1                            Poslovni broj: II Kž-Us-37/2022-5

Poslovni broj: II Kž-Us-37/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1., članka 329. stavka 1. točke 4. u svezi članka 190. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog K. K. i drugih, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-4/2022. (Kov-Us-3/2022-12) od 13. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog K. K., okrivljenog E. V., okrivljene E. Z., okrivljenog E. K., okrivljenog G. F., okrivljenog I. M., okrivljenog M. B., okrivljenog J. P. i okrivljenog N. T. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kov-Us-4/2022. (Kov-Us-3/2022-12) od 13. listopada 2022., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-74/2022. od 10. listopada 2022., protiv okrivljenog K. K. i drugih, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - zločinačkim udruženjem iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točka 4. u svezi članka 190. stavak 1. i 2. i u svezi članka 52. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. K., J. P. i N. T. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., te protiv okrivljenog E. V., okrivljene E. Z., okrivljenog E. K., okrivljenog G. F., okrivljenog I. M., okrivljenog M. B. i okrivljenog A. R. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom K. K. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. srpnja 2022. (ispravno od 13. listopada 2021.) pa nadalje, okrivljenom E. V., okrivljenoj E. Z., okrivljenom E. K., okrivljenom G. F., okrivljenom I. M. i okrivljenom M. B. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. srpnja 2022. (ispravno od 14. listopada 2021.) pa nadalje, okrivljenom J. P. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. srpnja 2022. (ispravno od 15. listopada 2021.) pa nadalje, okrivljenom N. T. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. kolovoza 2022. (ispravno od 27. svibnja 2022.) pa nadalje i okrivljenom A. R. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 19. kolovoza 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni K. K. po branitelju, odvjetniku R. C. bez navođenja žalbenih razloga. U žalbi predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "usvoji ovu žalbu, ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora i predmet vrati na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Rijeci".

 

3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni E. V. po branitelju, odvjetniku B. J. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti mjeru istražnog zatvora te istu zamijeniti jednom ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP-a".

 

4. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela i okrivljena E. Z. po branitelju, odvjetniku N. R. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje o određivanju istražnog zatvora i odredi da se osumnjičenica ima odmah pustiti na slobodu uz eventualnu primjenu navedenih mjera opreza, posebice mjeru javljanja tijelima policije i centru za ovisnost".

 

5. Žalbu je podnio i okrivljeni E. K. po branitelju, odvjetniku P. P. zbog "povrede iz članka 470. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje".

 

6. Žalbu je podnio i okrivljeni G. F. po branitelju, odvjetniku M. M. zbog "bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. i 3. ZKP/08.) i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08.) s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati ovu žalbu te pobijano rješenje preinači na način da se ukida istražni zatvor i po potrebi odrede mjere opreza, a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno postupanje i odluku zbog svih ranije elaboriranih i ostvarenih žalbenih osnova".

 

7. Žalbu je podnio i okrivljeni I. M. po branitelju, odvjetniku A. D. bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "razloge ove žalbe uvažiti i ukinuti istražni zatvor određen protiv VIII. okrivljenog I. M."

 

8. Žalbu je podnio i okrivljeni M. B. po branitelju, odvjetniku S. M. zbog "pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog Ureda za produljenjem istražnog zatvora protiv devetookrivljenika te da odredi da se isti odmah pusti na slobodu".

 

9. Žalbu je podnio i okrivljeni J. P. po braniteljici, odvjetnici V. R. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i nepostojanja posebnog zakonskog razloga za produljenje istražnog zatvora, odnosno nepostojanja opasnosti od bijega i ponavljanja kaznenog djela u smislu članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP-a" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "razmotri navode žalbe i istu usvoji, ukine pobijano rješenje i vrati ga prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno osumnjičeniku ukine istražni zatvor, odnosno podredno da odredi mjere opreza".

 

10. Žalbu je podnio i okrivljeni N. T. po branitelju, odvjetniku G. M. bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "uvaži razloge ove žalbe te da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenika, podredno da se istom odredi neka od blažih mjera, odnosno da se isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

 

11. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

12. Žalbe nisu osnovane.

 

13. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te u odnosu na okrivljenog K. K., okrivljenog J. P. i okrivljenog N. T. i iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

13.1. Stoga su, neosnovani su žalbeni navodi okrivljene E. Z. kako pobijano rješenje nije valjano obrazloženo kao i da nedostaju određeni i potpuni razlozi o tvrdnji da je ispunjen osnovni preduvjet za određivanje istražnog zatvora, te da nisu ponuđeni uvjerljivi i razumljivi navodi o posebnim razlozima za istražni zatvor te da pobijanim rješenjem nije uopće izloženo i na razumljivim i jasnim razlozima elaborirano iz kojih razloga sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom. Pri tome, neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenog N. T. da je prvostupanjski sud propustio iznijeti razloge i iste valjano obrazložiti za isključenje primjene blažih mjera.

