- 1 -

Broj:Ppž-11126/2022

 

 

                               

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. P., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog S. P., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: 50. Pp J-3581/2019-20 od 15. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S. P. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni S. P. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1], u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni S. P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranog propisa, izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, a što je protuvrijednost od 79,63 EUR-a i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni S. P. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

 

2. Okrivljeni S. P. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 1295. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Prekršajnog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da mu je ranijom presudom od 2. srpnja 2020. izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana uvjetno na 6 mjeseci, da od tada nije pozvan na saslušanje, da je po optužnom prijedlogu kojeg je dobio 17. veljače 2022. osuđen na kaznu zatvora od 30 dana, da je u kratkom vremenu dobio duplu kazni i da li je nerješavanje predmeta raste kazne ili inflacija iste, da je u vrijeme donošenja pobijane presude mirovina iznosila cca 2350 kuna što je sutkinja znala, a da u spisu piše da mu mirovina iznosi 3300 kuna, da sud nije uzeo u obzir iskaz svjedokinje M. R.-B. koja vodi firmu za čišćenje da je dan-dva po navodnom prekršaju vidjela N. Š. kako nosi nekoliko kesa sa hranom bez ikakvih zavoja na nozi, da je ispred ulaza u zgradu „oštećena“ javila kako će ići na bolovanje, da je tijekom ispitivanja sutkinje da li je okrivljenik vikao na nju ista rekla: „Bilo je to davno, ne sjećam se“, a tada je sutkinja oštećenoj doslovno stavila odgovor u usta dali sam vikao ili galamio što je „oštećena“ potvrdila sa tim da je pobjegao u stan, a da isti nije bježao od rata, da je to notorna laž, da je prije navodnog odguravanja „oštećena“ izjavila da je rukom bila naslonjena na poštanski sandučić u hodniku zgrade, a cijeli razgovor odvijao se vani na stepeništu ulaza, da je prema ugovoru povišena naknada za 5 kuna, da je žalitelj predstavnik svih 10 stanova, da je njihove primjedbe na čišćenje morao prenijeti poslodavcu iz A. (gđa M. R.-B.) a na što „oštećena“ nije htjela reagirati, da je trebalo odnijeti vreće sa lišćem 50 metara od ulaza, oštećena je bila neraspoložena i da je lagala da se to dogodilo u poslijepodnevni satima, da je žalitelj uredno dolazio na sud, a oštećena koja je kao građanka BiH imala obvezu prijave svojih adresa javiti policiji i da su povrijeđena prava žalitelja jer je „oštećena“ neradnica i lažljivica pod utjecajem ljudi gdje je stanovala i koji je radio u inozemstvu i domovini vezano za posao „oštećene“, da je kazna rigidna i da nikada nije kažnjavan, da oštećena treba naučiti živjeti sa ljudima i da neće platiti troškove postupaka dok se sud ne očituje o žalbi.  

 

Žalba nije osnovana.

 

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

4. Razmatrajući žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Prekršajnog zakona, potrebno je navesti da iz stanja spisa proizlazi da je Općinski prekršajni sud u Splitu protiv okrivljenika izdao prekršajni nalog, poslovni broj: 25. Pp P-3581/2019-4 od 2. srpnja 2020., na koji je okrivljenik podnio prigovor te je okrivljenik bio uredno pozvan na glavnu raspravu održanu dana 24. ožujka 2022. godine na kojoj je iznio obranu te osporio krivnju i odlučne činjenice te je u nastavku dokaznog postupka na ročištu dana 29. travnja 2022. u nazočnosti okrivljenika ispitana svjedokinja S. B., a na čiji iskaz okrivljenik nije iznio primjedbe, te je na ročištu dana 5. srpnja 2022. u nazočnosti okrivljenika ispitana svjedokinja M. R.-B., a kojoj je okrivljenik postavio dodatna pitanja, te je na ročištu dana 13. srpnja 2022. u nazočnosti okrivljenika ispitana oštećena svjedokinja N. Š., a kojoj je okrivljenik postavio dodatna pitanja te iznio primjedbe na njezin iskaz nakon čega je provedeno suočenje. Slijedom navedenog žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani budući je okrivljeniku u postupku omogućeno iznošenje obrane, predlaganje dokaze i pravo na konfrontaciju sa provedenim dokazima kako to nesporno proizlazi iz stanja spisa i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika.

 

5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja unutar granica objektivnog identiteta optužbe, izvođenjem svih potrebnih dokaza tijekom postupka budući je na glavnoj raspravi održanu dana 24. ožujka 2022. godine ispitao okrivljenika te je u nastavku dokaznog postupka na ročištu dana 29. travnja 2022. ispitana svjedokinja S. B., na ročištu dana 5. srpnja 2022. svjedokinja M. R.-B. te na ročištu dana 13. srpnja 2022. ispitana oštećena svjedokinja N. Š. koja je u iskazu u cijelosti teretila okrivljenika za počinjeni prekršaj i koja se suočila sa okrivljenikom i pročitani su drugi dokazi. Prvostupanjski sud je nakon zakonito provedene glavne rasprave, pri čemu je okrivljeniku u postupku omogućio pravo na konfrontaciju sukladno članku 85. stavku 2. Prekršajnog zakona, cijenio sve provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te iznio u obrazloženju valjane razloge zbog kojih je prihvatio iskaz ispitane svjedokinje optužbe, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

6.1. Stoga je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i to iskaza svjedokinje N. Š., a čiji je iskaz u cijelosti prihvatio kao istinit i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, suzivši činjenični opis optužbe unutar granica, nesporno utvrdio da je okrivljeni S. P. dana 23. listopada 2019. godine između 10:00 i 11:00 sati, u S., ul. V. br. xx, na stubištu zgrade, kao fiktivnog javnog mjesta, na naročito drzak i nepristojan način, narušio javni red i mir što je vikao i vrijeđao N. Š., a potom je oštećenu tjelesno napao na način da ju je rukama snažno odgurnuo uslijed čega je oštećena pala na pod i zadobila ozljedu skočnog zgloba desne noge, čime su nesporno utvrđena sva konstitutivna obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te iznio u obrazloženju valjane i na zakonu osnovane razloge, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja budući su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene i zbog čega je trebalo odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu. Prvostupanjski sud je pravilno i zakonito zaključio kako je ponašanje okrivljenika neovisno o njegovim iznesenim razlozima u obrani i žalbi, izrazito drsko, agresivno i neprimjereno i stoga za svaku osudu, koje sadrži kvalifikatorne okolnosti koje se očituju u upornosti protupravnog ponašanja okrivljenika i nastaloj posljedici u vidu ozljede skočnog zgloba desne noge oštećene N. Š., koji se događaj realizirao na stubištu zgrade kao fiktivnom javnom mjestu koje su čuli i drugi stanari koji su htjeli pomoći oštećenoj i zbog čega je prvostupanjska osuđujuća presuda na zakonu osnovana.

 

7. Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenika sukladno članku 202.stavku 5. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud našao da je izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj. Za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana. Prvostupanjski je sud žalitelju izrekao za počinjeni prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna, a koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja te je pri tome pravilno cijenio utvrđene okolnosti, pa stoga ovaj sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

10. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog S. P. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 29. studenog 2022.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.