1

                            Poslovni broj: 33 Gž-3283/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

       Poslovni broj: 33 Gž-3283/2022-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

             

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. S. iz S. P., C., SAD, OI…, kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv tužene D. K. iz K., OIB …, koju zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S.1, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-57/2017. od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-57/2017. od 27. svibnja 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima iz točke II rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-57/2017 od 27. svibnja 2022.

 

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da tužena D. K. iz K., OIB …, bez pravnog osnova drži u posjedu kuću i okućnicu, …, upisano i označeno kao čest. zgr. 1303 i čest. zem. 975 Z.U. … K.O. K. pa joj se nalaže u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, predatipredmetne nekretnine i to kuću i okolno zemljište u posjed tužitelju O. S. iz S. P., C., SAD, OIB …, sve prazno od osoba i stvari tužene, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena."

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"Zabranjuju se tuženoj bilo kakvi investicijski radovi, a započeti radovi imaju se odmah prekinuti bez odlaganja, na kući i okućnici u K., upisanoj i označenoj kao čest. zgr. 1303 te čest. zem. 975 i 617/1, sve Z.U. … K.O. K., pod prijetnjom zakonskih posljedica.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog dovršetka ovog

postupka."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj trošak postupka u

iznosu od 45.937,50 kn.“

 

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupka (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužitelju dosudi troškove žalbe.

 

3. Tuženica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, traži troškove odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U predmetnoj parnici tužitelj je ustao protiv tužene tužbom radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine oznake čest. zgr. 1303 te čest. zem. 975 i 617/1, sve Z.U. … K.O. K., a u naravi kuće s okućnicom u K. Navodi kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem majke M. S., koju je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda broj O-1568/86 naslijedio suprug F. S.1 za cijelo, kojeg su naslijedili tužitelj i brat G. S. pok. F., a koji je svoj dio u cijelosti prepustio bratu. Dodaje kako je u zemljišnim knjigama kao vlasnica upisana pok. D. V. K. žena J. koju je naslijedio M. V., J., a kojeg je naslijedila majka tužitelja M. S. pok. M., dok je tužena bez pravne osnove u posjedu predmetne nekretnine koju koristi bez naknade i odbija poziv za iseljenje. Podneskom od 2. studenog 2017. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, dok je 7. svibnja 2019. zatražio određivanje privremene mjere.

 

6. Među strankama je i u ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je li tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati predaju u posjed predmetne nekretnine i je li taj zahtjev osnovan, odnosno utvrditi ima li tužena pravo na posjed koji je ovlašćuje zadržati stvar.

 

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz vlasničkog lista od 11. rujna 2016. proizlazi kako su čest. zgr. 1303 i čest. zem. 975 Z.U. … K.O. K. upisane kao vlasništvo D. V. K. žene J. za cijelo,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Visu broj O-131/53 od 22. studenog 1954. proizlazi kako je D. V. ženu J. (umrlu ...) naslijedio sin M. V.1, J. iz K., a iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1258/67 od 31. svibnja 1974. da su M. V.2 pok. J., kovača iz K. (umro ...), naslijedile supruga A. V. rođ. V., kćerke M. S. i D. B. te unuci M. V.3 pok. J. i N. V. pok. J., a u odnosu na ovdje spornu nekretninu (tezu u kojoj je kovačnica i mirinu) naslijedila ga je za cijelo supruga,

- da iz rješenja o nasljeđivanju broj O-1568/86 od 28. travnja 1987. i oporuke od 11. rujna 1986. proizlazi kako je M. S. rođ. V. (umrla ...) naslijedio suprug F. S.1 u odnosu na cjelokupnu imovinu, uključujući i stambenu kuću u K., a iz rješenja o nasljeđivanju broj O-483/03 od 20. ožujka 2003. kako su F. S.1 (umro ...) naslijedili na istovjetne dijelove sinovi, ovdje tužitelj O. S. i G. S., kojeg je nakon smrti ... naslijedio sin N. S., kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-3574/13 od 29. prosinca 2014.,

- da iz povijesnih posjedovnih listova broj … i broj … te prijepisa posjedovnog lista … Ureda za katastar S.1, Ispostave V. od 11. rujna 2016., proizlazi kako su od osnutka katastra na otoku V. 1953. ovdje sporne nekretnine bile upisane u korist posjednika M. V.1 pok. J. za cijelo, dok su nakon 1995. upisane kao isključivi posjed tužene, a sve temeljem provedenih izvida na licu mjesta, kako to proizlazi iz zapisnika Ureda za katastarsko-geodetske poslove, Ispostave V. od 3. srpnja 1995.

