Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužiteljice I. J., OIB: …, iz S., D. …, protiv
tuženika I. P. d.o.o., Z., R. c. …, OIB: , zastupanog po pun. V. J., odvj. u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. listopada 2022.g. u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika pun. tuženika, a na ročištu od 29.
studenoga 2022.g., zakazanog radi donošenja i objave presude,
p r e s u d i o j e :
I Nalaže se tuženiku I. P. d.o.o. da u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici I. J. na ime naknade štete radi povrede prava
osobnosti iznos od 20.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja
teče od 05. veljače 2016.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se za više
zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 10.000,00 kn sa pripadajućim kamatama,
tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku I. P. d.o.o. da u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.597,28 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. studenoga 2022.g. pa
do konačne isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 5. veljače 2016. g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužiteljice I.
R. J. protiv tuženika I. P. d.o.o. u kojoj je tužiteljica navela
da je dana 28. studenog 2015. g. u mediju I..h., čiji je nakladnik tuženik,
objavljen članak s naslovom ''L., b.i. l. b.'' autora G.
V.. Članak da je opremljen na način da je objavljena fotografija navodne
kopije komunikacije putem Facebooka koja nije vjerodostojna i koja se u stvarnosti
nije odvijala. Oprema članka da je, osim slike autora, identična tekstu od 27.
studenog 2015. g. u odnosu na koji se tužiteljica već obratila zahtjevom u smislu
odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o medijima i prikazuje neistinitu i nepostojeću
komunikaciju. U tekstu da se neistinito navodi kako su tužiteljica i dr. H.
T. dana 28. rujna 2015. g. komunicirali putem Facebooka te da su navedene
poruke koje nisu istinite. Temeljem neistinite komunikacije tužiteljica je prikazana kao
nemoralna osoba, lopov i liječnička bagra te se stavlja u kontekst ''septičke jame''.
Nadalje je citiran dio objavljenog teksta te je navedeno da se odnosi na tužiteljicu i
dr. H. T.. Reakcija tužiteljice na objavljeni tekst da se pokušava
predstaviti kao reakcija koja ne osporava navode teksta od 27. studenog 2015. g. koji
je na portalu I..h. objavljen pod naslovom ''O. S. l.:
K. š.m.. N. d. p. p. K. m. n. z.!'' iako je
tužiteljica navela da nema saznanja o tim porukama ni o njihovom sadržaju i kako
želi da ih onaj koji ih posjeduje odnese u policiju. Ne ulazeći u okolnost da se članak
bavi nečim što predstavlja kazneno djelo tajnosti pisama i drugih pošiljaka, navedene
poruke da ne predstavljaju komunikaciju između tužiteljice i dr. H. T.,
pa da proizlazi da nije postupano u dobroj vjeri. Tužiteljica se u tekstu naziva
ljudskim jadom, moralnom nulom i osobom koja hvata poklone poput jeftine barske
plesačice. Tužiteljica da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku u smislu odredbe
čl. 22. st. 2. Zakona o medijima. Takvim teškim difamacijama i klevetama tužiteljici da
je pričinjena velika šteta radi čega trpi povredu prava osobnosti na ugled, čast i
dostojanstvo za koju odgovara nakladnik, radi čega je predloženo donošenje presude
kojom će se tuženik obvezati na isplatu iznosa od 30.000,00 kn s pripadajućim
kamatama.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da
nakladnik nije odgovoran za štetu ukoliko su sporne informacije točne odnosno
ukoliko je autor imao osnovanog razloga povjerovati u njihovu točnost, a postupao je
u javnom interesu i dobroj vjeri. Konkretno, sporne informacije, što je vidljivo iz
članka koji je objavljen dan ranije, dobivene su iz povjerljivog izvora koji je
dokumentaciju s prepiskom tužiteljice i drugog liječnika dostavio tuženiku, osoba o
kojoj se radi je imala izravan pristup toj dokumentaciji, osobno je napravila kopiju te
prepiske te se s tom osobom novinar portala I. V.. M. nekoliko puta
i osobno susreo kako bi provjerio vjerodostojnost te osobe, njene motive i
autentičnost same prepiske. Prije objave spornog članka autor je izravnim uvidom
utvrdio da je tužiteljica i dr. T. doista imaju otvorene Facebook profile pod
istim imenima koja su navedena u spornoj prepisci te koji su i tada i na dan pisanja
odgovora na tužbu aktivni. Osim navedenog, autentičnost sporne prepiske da su
provjeravali za tuženika stručnjaci koji su potvrdili da se radi o izvornom dokumentu
koji nije hakiran niti izmišljen, odnosno da način komunikacije, tijek razgovora,
uporaba riječi te zabilježena vremena odvijenog razgovora upućuju da se radi o
autentičnom dokumentu. Da se radilo o informacijama koje predstavljaju pitanje od
značajnog javnog interesa da uopće ne može biti sporno jer je ova afera zaokupila
javnost zbog velike važnosti za društvo te bila predmet brojnih članaka te televizijskih
i radijskih emisija. Dogovaranje liječnika koji rade u javnoj ustanovi o primanju i
podjeli mita od pacijenata da predstavlja anomaliju koja se tiče svih građana RH, da
je problem korupcije na svim razinama društva nesporan te da nesporno značajan
broj liječnika prima i dogovara primanje "darova" od pacijenata. Da je tuženik
postupao u dobroj vjeri treba sagledavati kroz prizmu javnosti, a ne tužiteljice. Prema
mišljenju tuženika dobra vjera u postupanju postoji uvijek kad autor ima razloga
vjerovati u informacije koje objavljuje te kada za njihovu objavu postoji značajan javni
interes. Tuženik da je prije objave članka pokazao izuzetno visoku dozu
profesionalizma i poštivanja svih pravila novinarske struke jer je sporne informacije
redakcija tuženika istraživala gotovo mjesec dana, jer se autor osobno susreo s
izvorom informacija kako bi provjerio njegovu vjerodostojnost, jer je od stručnjaka
zatraženo očitovanje o autentičnosti sporne dokumentacije a tužiteljici i drugom
liječniku omogućeno da se o spornoj prepisci očituju prije objave članka. Tužiteljica i
ravnatelj s. bolnice da su, vezano za navedenu temu, odbili dati izjavu
novinarima tuženika. Tuženik da je odmah po primitku objavio zahtjev tužiteljice za
objavu ispravka informacije te je taj ispravak objavljen na način da je linkom povezan
s izvornim člankom, iz čega da proizlazi dobra vjera u postupanju tuženika. Točnost
objavljenih informacija da proizlazi iz sasvim oprečnih izjava tužiteljice i dr.
T. koje su nakon objave članka javno iznosili. Oni su, naime, s jedne
strane, izjavljivali da je objavljena prepiska lažna i izmišljena, a s druge strane
komentirali da im je "netko provalio" u Facebook profile i povrijedio privatnost. Što se
tiče sudionika sporne prepiske dr. T., on da je četiri dana nakon objave
prepiske novinare tuženika optužio za ucjenu i reket odnosno traženje da im isplati
20.000 EUR kako sporni članak ne bi bio objavljen, iako tu ucjenu nikada nije prijavio
policiji. Nadalje, u priopćenju i izjavi koju je sastavio prije objave spornog članka da
nije osporio autentičnost prepiske već isključivo postavljao pitanje kako su novinari
tuženika do nje došli, implicirajući da se radi o kaznenom djelu. Tuženik se ponovno
zapitao ako je počinjeno kazneno djelo kako se istovremeno može tvrditi da je
prepiska izmišljena.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spornog članka pod naslovom ''L.,
b. i l. b." objavljenog na portalu I..h. autora G. V.
dana 28. studenog 2015. g., zahtjeva za objavu ispravka i isprike od 16. prosinca
2015. g. s povratnicom i kopijom prijamne knjige HP-a, e-maila od 27. studenog
2015. g. poslanog tužiteljici, dr. T. i dr. K. P., članka pod naslovom
R. o. I. R. J. n. k. G. V.
objavljenog 30. prosinca 2015. g., članka objavljenog u J. listu od 28.
studenog 2015. g. koji sadrži priopćenje dr. T., prepiske između tužiteljice i
dr. T. predane u spis na ročištu od 11. listopada 2017. g. od strane
tuženika, dopisa K. S. s prilogom - kopijom knjige protokola za pacijenta A.
M. i otpusnog pisma za boravak na Klinici za unutarnje bolesti od 23. do 29.
rujna 2015. g., dopisa PU S.-d., II. policijske postaje od 8. studenog
2017. g. sa službenom zabilješkom od 28. studenog 2015. g., kopije članka
objavljenog na portalu S. D. 28. studenog 2015. g. u drugačijoj formi
nego na portalu J. l., zapisnika o obavljenom zdravstvenom-inspekcijskom
nadzoru od 30. studenog do 2. prosinca 2015. g. koji je izrađen 2. prosinca 2015. g. i
pregledom predmeta ovog suda Pn … i Pn …, čiji su dijelovi kopirani te se
nalaze u privitku spisa. Sud je u dokazne svrhe saslušao tužiteljicu i svjedoka
G. V. te pročitao zapisnike o saslušanju tužiteljice, svjedoka H.
T., A. H. i V. M. iz predmeta Pn ….
4. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-… od 26. lipnja 2018.g., suđeno je:
»I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade štete radi
povrede prava osobnosti iznos od 15.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom
zakonom koja teče od 11. srpnja 2011. g. do isplate po stopi koja se određuje prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se u preostalom
dijelu, kojim je zatražena isplatu iznosa od 15.000,00 kn s pripadajućim kamatama,
tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od
2.768,75 kn sa zateznom kamatom koja teče od 26. lipnja 2018.g. do isplate po stopi
koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena.«
5. Rješavajući po žalbi tuženika, Ž. sud u Š. rješenjem posl. broj Gž-
… od 15. studenoga 2019.g uvažio je žalbu tuženika i ukinuo je gore
navedenu presudu ovog suda u dosuđujućem dijelu pod toč. I izreke i u odluci o
troškovima i predmet je vratio ovom sudu na ponovni postupak.
6. Iz obrazloženja odluke Ž. suda u Š. proizlazi:
- da žalitelj u žalbi sadržajno ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,
25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) navodeći da je prvostupanjski sud odbio dokaz
predložen po tuženiku – saslušanje svjedoka V. M. i svjedoka A.
H., a istodobno je odlučio izvesti dokaz čitanjem zapisnika o njihovom
saslušanju (kao i saslušanju tužiteljice i svjedoka H. T.) iz drugog
postupka koji se vodi pod brojem Pn-… iz osnova naknade štete zbog informacije
koja potječe iz drugog članka, te sadržaj tih iskaza prepisao u obrazloženju
prvostupanjske presude, čime je postupio nezakonito i time onemogućio tuženika u
raspravljanju,
- da su takvi prigovori tuženika osnovani jer prvostupanjski sud odlučuje o tužbenom
zahtjevu u pravilu na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (članak 4. ZPP),
a svjedoke saslušava pojedinačno i bez prisutnosti drugih svjedoka koji će se kasnije
saslušavati, te je svjedok dužan odgovore davati usmeno (članak 243. stavak 1.
ZPP). Osim toga, mogućnost čitanja zapisnika o izvođenju dokaza saslušanjem
svjedoka moguća je samo u istom predmetu u situaciji ako se ročište drži pred
drugim sucem ili izmijenjenim vijećem, nakon što se o tome izjasne stranke (članak
315. stavak 3. ZPP).
- da je slijedom navedenog za zaključiti da je prvostupanjski sud time što je utemeljio
odluku na zapisnicima o saslušanju svjedoka u drugom postupku pod poslovnim brojem
Pn-… čiji je predmet naknada štete iz drugog činjeničnog osnova – određeni dio
drugog članka pod naslovom „O. S. l.: „K. š. m.,
n.d. p. p.. K. m. n. z.“ autora V. M., objavljen
na portalu I..h.. dana 27. studenog 2015. godine, te zanemarivši protivljenje
tuženika i odbijajući njegov dokazni prijedlog za neposredno izvođenje istih dokaza kao
suvišan, onemogućio tuženika u raspravljanju, te pobijanu presudu donio uz bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6., te posljedično i
točke 11. ZPP,
- da u tom pravcu treba reći da iz razloga obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski
sud prihvatio djelomično tužbeni zahtjev nalazeći da tuženik nije dokazao da se radi o
informaciji koja sadrži točne činjenice – što se zbog propuštenog, ne može ispitati,
- da je, ujedno, odredbom članka 21. stavak 4. alineja 3. ZM propisana i mogućnost
oslobođenja od odgovornosti, ne samo ako se radi o točnim činjenicama, već i ako se
informacija temelji na činjenicama koje je autor imao osnova povjerovati da su točne
(dakle, koje u konačnici ne bi bile i doista točne) i poduzeo je sve mjere za provjeru
njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije,
te ako je postupao u dobroj vjeri – a koji uvjeti trebaju biti kumulativno ispunjeni i u kom
pravcu prvostupanjska presuda, osim zaključka da takav osnov za oslobođenje od
odgovornosti ne postoji, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za takav zaključak u
odnosu na tužiteljicu,
- da, naime, iz razloga obrazloženja pobijane presude proizlazi da tuženik nije otklonio
sa informatičkim stručnjacima dvojbe glede vjerodostojnosti prepiske – pri čemu
prvostupanjski sud ne navodi na koji način bi tuženik to bio u mogućnosti utvrđivati
putem informatičkih stručnjaka budući se radi o privatnim Facebook profilima za koje
tuženik ističe da je provjerom utvrdio da su bili i ostali aktivni u odnosu na oba sudionika
prepiske, a ujedno ne ocjenjujući tvrdnju tuženika istaknutu u odgovoru na tužbu da je
prije objave spornog članka vjerodostojnost prepiske (osim sa osobom iz državnog
odvjetništva u S.) pokušao utvrditi u telefonskom razgovoru sa oba sudionika
navedena kao autora prepiske, te da je u postupku tuženik dostavio nastavno na tu
tvrdnju preslike e-maila upućenih tužiteljici (jednako kao i dr. H. T. i
ravnatelju K. S.) od dana 27. studenog 2015. godine, tražeći da se očituju o bitnom
sadržaju informacije koju je dobio.
- da ujedno prvostupanjski sud u razlozima obrazloženja iznosi stanovište prema kojem
niti članak onakvog sadržaja kakav je prezentiran širokom krugu čitatelja na portalu
I..h.. ne bi bio dovoljan da bi se izrazila sva osuda „takvih osoba“ – a što se odnosi
na upotrebu izraza lopovi, liječnička bagra, najniži, najgori od najgorih, stoput gori od
pretvorbenih lopova i drumskih razbojnika, dno bagre septičke jame, ljudski jad,
moralna nula, osoba koje poklone hvata poput „j. b. p.“, ali samo u
slučaju kada bi informacija koju je dobila redakcija bila bez svake sumnje prikazana
sudu kao autentična.
- da je drugostupanjski sud mišljenja da glede težine i moralne degradacije takvog
postupanja pod pretpostavkom njegove istinitosti i dokazanosti, govori dovoljno
činjenica da uzimanje mita predstavlja kazneno djelo, a takvo postupanje i teško
disciplinsko djelo unutar postupka koje provodi nadležno tijelo L. k., dok bi
šteta nanesena percepciji etičnosti liječničkog poziva i rada svih ostalih liječnika u
svakodnevnom radu sa pacijentima – bila nemjerljiva i dugotrajna, međutim, ujedno da
pravo novinara na kritiku svačijeg, pa i tužiteljičinog rada, podrazumijeva i obvezu na
iznošenje kritike upotrebom argumentiranih tvrdnji, a ne izraza koji su sami po sebi
uvredljivi, te da bi u slučaju kada se ispituje da li je autor članka imao osnova
povjerovati da su činjenice na kojima se temelji informacija točne, prvostupanjski sud uz
sve druge uvjete, trebao utvrditi postojanje dobre vjere kod tuženika cijeneći sve
okolnosti konkretnog slučaja i sam način iznošenja spornih informacija.
- da je slijedom svega navedenog, žalbu tuženika trebalo uvažiti, u pobijanom dijelu
prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti drugom sucu prvostupanjskog suda na
ponovno odlučivanje (članak 369. i članak 371. ZPP).
7. U nastavku postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su
pored dokaza koji su izvedeni prije ukidne odluke Ž. suda u Š.,
izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka A. H. i V. M., te je
izveden dokaz pregledom cjelokupnog spisa Pn-… i njemu priležeće
dokumentacije.
8. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o
parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 –
odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i
25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).
9. Stranke su popisale parnični trošak.
10. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
11. Na ročištu od 17. listopada 2022.g. tužiteljica je izvijestila sud da je u
međuvremenu promijenila prezime, tako da ime i prezime sada glase I. J., te
je u tom dijelu uređena tužba.
12. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi povrede prava
osobnosti do koje je došlo objavljivanjem članka pod naslovom ''L., b. i.
l. b.'' autora G. V. objavljenog na portalu I..h. dana 28.
studenog 2015. g. Tužiteljica naime tvrdi da joj je objavom spornog članka
povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled, jer da je u članku objavljen niz netočnih i
uvredljivih informacija.
13. Tuženik pak navodi da se informacije iz članka, za koje tužiteljica smatra da su joj
pričinile štetu, temelje na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog
povjerovati da su točne te je postupao u dobroj vjeri, a tuženik se pozvao na razlog
za oslobađanje od odgovornosti iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a, prema kojoj
odredbi nakladnik za štetu ne odgovara ako je informacija kojom je šteta učinjena
utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan
razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a
postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano
u dobroj vjeri.
14. Među strankama nije sporno:
- da je dana 28. studenog 2015. g. u mediju I..h., čiji je nakladnik tuženik,
objavljen članak s naslovom »L., b. i l. b.'' autora G.
