Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 4 Kž-430/2022-7
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2 |
Poslovni broj: 4 Kž-430/2022-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene M. B., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj K–315/2015-99 od 12. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022., u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu Sunčice Kocijan-Putarek, optužene M. B. i njenog branitelja, odvjetnika B. P.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu ZKP/08-19) optužena M. B. oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine, prijevaru iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.)
1.1. Na temelju 158. st. 3. ZKP/08-19 oštećena R. H. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.
2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-19 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada njenog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se pobijana presuda ukine te da se o sjednici vijeća izvijesti viši državni odvjetnik.
4. Optužena je po branitelju podnijela odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.
5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Budući da je državni odvjetnik zatražio da se više državno odvjetništvo izvijesti o drugostupanjskoj sjednici, održana je javna sjednica suda drugog stupnja kojoj su prisustvovali državni odvjetnik, optužena i njezin branitelj.
7. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, dok do povrede kaznenog zakona na štetu optuženice niti nije moglo doći s obzirom na vrstu izrečene prvostupanjske presude.
9. Državni odvjetnik ispravno prigovara ocjeni dokaza kakvu je izveo prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, opravdano prigovarajući potpunosti i uvjerljivosti iste. Analiza iskaza svjedoka, stanara zgrade u K., svodi se na jednu rečenicu i to da svjedoci I., O., K., V. i K. potvrđuju obranu optuženice i iskaz njezina supruga, svjedoka A. B., a da obranu optuženice opovrgava iskaz svjedokinje M.-J., bez stvarne dubinske analize tih dokaza, kako svakoga pojedinačno, tako i skupne ocjene dokaza. S druge strane iskazi svjedoka G., S. i P., stanara zgrade u P., analizirani su jednom rečenicom u pogledu sadržaja iskaza te je dana parcijalna analiza iskaza svjedokinje A. G.. U odnosu na iskaze svjedoka B., B., U., K., K. prvostupanjski sud zaključuje da se radi o općenitim i nepreciznim iskazima, koji su dijelom suprotni obrani optuženice i iskazu njezina supruga, nakon čega prvostupanjski sud naznačuje da personalne dokaze dovodi u vezu s nalazima i mišljenjima prometnog i telekomunikacijskog vještačenja i podacima o potrošnji energenata u oba stana. Iako prvostupanjski sud navodi kako je proveo tu usporedbu, takva analiza je stvarno izostala, jer je provedena samo djelomična analiza podataka sadržanih u navedenim ispravama, odnosno nalazima i mišljenjima, bez dovođenja u vezu s personalnim dokazima i ocjenom personalnih dokaza. Na koncu, prvostupanjski sud samo kratko ponavlja da iz provedenih dokaza ne slijedi s izvjesnošću utvrđenje da bi optuženica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, a bez detaljne i odgovarajuće analize svih dokaza.
Državni odvjetnik ispravno ukazuje da nedostaje potpuna analiza obrane optuženice u odnosu na iskaz njezina supruga, analiza iskaza svjedoka A. B., a potom i odgovarajuća analiza svih personalnih dokaza, pojedinačno i skupno, ocjena tih dokaza s logičkog, životno iskustvenog i psihološkog stajališta.
Tako državni odvjetnik sasvim određenom argumentacijom ukazuje na nedosljednost u iskazu svjedoka A. B. koji tvrdi da je optuženicu vozio svako jutro iz P. u K., da bi potom iskazao da su imali i drugačije kombinacije, da se optuženica povremeno služila javnim prijevozom, odnosno da bi putovala s prijateljima, pa se tako apostrofira iskaz svjedoka B. o prijevozu petkom optuženice i svjedoka B. u P. iz K. preko D. T.. Ispravno se ukazuje i na razliku u obrani optuženice prema iskazu svjedoka B. u pogledu korištenja vlaka kao prijevoznog sredstva, jer optuženica iskazuje da je ukinuta linija vlaka kojim se vozila, da je zato obitelj kupila auto i svjedok B. išao na vozački ispit, dok svjedok B. iskazuje o korištenju javnog prijevoza i u inkriminirano vrijeme.