- da iz presude Općinskog suda u Splitu broj IIIP-326/96 od 3. rujna 1997. proizlazi da je navedenom pravomoćnom sudskom odlukom razveden brak parničnih stranaka sklopljen 4. svibnja 1977. i kako su u tijeku njegovog trajanja rođena djeca S. S. dana 17. listopada 1987. i F. S.2 dana 28. rujna 1989.,

- da iz rješenja o građevinskoj dozvoli od 22. siječnja 1980. proizlazi kako je tadašnji Općinski sekretarijat za poslove uprave Općine V. izdao investitoru F. S.1 građevinsku dozvolu za nadogradnju obiteljske stambene zgrade, kao i za izradu vanjskog stubišta do drugog kata obiteljske stambene zgrade u K.,

- da iz radne knjižice tužitelja proizlazi da je kao tehničar pomorskog prometa zaposlen od 9. rujna 1975. do 6. studenog 1990. kod više  poslodavaca, dok je iz radne knjižice tužene razvidno kako je kao nastavnica hrvatskog jezika od 23. prosinca 1976. do 15. prosinca 1977. radila kao zaposlenica osnovnih škola u S.2 i S.1, potom od 15. prosinca 1977. do 11. svibnja 1979. kao službenica u Službi društvenog knjigovodstva u S.1, a od 10. lipnja 1981. na radnim mjestima kod različitih poslodavaca na području otoka V.

 

8. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 25. rujna 2019., tužitelj je kao predmet spora pokazao kuću u gradu K., anagrafske oznake …, koja se sastoji od prizemlja i dva kata, koji su međusobno povezani vanjskim betonskim stubištem. U dijelu prizemlja je apartman koji se sastoji od spavaće sobe, kupaonice i kuhinje s blagovaonicom, a ostatak površine prizemlja predstavlja prostoriju u neuređenom stanju. Na prvom katu je stambeni prostor koji čine kuhinja s blagovaonom, spavaća soba, kupaonica i hodnik, dok je na drugom katu stan koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kupaonice, hodnika, blagovaonice s kuhinjom i terase s kaminom.

 

9. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 5. prosinca 2019. utvrdio kako je predmetna kuća građena kao objekt u nizu koji se sastoji od prizemlja i dva kata, kako se do nje pristupa preko dvorišta na kojem su vanjske betonska stupe te identificirao čest. zgr. 1303 u cijelosti i dio čest. zem. 975, kao čestice na kojima je položena, a na skici lica mjesta taj dio omeđio je slovima. Preostali dio čest. zem. 975 po vještaku predstavlja dvorište uglavnom natkriveno terasama prvog i drugog kata u kojem su vanjske betonske stube. U dopuni vještva od 18. svibnja 2020. nije se mogao očitovati o tlocrtnoj površini današnjeg objekta u odnosu na tlocrtnu površinu nekadašnje prizemnice – kovačnice, jer ne raspolaže podacima o položaju i dimenzijama starog objekta, a u svom očitovanju na primjedbe tužitelja od 17. rujna 2020. navodi kako se od osnutka katastra čest. zgr. 1303 vodi kao zgrada, a čest. zem. 975 kao dvorište. Temeljem grafičkog dijela katastarskog operata zaključuje kako je objekt položen na čest. zgr. 1303 evidentiran na katastarskom planu prije 1911., ali mu nije poznato od kada je tako i tome dodaje kako sadašnja građevina nije evidentirana u službenim katastarskim planovima i kako bi o položaju građevine prije radova tužene i o korištenju postojećih starih zidova, trebalo angažirati vještaka građevinske struke.

