- 1 -

Broj:Ppž-4275/2022

 

 

                                 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog A.B., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-3172/2022-4 od 18. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje i pobijana presuda potvrđuje.

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni A.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode, računajući od 18. ožujka 2022. od 08,25 sati do 10,00 sati kao jedan dan zatvora i kojem je na temelju članka 44. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda tako što se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna  od izrečene kazne uvjetnom pobijanom presudom. Istom presudom okrivljeni A.B. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2. Ovlašteni tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, II Policijska postaja pravodobno je podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je prvostupanjski sud precijenio značaj priznanja okrivljenika i koji priznanjem nije doprinio otkrivanju prekršaja i počinitelja i koji je očito priznao prekršaj koji je utvrđen drugom personalnim i materijalnim dokazima, kao mi njegovo kajanje koje nije životno i vjerodostojno budući je okrivljenik ranije višestruko kažnjavan, a koji je neposredno prije opisanog događaja zatečen s drogom „Kokain“ u klubu „M.“ i koji je priveden i koji se nakon obrade vratio na mjesto događaja i remetio javni red i mir sa osobama s kojima je u zavadi i koji tijekom sukoba nisu prezreli od najtežih udaraca, niti je prvostupanjski sud pravilno cijeno otegotne okolnosti kao posljedice navedenog prekršaja ozljeđivanja više osoba i koje su posljedice mogle biti još teže, kao i da je prekršaj počinjen s izravnom namjerom koji je trajao duže vrijeme i kojem su bili prisutni veći broj građana, pa nije bilo uvjeta za primjenu uvjetne osude koja se samo može primijeniti kao iznimka i kojom se neće u konkretnom slučaju postići svrha kažnjavanja jer se radi o brutalnom ponašanju i djelomičnom priznanju i kajanju, kao i da okrivljenik nije mogao izraziti žaljenje i kajanje jer je neposredno prije zatečen i u drugom prekršaja neovlaštenog posjedovanja droge pa predlaže preinačenje ne jedinstvenu kaznu zatvora u maksimalnom trajanju.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti te da je pobijana odluka na zakonu osnovana dok je izrečena kazna primjerena utvrđenim okolnostima slučaja.

 

5. Naime, u odnosu na žalbene navode ovlaštenog tužitelja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među provedenim dokazima, kao i da su utvrđene sve odlučne činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza koji su ocijenjeni i pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, a koje sud ocijenio sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i utvrdio sve odlučne činjenice te u obrazloženju pobijane presude jasno i argumentirano iznio razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao i razloge o izboru vrste i mjere kazne propisanim u članku 36. Prekršajnog zakona kao utvrđene olakotne i otegotne okolnosti u konkretnom slučaju, a koje u cijelosti prihvaća ovaj sud budući su isti argumentirano izneseni i na zakonu osnovani i zbog čega je žalbu ovlaštenog tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

 

6. Nadalje, ovaj je sud razmatrajući žalbene navode ovlaštenog tužitelja utvrdio da prvostupanjski sud prvostupanjskom odlukom nije prekoračio ovlast koju ima po zakonu u odnosu na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunao vrijeme oduzimanja slobode od 18. ožujka 2022. od 08,25 sati do 10,00 sati kao jedan dan zatvora i kojem je na temelju članka 44. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu tako što se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene kazne uvjetnom pobijanom presudom.

 

6.1. Naime, za prekršaj iz članka 6. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira je alternativno propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM ili kazna zatvora do 30 dana, pa je stoga prvostupanjski sud okrivljenom Anti Babiću izrekao kaznu zatvora u propisanim granicama, a uz koju je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja primijenio uvjetnu osudu, koja se kao mjere a upozorenja i može primijeniti samo uz izrečenu kaznu zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora i o čemu je iznio na zakonu osnovane razloge.

 

6.2. Prvostupanjski je sud okrivljenom A.B. za počinjeni prekršaj kao olakotne okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona pravilno cijenio priznanje prekršaja i krivnje kao subjektivni odnos počinitelja prema svojem djelu, korektno ponašanje nakon počinjenog prekršaja te kajanje u vidu postojanja vlastite svijesti o neodgovornom ponašanju, dok je kao otegotnu okolnost pravilno cijenio raniju kažnjavanost za istovrsne prekršaje iz članka 13. Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira za koji mu je ranije izrečena novčana kazna pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu Pp-3172/2022 od 1. listopada 2021. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud izrekao težu vrstu propisane kaznu od ranije izrečene novčane kazne za istovrsni prekršaj i to kaznu zatvora u maksimalnom trajanju od 30 dana, a uz koju je s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja i to da okrivljeni A.B. nije inicirao remećenje javnog reda i mira i koji sam zadobio tjelesnu ozljedu i sudjelovao u tučnjavi bez prethodne namjere te koji se sam prijavio policiji nakon opisanog događaja, a što sve predstavlja olakotne okolnosti na stani okrivljenika, pravilno i zakonito na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu sa rokom kušnje od 12 mjeseci. Stoga ovaj Sud smatra da će se ovako izrečenom uvjetnom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona jer na strani okrivljenika postoji veći broj olakotnih okolnosti pri čemu se vodilo računa i o ranijoj nekažnjavanosti kao otegotnoj okolnosti zbog čega mu je u ovom postupku izrečena stroža kazna od ranije izrečene novčane kazne. Protivno žalbenim navodima ovlaštenog tužitelja, potrebno je istaknuti da se okrivljenik može braniti u postupku kako izabere sukladno pravu na samoodržanje kao temeljno pravo svakog čovjeka zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i sloboda (N.N. Međunarodni ugovori broj: 18/97., 6/99.  – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. u daljnjem tekstu Konvencija), pa stoga priznanje i kajanje okrivljenika te primjereno ponašanja nakon počinjenog djela neovisno o postojanju drugih dokaza, uvijek predstavljaju olakotne okolnosti na strani okrivljenika koje se moraju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne te će se u konkretnom slučaju prema ocijeni ovog suda tako izrečenom uvjetnom kaznom zatvora u najdužem trajanju i sa najdužim rokom kušnje ostvariti specijalna i generalna prevencija sukladno članku 6. Prekršajnog zakona.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 29. studenog 2022. godine

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.