 

 

13.2. Protivno žalbenoj tvrdnji okrivljenog J. P. da je u izreci pobijanog rješenja prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da je izreka rješenja proturječna sama sebi, drugostupanjski sud ističe kako iz točke 1. izreke i točke 3. obrazloženja jasno i nedvosmisleno proizlazi vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Stoga očita omaška u pisanju prvostupanjskog suda kada u točki II. izreke pobijanog rješenja navodi da se u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2022. što predstavlja, datum posljednjeg rješenja o produljenju istražnog zatvora za okrivljenika, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

 

13.3. Neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenog G. F. da su razlozi prvostupanjskog suda nejasni, neprovjerljivi i nedostatni kada kao osobitu okolnost recidiva prvostupanjski sud iznosi konstataciju da je protiv žalitelja u tijeku više kaznenih postupaka zbog istih ili istovrsnih kaznenih djela, a bez da je u pobijanom rješenju ukazano koji su to postupci, pred kojim sudom i zbog kojih točno djela pa da se u tom dijelu pobijano rješenje uopće ne može ispitati čime da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11 ZKP/08. te da se pozivanjem na kaznene postupke u tijeku u kojima žalitelj nije niti nepravomoćno osuđen grubo krši presumpcija nedužnosti okrivljenika. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako su takve tvrdnje već bile predmet razmatranja kako na ovom tako i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je utvrđeno da nisu ostvarene povrede ustavnih i konvencijskih prava na koje se i ovoj žalbi poziva žalitelj. Naime, okolnost da se protiv okrivljenog G. F. vodi više kaznenih postupaka zbog istih i istovrsnih kaznenih djela pa tako zbog kaznenog djela iz članka 328. u svezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. zatim zbog kaznenih djela iz članka 99. stavka 1. KZ/11. te iz članka 263. stavka 1. KZ/11 kao i zbog tri kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te je u više navrata boravio u istražnom zatvoru (što sve proizlazi iz podataka u spisu), samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog okrivljenika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugim postupcima utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kaznena djela, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

14. Prvostupanjski sud zakonito je utvrdio i pravilno obrazložio kako osnovana sumnja da su svi okrivljenici počinili terećena im kaznena djela, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji u vidu tehničkih zapisa, snimki i odgovarajuće dokumentacije, rezultata obavljenih dokaznih radnji pretrage doma i drugih prostora, osobne pretrage i pretrage pokretnih stvari, kao i sadržaja iskaza svjedoka ispitanih u dosadašnjem tijeku postupka, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Naime, prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela za koja se svaki okrivljenik poimence tereti, što je ovdje i ostvareno. Time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Konačnu pak ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga nije u pravu žalitelj M. B. kako ne postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela za koja se tereti, kao i žalbeni prigovori okrivljenog G. F. u kojima iznosi vlastitu analizu i osobnu ocjenu značaja i vjerodostojnosti dokaza na kojima se optužnica temelji jer kako je već naprijed izneseno, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten i ocjenjivati dokaze. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

 

15. Nasuprot žalbenim navodima okrivljenog K. K., J. P. i N. T., prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o okrivljenicima koji nisu državljani R. H., nisu u R. H. u radnom odnosu, niti na njezinom teritoriju imaju prijavljeno prebivalište, niti su osobnim ili obiteljskim vezama vezani za područje R. H. i za koje postoji osnovana sumnja da su na teritorij R. H. dolazili upravo zbog činjenja teških kaznenih djela u cilju ostvarivanja materijalnih sredstava pa imajući u vidu težinu kaznenih djela koja im se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i ovog suda kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da će okrivljenici u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

16. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika K. K., E. V., E. Z., E. K., G. F., I. M., M. B., J. P. i N. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja se u ovom kaznenom postupku okrivljenici terete.