V.«
- da je tužiteljica objavila demant,
15. Među strankama je sporno:
- da li su objavom spornog članka tužiteljici povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled, odnosno pravo osobnosti,
- da li tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete,
- visina nastale štete ukoliko ista pripada tužitelju,
16. Čl.7.st.1. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13,114/22,
dalje: ZM) propisano je da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti,
dostojanstva, ugleda i časti. Stavkom 1. čl. 21. ZM-a propisano je da nakladnik koji
informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi,
izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Stavkom 3. istog čl. na utvrđivanje
odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim
ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Čl. 22. st. 1 i 2 ZM-a nematerijalna šteta
u pravilu se naknađuje ispravljanjem netočne informacije, objavljivanjem ispravka
informacije i isprikom nakladnika a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete
sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od
nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije. Odredbom čl. 23 propisano je
da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od
dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena. Nadalje, stavkom
2. čl. 40. Zakona objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave
informacije.
17. Odredbom čl. 19 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička
i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama
utvrđenim zakonom. U st 2 citiranog čl. navedeno je da se pod pravima osobnosti u
smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i
čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
18. U Kodeksu časti hrvatskih novinara, u toč. 5., navodi se da je pravo je
dužnost novinara zauzimati se za slobodan protok informacija. Novinar je
obvezan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. On kritički prosuđuje
izvore informacija i u pravilu ih navodi. Ima pravo i ne otkriti izvor informacije, ali
za objavljeni podatak snosi odgovornost. Dakle, postojanje neke činjenice
novinar je dužan utvrditi s povećanom profesionalnom pozornosti, tako da
informaciju koja sadrži činjeničnu tvrdnju (posebice ako je ta tvrdnja podobna
povrijediti nečiji ugled, čast ili dostojanstvo) ima pravo objaviti tek nakon što
pouzdano utvrdi da je ona istinita, odnosno ako je nakon brižljive provjere u
više neovisnih izvora, imao osnovani razlog povjerovati u istinitost te
informacije.
19. Pregledom spornog članka objavljenog na portalu I. h.. sud je utvrdio da je
naslov članka »L., b. i l. b.« napisan velikim crnim slovima na
bijeloj podlozi. Zatim je utvrđeno da se ispod naslova, nalazi slika pregledom koje je
utvrđeno da sa na zadnjoj trećini slike nalazi slika autora članka sa imenom i
prezimenom, dok su prve dvije trećine ispunjene sa imenima i prezimenima H.
T. i tužiteljice, sa njihovim slikama, ispod kojih je naveden isječak sa
njihovih facebook profila sa komunikacijom.
19.1 Nakon toga slijedi podnaslov slijedećeg sadržaja:
»U. Č. k. s. m. č. l. p. s. o. d. ć. ž. s. u. s. h. H. z.«
19.2 Potom je naveden slijedeći tekst:
POSTOJE lopovi, postoji bagra i postoji liječnička bagra. Oni najniži od najnižih,
najgori od najgorih. Oni koji uzimaju od bolesnih i uplašenih. Oni stoput gori od
pretvorbenih lopova ili drumskih razbojnika. A oni među njima koji računaju na
poklone i novce oboljelih od karcinoma – dakle čekaju novce ljudi u životnom strahu,
ljudi koje čeka teška i naporna borba za goli život – to je dno bagre.
Dno bagre karaktera septičke jame.
A upravo takvi ljudi, čini se žive i rade u S. i da, liječnici su po zanimanju.
"Budi diskretan jer ne želim DORH na leđima", napisala je doktorica I.
R. J. 28. rujna u 10 sati i 3 minuta svom kolegi liječniku H.
T.. E, pa nakon što smo pročitali, ukoliko je ovo što piše istina (a kako
stvari stoje - nema demantija) ne da želimo da ovo dvoje liječnika dobiju DORH za
leđima, nego želimo da budu izbačeni iz sustava zdravstva, ostanu bez svih licenci i
da za život zarađuju ručno čisteći septičke jame. Jer upravo tu pripadaju.
Novci se dijele se 50:50
Odvratnu i odurnu komunikaciju dvoje liječnika teško je i čitati – no prisilite se još
jednom pogledati kako se lako i kako se usputno, kao da je riječ o hobiju, govori o
tuđim sudbinama i mitu u obliku "poklona"
D. R. J. javila se svom kolegi T. s kojim je, sudeći po
prepisci, povremeno vozila bicikl. On je odmah od nje zatražio: "Malo mi šalji
pacijente. Samo meni ništa ovoj stoci".
"Imam ih hrpu, a na K. (izdvojeni dio s. K.-a, nekadašnja vojna bolnica
op.aut.) uopće ne dođe konzilijarni… veliki problem", opisala je liječnica zaposlena
na gastroenterologiji.
"Ako tko da pare dobiješ tal" , odmah joj je pojasnio kirurg T. na što je
zapravo mislio.
Shvatila je odmah i odgovorila: "Al' ne mogu ti garantirati da će ti se zahvaliti. Kužiš".
Osam minuta kasnije liječnicu je zanimalo kolikim se iznosima pacijenti zahvaljuju
doktoru T., pretpostavila je iznose od 100 do 200 eura.
"Netko ništa, netko 100 do 300", poučio ju je T. tarifama i poučio je koji su pacijenti najisplativiji: "Karcinome ne daj nikome. Mene zovi".
"A jebi ga. Gadna su vremena", pomalo je razočarana doktorica R. J. i
pristala i na taj sitan novac.
"Ja ću te ishvaliti i pripremiti teren, a ti budi korektan za podjelu", napomenula je
kolegi vjerojatno ne želeći slati pacijente, a da pritom ne naplati svoje usluge.
"Za to ne brini. Nema zajeba ako daju", uvjeravao ju je stariji kolega. Bilo je 10 sati i 2
minute, 28. rujna 2015. godine.
Devet minuta i nekoliko rečenica kasnije doktoricu R. J. zanimalo je
koliko će iznositi njen dio mita, odnosno "zahvale". "Netko će garant upaliti… koliko daješ? 50%?", pitala je.
Teško je shvatiti normalnome čovjeku da su ljudi ovakvih karaktera, bolje rečeno
nekaraktera, ovakvog nemorala, ovakvih shvaćanja među nama – bolest je prilika za
mito, a karcinom je pri tome bonus. Moguća dodatna zarada! I to su ljudi, stručnjaci,
specijalisti, zaduženi za liječenje ljudi? To su moralne nakaze, ukoliko je jedan redak
od svega ovoga navedenog točan.
Je li priča istinita?
Naravno – prvo se postavlja pitanje je li priča istinita. Uvijek se može otvoriti par
lažnih profila i u tjedan dva stvoriti prilično lijepi opus na Facebooku. Ukoliko je u
pitanju to nešto (a to definitivno moraju ustvrditi nadležna tijela), onda je onaj tko je to
napravio zadnje smeće i bagra. Međutim, izjava koju je spomenuti liječnik poslao
medijima, čini se da ne demantira samo dopisivanje. Prije je uvaženi liječnik zabrinut
kako se došlo do ispisa njegovog dopisivanja. Naime, H. T. piše u izjavi
medijima:
"Na moju žalost moram se očitovati oko teksta objavljenog 27.11. 2015. na portalu
i..h.. Radi se naime o navodnome transkriptu razgovora vođenog u inbox-u
facebook profila između kolegice J. i mene. Kako sam osuđen unaprijed od
javnosti samom objavom tog članka, onda nema potrebe da negiram ili potvrđujem
istinitost napisanoga, no ipak moram dati izjavu jer sam prozvan!
Znači, prošli utorak me je nazvao gospodin V. M. i predstavio se kao
novinar i.. Telefonskim putem mi je doslovno rekao da posjeduje izlist mojih
poruka sa facebooka inboxa, kao i izlist mojih poruka sa Vibera! Pitao me imam li
spoznaja o istima i znam li išta o njima? Kazao sam mu da nemam nikakvih saznanja
o tim porukama kao niti o sadržaju i da ako ih posjeduje odnese na policiju!
Ne ulazeći u raspravu oko istinitosti poruka postavljam pitanje odakle novinar indexa
može imati ispis poruka sa moga privatnoga facebook profila i sa Vibera? Može imati
samo na 4 načina!
1. Tako da se nada mnom vodi istraga, prate se privatne poruke i za to postoji sudski
nalog. U tom slučaju policija ili DORH dostavi inkriminiran sadržaj novinaru čineći
kazneno djelo ometanja istrage, podmetanja i odavanja službene tajne.
2. Da ja sam novinaru dam moje transkripte.
3. Da doktorica J. sama da novinaru transkripte.
I na kraju 4. način kako navodi pisac teksta da to da treća osoba. Ta treća osoba prema novinaru ima pristup mome facebook profilu.
Tko je ta treća osoba koja može imati pristup mome kompjuteru? Na koji način je ta
treća osoba pristupila mome kompjuteru i društvenim mrežama?
Je li pristupila putem sudskoga naloga ili krađom identiteta?
Ako je imala pristup mome facebook profilu kako novinar sam tvrdi, je li onda imala i mogućnost sama konstruirati i pisati po istom?
