- 1 -              Rev 1015/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1015/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. pok. J. iz Š., kojeg zastupaju punomoćnici D. S. i I. M., odvjetnici u Š., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-871/15-2 od 20. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-832/10 od 27. travnja 2015., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju s osnova materijalne i nematerijalne štete iznos od 31.320,00 kn, uvećan za zatezne kamate po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, tekuće od dana presuđenja do konačne isplate (toč. 1.). U preostalom dijelu za iznos od 324.800,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom zahtjev tužitelja je odbijen (toč. 2.). Ujedno je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 9.640,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom (toč. 3.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu u toč. 2. izreke (toč. 1.). Djelomično je uvažena žalba tuženika, te je u pobijanom dijelu pod toč. 1. izreke kojim je tužitelju dosuđena materijalna šteta s osnova zastupanja u kaznenom postupku pod brojem K-34/08 u iznosu od 9.000,00 kn, sa zateznim kamatama, kao i glede odluke o troškovima postupka, preinačena prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.000,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je glede troškova postupka naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 7.471,61 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je u preostalom dijelu žalba tuženika odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. 2.).

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude, te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Prije svega valja istaći da je u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. S druge strane tužitelj neosnovano reviziju podnosi prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da drugostupanjski sud svoju odluku nije donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

8. Tužitelj u konkretnom predmetu traži naknadu materijalne i nematerijalne štete koju je pretrpio zbog činjenice da je bio u pritvoru 48 dana, a da je kasnije pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku br. K-34/08 od 20. veljače 2008. obustavljen kazneni postupak vođen radi kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u vezi st. 1. tadašnjeg Kaznenog zakona.

 

9. Kod toga treba istaći da je Ministarstvo pravosuđa rješenjem Klasa: UP/I-702-02/09-01/31, Ur.br.: 514-03-01/2-09-6 od 20. listopada 2009. utvrdilo da tužitelju pripada naknada štete zbog neutemeljenog uhićenja u iznosu od 7.680,00 kn, a koji iznos mu je i isplaćen 9. studenoga 2009.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se tužitelj obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

 

- da se tužitelj u pritvoru nalazio ukupno 48 dana,

 

- da tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 28.800,00 kn na ime izgubljene zarade, iznos od 21.000,00 kn zbog umanjenja imovine, iznos od 60.000,00 kn zbog nemogućnosti poslovanja i zaposlenja, za troškove obrane u kaznenom postupku iznos od 9.000,00 kn, zbog povrede prava osobnosti iznos od 112.320,00 kn, zbog smanjenja radne sposobnosti iznos od 80.000,00 kn, te zbog psihičkih smetnji iznos od 45.000,00 kn,

 

- da je tužitelj prije pritvaranja bio vlasnik dva trgovačka društva, koja su loše poslovala i bila su u blokadi od 1995. tj. 1996.,

 

- da tvrtka T. d.o.o. u razdoblju od 3. veljače 1995. do 15. ožujka 1996. nije podmirila svoje obveze prema dobavljačima, a koji su utužili tu tvrtku za iznos od 726.100,82 kn,

 

- da tvrtka B. C. d.o.o. 1996. nije podmirila svoje obveze dobavljačima u iznosu od 132.480,60 kn, jer je vlasnik tvrtke tj. tužitelj nezakonito izuzeo novčana sredstava u visini od 383.756,07 kn i pretplatio dugove dobavljačima po akceptnim nalozima za kojih nije bilo zakonskih osnova u iznosu od 131.195,84 kn,

 

- da tužiteljev boravak u pritvoru nije uzrokovao probleme u poslovanju tvrtki tužitelja, već su ti problemi bili od ranije i isti su bili razlog pokretanja kaznenog postupka,

 

- da je do obustave kaznenog postupka došlo zbog nastupanja apsolutne zastare.

 

11. Prvostupanjski sud je primijenio odredbu čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06 i 152/08 – dalje: ZKP) prema kojoj pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

 

12. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelju zbog neosnovanog pritvaranja pripada ukupan iznos od 30.000,00 kn, pa kako mu je isplaćen od strane Ministarstva pravosuđa iznos od 7.680,00 kn, to je tužitelju dosuđen iznos od 22.320,00 kn.

 

13. Drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbu tuženika i odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.000,00 kn na ime troškova obrane u kaznenom postupku, budući da je taj iznos tužitelj trebao potraživati u kaznenom postupku, što nije učinio, pa mu niti tužena nije odgovorna za naknadu štete koja bi mu nastala s tog osnova.

 

14. U preostalom dijelu nižestupanjski sudovi su ocijenili zahtjev tužitelja neosnovanim.

 

15. Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer da su razlozi pobijane drugostupanjske presude nejasni i proturječni. Međutim, suprotno tvrdnjama tužitelja revizijski sud ne nalazi da bi bila počinjena navedena bitna povreda, budući da su razlozi odbijanja preostalog dijela tužbenog zahtjeva jasni i razumljivi i nisu i protivnosti s provedenim dokazima.

 

16. U situaciji kada tvrtke kojima je bio vlasnik tužitelj, i prije pokretanja kaznenog postupka, odnosno prije neosnovanog pritvaranja tužitelja, loše posluju i imaju neplaćene dugove prema dobavljačima, odnosno kada je tužitelju, a kako je to utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, omogućeno da nastavi s radom na vođenju tih tvrtki i nakon pritvaranja, kada isti sređuje dokumentaciju, tada boravak tužitelja u pritvoru nije doveo do gubitka zarade, umanjenja imovine, nemogućnosti zaposlenja.

 

17. Tužitelj u reviziji ustraje kod tvrdnje da je radi vođenja kaznenog postupka došlo do gubitka radnog staža, da je tužitelj izgubio svojstvo osiguranika, a radi čega isti smatra da ima pravo tražiti naknadu štete zbog izgubljene zarade ili izgubljenog prihoda. Nadalje tužitelj smatra da bi isti svojim znanjima i iskustvom mogao ostvarivati i veći prihod od minimalnog da nije bilo nezakonitog pritvaranja, da mu se zbog boravka u pritvoru narušilo zdravlje.

 

18. Treba istaći da su nižestupanjski sudovi odbili zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete, odnosno naknadu nematerijalne štete iznad dosuđenog iznosa, jer tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između nastale štete i pritvaranja tužitelja u trajanju od 48 dana. Kod toga se posebno ukazuje da su tvrtke tužitelja, a iz kojih je isti ostvarivao prihode, poslovala loše i prije pritvaranja tužitelja, pa je tako tvrtka T. d.o.o. bila dužna dobavljačima iznos od 1.168.334,92 kn, a tvrtka B.-C. d.o.o. 131.195,84 kn. Obzirom na takva utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao da bi mu nastala šteta u vidu gubitka zarade, odnosno dobiti, umanjenja imovine, mogućnosti zaposlenja. Pogotovo tužitelj nije dokazao uzročnu-posljedičnu vezu glede smanjenja radne sposobnosti, odnosno nastalih psihičkih smetnji s vođenjem kaznenog postupka.

 

19. Revizijski sud prihvaća pravilnim zaključak drugostupanjskog suda da je dosuđenim iznosom naknade štete 22.320,00 kn, uz iznos od 7.680,00 kn koji je tužitelju isplatilo Ministarstvu pravosuđa, tužitelju dosuđena šteta u smislu odredbe čl. 480. ZKP i čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – dalje: ZOO).

 

20. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 29. studenoga 2022.