuženik dopisom od 13. prosinca 2007. bio suglasan s predajom stroja uz prethodni dogovor oko međusobnih obveza jer je drugostupanjski sud na temelju dopisa tuženika od 4. veljače 2008., 23. prosinca 2008. i 3. veljače 2009., izveo drugačiji zaključak.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu 916.293,00 kn s pripadajućim kamatama i to s osnova naknade štete kao i izmakle koristi za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala kao najmodavcu u razdoblju od 15. veljače 2008. do 27. srpnja 2009. i to zato što mu je tuženik kao najmodavac nakon otkaznog roka odbio predati predmet najma (stroj, opremu i alate).

9. Tužitelj tvrdi da je bio u poslovnom odnosu na temelju ugovora od 30. lipnja 1998. na temelju kojeg je tuženom predao u najam strojeve i opremu, kojim su istovremeno ugovorili otkazni rok od 90 dana od potpisa raskida ugovora. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je tužitelj dopisom od 15. studenoga 2007. otkazao navedeni ugovor te je pozvao tuženika da odredi datum kad može doći demontirati stroj; da je tuženik dopisom od 4. veljače 2008. izvijestio tužitelja da je stroj više godina u kvaru, da stroj može preuzeti kad god želi počevši od tog dana, tj. bilo koji dan u tjednu u vremenu od 8 do 15 sati, da je sva oprema spremna i može je preuzeti odmah te moli tužitelja da ga obavijesti dan ranije prije preuzimanja stroja; da je tuženik ponovno dopisom od 23. prosinca 2008. obavijestio tužitelja da je suglasan da tužitelj preuzme svoj stroj te ponovno 3. veljače 2009. obavijestio tužitelja da može stroj preuzeti stroj kad god želi i da ga samo obavijesti dan prije o točnom datumu preuzimanju; da je tužitelj obavijestio dopisom od 3. travnja 2009. obavijestio tuženika da zbog prije preuzetih obveza nije bio u mogućnosti preuzeti stroj i opremu te da će o datumu preuzimanja obavijestiti tuženika u roku od 8 dana; da je tužitelj 27. srpnja 2009. preuzeo stroj i opremu, odnosno demontirao stroj i izvezao ga iz prostora tuženikove ljevaonice te ga odvezao.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su zaključili da tuženik nije odbijao predati tužitelju predmet najma te da iz dopisa od 4. veljače 2008. (dakle, prije isteka ugovorenog otkaznog roka) proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da stroj može preuzeti kad god želi što je ponovio i u dopisima od 23. prosinca 2008. i 3. veljače 2009. – pa dakle tuženik nije svojim radnjama onemogućio tužitelja u preuzimanju predmeta najma pa zato nije odgovoran ako bi tužitelj eventualno i pretrpio štetu. Uz to utvrđeno je da je stroj bio neispravan još od 2002. te da tužitelj unatoč tuženikovim pozivima u razdoblju od 2002. do 2006. nije popravio. Nadalje, da tužitelj štetu temelji na tvrdnji da je stroj mogao dati u najam društvu F. d.o.o., međutim iz iskaza svjedoka F. I. proizlazi da je navedeno društvo bilo zainteresirano za stroj tijekom 2009. ili 2010. kad je stroj već bio kod tužitelja ali i dalje neispravan, pa eventualni odustanak tog društva od najma stroja nema nikakve uzročno-posljedične veze s razdobljem za koji tužitelj potražuje naknadu štete.

11. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, prema ocjeni ovog revizijskog suda nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Tužitelj se u reviziji poziva na dopis tuženika od 13. prosinca 2007. na okolnost da tuženik nije bio spreman bezuvjetno predati strojeve i opremu, međutim sudovi su u tom smislu cijenili dopise tuženika od 4. veljače 2008., 23. prosinca 2008. i 3. veljače 2009. te na temelju istih zaključili da tuženik nije odbijao predati tužitelju predmet najma niti mu je predaju uvjetovao podmirenjem potraživanja. U tom su smislu neosnovani revizijski navodi tužitelja.

13. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 29. studenoga 2022.