Kako sam već od javnosti osuđen unaprijed, ne pada mi se na pamet opravdavati za
nešto što nisam učinio, nego tražim da novinar kazneno odgovara za krađu mojih
osobnih podataka sa internet mreže. Ja sam spreman odgovarati ako se iz
napisanoga putem DORH-a ustvrdi da je počinjeno ikakvo kazneno djelo! Novinara
V. M. i nakladnika prijavio sam odmah policiji!"
Umjesto obrazlaganja što i zašto – prijava I. i I. novinara policiji. I za
školovanu osobu prilično nepoznavanje suvremenih tehnologija. Facebook uopće
nije nešto posebno sigurna mreža, a čak i razgovore prilično loše briše.
Naravno, taktika "Zaustavite Reuters!" neće uspjeti, niti je kod I. ikada uspjela –
I. novinari će, uz naravno poštivanje pravila novinarske etike, ali i prava na
zaštitu svojih izvora, objavljivati ovakve sadržaja. Upravo i zato jer treba objavljivati,
jer liječnička bagra treba dobiti ime i prezime, kao što i oni koji pošteno rade i bore se
za boljitak svakog pacijenta trebaju dobiti ime i prezime, ali naravno iz sasvim drugih
razloga. Kokošarenje
Izlisti Facebooka dalje govore:"Ja imam mesare i ljude za hranu. Napune mi pun
gepek auta… Kava, piće, maslinovo ulje, orhideje. U subotu išla po 2 kg svježe
teletine. Za mene sve gratis. Vole me. Zato ih trebaš išarmirati do kraja. Vole toplinu i
stručnost", hvali se I. R. J.. U trenutku dok to piše u s. bolnici
radi samo 22 dana. Brzo su prepoznali njene kvalitete, a jednako brzo se i ona
navikla na beneficije koje prate liječnike.
Išla po dva 2 kg svježe teletine? Koji je to jad, koje je to kokošarenje, koji je to
doslovno promašeni život – nakon provedenih preko 20 godina u teškom školovanju,
i nakon što se ima lijepu plaću specijaliste u bolnici – ide se po zahvalu od dva
kilograma teletine! Što reći nego se nadati da je liječnica I. R. J.
radi ta dva kila teletine prosjedila cijelu noć na zahodu.
Da se razumijemo – da ovako seoskom liječniku koji ionako dijeli i dobro i loše sa
svojim mještanima i zimi se probija po ledu i buri do pacijenta netko uvali dvije kile
mesa, dvadeset jaja ili kilo ribe – ne bi rekli ništa, znajući da je čovjeku to čak i
neugodno odbiti od stalnog pacijenta s kojim možda subotom i igra belu u
društvenom domu. No, ovdje govorimo o S., govorimo o bolničkim specijalistima,
govorimo o jadu nad jadom – zamislite bolničku liječnicu koja se eto vozi subotom po
gradu kako bi oholo dobila dva kila teletine! Nema love, kriza je? Daj što daš!
Na redu je Ministarstvo i DORH
Obzirom na dogovor o podjeli novca – spomenuti liječnici se baš i neće moći izvlačiti
kako su u pitanju obični znaci pažnje. Ono što je ovdje sada na Ministarstvu (da na
vama ministre S. V.!) da se napokon, osim razjašnjavanja ovog konkretnog
slučaja, krene u jasnu i preciznu općenitu regulaciju poklona i "poklona" koje liječnik
može dobiti – slično kako je to regulirano za državne dužnosnike. Za dobiveni novac
– neovisno bilo kazneno djelo ili ne leti se s posla i ostaje bez licence. Tako upravo
treba propisati. Gotova priča.
Narod kakav je, voli poklone, koji puta čovjek osjeti da se liječnik stvarno potrudio i
izvan onoga što traže pravila i standardi i želi dati neki znak pažnje – ali tu jasno
treba ograničiti propisima da poklon može biti simbolične prirode, tipa boce vina,
buketa cvijeća ili eto maslinovog ulja. Sve iznad – ako netko baš inzistira pokloniti
sliku, tablet ili prijenosnik – može, ali kao donacija ustanovi, koja ide u popis imovine
ili u skladište, pa na dražbu u humanitarne svrhe na kraju godine.
Liječnik i političar
Liječnik H. T. poznat je s. javnosti – prije nekoliko godina, kao
čelnik H.-a često je žestoko kritizirao gradonačelnika K.. Godine 2011. u
S. D. novinar S. J. T. piše pod naslovom: P.
. H. K. H. T. -. b. e. i. ž. v., među
ostalim i sljedeće: T. j. r. u. Z. 1. o. m. j. i. O. a. j. Z. U. S. j. d. 2. i. k. d. ć. t. o. d. k. ž. k. č. K. o. f. T. G. G. i. T. a. n. z. r. m. j. b. (. P. s. p. m. d. T. v. ž. v. n. V. j. m. i. -. s. j. p. v. u. p. n. m. e. i. k. p. O. s. j. B. m. Imućan sam, da. Ništa nisam ukrao, majka mi je bila
liječnica, kirurg sam 20 godina. U čemu je problem?”, komentira prvi čovjek s.
H.-a svoje bogatstvo."
No, čini se da ni vila ni kuće ni jahta ni BMW nisu bili dosta – trebali su još novčani
pokloni pacijenata koji se doslovno bore za svoj život, pacijenata koji su dobili onu
najtežu dijagnozu – karcinom. I to sve, kako opet sam T. navodno kaže (i
kako smo vidjeli, ne opovrgava da je rekao): "Netko ništa, netko 100 do 300." Eura
naravno.
Gore od jeftine cajke
Bogati, ugledni liječnik hvata poklone poput jeftine barske plesačice, i to u iznosima
manjim nego što ocvala cajka zaradi za nastupa u društvenom domu neke
provincijske vukojebine. S time da cajka barem pošteno zaradi svoje.
Koji je to ljudski jad. Koje je to emotivno ništa. U 25 godina Republike Hrvatske
upoznali smo svakakve likove, ali ovako jadne još nismo. Ovakvih moralnih nula
kakvo je ovo dvoje iz s. bolnice, ako je istinito i slovo od ovih transkripata,
nema ni u zatvorima u R. i s. B. zajedno.
A svima onima koji poput nekada uglednog liječnika misle "zaustaviti Reuters", ovdje
I. – poručujemo: vaše vrijeme je prošlo i ne, nećete nas zaustaviti. Samo ćete
gledati kako se taj vaš lažljiv i korumpiran svijet ruši i nestaje. A vi u njemu postajete
ono što stvarno jeste – obične nule, umišljeni no potpuno nevažni, nebitni likovi koji
sada gledaju na najnoviji iPhone kada je ujutro izlazak Sunca - naime, hapšenja se
ne vrše noću, pa da se stignu obrijati za foto-reportere.
20. Sporni članak, a prema riječima saslušanog svjedoka G. V.,
novinara tuženika, objavljen je dan nakon teksta koji je objavio novinar istog portala
V. M., koji je inače istraživački novinar, i to kao komentar ranijeg teksta,
a s obzirom da je tema bila zanimljiva te da je čitanost prvog teksta bila velika.
Međutim, prije objave komentara da se, zbog osjetljivosti teme, interesirao kod
glavne urednice o vjerodostojnosti izvora informacije pa mu je potvrđeno da je izvor
relevantan. Na traženje suda objasniti o kakvom se relevantnom izvoru radi kad je
riječ o prepisci dvije privatne osobe odgovorio je da mu je urednica potvrdila kako
osobno smatra da je izvor istinit i relevantan, da je taj izvor dostavio prepisku
istraživačkom novinaru M., koji je inače poznat po svom radu, te da se
identitet izvora nije mogao niti htio razotkriti. Što se tiče sadržaja prepiske do koje se
došlo da je zapravo u svom komentaru samo kopirao dijelove ranije objavljenog
članka te je na više mjesta u komentaru napisao da se od cijele stvari na neki način
ograđuje i to riječima: ''ukoliko je ovo što piše istina''. Osim toga, obradio je situaciju
da se možda radi o lažno otvorenim profilima te je prokomentirao da bi u tom slučaju
onaj tko je to napravio bio zadnje smeće i bagra. Jedan od razloga koji ga je ponukao
na pisanje komentara, osim potvrde vjerodostojnosti od strane glavne urednice, da je
bio i sadržaj komentara drugog sudionika prepiske dr. T. koji nije inzistirao
da se radi o izmišljotini nego o protupravnom upadu u njegovu privatnu prepisku tj.
računalni sustav. Naveo je da bi njegov komentar bio napisan i bez ograđivanja da je
imao vlastiti izvor informacija jer bi u tom slučaju bio sigurniji u pouzdanost svog
izvora. U komentaru da se nije toliko osvrtao na osobe nego na sama djela te
predložio da se pitanje poklona liječnicima riješi na isti način kao i u odnosu na
državne dužnosnike. Priznao je da se, s obzirom da je komentirao tekst iz svoje
redakcije, nije zamarao detaljnom provjerom navoda i činjenica iz teksta jer je
smatrao da se radi o već provjerenim okolnostima, što mu je potvrdila i glavna
urednica. S tužiteljicom da nije kontaktirao jer da je to obavio novinar M.,
kako je napisano u prethodno objavljenom članku.
21. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 04. svibnja 2022.g., svjedok A. H. istakla je:
- da je otprilike mjesec dana prije no što je objavljen predmetni članak dobila
informaciju o prepisci ili pak samu prepisku, ne može se sjetiti, nakon čega je tu
informaciju proslijedila kolegi novinaru V. M. sa naputkom da istraži tu
informaciju, a da je tu informaciju dobila putem e-maila,
- da je V. M. mjesec dana radio na istraživanju te informacije, da se za
to vrijeme sastao sa autorom te informacije, da je provjeravao sa informatičkim
stručnjacima autentičnost tih dokumenata, nakon čega joj je predočio cjelokupan
materijal do kojega je došao, nakon čega su konzultirali njihovu odvjetnicu,
- da se odvjetnica složila sa njima da taj članak treba biti objavljen, jer da su te
poruke bile autentične i da su smatrali da javnost treba biti sa njima upoznata, da je
to uloga medija, da su mediji pas čuvar demokracije,
- da je kolega V. komentator kod tuženika koji komentira aktualna događanja, a
da je sam članak kolega V. M. objavio dan dva prije, da se sada ne
može sjetiti,
- da s obzirom da je praksa da g. V. piše komentare i o člancima koje oni
objave kao i o člancima koje objave drugi mediji, to da su se suglasili da on objavi
komentar i na ovaj članak,
- da je kolega V. M. kontaktirao oba liječnika i bolnicu, a što su liječnici i
bolnica rekli na njegov upit da piše sve u članku,
- da se sjeća da su najprije govorili da te poruke nisu autentične, da bi poslije govorili da im je netko provalio u njihov Facebook profil.
- da putem e-maila svakodnevno dobivaju informacije, da se informacije provjeravaju
na način da najprije urednik tu informaciju proslijedi novinaru koji zatim izvrši sve
potrebne provjere,
- da su radi o informatičkim stručnjacima, a s obzirom da ona kao urednik ne
sudjeluje u tome to da može detaljnije govoriti kolega V. M..
- da se novinar obratio tužiteljici prije objave prvog članka, te da to piše u tekstu, da
je tužiteljica poslala ispravak te da su sukladno Zakonima o medijima objavili taj
ispravak.
- da tuženik nije podnio kaznenu prijavu protiv tužiteljice, obzirom se u predmetnom članku nigdje ne spominje počinjenje kaznenog dijela.
- da se radi o prepisci s Facebooka dotičnih liječnika, odnosno o porukama koje su oni izmjenjivali.
- da je pročitala predmetnu prepisku, a da su se u prepisci liječnici dogovarali kako
će jedni drugima slati pacijente, te kako će dijeliti novac koji bi dobili eventualno od
pacijenata, zatim da su se u prepisci spominjala imena i prezimena pacijenata te
liječnika, iz čega su zaključili da su te poruke autentične, a da je kasnije inspekcija
min. zdravstva pronašla te pacijente koji su se spominjali i putem njihovih dijagnoza
vidjela točnost te prepiske.
- da su u to vrijeme, kada je članak objavljen, tužiteljica i dr. T. imali Facebook profil,
- da su smatrali da je u ovom slučaju ogroman javni interes, s obzirom da se radilo o
stvarima, o kojima svi znamo da se liječnici nagrađuju, ali da vrlo malo toga dolazi u
javnost, jer se ljudi boje, da do tada I. ništa takvo nije objavio jer do tada nisu
mogli biti sigurni da su informacije autentične, ovdje su se odlučili na objavu iz
razloga jer su smatrali da su informacije sto posto točne. Nadali su se da će liječnik
kada dođe u takvu situaciju više puta razmisliti da li će to učiniti ili ne. U članku nije
napisano da su liječnici nešto učinili već je bio samo prenesen njihov dogovor.
Odnosno njihova prepiska.
- da su prije nego što je sporni članak objavljen, osim tužiteljice kontaktirani bolnica i liječnik T. te da je I. od njih dobio neki šturi odgovor.
- da će o načinu provjere autentičnost Facebook profila, detalje bolje znati kolega
V., s obzirom da ona nije provjeravala autentičnost, međutim da zna da su
fotografije koje su oni dobili iz tih poruka bile identične fotografijama na Facebook
profilima tužiteljice i liječnika T..
- da ne zna jesu li to bili otvoreni nezaštićeni profili.
22. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 17. listopada 2022.g. svjedok V. M. istakao je:
- da je predmetni članak autorski članak G. V. koji je nastao na temelju
njegova članka koji je objavljen na portalu I., par dana prije toga.
- da je njegov članak nastao tako da su na I. dobili jednu mail poruku u kojoj se
navodilo da jedna osoba posjeduje prepisku između tužiteljice i H. T.
liječnika u tadašnjoj S. bolnici,
- da se ta prepiska odnosila na to da su to dvoje liječnika dogovarala da ukoliko
tužiteljica I. R. J. dobije pacijente za koje ocijeni da imaju novca da
ih preko reda šalje doktoru T., pogotovo ako imaju karcinome,
- da je taj dio njima bio zanimljiv za objavu zbog nesumnjive zainteresiranosti
javnosti, da se sazna što se događa u javnom zdravstvu,
- da je ta prepiska sadržavala niz detalja poput imena pacijenata za koje se kasnije doznalo da su doista bili kod tužiteljice i kod dr. T.,
- da se ta autentičnost odnosila na razgovore između tužiteljice i dr. T., o
kolegama u bolnici, o obiteljskim prilikama, rekreaciji, a koji detalji nisu bili u interesu
javnosti, pa se isti nisu objavili, da je dakle objavljen samo dio koji se odnosi na
dogovor o slanju pacijenata, dok se ovaj drugi dio nije objavio,
- da je autentičnost prepiske on osobno provjerio sa osobom koja ih je poslala,
naime, da se on sastao sa tom osobom, u S., i ta osoba mu je dala dovoljne
dokaze da je imala uvid u prepisku između tužiteljice i dr. T., međutim, da
to njemu nije bilo dovoljno već da je kontaktirao i svoj izvor u Državnom odvjetništvu,
- da bi dobio stručnu ekspertizu je li takva prepiska autentična i životna, da je također
kontaktirao i informacijskog stručnjaka da provjeri da li je takva prepiska mogla biti
falsificirana ili lažna,
- da je od obje osobe dobio potvrdu o autentičnosti te prepiske,
- da je autentičnost prepiske i sam sadržaj prepiske pokušao provjeriti kod tužiteljice i kod doktora H. T. te kod ravnatelja S. bolnice,
- da je tužiteljicu nazvao u njenu ordinaciju, i da se ona veoma vedro javila i rekla da
stoji na raspolaganju za razgovor međutim, kada joj je rekao o čemu riječ, da je tada
ista rekla da nema vremena i poklopila je slušalicu, međutim, da bi bio potpuno fer i
dao joj mogućnost da se očituje o navodima iz prepiske, da je poslao e-mail poruku
na njenu službenu adresu, na koji mail nikada nije dobio odgovor,
- da su se na način oglušili i dr. T. i ravnatelj S. bolnice,
- da je sporni članak objavio nakon što je poduzeo sve navedene radnje,
- da je sama provjera trajala oko dva tjedna.
- da inspekcija ministarstva zdravstva nikada nije javno objavila rezultate
inspekcijskog nalaza, bar ne u detaljima.
- da mu nije poznato da li je pokrenut stegovni postupak protiv tužiteljice,
- da mu nije poznato da je I. p. 2020.g. uplatila novčana sredstva radi
klevete,
- da on u prepisci nije prepoznao počinjenje kaznenih dijela već dogovor za počinjenje kaznenih dijela.
- da se u razdoblju od 2015.g. pa do 2022.g. njemu nitko nije javio sa nekim dokazom protiv tužiteljice,
- da nitko nikada nije osporio autentičnost prepiske, dapače, doktor T. je
sam javno na televiziji priznao da je prepiska autentična i da mu je ukradena.
- da su tužiteljica i dr. T. u vrijeme objave članka imali facebook profil, da je
on to provjeravao, te da facebook profil imaju i dan danas.
- da je bilo sumnji na autentičnost prepiske da i I. ne bi nipošto objavio predmetnu prepisku,
23. Tužiteljica je pak u svom iskazu kratko navela da je riječ o neistinitim i
nevjerodostojnim podacima za koje ne zna tko ih je pisao i o izmišljotinama. Navela
je da je nakon objave drugog članka po redu, koji predstavlja predmet ovog
postupka, zajedno s dr. T. otišla II. Policijsku postaju u S. prijaviti
događaj. Nakon vikenda koji je uslijedio da je odmah u utorak bila pozvana od strane
tajnice ravnatelja K.-a dati iskaz povodom unutarnje inspekcije Ministarstva
zdravstva. Tom prilikom da tri inspektorice nisu pronašle niti jedan dokument koji bi
upućivao na točnost navoda iznesenih u spornom članku.
24. Na ovakve navode tužiteljice tuženik je u podnesku od 13. veljače 2018. g.
replicirao navodima da je prepiska na kojoj se temelji sporni članak autentična iz
razloga što ne postoji objektivno moguć način na koji bi bilo koja treća osoba mogla
baratati podacima, imenima pacijenata, liječnika te drugim okolnostima koje se
spominju u prepisci.
