1

Poslovni broj: UsI-1623/21-10

 

                     

 

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja R. župe U. B. D. M. iz P., L., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, OIB: …, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Sisku, OIB: …, S., radi naknade oduzete imovine, nakon održane usmene i javne rasprave, 29. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/168, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 12. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/17-01/168, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 12. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja U. državne uprave u S.-moslavačkoj županiji, S. za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/681, URBROJ: 2176-04-04/10-16-78 od 21. prosinca 2016., kojim u točki 1. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za povrat-naknadu oduzete imovine, a koja se odnosi na čestice starog stanja sljedećih oznaka: - k.č.br. 248/1 oranica Preveno u Selu od 1 r i 137 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P.; - k.č.br. 248/3 oranica Preveno u Selu od 12 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P.; - k.č.br. 249 livada Dreveno u Selu od 1512 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P.; - k.č.br. 987 šuma Krči u Krčiću od 1 r i 416 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P.; - k.č.br. 997 šuma Grubišnjak u Grubišnjaku od 3 r i 730 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P.; - k.č.br. 2522 šuma Krleščak u Krleščaku od 5 r i 83 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P.; - k.č.br. 2524 pašnjak Krleščak u Krleščaku od 121 čhv upisna u zk.ul. 11 u k.o. P. i k.č.br. 854 livada Poloj u Poloju od 1 r i 815 čhv upisana u zk.ul. 22 u k.o. P., dok je točkom 2. izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da drugostupanjsko tijelo pogrešno tumači činjenično stanje, koje proizlazi iz sadržaja rješenja Narodnog odbora kotara Sisak, broj: 10731/50 od 13. studenog 1950. te da takvim tumačenjem dolazi i do pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega se tužitelju ne priznaje pravo na naknadu za realno oduzetu imovinu. Ističe da drugostupanjsko tijelo svoju odluku temelji isključivo na vlastitom tumačenju sadržaja rješenja NO Sisak koje je doneseno na osnovu članka 6. i 7. Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini u tumačenje kojih odredaba se drugostupanjsko niti prvostupanjsko tijelo ne upušta. Navodi da prema odredbama Uredbe ako nekretnina prelazi u državno vlasništvo na temelju ugovora koji državna vlast sklapa s privatnom fizičkom ili pravnom osobom, a što je propisana forma za darovanje nekretnina, svojstvo nekretnine kao državne imovine utvrđuje se pismenim ugovorom između stranaka. Ukazuje da takav ugovor nije dostavljen kao prilog predmetnog rješenja narodnog odbora, nije je priložen kao temelj uknjižbe, nije pribavljen u prvostupanjskom postupku, a osim navoda iz rješenja narodnog odbora ne postoje dokazi da je ikad postojao, pa tužitelj zaključuje da je predmetno zemljište oduzeto, odnosno postalo Općenarodna imovina isključivo na temelju rješenja narodnog odbora od 13. studenog 1950. Navodi da ukoliko upravna tijela ne priznaju (ne prihvaćaju) da je predmetno zemljište oduzeto na temelju navedenog rješenja jedina druga opcija jest da je zemljište oduzeto bez prave odluke, odnosno bez pravnog osnova te je i ta situacija predviđena člankom 3. Zakona o naknadi. Predlaže poništiti rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanoga rješenja i predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Sisku u odgovoru na tužbu u bitnom osporava navode tužitelja. Predlaže odbiti tuženi zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Na raspravi održanoj 22. studenoga 2022. nije pristupio nitko u ime uredno pozvanog tuženika, dok je raspravi pristupila opunomoćenica tužitelja i zastupnica zainteresirane osobe. Sud je odbio dokazni prijedlog za pribavljanje isprava o darovanju od arhiva jer je ocijenio da je činjenično stanje potpuno utvrđeno u upravnom postupku i da bi to bilo suprotno načelu učinkovitosti iz članka 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu za oduzetu imovinu preporučenom pošiljkom 30. lipnja 1997., koji se odnosi i na naprijed navedene nekretnine;

- da su u zk.ul. 11 k.o. P. bile upisane nekretnine označene kao k.č.br. 248/1, k.č.br. 248/3, k.č.br. 249, k.č.br. 987, k.č.br. 997, k.č.br. 2522 i k.č.br. 2524 te su na temelju rješenja Narodnog odbora kotara Sisak, broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950. otpisane i upisane u zk.ul. 1135 k.o. P. na ime Općenarodne imovine (Z-1026/50);

- da je u zk.ul. 22 k.o. P. bila upisana nekretnina označena kao k.č.br. 854, te je na temelju tog rješenja N. odbora K. S., broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950. otpisana i upisana u zk.ul. 1135 k.o. P. na ime O. imovine (Z-1026/50);

- da je rješenje N. odbora kotara S., broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950., doneseno na traženje R. župnog ureda P., a po župniku I. J., po predmetu darovanja jednog dijela nadarbinske zemlje župnog ureda u P., I. odbor N.O.K. Sisak, odobrenjem N.O. oblasti Zagreb, broj 10731/50, a na osnovu članka 6. i 7. Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini, a s kojim se odobrava prijenos sa imena R. župnog ureda P. na ime Općenarodne imovine nekretnina upisanih u zk.ul. 11 k.o. P., a označenih kao k.č.br. 248/1, k.č.br. 248/3, k.č.br. 249, k.č.br. 987, k.č.br. 997, k.č.br. 2522, k.č.br. 2524 i nekretnine upisane u zk.ul. 22 k.o. P. označene kao k.č.br. 854;