 

16.1. Iz inkriminacija navedenih u činjeničnom opisu optužnice proizlazi da je okrivljeni K. K. pored toga što je osobno dovozio drogu s područja S. i B. i H. u R. H. na područje Istarske županije, još i organizirao dovoženje droge iz S., odnosno B. i H. u R. H. i na područje grada S. putem drugih osoba kao kurira te da je na taj način angažirao okrivljenog J. P. kao i N. T. (obojice državljana BiH) radi prijevoza droge koja je bila namijenjena prodaji drugim osobama na području R. H., okrivljenima M. B., E. V., E. K., G. F. i I. M. te podredstvom okrivljenog E. V. i okrivljenom B. Č. i okrivljenoj E. Z. što prije svega ukazuje na međunarodni element. Izneseno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na iznimnu organiziranost i koordiniranost svih okrivljenika koja je imala međunarodni karakter te njihovu međusobnu povezanost unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, kao i njihovu upornost te odlučnost u protupravnom postupanju, a time i izuzetno visok stupanj njihove kriminalne volje. Ovo osobito kada se ima na umu duljina inkriminiranog razdoblja, brojnost protupravnih radnji te inkriminirani im cilj protupravnog postupanja - krijumčarenja i prodaje droge radi ostvarivanja protupravne imovinske koristi.

 

16.2. Osim izloženog inkriminiranog načina počinjenja i naravi djela za koje se okrivljenici terete, pravilno prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva. Okrivljenici E. V., E. Z., E. K. i I. M. već su prethodno kazneno osuđivani, okrivljeni M. B. je prema vlastitom kazivanju u tri navrata bio u sukobu sa zakonom, a okrivljeni G. F. je osoba protiv koje je u tijeku više kaznenih postupaka zbog istih i istovrsnih kaznenih djela (što je sve detaljno obrazloženo u pobijanom rješenju i podacima iz spisa za svakog pojedinog okrivljenika). Te okolnosti, pored činjenice da su ovi okrivljenici sada osnovano sumnjivi za terećena kaznena djela, upućuju na nužnost daljnje primjene istražnog zatvora u svrhu odvraćanja od protupravnog postupanja.

 

16.3. Na pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije od utjecaja žalbeni prigovor okrivljenog K. K. kako je određivanje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. neosnovano jer je za kazneno djelo za koje je bio osuđen i koju kaznu je izdržao, nastupila rehabilitacija. Protivno takvim žalbenim prigovorima, opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se tereti okrivljeni K. K., a to je da je bio organizator i vođa zločinačkog udruženja koje je bilo osnovano s ciljem kontinuirane nabave, krijumčarenja i daljnje prodaje droge i to krijumčarenjem droge iz S. i B. i H. s odredištem u R. H.. Iz naprijed iznesenog može se zaključiti o visokom stupnju kriminalne volje okrivljenika, njegovoj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju, a i o iznimnoj organiziranosti i koordiniranosti okrivljenika s ostalim članovima unutar zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti. Stoga je osnovan i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika, postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti sa sličnim kriminalnim djelatnostima. Pri tome to ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je okrivljenik počinio sve ono za što se tereti, jer će to tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja ako dođe do potvrđivanja optužnice pa su žalbeni navodi o povredi ustavne presumpcije nedužnosti u cijelosti neosnovani. Osim toga, valja istaknuti da prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela, na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju., pri čemu je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na izvatku iz kaznene evidencije BiH, koji za sada nije utvrđen nevjerodostojnim.

 

17. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup, a protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika J. P. da su prilikom produljenja istražnog zatvora nužni kvalitativno jači razlozi nego u trenutku njegovog određivanja, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (15. listopada 2021.).

 

18. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti što žalbama upiru okrivljenici. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

19. Također, okrivljenici u svojim žalbama predlažu da im sud umjesto istražnog zatvora odredi blaže mjere jer bi se, po njihovom mišljenju, na taj način ostvarila ista svrha pa da stoga nije potrebno posezanje za najtežom mjerom lišavanja slobode. Međutim, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora upućuju da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, ne može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza.

 

20. Protivno žalbenim navodima okrivljene E. Z., E. V., i G. F., koje potkrepljuju praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

21. S obzirom na sve navedeno, bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke su poslovne i obiteljske prilike okrivljenog K. K., E. Z. i G. F., kao i navodi okrivljenog E. K. o nemogućnosti dobivanja odgovarajuće zdravstvene skrbi unutar zatvorskog sustava pa okolnosti koje ističu okrivljenici nisu takve da bi nadmašile potrebu daljnjeg produljenja istražnog zatvora radi općeg interesa i zaštite od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenici počiniti.

 

22. Ni žalbeni navodi okrivljenog J. P. kako za vrijeme trajanja ovog postupka ima mogućnost boravka u R. H. kod daljnje rodbine slijedom čega bi bio dostupan tijelima kaznenog progona, kao i žalbeni navodi okrivljenog N. T. da se sam prijavio u policijsku postaju S., kada je uhićen, ne dovode u sumnju pravilnost i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. 3. ZKP/08.

 

23. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 29. studenog 2022.