25. Analizirajući gore izvedene dokaze, kako svakog zasebno tako i svih zajedno,
sukladno čl. 8 ZPP-a, ocjena je ovog suda da je tužiteljica trpjela duševne boli zbog
povrede njenog dostojanstva, časti i ugleda objavom spornog članka u tuženikovom
Internet portalu, zbog čega ovaj sud smatra da u ovoj pravnoj stvari ima osnova za
obvezivanje tuženika da tužiteljici naknadi neimovinsku štetu zbog pretrpljenih
duševnih bolova, jer su isti takve jakosti i trajanja da opravdavaju priznanje pravične
novčane naknade.
26. Naime, analizirajući izvedene dokaze, posebno usporedivši navode iz spornog
članka »l., b. i. l. b.« sa provedenim dokazima u ovom postupku,
sud je utvrdio da tuženik tijekom trajanja postupka nije dokazao da su navodi iz
spornog članka, počevši od naslova, pa do ostalih spornih navoda, koji se odnose na
tužiteljicu, istiniti.
27. Svjedoci koje je tuženik predložio radi dokazivanja istinitosti navoda iz
predmetnog članka, po ocjeni ovog suda, nisu dokazali tvrdnje tuženika da bi
prepiska između tužiteljica i H. T. bila istinita.
28. Tako ni svjedokinja A. H. ni novinar V. M. nisu naveli ni
izvor od kojeg su dobili navedenu informaciju, ni ime državnog odvjetnika sa kojim su
se konzultirali, ni ime informatičkog stručnjaka sa kojim su se, po njihovim navodima,
također konzultirali.
29. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i
predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze
protivnika. Nadalje, prema čl. 221.a ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.
ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit
će primjenom pravila o teretu dokazivanja. U konkretnoj slučaju kada tuženik tvrdi da
je sporna komunikacija istinita, tada je to trebao i dokazati, međutim, po ocjeni ovog
suda, tuženik to nije dokazao.
30. Naime, pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a u vezi s čl. 8. ZPP) u osnovi
obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za koju stranka, koja se na tu određenu
činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih
dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari – svejedno je: ne postojati ili
ne biti dokazano).
31. Dakle, sukladno navedenom, u situaciji kada tuženik nije ovom sudu dostavio ime
i prezime osobe od koje potječe sporna informacija, kada tuženik nije predložio
saslušanje te osobe u ovom postupku a koja bi osoba u svojstvu svjedoka mogla
potvrditi autentičnost sporne prepiske, kao i drugih osoba na koje se pozivaju
svjedoci, poput inforamtičkih stručnjaka koji su tuženiku potvrdili da se ne radi o
hakiranim profilima, ili pak o osobi državnog odvjetnika sa kojim se tuženik
konzultirao, ocjena je ovog suda da tuženik svoje tvrdnje o istinitosti sporne
informacije nije dokazao, slijedom čega tvrdnje tuženika o istinitosti sporne
informacije, odnosno da je prepiska između tužiteljice i H. T. istinita,
ovaj sud smatra nedokazanim, te ih kao takve ovaj sud nije mogao prihvatiti.
32. U odnosu na prednjem, potrebno je navesti da je citiranim čl. 5 Kodeksa časti
hrvatskih novinara, propisano da novinar kritički prosuđuje izvore informacija i u
pravilu ih navodi, te da ima pravo i ne otkriti izvor informacije, ali za objavljeni
podatak snosi odgovornost.
33. Dakle, sukladno čl. 5 Kodeksa, tuženik je mogao navesti izvore konkretnih
informacija, a kada to nije napravio, tada može za objavljeni podatak snositi
odgovornost.
34. Nadalje, u odnosu na istinitost sporne prepiske u prilog tvrdnji da se bezrezervno
ne može uzeti kao istinita sporna prepiska, potrebno je navesti da se i sam autor
propitkuje je li priča istinita. Tako jedan od naslova glasi »J. l. p. i.« »u.
s. m. o. p. l. p. …. t. d. m. u. n. t.«,
»……a. j. i. i s. o. o. t., n. n. u. z. u. R. i u.
s. B.«. Iz navedenih citata ovaj sud zaključuje da i sam autor nije
siguran je li navedena prepiska istinita.
35. Konačno, u pogledu istinitosti sporne prepiske potrebno je navesti da je sporni
članak objavljen 2015.g., a da do dana zaključenja glavne rasprave 17. listopada
2022.g. nije pokrenut bilo kakav kazneni postupak, niti je donesena bilo kakva
pravomoćna osuđujuća presuda naspram tužiteljice.
36. Rezultati pak inspekcije Ministarstva zdravstva, koja je poduzeta odmah nakon
objave oba članka, utvrdili su jedino da se u slučaju dr. T. operacijski
protokoli vode nečitko i nepotpuno bez navođenja operacijskog zahvata i bez imena
operatera i anesteziološkog tima, dok druge nezakonitosti u radu dr. T. i
tužiteljice nisu pronađene.
37. Tumačenje tuženika da je dr. T. u svojoj reakciji na objavljeni članak
zapravo priznao da je riječ o autentičnoj prepisci jer je naglasak, umjesto na to da li
je riječ o njegovoj prepisci ili ne, stavio na činjenicu da je potrebno istražiti tko je
odgovoran za prezentiranje ove prepiske novinarima, ne dijeli ovaj sud. Povrijeđena
osoba može biti zgađena neistinama koje su objavljene, kratko opovrgnuti da je riječ
o autentičnim porukama te svoj bijes usmjeriti na počinitelja jer netko je nesumnjivo
počinitelj: bilo da je riječ o dostavi autentičnog teksta redakciji tuženika bilo da je riječ
o dostavi krivotvorenog teksta, pa se iz ponašanja dr. T. ne može donositi
bilo kakav zaključak o autentičnosti objavljene prepiske niti proglašavati da se ne radi
o demantiju.
38. Što se tiče o pacijenata čija se imena spominju u prepisci, po ocjeni ovog suda, i
to nije dovoljan dokaz autentičnosti i istinitosti jer je, primjerice, osoba koja je
dostavila spornu prepisku takvim podacima mogla manipulirati i iste zloupotrijebiti.
Tek u slučaju da je osoba koja je dostavila spornu prepisku pred ovim sudom
objasnila okolnosti pod kojima je došla do sporne prepiske, te druge okolnosti vezane
u spornu prepisku, tada bi ovaj sud eventualno mogao prihvatiti istinitost navoda iz
prepiske, pa tako i imena pacijenata. Bez saslušanja osobe koja je dostavila spornu
prepisku, ovaj sud, nije mogao bezrezervno prihvatiti kao odlučnu činjenicu imena navedenih pacijenata, kao dokaz istinitosti tvrdnji iz spornog članka.
39. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, zaključak je ovog suda da niti jedan dokaz ne upućuje na to da bi sporna prepiska bila istinita.
40. Stoga se ne može kazati da je tuženik objavio informacije koje se temelje na
točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog
povjerovati da su točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo
je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupano u dobroj
vjeri. Stoga ovaj sud smatra da ne postoji razlog za oslobađanje od odgovornosti na
koji se pozvao tuženik tijekom postupka iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a.
41. Za ovaj sud nije prijeporno da svatko ima pravo na javno izraženu i priopćenu
kritičku polemičku misao, jer je sloboda ove zajamčena Ustavom i zakonom. I
sloboda tiska zajamčena je Ustavom i zakonom. Međutim, zakonom je propisana i
odgovornost ako bi se ova sloboda zloupotrijebila. Tako je propisana odgovornost za
štetu stavkom 1. čl. 21. prema kojem nakladnik koji informacijom objavljenom u
mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima
propisanim ovim Zakonom. Stavkom 3. istog čl. na utvrđivanje odgovornosti za
naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom
nije drugačije određeno.
42. Svaka radnja može predstavljati štetnu radnju ako u sebi sadrži elemente
protupravnosti. Ako pojedini tekst nekog javnog glasila po svojem sadržaju može
predstavljati uvredu neke osobe, tako da se time ruši njezin dignitet, bilo u
subjektivnom ili objektivnom smislu, tada on predstavlja radnju prouzrokovanja štete
za koju nakladnik odgovara po odredbama zakona o medijima
43. U konkretnom slučaju prijeporni su dijelovi naslov, a onda i tekst u dijelovima u
kojima se tužiteljica spominje. U prosudbi osnove za odgovornost tuženika po čl. 21
ZM treba poći od ocjene prvenstveno prijepornog naslova članka, a onda,
posljedično tome i prijepornog sadržaja teksta u onim dijelovima koji se odnose na
tužitelja. Obrnuti redoslijed nije prihvatljiv za konkretni slučaj, jer tužiteljica i u naslovu
vidi povredu svoje osobnosti. Naime, svaki prosječni čitač započinje čitanje
pregledom stranica, pri čemu upravo naslov čitatelju sugerira interes za čitanje teksta
ispod određenog naslova. Često puta se u iščitavanju samo naslova iscrpljuje
sadržaj iz samog teksta ispod naslova, ako ništa drugo, a ono u njegovom bitnom
značenju. Odabir naslova predstavlja uredničku obradu objavljene informacije, pa na
neki način predstavlja sažetak onoga što je autor samim tekstom želio poručiti
čitatelju. Upravo stoga odabir naslova pretpostavlja posebnu umješnost ali i pojačanu
odgovornost. Naslov nije odvojen od cjeline, već je sastavni dio teksta. Kada se na
takav način sagleda prijeporni tekst, tada naslov " Lopovi, bagra i liječnička bagra",
po ocjeni ovog suda uvredljiv je za tužiteljicu.
