Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 4546/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4546/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz P., OIB , zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku u P., protiv I-tuženika Grada Vodnjana-Dignano, OIB , zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u P. i II-tuženika Grada Vukovara, OIB , radi isplate, odlučujući o prijedlogu I-tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-533/2022-2 od 27. lipnja 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-708/2020-83 od 17. siječnja 2022., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-533/2022-2 od 27. lipnja 2022., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-708/2020-83 od 17. siječnja 2022., I-tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu:

              1. Da li su sudovi dužni u izreci presuda unositi ograničenje odgovornosti tuženika - dužnika (nasljednika), koje je propisano člankom 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju, u situaciji kada je tuženik - dužnik (nasljednik) odnosno općina i grad na koje je prešla ošasna ostavina istaknuo tijekom parnice prigovor ograničenja svoje odgovornosti i dokazao da nije raspolagao stvarima i pravima koji su sastavni dio ostavine?

              2. Da li predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP propust suda drugog stupnja da u obrazloženju drugostupanjske presude izričito navede razloge zbog kojih smatra da je neosnovan žalbeni prigovor tuženika - dužnika (nasljednika) o tome da je prvostupanjski sud morao u izreku presude unijeti ograničenje odgovornosti tuženika - dužnika (nasljednika), koje je propisano člankom 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju?

 

1.1. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

 

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pr. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetna pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, I-tuženik kao razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu tek ukazuje da o tim pravnim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

4. Zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (st. II izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 29. studenoga 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                                             dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu