Poslovni broj:7 Kž-634/2021-7

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-634/2021-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. S., zbog kaznenog djela nesavjesnog liječenja iz čl. 249. st. 3. i 4. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: KO-DO-830/2020 od 21. svibnja 2020., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj: K-269/2020 od 26. travnja 2021., a objavljene 28. travnja 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022., u nazočnosti okrivljenika,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru broj: K-269/2020 od 26. travnja 2021., a objavljene 28. travnja 2021., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), okrivljeni M. S. oslobađa se  optužbe da bi počinio kazneno djelo nesavjesnog liječenja iz čl. 249. st. 3. i 4. u vezi sa čl. 240. st. 1. i 3. KZ/97, činjenično opisano izrekom te presude.

 

2. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećeni I. P. upućuje se da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

 

3. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08 u vezi sa čl. 467. st. 1. toč. 3. ZKP/08 te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugo vijeće.

 

5. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni M. S. po braniteljici T. Š., odvjetnici iz Z., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te je predložio da se žalba kao takva odbije. Ujedno je braniteljica zatražila da se okrivljenika pozove na sjednicu vijeća, a čemu je ovo vijeće u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 i udovoljilo.

 

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je uredno pozvani okrivljeni M. S. osobno, dok uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i braniteljica okrivljenika nisu pristupili, a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća temeljem čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti. Prisutni okrivljenik u cijelosti je ostao kod navoda odgovora na žalbu, te je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

8. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

9. Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenog M. S. od odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret nalazeći da nije dokazano da je isti počinio kazneno djelo nesavjesnog liječenja na način kako je to precizirano izrekom prvostupanjske presude.

 

9.1. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, u odnosu na inkriminaciju koja se okrivljeniku stavlja na teret, jer nije pravilno ocijenio dokaze u ovom postupku, posebno iskaze saslušanih svjedoka kao i provedena vještačenja, pa tako smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, budući da pojedini dokazi postoje, te po ocjeni žalitelja i opravdavaju donošenje osuđujuće presude u ovdje konkretnom slučaju.

 

9.2. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno okrivljenika oslobodio od optužbe jer je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije dokazano počinjenje djela koje se okrivljeniku stavlja na teret sa potpunom izvjesnošću.

 

9.3. Naime, analizirajući žalbene tvrdnje, u bitnome proizlazi da žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka F. G., jer je isti u potpunoj koliziji s obranom okrivljenika i to posebno u odnosu na tvrdnje je li okrivljeniku kritične zgode svjedok rekao da je oštećenik udario glavom o tlo ili to svjedok nije rekao. Uz to prvostupanjski sud, po stavu žalitelja, pogrešno ocjenjuje iskaz svjedoka Č. i pogrešno zaključuje da taj svjedok nije postupio na savjestan način jer je prekasno pozvao hitnu pomoć. Također žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o postojanju dvojbe da li bi pokojni oštećenik i uz pravovremeni medicinski tretman preživio.

 

9.4. Okrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje djela, te u bitnome iznosi tijek događaja, te ispitivan u više navrata, između ostalog, pri prvom ispitivanju navodi da svakodnevno ima veliki broj poziva u kojima se traže intervencije vezano uz alkoholizirane osobe, pa su tako i u ovdje konkretnom slučaju zaprimili dojavu da čovjek pijan leži na cesti. Kada su došli na lice mjesta zatekli su grupu mladića oko čovjeka koji leži na cesti, te se ne sjeća da bi mu netko od mladića koji su tamo bili rekao da je čovjek pao na tlo i udario glavu, ali je siguran da je tog čovjeka pitao je li pao na tlo i udario glavom, odnosno je li ga tko istukao, a on je rekao da mu se malo prispalo pa je tu zaspao. Što se tiče njegovog postupanja kao liječnika tvrdi da je utvrdio da je isti pri svijesti, da je razgovarao s njim, utvrdio je da je čovjek motorički u redu i izvan životne opasnosti. Također je zaključio da je u vidno alkoholiziranom stanju, ali ne i teško pijanom, te da je pacijent govorio razumljivo jedino se iz načina govora vidjelo da je pod utjecajem alkohola, te ga je pitao može li ustati i on je potvrdno odgovorio. Tvrdi da ga je osvijetlio baterijom i pregledao, te nije našao na glavi niti tijelu nikakve ogrebotine, osim jedne ogrebotine na šaci. Uz to tvrdi da je pacijent sam došao do kola hitne pomoći u kojima je bilo bolje osvjetljenje i opet ga je pregledao te nije vidio nikakve znakove koji bi upućivali da ima ozljedu na glavi. Također tvrdi da mu je čovjek u kolima hitne pomoći rekao gdje stanuje te su ga odvezli kući, ali zbog mraka kuću nisu mogli pronaći. Susjed (time misli na susjeda Č.) im je pokazao gdje čovjek stanuje time da su čovjeka iz kola spustili na tlo, a on je potom sam krenuo prema kući, nisu ga nosili na nosilima, sam je došao do kreveta, legao, a susjed mu je pomogao da mu skinu sako i cipele te ga pokrio poplunom. Okrivljenik je također tvrdio da je pitao susjeda živi li netko s muškarcem, a susjed je odgovorio da živi sam, ali da nema problema da će ga on povremeno "poškicnuti". Susjed je uzeo ključeve od kuće i stavio ih u bravu s vanjske strane, rekavši da će ga doći posjetiti. Uz to, okrivljenik tvrdi da ni po čemu nije bilo moguće uočiti da je čovjek zadobio tešku kraniocerebralnu ozljedu, već je njegova procjena kao liječnika bila da se radi o alkoholiziranoj osobi, pri čemu isti čak nije ni povraćao, a to je bio razlog što nije smatrao da je potrebno hitno ga zbrinuti na bolničko liječenje. Okrivljenik je također vjerovao da je susjed Č. pouzdana osoba kojoj može ostaviti brigu za pacijenta zbog više okolnosti, sam se čak i javio da će se pobrinuti za sada pokojnog oštećenika.