44. Svakako se s prijepornim naslovom povezuje i tužiteljica o kojoj se u tekstu piše i
čije se ime u tekstu spominje. Neprihvatljivo je, pa i u kontekstu zajamčene slobode
tiska, čitateljima sugerirati da je tužiteljica lopov, a da pri tome tužiteljica nije
pravomoćno kazneno osuđena za ono što se navodi u spornom članku. Isto se
odnosi i na termine bagra, a posebno nije prihvatljivo sugerirati da je netko liječnička bagra.
45. Nadalje, i sam sadržaj teksta, a u onim prijepornim dijelovima koji se odnose na
tužiteljicu, predstavlja slijed navoda koji čitateljima sugerira da bi tužiteljica bila
bagra, lopov, najniža od najnižih, da su oni, a čitateljima se sugerira da među njih
pripada i tužiteljica, koji uzimaju od bolesnih i uplašenih sto puta gori od pretvorbenih
lopova i drumskih razbojnika, a oni koji računaju na poklone i novac od oboljelih od
karcinoma da su dno bagre karaktera septičke jame gdje i pripadaju te, ako su
navodi iz prepiske, a kako stvari stoje jer nema demantija, istiniti, da je dvoje liječnika
zaslužilo dobiti DORH za leđima, biti izbačeni iz sustava zdravstva, ostati bez svih
licenci i za život zarađivati ručno čisteći septičke jame kamo i pripadaju.
46. U predmetnom članku sporna je komunikacija ocjenjena kao odvratna i odurna
koju je teško čak i pročitati i na što se čovjek mora prisiliti, sudionici su, a ukoliko je i
jedan redak od svega navedenog u članku točan, prozvani nemoralnim ljudima bez
karaktera, moralnim nakazama. Konačno, u zadnjem dijelu teksta pod podnaslovom
''G. o. j. c.'' navodi se doslovno: ''B., u. l. h. p.
p. j. b. p.i. t. u. i.m.n. š. o.c. z.z.
n.u. d.d. n. p.v. S. t. d. c. b.
p. z. s. K.j. t. l.j. K. j. t. e.n. U. 25. g.
R. H. u. s. s. l., a. o. j. j. n.
O. m. n. k. je o. d. i. s. b., a. j. i. i. s. o.
o.t., n. n. u. z. u. R. i s. B. z.''
47. Po ocjeni ovog suda neprihvatljivo je, pa i u kontekstu zajamčene slobode tiska,
bez postojanja pravomoćne kaznene osuđujuće presude čitateljima sugerirati da je,
tužiteljica »lopov, bagra i liječnička bagra«, »najniža od najnižih«, »ona koja uzima
od bolesnih i uplašenih«, »stoput gora od pretvorbenih lopova ili drumskih
razbojnika«, dno bagre«, »moralna nakaza«, »zadnje smeće« i »bagra«, a čime se
tužiteljicu htjelo prikazati kao osobu sklonu poduzimanju kaznenih djela, zatim kao
nehumanu osobu koja koristi i zloupotrebljava svoju funkciju liječnika koja nema
obzira prema teško bolesnim pacijentima, te kao osobu kojoj je primarno ishodovati
mito od teško bolesnih pacijenata.
48. Dakle, analizirajući sve naprijed iznijeto, utvrđenje je ovog suda da je tužiteljica u
spornom članku prikazana kao beskrupulozna osoba koja se ne brine za teško
bolesne pacijente, a što bi trebalo biti njena dužnost s obzirom da je ista liječnica,
kao osoba koja jedino razmišlja kako uzeti mito od teško oboljelih pacijenata, a ne
kako teško oboljele pacijente izliječiti i olakšati im život u bolesti, zatim kao osobu
koja zloupotrebljava svoj položaj i svoje radno mjesto, i koja se ne libi od osoba
oboljelih od teških karcinoma uzeti mito. Pri tome je potrebno istaći da je javnost
posebno senzibilna kada su u pitanju pacijenti koji se nalaze na bolničkom liječenju,
dakle ljudi koji imaju određene bolesti, a posebno pacijenti sa karcinomom koji su
nemoćni i kojima treba pružiti pomoć.
49. Sam sadržaj teksta, kako u svojoj cjelokupnosti, tako i u onim prijepornim
dijelovima koji se odnose na tužiteljicu, predstavlja slijed navoda koji čitateljima
sugerira da je tužiteljica nemoralna, beskrupulozna osoba koja zloupotrebljava svoje
radno mjesto, koja traži i uzima od bolesnih, koja sa drugim liječnikom trguje
pacijentima, koja uzima što god stigne od oboljelih koje čega naporna borba za goli
život, pa tako ne samo novac nego to mogu biti i dva kila mesa.
50. Međutim, kao što je navedeno i obrazloženo, tuženik, kako u spornom članku,
tako i tijekom trajanja ovog postupka, nije prikazao niti jedan dokaz koji bi potvrdio
navode iz spornog članka.
51. Analizirajući sporni članak, ovaj sud smatra da je isti u svojoj cjelini, zajedno s
naslovom, podnaslovom fotografijom i sa prijepornim dijelovima teksta, uvredljiv i
zlonamjeran za tužiteljicu, te da su takvim pisanjem tužiteljici povrijeđeni
dostojanstvo, čast i ugled. Zato u konkretnom slučaju postoji nakladnikova
odgovornost za naknadu štete tužiteljici, a temeljem citiranih zakonskih članaka.
52. Naime, sporne informacije kod prosječnog čitatelja, stvaraju dojam da je
tužiteljica sklona nezakonitu postupanju, primanju mita, da je bahata, da pogoduje
onim pacijentima koji daju mito, dok je za ostale pacijente nije briga, da sa drugim
liječnikom trguje sa pacijentima, te u konačnici stvara dojam da tužiteljica, kao osoba
koja je plaćena da se brine o teško oboljelim pacijentima o istima se ne brine ukoliko
joj ti pacijenti ne daju mito.
53. Prema čl.15. Zakona o medijima slijedi da poštujući pravo javnosti da bude točno,
nepristrano i pravovremeno informirana o događajima, pojavama, osobama,
predmetima ili djelatnostima, mediji će se pri objavljivanju programskih sadržaja
pridržavati pravila novinarske struke i etike.
54. Sve kada bi se i uzelo da je tuženik u prijepornom članku izrazio svoju kritiku u
pogledu tužiteljičine osobnosti u obnašanju liječničkog posla, valja reći da je u
konkretnom slučaju način pisanja destruktivan i šteti ugledu i dostojanstvu osobe
kojoj je takva kritika upućena.
55. Po ocjeni ovog suda cilj članka, a s obzirom na način pisanja nije bila dopuštena
kritika, već napad na tužiteljicu i želja za plasiranjem u javnost mišljenja kako
tužiteljica svojim radom, ponašanjem i stavovima zloupotrebljava ovlasti, ne
ispunjava svoje dužnosti, te traži od teško oboljelih pacijenata mito i živi rastrošno i
lagodno na račun teško oboljelih pacijenata, te da je tužiteljica bahata i
neprofesionalna, i da ne poštuje zakletvu koju je dala.
56. Iznošenje neprovjerenih i nedokazanih kvalifikacija o tužiteljici kao osobi koja
zloupotrebljava svoje radno mjesto liječnika, Hipokratovu zakletvu, bez iznošenja
ikakvih dokaza u potkrjepu takvih tvrdnji, sve to popraćeno sa objavom tužiteljičine
fotografije, punog imena i prezimena, po ocjeni ovog suda ne mogu predstavljati
dopušteni vrijednosni sud autora, niti takvo pisanje može biti u interesu javnosti.
Isključena je zato dobra vjera prilikom iznošenja takvih kvalifikacija o tužiteljici u
konkretnom slučaju.
57. Sud je uvažio činjenicu da je tužiteljica navode iz spornog članka očigledno teško
primila, možda i teže nego li neka druga osoba s obzirom na posao koji obavlja, jer
prema mišljenju ovog suda navodi koji se odnose na tužiteljicu u spornom članku,
počevši od naslova, podnaslova, preko objavljene fotografije tužiteljice, imena i
prezimena, pa do pogrdnih navoda u spornom tekstu, svakako predstavljaju
informaciju podobnu da povrijedi tužiteljevo dostojanstvo, čast i ugled, a
dostojanstvo, čast i ugled tužiteljice, koja je radila i radi kao liječnica i koja je kao
takva imala veliki socijalni kontakt, i to ponajprije sa kolegama, zatim prijateljima,
obitelji i rodbinom, te potom sa velikim brojem pacijenata.
58. Za napomenuti je da pisanje, posebno u javnim glasilima, za bilo koju osobu da
radi svoj posao onako kako ga ne treba raditi, te da posao zloupotrebljava, posebno
da kao liječnik uzima mito od teško oboljelih osoba, te da sa teško bolesnim
osobama trguje sa drugim liječnicima, predstavlja osobitu tešku uvredu, a posebno,
kao što je već obrazloženo, kada to nije potkrijepljeno nikakvim argumentima.