Ispravno državni odvjetnik ukazuje na manjkavosti u ocjeni iskaza svjedoka B. da je svakodnevno viđa optuženicu i njezina supruga da se voze iz P. u K., kada je navedeno dijelom proturječno obrani optuženice i iskazu svjedoka B. o korištenju i drugih oblika prijevoza. Ispravno se ukazuje i na proturječje u iskazu svjedoka K. prema iskazu svjedoka B. o vremenu njihova dolaska i odlaska iz zgrade u Kutini. Svjedok iskazuje o dolasku u vremenu oko 7 sati ujutro i o ponovnom dolasku u zgradu oko 15,30, iako svjedok B. iskazuje o dolascima ranije ujutro, kao i o odlascima kasnije popodne oko 17,00 ili 18,00 sati, pogotovo kada je radio popodnevnu smjenu. U odnosu na iskaz svjedoka B. o viđanju optuženice i svjedoka B. baš 2005. izostaje ocjena uvjerljivosti iskaza svjedoka i njegova objašnjenja zbog čega se sjeća da se to događalo baš 2005. godine i zbog čega se sjeća registarskih oznaka automobila B.. Svjedokinja Vukelić je iskazala da je viđala optuženicu u trgovini u K. oko 6,30 sati, što ne potvrđuje nitko od ispitanih svjedoka, niti optuženica u svojoj obrani. Iskazi svjedokinje B. o vremenu kada je viđala B. u vrtu i svjedoka P. o vremenu povratka B. u P. protivni su iskazu svjedoka B. o tim istim okolnostima. Svjedok K. iskazuje da je svjedok B. dolazio svako jutro u njegovu pekaru odmah nakon otvaranja oko 5,00 do 5,15 sati nije u skladu s iskazom svjedoka B. o korištenju drugih oblika prijevoza i o potrebnom vremenu vožnje od P. do K., pa time niti iskazima drugih svjedoka o tome kada su B. dolazili u K.. Iskaz svjedoka K. koji se odnosi na 2013. godinu nije toliko relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja, s obzirom na pisanu izjavu optuženice iz siječnja 2013. o povremenom boravku u K. i obranu optuženice i iskaz svjedoka B. o preseljenju u K. tijekom 2013.
Izostala je uopće životno logična i psihološka ocjena obrane optuženice i iskaza svjedoka B. o ostavljanju 11-godišnjeg sina samog u K., dok su optuženica i njezin suprug odlazili svakodnevno u P.. Tako se prvostupanjski sud ne osvrće uopće na uvjerljivost razloga koji su navedeni u obrani optuženice i iskazu svjedoka B. o skučenosti stana u K. i prigovaranju 11-godišnjeg sina da ne može učiti uz roditelje, kao razlogu zbog kojega su optuženica i svjedok B. odlazili svaki dan u P.. Nije cijenjen, stvarno, niti iskaz svjedokinje Š. V., koja iskazuje da je povremeno znala paziti sina optuženice, kada bi mu što trebalo, kao niti iskaz svjedoka I. o tome da je dijete odlazilo s roditeljima u P., kada bi završili s poslom. Naime, iz navedenih dokaza ne slijedi do kraja potvrda navoda o boravku sina optuženice, samog, u stanu u K. i o osiguranoj stalnoj brizi susjeda.
Iskaz svjedokinje L. M.-J. uopće nije cijenjen, osim naznake da je protivan obrani optuženice i iskazu svjedoka B.. Imenovana svjedokinja opisuje razloge zbog kojih smatra da je obitelj B. stanovala u K. u inkriminirano vrijeme. Isto tako, nije cijenjen niti iskaz svjedokinje R. S., ravnateljice Centra za socijalnu skrb K., koja je i inicirala konkretan kazneni postupak, osim naznake o poslovnom neslaganju, svjedokinje i optuženice, u pogledu razloga zbog kojih je svjedokinja inicirala ovaj postupak. Svjedoci koji stanuju u istoj zgradi u P. kao i optuženica i njezin suprug (G., S., P.) iskazuju različito, kako to konstatira prvostupanjski sud u toč. 23. razloga pobijane presude, no ne daje detaljniju ocjenu vjerodostojnosti tih dokaza.
Iako je prvostupanjski sud naveo kako je izvršio ocjenu podataka o potrošnji plina, struje i vode za oba stana za inkriminirano razdoblje, takva potpuna analiza, ali i dovođenje tih podataka u vezu s ostalim izvedenim dokazima je potpuno izostala. Tako prvostupanjski sud uopće ne naznačuje kakva je usporedba potrošnje plina u stanu u Pakracu s potrošnjom plina u stanu u Kutini, pri čemu propušta uočiti da je Moslavina plin d.o.o. dostavila podatke o troškovima grijanja putem kotlovnice za stan u Kutini, uz podatke o dodatnoj potrošnji plina za isti stan i ove podatke usporediti s podacima o potrošnji plina za stan u P. za inkriminirano vrijeme. Dakle, uopće nije provedena nikakva analiza dostavljenih podataka o potrošnji za grijanje u oba stana, niti je uočeno postojanje dva računa za plin i toplinsku energiju u stanu u K.. Nadalje, iako prvostupanjski sud utvrđuje da je veća potrošnja struje u stanu u K., navedeno ne dovodi u vezu s ostalim izvedenim dokazima. U odnosu na potrošnju vode u jednom i drugom stanu prvostupanjski sud ne vrši međusobnu usporedbu potrošnje na godišnjoj ili razini inkriminiranog perioda, već se zadržava na utvrđivanju zbog čega je u nekim mjesecima utvrđen izostanak potrošnje vode u stanu u P., što dovodi u vezu s izostankom očitanja. Zbog navedenoga je u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije proveo odgovarajuću analizu ovih podataka i da ih nije stvarno doveo u vezu s ostalim izvedenim dokazima.