 

9.5. Analizirajući obranu okrivljenika, kao i sve dokaze provedene u ovom postupku, kako personalne tako i materijalne, a koji dokazi su pobrojani pod toč. 7.1., 7.2., 7.3., 7.4., 7.5., 7.6., 7.7. i 7.8. obrazloženja pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije sa potpunom izvijesnošću dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti.

 

9.6. Naime, u ovdje konkretnom slučaju nije sporno da je okrivljenik 18. listopada 2008. oko 23,54 sata, kao liječnik opće medicine i voditelj tima hitne službe Doma zdravlja K. županije u S. K. Z., došao po pozivu na intervenciju u mjestu D., u blizini parkirališta trgovine "S.". Također  nije sporno da je okrivljenik zatekao oštećenog B. P. kako u alkoholiziranom stanju leži na cesti, nije sporno da je istog pregledao kao liječnik i utvrdio da nema vidljivih tjelesnih ozljeda. Također nije sporno da je okrivljenik donio odluku da se oštećenika odveze kolima hitne pomoći kući na adresu …, te je po dolasku u kuću oštećenika utvrdio da živi sam, da u kući nema struje i da je kuća u  zapuštenom stanju. Također nije sporno da je tijekom narednog dana, tj. 19. listopada 2008. došlo do razvoja posljedica teške kraniocerebralne traume koju je oštećenik zadobio, niti da je oštećenik u konačnici umro.

 

9.7. Ono što je sporno tijekom ovog postupka je postupanje okrivljenika kritične zgode, odnosno okolnost da li je okrivljenik protivno pravilima medicinskog postupanja propustio organizirati adekvatno bolničko zbrinjavanje alkoholiziranog oštećenika i osigurati praćenje njegovog stanja, te je li zbog izostanka hitnog i neodložnog dijagnostičkog postupka teška kraniocerebralna trauma uzrokovala pogoršanje zdravstvenog stanja oštećenika u toj mjeri da je dovela do smrtnog ishoda.

 

9.8. Uvodno je potrebno reći da kod zakonskog opisa djela za koje se tereti okrivljenik (nesavjesno liječenje) da iz njega proizlazi i obilježja tog djela, a to su: počinitelj je liječnik (ili stomatolog), radnja počinjenja su tri alternativno predviđena oblika: kao nepoduzimanje zaštitnih mjera ili primjena očito neprikladnih sredstava ili načina liječenja ili bilo koji drugi način nesavjesnog postupanja, a posljedica: pogoršanje ili narušavanje zdravlja i svemu tome se prema općim propisima mora pridodati krivnja. Za postojanje kaznenog djela svakako se mora dokazati postupak (činjenje ili nečinjenje) liječnika, šteta koja je nastala za zdravlje pacijenta i uzročna veza između radnje (ili propuštanja) i posljedice (štete). Pojam nesavjesnog postupanja obuhvaća liječničke postupke koji su izraz nemara, brzopletosti, površnosti i sl. Radnja počinjenja, osim konkretno navedenih oblika, može se opisati kao svaki nesavjesni postupak pri obavljanju liječničke djelatnosti. Nesavjesno postupa, činjenjem ili nečinjenjem, liječnik koji u obavljanju liječničke djelatnosti ne poštuje općepriznata pravila medicinske znanosti i struke (liječničke prakse), njegovi postupci očito odstupaju od prihvaćenih i prokušanih profesionalnih standarda, svjesno ih ne poštuje, svjesno ih zanemaruje ili se upušta u poduzimanju određenih liječničkih radnji, iako zna da za njihovo provođenje nije dovoljno stručan, ili je općenito zaostao u znanju. Za nesavjesnost, prema zakonskom opisu djela, relevantni su samo očito nesavjesni postupci općenito i kod primjene sredstava ili načina liječenja. To bi značilo da u biće djela ulaze samo grube povrede profesionalnih pravila postupanja, samo ona znatna, evidentna, očita, na prvi pogled uočljiva odstupanja od priznatih pravila struke i znanosti. Pri tome se mora uvažiti da kad se liječenje poduzima u krajnje hitnom slučaju ili u nekoj izvanrednoj situaciji, ocjena o (ne)savjesnosti poduzetih mjera podliježe i posebnim kriterijima prilagođenim danim uvjetima. Naime, na propuste utječu različiti čimbenici, od umora, međuljudskih odnosa u obitelji i zdravstvenoj ustanovi, razapetost liječnika između nekoliko poslova koje treba obaviti i sl.

