1

Poslovni broj: UsI-1895/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja M. V. iz Z., OIB: ..., kojega zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., OIB: ... i uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Z., OIB: ...., radi ovrhe komunalne naknade, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 25. studenog 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 29. studenog 2022. godine, 

p r e s u d i o   j e

              I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-5-MJ od 19. travnja 2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja od 10. veljače 2021. godine protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenog 2020. godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 7.812,50 kn/1.036,90 eura, a u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

r i j e š i o   j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za odgodu izvršenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine.

II. Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.

                                                        Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 4. srpnja 2022. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-5-MJ od 19. travnja 2021. godine. Potonjim rješenjem obustavlja se postupak u povodu žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenog 2020. godine. Tim rješenjem nalaže se ovršeniku, ovdje tužitelju, da u roku od osam dana od dana primitka tog rješenja podmiri dugovanje po ovršnom rješenju ovog Ureda, KLASA: UP/I-363-03/2008-18/1248, URBROJ: 251-13-01/01-2008-1 od 2. siječnja 2008. godine, iskazano u točki II. izreke, i to na navedeni račun Grada Zagreba. Prema točki II. izreke rješenja o ovrsi ovršenik duguje na ime glavnice 945,20 kn, i to na navedene pojedinačne iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice.

              2. Tužitelj prvenstveno ističe kako pobijano drugostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su proturječni sami sebi i razlozima rješenja. Osim navedenog, tužitelj ističe da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku. Suprotno utvrđenju naslovljenog suda, tužitelj također ističe i kako sama činjenica neuplaćene pristojbe ne smije biti odlučna za postupanje po žalbi i nikako ne može dovesti do presumpcije da se iz držanja stranke zaključi da je ista odustala od izjavljene žalbe, podnošenje koje je jedno od temeljnih ustavnih prava. Naime, ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko rješenje ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a prvostupanjsko tijelo nije provelo ispitni postupak radi utvrđenja odlučnih činjenica.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine  i rješenje o ovrsi komunalne naknade Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenog 2020. godine, te potražuje naknadu troškova upravnog spora. Podredno, tužitelj predlaže da sud oglasi ništavim rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine i rješenje o ovrsi komunalne naknade Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenog 2020. godine, te traži naknadu troškova upravnog spora.

4. Nadalje, tužitelj predlaže da sud temeljem članka 47. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje, kojim se odgađa izvršenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine do pravomoćnosti odluke u ovom postupku. Naime, provedbom predmetnog rješenja od strane tuženika tužitelju bi nastala nepopravljiva šteta, a osim toga, provedbom predmetnog rješenja tužitelju bi bila nanesena nenadoknadiva šteta.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu ističe da pobijano rješenje tuženika smatra zakonitim, budući da je tuženik pravilno odlučio kada je žalbu izjavljenu protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-5 od 19. travnja 2021. odbio. Ovo iz razloga što je tim rješenjem prvostupanjskoga tijela od 19. travnja 2021. obustavljen postupak povodom žalbe ovdje tužitelja izjavljene protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenog 2020., a budući da tužitelj nije dostavio dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi na žalbu izjavljenu protiv citiranog rješenja od 2. studenog 2020. godine. Slijedom navedenog, zainteresirana osoba predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

8. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje o ovrsi komunalne naknade Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30/002-20-1 od 2. studenog 2020. godine (stranica 5-7 spisa), rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/184, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine (stranica 9-11 spisa), rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2008-18/1248, URBROJ: 251-13-01/01-2008-1 od 2. siječnja 2008. godine, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-5 od 19. travnja 2021. godine, zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-7-MJ od 24. svibnja 2021. godine, te zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-4-MJ od 26. veljače 2021. godine.

9. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 10. svibnja 2022. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za komunalne poslove, KLASA: UP/I-363-03/2020-10/14122, URBROJ: 251-13-31-1/014-21-5-MJ od 19. travnja 2021. godine. Naime, pobijanim prvostupanjskim rješenjem obustavlja se postupak u povodu žalbe M. V. iz Z., od 10. veljače 2021., izjavljene protiv rješenja o ovrsi komunalne naknade, KLASA: UP/I-363-03-2020-10/14122, URBROJ: 251-13-30 002-20-1 od 2. studenoga 2020. Predmetni postupak obustavljen je pozivom na odredbe članka 106. stavka 4. Zakona o upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.) i članka 18. stavka 4. Zakona o upravnim pristojbama („Narodne novine", broj: 115/06.), uz obrazloženje da žalitelj nije postupio prema zaključku prvostupanjskog tijela od 26. veljače 2021., te nije dostavio dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi na žalbu protiv rješenja i na opomenu. Iz spisa predmeta proizlazi da je službena osoba prvostupanjskog tijela utvrdila da žalitelj, ovdje tužitelj, uz žalbu od 10. veljače 2021. nije dostavio dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi, zbog čega ga je zaključkom od 26. veljače 2021. pozvala da u roku od 15 dana od primitka zaključka dostavi predmetni dokaz, i to upravnu pristojbu na žalbu u iznosu od 50,00 kuna, te upravnu pristojbu na opomenu u iznosu od 20,00 kuna. Navedeni zaključak u točki III. izreke sadrži upozorenje da će se smatrati da je žalitelj odustao od žalbe ako u ostavljenom roku ne dostavi traženi dokaz, a iz dostavnice koja prilazi zaključku proizlazi i da je isti uredno dostavljen opunomoćenici žalitelja 9. ožujka 2021. godine, budući da žalitelj u ostavljenom roku niti do dana donošenja pobijanog rješenja nije udovoljio zaključku i dostavio traženi dokaz, prvostupanjsko tijelo je obustavilo predmetni žalbeni postupak. Drugostupanjsko tijelo ocjenjuje pobijano rješenje pravilnim i zakonitim, te njegovim donošenjem nije povrijeđen zakon za štetu žalitelja. Prema članku 4. stavku 1. Zakona o upravnim pristojbama, pristojbeni obveznik je osoba na čiji se zahtjev pokreće postupak, odnosno obavljaju radnje za koje je Tarifom propisano plaćanje pristojbe. Prema članku 5. stavku 1. istog Zakona, pristojbena obveza nastaje u trenutku zaprimanja zahtjeva za izdavanje akta ili druge isprave, odnosno u trenutku zaprimanja svakog drugog podneska, neovisno o tome je li on zaprimljen u pisanom obliku, poštom ili elektroničkim putem ili usmeno na zapisnik. Nadalje, odredbama članka 18. Zakona o upravnim pristojbama propisano je: (1)              Po podnescima za koje nije plaćena pristojba u propisanom roku, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, osim ako se ne radi o aktima koji su doneseni po službenoj dužnosti, neće se postupati dok pristojbeni obveznik ne dostavi dokaz o plaćenoj pristojbi, (2) Ako je podnesak ili drugo pismeno za koje nije plaćena pristojba, ili nije plaćena u dostatnom iznosu, dostavljeno poštom ili elektroničkim putem, tijelo nadležno za odlučivanje po zahtjevu zaključkom će pozvati pristojbenog obveznika da u roku od 15 dana od dana njegova primitka plati redovnu pristojbu i pristojbu za opomenu, (3)              Ako pristojbeni obveznik uplati pristojbu iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je pristojba uredno plaćena od trenutka podnošenja podneska, (4) Ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je pristojbeni obveznik odustao od zahtjeva. Tuženik naglašava da nije sporno da žalitelj nije postupio prema zaključku prvostupanjskog tijela od 26. veljače 2021., te nije dostavio dokaz o uplaćenoj redovnoj pristojbi na žalbu i pristojbi za opomenu. Kod takvog stanja stvari, u smislu članka 18. stavka 4. Zakona o upravnim pristojbama ispravno je utvrđeno da je žalitelj odustao od žalbe i to utvrđenje žalbenim prigovorima nije dovedeno u sumnju. Naime, Zakon o upravnim pristojbama kao posebni zakon propisuje u kojoj situaciji se smatra da je pristojbeni obveznik odustao od podneska, a koji slučaj se ovdje ostvario, jer žalitelj niti po pravilnom pozivu prvostupanjskog tijela nije uplatio traženu pristojbu.