I u odnosu na nalaz i mišljenje prometnog vještaka o usporedbi podataka o broju godišnje prijeđenih kilometara automobilom optuženice i njezina supruga prema podacima Centra za vozila Hrvatske i podacima o udaljenosti stana u P. do posla u K., državni odvjetnik s pravom prigovara zaključku prvostupanjskog suda da taj dokaz ne dovodi u pitanje vjerodostojnost obrane optuženice. Naime, prema izračunu vještaka proizlazi da je u vremenu od 1. kolovoza 2009. do 31. srpnja 2013., stanje kilometara na automobilu takvo da upućuje na nemogućnost korištenja automobilom za prijevoz na posao i s posla za 101 radni dan. Dakle, broj prijeđenih kilometara prema mjeraču u automobilu pokazuje da je automobil prešao manji broj kilometara u tom razdoblju nego što je bilo potrebno samo za prijevoz od stana u P. do posla u K.. Životnom i logičnom argumentacijom državni odvjetnik prigovara zaključku suda da ovaj dokaz ne opovrgava vjerodostojnost obrane optuženice kada postavlja sasvim logično i životno pitanje korištenja automobila samo za putovanje na posao i s posla u 2005., odnosno na veći broj prijeđenih kilometara u 2013. kada je optuženica dijelom živjela u K.. Ovaj dokaz nije doveden u vezu s iskazima dijela svjedoka da su optuženicu i njezina supruga viđali svakodnevno u vožnji automobilom Opel Corsa sive boje na relaciji P.-K.-P.. Ovome valja dodati kako je prema uputi prvostupanjskog suda, a bez uporišta u izvedenim dokazima, samo na temelju navoda podneska obrane, vještak u izračun uvrstio i podatke o putovanju s rođakom iz S., koji podatak nije provjeren na adekvatan način.
U odnosu na nalaz i mišljenje telekomunikacijskog vještačenja, iako je provedena analiza ovog dokaza i dan zaključak prvostupanjskog suda o tome da ovaj dokaz ne opovrgava obranu optuženice, valja navesti kako navedena analiza počiva na zaključku o vjerodostojnosti obrane optuženice, iako takav zaključak prvostupanjski sud nije izrijekom izveo. Osim toga, niti ovaj dokaz, kako to ispravno ukazuje žalitelj, nije sagledan u odnosu prema ostalim dokazima, već samo u odnosu na obranu optuženice.
Izostala je uopće ocjena podatka o vremenu promjene prebivališta svjedoka B. u lipnju 2012. iz P. u K., na što ispravno ukazuje žalitelj, sve u kontekstu cjelokupnog činjeničnog stanja i tvrdnji optužbe da je razdoblje počinjenja kaznenog djela do 31. srpnja 2013.
Prema svemu navedenome osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, ali i druge dokaze za koje se ukaže potreba, vodeći računa o razlozima ove odluke i izloženoj analizi nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i ocjeni dokaza, koji upućuju na potrebu ponovnog izvođenja svih već izvedenih dokaza i posebno na dužnost ocjene integralnog sadržaja proturječnih dokaza sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08 te potom na davanje jasnog i neproturječnog zaključka na koji upućuje sadržaj svih izvedenih dokaza. Posebno valja ocijeniti obranu optuženice prema iskazu svjedoka B., kao i te dokaze prema svim ostalim personalnim dokazima u kontekstu međusobnih razlika i nedosljednosti na koje je ukazano ovom odlukom. Potrebno je ispravno vrednovati podatke o potrošnji energenata u oba stana, izvršiti odgovarajuću usporedbu, a po potrebi provesti i odgovarajuće vještačenje na temelju podataka o prosječnoj potrošnji energenata u istom razdoblju u istovrsnim uvjetima (dvočlana ili tročlana obitelj u stanu odgovarajuće veličine u K., odnosno P.). Za potrebe mogućnosti odgovarajuće ocjene nalaza i mišljenja prometnog vještačenja potrebno je pribaviti dokaznu podlogu za dio nalaza kojem nedostaju vjerodostojni i provjerljivi podaci o korištenju istoga, a potom i na odgovarajući način provjeriti mišljenje vještaka u pogledu korištenja automobila za druge potrebe, posebno sagledavajući podatke iz 2013. i kasnijih godina, kada se optuženica preselila u K.. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će u potpunosti valjano obrazložiti izvodeći potpunu i valjanu ocjenu svih izvedenih dokaza.
11. Slijedom izloženog odbijena je žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 29. studenoga 2022.
|
|
Predsjednik vijeća Rajko Kipke, v.r. |
|
|
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.