 

9.9. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, te analizirajući ovdje konkretno postupanje okrivljenika ovaj drugostupanjski sud nalazi da je za presuđenje u ovdje konkretnom slučaju relevantna i bitna ozljeda za koju su vještaci, dr. Š. i M., između ostalog, naveli da ju je oštećenik zadobio – opsežnu ozljedu glave (prijelom kostiju lubanje, krvarenje izvan i unutar tvrde moždane ovojnice s nagnječenjem mozga), a koja čini jednu cjelinu i predstavlja tešku i po život opasnu ozljedu, a koja po svom karakteru upućuje na mehanizam nastanka udarcem u lijevi čeoni tjemeni dio glave, a ne padom i udarcem glave o pod.

 

9.10. Ovdje konkretno iz provedenih dokaza proizlazi da okrivljenik pregledom oštećenika na licu mjesta nije pronašao niti jedan trag niti simptom koji bi ukazao na teško ozljeđivanje oštećenikove glave, a da su isti utvrđeni drugi dan pred večer, ne isključuje zaključak da nema nedvojbenih dokaza da je oštećenik tu tešku ozljedu zadobio prije nego ga je okrivljenik pregledao, dakle oštećenik je tu ozljedu mogao zadobiti i ranije, ali isto tako i kasnije. Ono što je ključno je utvrđivanje uzročno-posljedične veze između okrivljenikovog postupanja i nastupjele posljedice.

 

9.11. Nakon analize kompletnog postupka ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, a koji u suštini utvrđuje da nije sa potpunom sigurnošću dokazano da je postupanje okrivljenika, odnosno propuštanje radnji za koje se okrivljenik tereti, a koje su opisane u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, upravo radnje koje su dovele do štetnih posljedica, odnosno nije dokazano da je okrivljenik kritične zgode propustio primijeniti mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke, a da je onda uslijed toga nastupila naknadno smrt oštećenika. Pri tome također nije moguće zanemariti niti okolnost da li bi smrtna posljedica za oštećenika bila izbjegnuta i s kojim stupnjem sigurnosti i da je oštećenik kritične večeri bio hospitaliziran, promatran i ranije operiran obzirom na težinu povrede i druge faktore koji na to utječu, kao što je dob oštećenika, njegovo zdravstveno stanje, bolest, smetnje, alkoholiziranost i dr.

 

9.12. O navedenim dubiozama, a samim time i uzročno posljedičnoj vezi između postupanja okrivljenika kritične zgode i nastupjele posljedice (a sve opisano u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude), prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje u točkama 11. do 14.8. obrazloženja pobijane presude, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

10. Prema tome, i ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da rezultat kompletne analize provedenog dokaznog postupka je taj da nije sa potpunom sigurnošću utvrđeno da je povreda koja je uzrok traume, a mogla je nastati isključivo i samo udarcem, nastalim prije ili poslije pregleda i opservacije okrivljenika, te da li je okrivljenikovo postupanje kritične zgode u uzročnoj vezi sa nastupilom posljedicom, tj. smrću oštećenika.

 

10.1. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

10.2. Na navode žalbe koja u bitnome preocjenjuje provedene dokaze od strane prvostupanjskog suda, te ne ukazuje na okolnosti koje bi dovele u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda već samo analizira i daje ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza na način kako je to žalitelj isticao tijekom cijelog postupka, valja reći da se radi o činjenicama koje sagledavane u svojoj ukupnosti nisu dovele u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

 

10.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti, odnosno ovdje konkretno neodgovornost okrivljenika za djelo za koje se tereti.

 

10.4. Prema tome, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud u ovdje konkretnom slučaju postupio kada je primjenom odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio od optužbe.

 

11. Zbog svega navedenog valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

12. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva  povreda nije  utvrđena,  a  žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

 

 

U Zagrebu 29. studenog 2022.

 

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

  Sonja Brešković Balent