- da je u obrazloženju rješenja navedeno da imenovani upravitelj župe P., odnosno župnik daruje zemlju Opće narodnoj imovini, pošto uslijed starosti nije u stanju obrađivat istu, a za obradu zemljišta najamnoj radnoj snazi nema dovoljno financijskih sredstava;

- da se rješenjem K. zemljišnoknjižnog suda u S., Posl.br: Z-1026/50 od 6. prosinca 1950. na temelju gore navedenog rješenja N. odbora kotara S., broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950. dozvoljava besteretan otpis gore navedenih predmetnih čestica iz zk.ul. 11 i zk.ul. 22 i upis istih u već postojeći zk.ul. 1135 k.o. P. na ime O. imovine.

9. Na temelju utvrđenih činjenica odbijen je zahtjev, odnosno žalba protiv prvostupanjskog rješenja, pozivom na odredbe članka 1. i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. – dalje Zakon o naknadi), uz obrazloženje da predmet postupka naknade nisu nekretnine koje su prijašnji vlasnici darovali ili drugim pravnim poslom prenijeli Općenarodnoj imovini te se u takvim slučajevima ne može smatrati da je bila riječ o oduzimanju u smislu Zakona o naknadi, a da u ovoj stvari ne postoji jedan od temeljnih uvjeta za primjenu Zakona o naknadi, a to je oduzimanje od strane jugoslavenske komunističke vlasti budući da iz navedenog rješenja Narodnog odbora kotara Sisak, broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950., proizlazi da ih je Rimokatolički župni ured Pešćenica darovao Općenarodnoj imovini.

10. Prema odredbi članka 1. stavka 1.  Zakona o naknadi tim zakonom se utvrđuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu.

11. U odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o naknadi navedeni su propisi na temelju kojih je prijašnjim vlasnicima oduzimana imovina, a temeljem kojih se istima utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske. Prema stavku 2. tog članka Zakona o naknadi, odredbe tog Zakona odnose se i na sve druge slučajeve u kojima je imovina oduzeta na temelju odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koje tijelo je donijelo odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena.

12. Prema odredbi članka 3. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. tog Zakona, kao i naknadu imovine oduzete bez pravnog osnova ili bez propisa.

13. Zakonska pretpostavka za primjenu Zakona o naknadi je okolnost da se radi o prisilnom prijenosu imovine u društveno vlasništvo. Stoga je osnovano stajalište tuženika da predmet naknade nisu nekretnine koje su prijašnji vlasnici darovali ili drugim pravnim poslom prenijeli općenarodnoj imovini, odnosno da se u takvim slučajevima ne može smatrati da je bila riječ o oduzimanju u smislu Zakona o naknadi.

14. Rješenje Narodnog odbora kotara Sisak, broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950. doneseno je na temelju Uredbe o knjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini (Službeni list FNRJ, broj 58/47.), a predmetna Uredba nije navedena među propisima iz članka 2. Zakona o naknadi jer na temelju tog propisa nije oduzimana imovina u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba, već se na temelju te Uredbe provodio upis državne nepokretne imovine u zemljišnim knjigama. Člankom 4. Uredbe bilo je propisano da će se uknjiženje prava vlasništva izvršiti na temelju isprave kojom se nesumnjivo utvrđuje svojstvo nepokretnosti kao državne imovine. U slučaju kada nekretnina nije uknjižena u korist države njeno svojstvo kao državne imovine utvrđivalo se, između ostalog, ako je nepokretnost prešla u državno vlasništvo na temelju ugovora koji je sklopljen između državnog nadleštva, ustanove ili poduzeća sa zadrugom ili narodnom organizacijom, kao i sa privatnim fizičkim i pravnim osobama - pismenim ugovorom između stranaka (članak 6. stavak 1. točka c) Uredbe).

15. U konkretnom slučaju uknjižba u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama nije izvršena na temelju ugovora o darovanju, već na temelju predmetnog rješenja Narodnog odbora kotara Sisak, ali iz sadržaja tog rješenja proizlazi da je donošenju tog rješenja prethodilo darovanje spornih nekretnina. Stoga je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da predmetne nekretnine nisu oduzete, već prešle u općenarodnu imovinu na temelju ugovora o darovanju, bez obzira na okolnost da takav ugovor nije u prilogu predmetnog rješenja niti je priložen kao temelj uknjižbe. Naime, u postupku denacionalizacije ne ispituje se ni pravilnost i zakonitost akta o podržavljenju odnosno podruštvljenju imovine, niti pravilnost i zakonitost akata na temelju kojih se provodio upis prava vlasništva na nekretninama kao općenarodne imovine. Zbog toga se u postupku naknade ne može preispitivati pravilnost činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio donošenju rješenja Narodnog odbora kotara Sisak broj: 10731/50 od 13. studenoga 1950.

16. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

17. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a.

18. Tužitelj je izgubio spor u cijelosti pa nema pravo na naknadu troškova u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a. Trebalo je stoga, na temelju članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 29. studenoga 2022.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.