 

10. Navedene činjenice sud je utvrdio pravilnom ocjenom dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je o tome dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

11. Na temelju iznesenih utvrđenja nedvojbeno je kako je u tijeku trajanja bračne zajednice stranaka tužena doselila u K. 1979., kako je njezina svekrva M. S. u to vrijeme bila izvanknjižna vlasnica prizemnog poslovnog objekta (kovačnice) na mjestu kojeg je uz prethodnu suglasnost tužiteljevih roditelja izgrađena stambena zgrada s dvije etaže (prizemlje i kat), kako je zgrada izgrađena radi stambenog zbrinjavanja parničnih stranaka koje su u nju uselile 1982., tako da je tužena od tada u kontinuiranom suposjedu, a nakon iseljenja tužitelja u SAD 1992., u samostalnom posjedu ove nekretnine. Također je utvrđeno kako su parnične stranke prije i u vrijeme izvođenja radova bile zaposlene, tužitelj kao pomorac, a tužena kao službenica, i po toj osnovi ostvarivale redovita mjesečna primanja, a među njima nije bilo sporno kako su tužiteljevi roditelji živjeli i radili u inozemstvu, gdje je njegov otac F. S.1 radio kao građevinski poslovođa. Dakle, sud ne dvoji kako je stambena zgrada izgrađena 1982. na prostoru stare prizemnice tužiteljeve majke, a položena na nekretnini oznake čest. zgr. 1303 u cijelosti te na dijelu čest. zem. 975, sve po volji i uz suglasnost vlasnice i njezinog supruga F. S.1 Uzimajući u obzir izneseno, sasvim je logično da je tužiteljev otac bio nositelj ovog projekta i označen investitorom u rješenju o izdavanju građevinske dozvole za nadogradnjom stambene zgrade od 22. siječnja 1980., jer se radilo o stručnoj i financijski situiranoj osobi s višegodišnjim radnim iskustvom u Nj. Također je logično ili barem očekivano da je njegov doprinos, kako fizički, tako i financijski, bio znatan, a moguće i najveći, zbog čega su ga svjedoci i označili kao glavnog sudionika koji je, između svega ostalog, iz inozemstva donio i dio alata i materijala neophodnog za gradnju. Međutim, navodi tužitelja o ulaganju sredstava njegovog oca u visini od preko 100.000 tadašnjih DEM nemaju nikakve dokazne podloge, tako da se drže proizvoljnim i paušalnim. Također je očekivano da je F. S.1 kod izvođenja niza fizičkih poslova pomagao tužitelj, jer je zgrada građena u interesu njegove obitelji te da su u tome sudjelovale i treće osobe, uglavnom prijatelji i rodbina, koji su sudjelovali u zahtjevnijim poslovima bez naknade, što predstavlja čin solidarnosti, svojstven ljudima prije svega u malim sredinama. S tim u vezi, sud smatra kako je i tužena doprinosila u skladu sa svojim mogućnostima, kako fizičkim, tako i financijskim, jer ovaj zaključak jasno proizlazi iz stanja u spisu. Prije svega valja navesti kako su gradnja nove kuće i samostalno stambeno zbrinjavanje parničnih stranaka svakako bili dobar razlog njezinom preseljenju iz S.1 u K., stoga je sud poklonio vjeru iskazima svjedoka koji su govorili o njezinom sudjelovanju prilikom izvođenja pojedinih građevinskih ili zanatskih radova, jer je uz supruga bila osobno zainteresirana da se oni okončaju što prije uz što manje troškove. Nadalje, valjalo je cijeniti kako je ostvarivala redovita mjesečna primanja, što znači da je bila u mogućnosti i financijski doprinositi izgradnji, a prije svega svojim novčanim sredstvima u cijelosti ili dijelom nabavljati potreban građevinski materijal ili podmirivati njegov transport do lica mjesta u K. Vrijednost sudjelovanja tužene u pojedinim fizičkim poslovima i troškovima nabave materijala, alata, transporta i ostalog nije utvrđen, jer je od okončanja radova proteklo četrdeset godina, tako da je bilo teško očekivati da spisu priloži račune ili kakve druge pisane dokaze o učinjenim izdatcima.