10. Sud smatra da pobijana rješenja od 10. svibnja 2022. godine i od 19. travnja 2021. godine nisu zasnovana na zakonu, te je njihovim donošenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga sud nije prihvatio stajalište tuženika, kako se ovdje ostvario slučaj iz Zakona o upravnim pristojbama, koji propisuje u kojoj situaciji se smatra da je pristojbeni obveznik odustao od podneska, jer tužitelj niti po pravilnom pozivu prvostupanjskog tijela nije uplatio traženu pristojbu. Tako iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo obustavilo postupak temeljem članka 106. stavka 4. ZUP-a, koji propisuje da kad stranka odustane od izjavljene žalbe, postupak u povodu žalbe obustavit će se rješenjem. Nadalje, članak 18. stavak 4. Zakona o upravnim pristojbama propisuje da ako pristojbeni obveznik ne plati propisanu pristojbu za podnesak iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je pristojbeni obveznik odustao od zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelj je pozvan zaključkom od 26. veljače 2021. godine da u roku 15 dana od primitka istog dostavi prvostupanjskom tijelu dokaz od uplaćenoj pristojbi, jer će se u protivnom smatrati da je odustao od žalbe. Budući da pristojbeni obveznik, ovdje tužitelj u naznačenom roku, a niti do donošenja prvostupanjskog rješenja o obustavi postupka nije postupio po traženju Ureda, smatra se da je odustao od žalbe shodno članku 18. Zakona o upravnim pristojbama. Međutim, ova predmnijeva se ne proteže na žalbu, koja je pravni lijek od moguće nezakonitosti i u postupku ovrhe komunalne naknade po službenoj dužnosti, kao i ustavno pravo stranke. Stoga se nije mogao obustaviti žalbeni postupak, jer se činjenica da tužitelj nije platio upravnu pristojbu ne može tumačiti odustankom od žalbe. Naime, članak 19. Zakona o upravnim pristojbama propisuje da, iznimno od članka 18. tog Zakona, ako nadležno tijelo postupi po zahtjevu pristojbenog obveznika, a pristojba nije plaćena, ona će se naplatiti od pristojbenog obveznika prisilno, prema odredbama zakona kojim se uređuje opći porezni postupak. Obzirom na to da je žalba stranke njeno ustavno pravo, a podnosi kao i svaki drugi podnesak, te obzirom da je za podnesak-žalbu propisana obveza plaćanja upravne pristojbe, ona se može prisilno naplatiti primjenom članka 5., a u svezi s člankom 19. Zakona o upravnim pristojbama. Takvo stajalište zauzeo je Visoki upravni sud RH npr. u svojoj presudi, Poslovni broj: Usž-3407/19-2 od 12. rujna 2019. godine, jer se neplaćanje upravne pristojbe u žalbenom postupku ne može tumačiti na štetu stranke.

11. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 58. stavka 1.,  u svezi s člankom 81. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

12. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 7.812,50/1.036,90 kn temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe - 2.500,00 kn/331,81 eura, zastupanja na ročištu dana 25. studenog 2022. godine – 3.750,00 kn/497,71 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 79. stavku 1. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 2. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 23. točke 1. Odvjetničke tarife.  

13. Sud je odbio prijedlog tužitelja za odgodu izvršenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/21-13/84, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 10. svibnja 2022. godine, budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim svoje potraživanje, kao niti nastanak štete, odnosno nepopravljive štete koja se po pravomoćnom okončanju sudskog spora ne bi mogla sanirati. Stoga nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 47. ZUS-a.

14. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 26. stavka 2. ZUS-a, odnosno nije dokazao da bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta, koja bi se teško mogla popraviti. 

U Zagrebu, 29. studenog 2022. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i točke I. rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a). 

              Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za odgodnim učinkom tužbe nije dopuštena žalba (članak 67. stavak 1. ZUS-a).