59. Slijedom svega naprijed navedenog ocjena je ovog suda da na strani tuženika postoji obveza da tužiteljici naknadi prouzročenu neimovinsku štetu.
60. Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u,
potrebno je primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi čl.
21. st. 3. ZM-a koja propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete
primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije
određeno.
60.1 Odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano je između ostalog da je šteta i povreda
prava osobnosti (neimovinska šteta) čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To
znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve
povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne
okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl.
1100. ZOO-a. To pak znači da će se u sporovima protiv nakladnika radi naknade
neimovinske štete uzrokovane objavom informacije pravno priznatom štetom smatrati
ona povreda prava osobnosti koja je uzrokovala fizičke i/ili psihičke boli, odnosno
strah odgovarajuće jakosti i trajanja.
60.2 Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2.
ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
61. Kojoj je duševnoj boli tužiteljica bila izložena radi objave članka na Internet
portalu tuženika sud je zaključio iz navoda tužbe i iskaza tužiteljice koja je navela da
je dan ranije na portalu tuženika bio objavljen članak autora V. M. u
kojem je detaljno citirana prepiska koja je neistinita, izmišljena i nevjerodostojna, a
….. g. i sporni članak s komentarima i uvredama na njen račun, da se
u tom drugom članku spominje na dosta mjesta, a da je posebno pogodio dio članka
gdje se uspoređuje s jeftinom barskom plesačicom koja hvata poklone, da je bila
izložena medijskom linču jer je cijela afera bila top tema u RH, da se nije mogla boriti
protiv toga da ljudi koji je ne poznaju nakon pročitanog članka o njoj formiraju
negativan stav, da je strahovala za svoju sigurnost i sigurnost svoje djece, da su
komentari na Internetu nakon objave članka bili porazni i izrazito negativni pa čak i
antisemitski jer joj je suprug Židov, da su, istovremeno kad i sporni članak, objavljeni
i članci u drugim medijima i to 24 sata i S. D., da se nakon objave
članka trudila nastaviti sa svojim radnim obvezama što je bilo teško i odraditi prvo
slijedeće dežurstvo profesionalno i na nivou, da je u tom periodu smršavila 6 kila te
da nije pila lijekove odnosno antidepresive radi bojazni za svoje kognitivne
sposobnosti i utjecaj na njeno zanimanje.
62. Kod ocjene visine štete koju je tužiteljici trebalo dosuditi kao satisfakciju,
uvažavajući sve navedene okolnosti na koje upućuju prethodno izloženi članci
Zakona o medijima te Zakona o obveznim odnosima, sud je uzeo u obzir sve druge
okolnosti ovog slučaja, imajući u vidu značenje povrijeđenog dobra i jakost
pretrpljenih bolova, uvažavajući činjenicu da je tužiteljica sporne navode teško
primila, možda i teže nego neka druga osoba, s obzirom na posao liječnice koji je
tužiteljica tada i prije toga, te i danas obavlja.
63. Kao što je prethodno navedeno, tužiteljica je, u vrijeme objave spornog članka
radila kao liječnica u K. S.. Dakle, tužiteljica je ugledna osoba koja obavlja javnu
djelatnost poznata širokom krugu ljudi pa ne može biti dvojbe da je zbog objave
spornog članka, a u kojem se tužiteljicu počinje već u naslovu optuživati da je
liječnička bagra, koje uvrede i pogrdni nazivi i to da je riječ o gnjidi, lopovu, dnu bagre
s karakterom septičke jame kamo i pripada, što je najoštriji dio spornog članka,
nemoralnoj osobi bez karaktera kojoj je bolest prilika za mito, a karcinom pri tome
dodatni bonus i moguća dodatna zarada, moralnoj nakazi te je se uspoređuje s
jeftinom barskom plesačicom koja hvata poklone, se nastavljaju kroz cijeli tekst.
Potom, kroz cijeli se tekst čitateljima sugerira da je tužiteljica počinila kaznena djela
traženja mita i to od specifične vrste ljudi – teško oboljelih od karcinoma, a sve to je
popraćeno uvredama.
64. Takvim postupkom prema tužiteljici izvršeno je djelo teške klevete priopćeno
velikom krugu ljudi čime se umanjuje socijalna i moralna vrijednost tužiteljice i ujedno
ubuduće umanjuje mogućnost obnašanja društvenih zadataka i funkcija, te joj je
nanesena šteta povredom njenog prava osobnosti i to prava na ugled, ime,
dostojanstvo i čast te joj pripada naknada neimovinske štete. Pri ocjeni visine
naknade sud je vodio računa i o tome da je šteta umanjena objavom ispravka.
65. Naime, sud je vodio računa o tome da je povodom zahtjeva tužiteljice na portalu
tuženika objavljen cijeli tekst ispravka informacija koje su iznesene u spornom članku
odmah po primitku zahtjeva i to na način da je linkom povezan s izvornim člankom.
Prema ocjeni ovog suda na takav način umanjena je šteta koju je tužiteljica pretrpjela
radi informacija objavljenih u spornom članku.
66. Isto tako, sporne su informacije objavljene je i u drugim medijima i to: u dnevnom
listu 2.s. i S. D. te je tužiteljica protiv svih nakladnika ovih listova
podnijela tužbe, a kako je navela u svom iskazu.
67. To znači da je riječ o više štetnika i više štetnih radnji kojima je tužiteljici
nanesena jedna te ista šteta pa ovaj sud smatra da se iznos koji bi inače pripadao
tužiteljici, da je sporna prepiska i komentar iz članka od 28. studenog 2015. g.
objavljena samo na Internet portalu u nakladi tuženika, trebalo umanjiti. U protivnom
tužiteljica bi radi istih posljedica kojima je izložena ostvarila višestruki iznos štete, što
joj, po ocjeni ovog suda, ne pripada.
68. Radi toga je tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog pretrpljene
neimovinske štete trebalo priznati novčani iznos od 20.000,00 kn, jer sud smatra da
se radi o adekvatnoj satisfakciji za neimovinsku štetu koja je tužiteljici nanesena. U
preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova zatražena isplata iznosa od 10.000,00 kn s
pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev bilo je potrebno odbiti kao neosnovan.
69. Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljici, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a,
pripada zatezna kamata propisana zakonom koja teče od podnošenja tužbe, dakle
od 05. veljače 2016.g. do isplate, a kako je tužiteljica i zatražila. Naime, prema ovoj
odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog
zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je pravilno, u
skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a zateznu kamatu zatražila po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.
70. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.
71. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, i Tarifi
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09,
142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), a tužiteljici zastupanoj po
punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, za pristup na ročište od
11.10.2017. 500,00 kn (50%), za sastav podneska od 07.02.2018. i za pristup na
ročište od 13.07.2022. po 250,00 kn (25%) te za pristupe na ročišta od 06.02.2018.,
09.05.2018., 14.03.2022., 04.05.2022. i 17.10.2022. po 1000,00 kn, što sveukupno
iznosi 7.000,00 kn. Ovome iznosu dodan je daljnji iznos od 1.750,00 kn na ime 25%
PDV-a, te 1.300,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu što ukupno iznosi
10.050,00 kn. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u osnovu (100%) te djelomično u visini
(66,6%) pa je sveukupan uspjeh tužiteljice u ovoj parnici sud cijenio sa 83,3%. Kada
se iznos troška od 10.050,00 kn pomnoži sa uspjehom u parnici (83,3%) to tužiteljici
razmjerno uspjehu u parnici pripada trošak u iznosu od 8.371,65 kuna. Tužiteljici nije
priznat trošak sastava podneska od 21. ožujka 2018. g. jer ovaj sud smatra da taj
trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-
a.
71.1 Tuženiku zastupanom po punomoćniku priznat je trošak sastava odgovora na
tužbu 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 11.10.2017. 500,00 kn (50%), za sastav
podneska od 13.02.2018. te za pristup na ročište od 19.01.2022. i 13.07.2022. po
250,00 kn (25%), zatim na pristupe na ročišta od 06.02.2018., 09.05.2018.,
14.03.2022., 04.05.2022. i 17.10.2022. po 1.000,00 kn, te za sastav žalbe protiv
presude 1.250,00 kn, što sveukupno iznosi 8.500,00 kn. Ovom iznosu dodan je
daljnji iznos od 2.125,00 kn na ime 25% PDV-a, što ukupno iznosi 10.625,00 kn.
Kada se 10.625,00 kn pomnoži sa uspjehom u parnici (16,7%) to tuženiku razmjerno
uspjehu u parnici pripada trošak u iznosu od 1.774,37 kn.
71.2 Kada se trošak tuženika prebije s troškom tužiteljice to proizlazi da je tuženik
dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.597,28 kn.
71.3 Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pripada i zatezna kamata propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona
(Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), teče od dana donošenja
odluke do isplate, dakle od 29. studenoga 2022.g. pa do konačne isplate.
72. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke presude
U Splitu, 29. studenoga 2022.g.
S U D A C:
Miro Maslać, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se
podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.