1              Poslovni broj: II Kž-474/2022-5

Poslovni broj: II Kž-474/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kv I-84/2022. (K-22/2022.) od 10. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog S. K. zbog dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. ispravno i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 9. veljače 2022.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. K., po branitelju, odvjetniku V. M. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "preinačiti pobijano rješenje i ukinuti istražni zatvor protiv istoga zbog nepostojanja iteracijske opasnosti (članak 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), ili zamijeniti istražni zatvor kombinacijom svih mjera opreza za koje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocijeni da su potrebne kako bi se postigla ista svrha kao i istražnim zatvorom, a podredno tome okrivljenik predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.''

3. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženik.

6. U pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ispravno prvostupanjski sud svoj zaključak temelji na potvrđenoj optužnici, jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

7. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora valja istaknuti kako se optuženiku u ovom kaznenom postupku stavlja na teret veća kriminalna količina i to kaznena djela počinjena na štetu članova obitelji, dva kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na štetu sina i kćeri te kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. i dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11. na štetu supruge. Iz spisa predmeta proizlazi kako je optuženik tempore criminis djelujući u alkoholiziranom stanju uslijed čega je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, iskazao visoki stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje na štetu oštećenih članova obitelji. Nadalje, iz nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju … proizlazi kako je optuženik osoba koja boluje od epilepsije, dugogodišnji ovisnik o alkoholu sa znakovima organskog moždanog oštećenja kognitivnih sposobnosti, osoba kod koje je prisutna narcisoidnost, latentna agresivnost, niži prag tolerancije na frustracije, mogućnost impulzivnih i pretjeranih emocionalnih reakcija, nedostatak odgovornosti i empatije, poteškoće u socijalnom funkcioniranju i smanjena kritičnost, uslijed čega postoji opasnost od ponavljanja djela.

7.1. Slijedom svega navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, kod optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženika i njegove životne dobi ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

8. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza, a koji zaključak suda nije doveden u sumnju niti isticanjem dobi i narušenog zdravstvenog stanja optuženika jer upravo konkretni slučaj predstavlja iznimku sadržanu u odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se istražni zatvor može odrediti protiv osobe koja je navršila 70 godina.

9. Nije u pravu žalitelj kada navodi da se prvostupanjski sud upušta u analizu dokaza optužbe i na temelju istih daje kategoričke ocjene da bi optuženik počinio inkriminirana kaznena djela što je proturječno tvrdnji iz točke 9. obrazloženja pobijanog rješenja da izvanraspravno vijeće prilikom ispitivanja zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora nije ovlašteno analizirati i ocjenjivati dokaze. Naime, prvostupanjski sud ograničava se na iznošenje sadržaja dokaza u svrhu obrazlaganja postojanja osnovane sumnje kao opće pretpostavke za istražni zatvor, ne ulazeći u ocjenu njihove vjerodostojnosti, a ne analizira dokaze da bi utvrdilo kaznenu odgovornost optuženika i stupanj njegove krivnje što je zadaća raspravnog vijeća.

10. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti žalbene tvrdnje optuženika kako bi isti po puštanju na slobodu živio u Z. kod J. M. jer je u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela takvog intenziteta da se niti po ocjeni drugostupanjskog suda mjerama opreza ne bi mogla ostvariti svrha istražnog zatvora.

10.1. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

11. Nadalje, protivno žalbenim prigovorima, drugostupanjski sud, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (9. veljače 2022.).

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. studenoga 2022.