 

12. Osim toga takvi dokazi i nisu bili neophodni, jer predmet ove parnice nije utvrđivanje bračne stečevine ili razvrgnuće suvlasničke zajednice, ali je na temelju raspoloživih tužena dokazala kako je i ona značajno doprinijela stvaranju dvoetažnog objekta kao nove vrijednosti. Konačno, valjalo je cijeniti kako su tužiteljevi roditelji živjeli i radili u Nj., a tužitelj kao pomorac plovio na brodovima, tako da su u K. mogli boraviti povremeno i to za vrijeme godišnjih odmora, blagdana i neradnih dana, što istodobno znači da je barem samo zbog te činjenice dio tereta izgradnje bio na tuženoj, kako u fizičkom tako i u financijskom smislu. Dakle, sud smatra kako kuća u koju su se stranke uselile 1982., a koja se tada sastojala od prizemlja i kata s okućnicom neophodnom za njezinu redovitu upotrebu, nije bila isključivo vlasništvo ili samo gotov dar tužiteljevih roditelja sinu i nevjesti, već se radilo o jedinstvenoj stambenoj cjelini koja je nastala na zemljištu M. S., ulaganjem rada i sredstava tužiteljevih roditelja, tužitelja i tužene, pri čemu ponovno valja istaknuti kako omjer doprinosa svakog od sudionika nije pravno relevantan u ovoj pravnoj stvari, zbog čega ga nije trebalo posebno raspravljati.

Sud je doprinos tužene u radu i novcu razmatrao u skladu s odredbama iz čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., a po kojima se pravo vlasništva originarno moglo steći gradnjom objekta na zemljištu u tuđem vlasništvu.

 

13. Naime, utvrđeno činjenično stanje ne ukazuje da bi F. S.1 bio isključivi graditelj ili da bi graditelji bili samo on i tužitelj, već je u tome na ranije navedeni način aktivno sudjelovala i tužena, tako da je kao sudionica građenja stekla i određeni suvlasnički dio izgrađene nekretnine.

Osim toga, svakako je valjalo uzeti u obzir kako raspoloživi dokazi ne upućuju na zaključak da je kuća izgrađena isključivo sredstvima tužiteljevih roditelja, već su i parnične stranke svojim radom i sredstvima zajednički doprinijele izgradnji objekta i stvaranju nove vrijednosti za vrijeme trajanja braka, tako da je ova novo izgrađena nekretnina barem dijelom postala dio njihove zajedničke imovine, kako to propisuje odredba iz čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN broj 11/78, 45/89 i 59/90), koji je stupio na snagu 1. siječnja 1979. U svakom slučaju, nedvojbeno je kako tužena 1982. nije stupila u posjed nekretnine na prijevaran ili kakav drugi nezakoniti način, već na valjanoj pravnoj osnovi suvlasničkog i suposjedovnog ovlaštenja, a takav status kontinuirano traje do danas.

 

14. Na temelju iznijetog tužena je dokazala kako ima pravo na posjed predmetne kuće i okućnice koja je nužna za korištenje objekta, tako da tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja neosnovanosti njezinog posjeda i predaje nekretnine u isključivi posjed tužitelja, slobodne od osoba i stvari, nema valjanog činjeničnog i zakonskog uporišta.

 

15. Iako se u žalbi osnovano prigovara, da se u konkretnom slučaju, s obzirom na činjenična utvrđenja, ne bi radilo o gradnji na tuđem zemljištu, već o nadogradnji dotadašnjeg, ranijeg objekta, bivše „kovacije“ iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da se radilo o staroj prizemnici, dok se u trenutku očevida 2019. kuća sastoji od prizemlja i dva kata, te se radi o nadogradnji za koju je ishođena i građevinska dozvola.

ZOVO ne propisuje izričito situaciju stjecanja stvarnih prava građenjem, adaptacijom odnosno rekonstrukcijom i nadogradnjom na već postojećem tuđem građevinskom objektu, bez pravnog osnova (pri čemu je odlučno da se radi obujma radova radi o novoj stvari).

U sudskoj praksi na takve su slučajeve analogno primjenjivane odredbe čl. 24-26 ZOVO (kako je to predviđalo i pravno pravilo paragrafa 418 Općeg građanskog zakonika).

 

16. Prvostupanjski sud pri tom, suprotno navodima žalbe, ima na umu da je tužiteljev otac bio nositelj projekta i označen kao investitor u rješenju o izdavanju građevinske dozvole za nadogradnjom stambene zgrade od 22. siječnja 1980., te da se radilo o stručnoj i financijski situiranoj osobi, čiji je doprinos, kako fizički tako i financijski bio znatan a moguće i najveći.

 

17. Sud također u obrazloženju navodi da je otac tužitelja između ostalog iz inozemstva donio dio alata i materijala za gradnju, na što se tužitelj poziva u žalbi.

