- 1 -

Broj:Jž-1681/2020

 

 

                              

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv maloljetnog J.I., okrivljenog N.C., maloljetnog A.C. i okrivljenog D.H., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog N.C., podnijete protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 33. Pp J-1073/2019-18 od 30. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 29. studenog 2022.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog N.C. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni N.C. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1], u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni N.C. i okrivljeni D.H. proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kojima je na temelju citiranog propisa izrečene novčane kazne u iznosu od po 375,00 kuna, svakome, a što je protuvrijednost od 50 EUR-a i koji su upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati u cijelosti plaćene, dok je maloljetnom J.I. na temelju članka 68. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) primijenjena odgojna mjera sudski ukor, a maloljetni A.C. oslobođen od optužbe na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (iako je protiv istog sukladno članku 227. stavku 2. točki 1. Prekršajnog zakona trebalo obustaviti postupak). Istom presudom okrivljeni N.C. i okrivljeni D.H. su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 200,00 kuna, svaki, dok je maloljetni Josip Ivić oslobođen naknaditi troškove prekršajnog postupka, dok su u odnosu na maloljetnog A.C. troškovi postupka pali na teret proračunskih sredstava.

 

2. Okrivljeni N.C. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da se ne može složiti sa prvostupanjskom odlukom zbog izrečenih neistina o samom događaju te predlaže ponovno ispitivanje svjedoka u svrhu pravilna presude, da su prekršaj počinili alkoholizirani adolescenti da rade krivične i nemoralne radnje, služe se lažima i nisu zbog toga adekvatno kažnjeni, da nije kriv i da uzdržava troje malodobne djece i s obzirom na trenutno imovno stanje nezamislivo mu je plaćati novčanu kaznu jer se kosi sa moralnim vrijednostima čovječanstva 21. stoljeća.

 

Žalba nije osnovana.

 

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li prvostupanjskom odlukom na štetu okrivljenika i maloljetnika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da ne postoje povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da je pobijana odluka na zakonu osnovana.

 

4. Naime, razmatrajući žalbene navode okrivljenog N.C., ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su žalbeni navodi neosnovani budući je prvostupanjski sud sukladno članku 221. stavku 1. točki 2. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak tijekom kojeg je zakonito i pravilno ispitao maloljetnog J.I., okrivljenog N.C., maloljetnog A.C. i okrivljenog D.H. te izvršio uvid u liječničku dokumentaciju za maloljetnog J.I. od 9. srpnja 2019. iz koje proizlazi kako je zadobio površinske ozljede u vidu ekskorijacija brade i oba lakta (tjelesne ozljede). Prvostupanjski sud je na temelju gore provedenih dokaza, a koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, pravilno zaključio da je žalitelj počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način da je na ulici u V. vikao na maloljetnog J.I. te gurnuo istog sa bicikla i zbog čega je isti pao i zadobio gore navedene površinske ozljede, kako to nesporno proizlazi iz obrane maloljetnog J.I. koje je u cijelosti i okolnosno priznao prekršaj, a iz razloga jer je prethodno maloljetni J.I. fizički napao sina žalitelja maloljetnog A.C. o čemu je žalitelj saznao po njegovom dolasku kući i zbog čega je žalitelj krenuo na mjesto događaja zbog navedenog napada prema maloljetnom J.I. kako bi ga odveo svojoj kući i suočio sa sinom, a što žalitelj niti ne osporava u iznesenoj obrani. Dakle, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je i žalitelj počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira budući je utvrđeno ponašanje žalitelja, neovisno o njegovim osobnom motivima da zaštiti sina, protupravno i neprimjereno, a koje se sastoji u vikanju i primjeni tjelesne sile na javnom mjestu odnosu na maloljetnog počinitelja prekršaja. Nadalje, na strani žalitelja ne postoje nikakve okolnosti koje bi isključivale protupravnost u smislu primjene instituta nužne obrane propisane člankom 18. Prekršajnog zakona jer je napad na njegovog sina već ranije prestao, kao niti krivnju, a koji je žalitelj u konkretnoj situaciji trebao pokazati veću odgovornost i emocionalnu suzdržanost u odnosu na prethodni događaj koji se odnosi na protupravni napad na njegovog sina maloljetnog A.C. od strane maloljetnog J.I. i koji je o tome trebao ranije po saznaju za navedeni događaj obavijestiti zakonske zastupnike maloljetnog J.I. ili nadležni Centar za socijalnu skrb odnosno druga nadležna tijela i prijaviti događaj, a ne „samovoljno preuzeti stvar u svoje ruke“ te nakon remećenja javnog reda i mira na način za koji je proglašen krivim, maloljetnog J.I. odvesti u automobilu prema svojoj kući radi suočenja sa njegovim sinom, slijedom čega je nesporno utvrđen prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kako se žalitelju stavlja na teret i koje je ponašanje za svaku osudu.

 

4.1. U odnosu na dokazne prijedloge žalitelja koji ističe u žalbi da se ispitaju svjedoci, potrebno je navesti da je u odredbi članka 195. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da se u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, dok iz stanja spisa nesporno proizlazi kako okrivljenik nije pred prvostupanjskim sudom predlagao izvođenje dokaza niti iz stanja spisa proizlazi da postoje nove činjenice i novi dokazi koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili za koje žalitelj nije znao, zbog čega je i u tom smislu trebalo odbiti žalbu žalitelja.

 

5. Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika, ovaj je Sud našao da je izrečena novčana kazna u iznosu od 375,00 kuna, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj. Za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana. Prvostupanjski je sud okrivljenom N.C. izrekao za počinjeni prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanu kaznu u iznosu od 375,00 kuna, a koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, pa stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog N.C. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 29. studenog 2022.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenom N.C. i ovlaštenom tužitelju.