1              Poslovni broj: II Kž-476/2022-5

Poslovni broj: II Kž-476/2022-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D., zbog kaznenog djela iz članka 314. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola, broj K-10/2022. od 24. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, po izricanju nepravomoćne presude, broj K-10/2022. od 24. listopada 2022. protiv optuženog M. D., kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. ispravno i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 8. studenog 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. D., po branitelju, odvjetniku P. P. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "ukidanje istražnog zatvora odnosno zamjena istražnog zatvora mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku.''

3. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Već činjenicom da je optuženi M. D. nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, nesporno je da je ostvarena opća zakonska pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

7. Žalitelj osporava tek opstojnost posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora ističući da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora od godinu dana povrijeđeno načelo razmjernosti.

8. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora valja istaknuti kako je kazneno djelo, za koje je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim, počinjeno za vrijeme roka provjeravanja iz uvjetne osude izrečene presudom Općinskog suda u Pazinu, broj K-147/2020. od 29. lipnja 2020., pravomoćne 10. rujna 2020. zbog kaznenog djela tjelesne ozljede, dok je višestruko kazneno osuđivan pretežito zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga uslijed čega je razvidno kako dosada izrečene sankcije nisu polučile svoju specijalnopreventivnu svrhu i utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Povrh navedenog, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi kako je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, te da se radi o osobi koja je ovisnik o različitim drogama u težem stupnju, a djelo je i počinjeno pod odlučujućim utjecajem droga. Slijedom svega navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, kod optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih djela, koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

9. Stoga, protivno žalbenim prigovorima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao i prvostupanjski sud ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela te nepravomoćno izrečene kazne kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. studenoga 2022.