 

18. Zaključak suda, da tužitelj ne može tražiti utvrđenje da tuženica spornu nekretninu drži u posjedu bez pravne osnove, te da mu se ista preda u isključivi posjed, temelji se na činjenici da je tuženica sudjelovala u gradnji, kako fizički tako i financijski, pri čemu je nesporno da je drugi kat kuće tuženica izgradila sa drugim suprugom, nakon prestanka bračne zajednice stranaka.

 

19. Tužitelj pri tom minorizira doprinos tuženice gradnji na „pranje i kuhanje“ te ističe da se na taj način ne može steći suvlasništvo objekta, a svoj rad na pomoć majci u adaptaciji nekretnine, iako prvostupanjski sud svoju odluku temelji na zaključku, da je tuženica u gradnji sudjelovala i financijskim sredstvima, budući da je nesporno bila zaposlena, da su stranke u vrijeme adaptacije i nadogradnje bile u braku, te da i po odredbama tada važećeg ZBPO, time stječe pravo na udio u imovini stečenoj u braku (pri čemu, kada predmet spora nije bračna stečevina, sud nije bio dužan niti utvrditi omjere suvlasništva).

 

20. Sud ne utvrđuje u kojem omjeru je tuženica financijski doprinijela gradnji, ali logično obrazlaže zašto ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je istu financirao isključivo njegov otac.

Pri tom s obzirom na protek vremena, nije životno očekivati da bilo koja od stranaka posjeduje račune i druge dokaze o financiranju gradnje, jer se radi o razdoblju od gotovo četrdeset godina, dok je tuženica priložila dokaze o gradnji drugog kata (a tužbeni zahtjev odnosi se na objekt i zemljište u cjelini).

 

21. Nije niti sporno, da su stranke doselile u K. prije izvršene nadogradnje i adaptacije sporne nekretnine, te da je njezin vlasnik bila majka tužitelja M. S. Isto ne isključuje istinitost tvrdnje tuženice, da je motiv preseljenja iz S.1 u K. bio mogućnost rješavanja stambenog pitanja. Oporučno raspolaganje kojim M. S. sebe titulira kao vlasnicu i starog i novog objekta, nema pravnog značaja u sporu između stranaka jer pokazuje subjektivni odnos tužiteljeve majke prema navedenoj imovini, pri čemu ista u oporuci tuženici dozvoljava korištenje te kuće „do svoje smrti ili dok ne sklopi drugi brak“. Isto ukazuje na neosnovanost navoda tužitelja da bi tuženica koristila nekretninu bez pravne osnove, pri čemu je uvjet nesklapanja drugog braka nemoralan u smislu čl. 88. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 52/71, 47/78, dalje: ZN/71).

 

22. Radi toga je, pravilnom primijenjen čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) koji propisuje vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika (publicijanska tužba), tako da će se onoga tko u postupku pred sudom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja stvari, smatrati vlasnikom te stvari prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju. Na zahtjev predmnijevanog vlasnika posjednik će predati posjed stvari koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što je nepošten ili nezakonit ili što ne može označiti svog prednika ili što je stekao posjed stvari besplatno, a podnositelj zahtjeva ga je stekao naplatno, ali neće mu trebati predati posjed ukoliko ima jednako jak pravni temelj. Predmnijevani vlasnik treba dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku. Dakle, na tužitelju je teret dokazati pravnu osnovu stjecanja koja mora biti objektivno valjana, a ishod spora ovisi o dokazivanju jačih prava na posjed, pri čemu valja uzeti u obzir kako najjače pravo na posjed ima vlasnik stvari, potom kvalificirani posjednik protiv svakog nekvalificiranog posjednika, ukoliko mu je posjed nepošten ili nezakonit. Ovome valja dodati kako jače pravo na posjed ima onaj koji može označiti svojeg prednika naspram onoga koji ga ne može označiti ili može, ali samo u sumnjivog prednika.

Pod pretpostavkom da su pravne osnove stranaka iste jačine, prednost ima posjednik kod kojeg se stvar nalazi, jer u tom slučaju ne mora predati posjed stvari tužitelju, a osim toga može staviti prigovor prava vlasništva i dokazati kako je on vlasnik stvari. Tužitelj nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine, čiji je tuženica  suvlasnik.

 

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP, te u odnosu na odluku o troškovima žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP,  odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 29. studenoga 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.