Poslovni broj: 4 Kž-576/2022-4

Poslovni broj: 4 Kž-576/2022-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženog I. Ć., zbog kaznenih djela iz čl. 235. st. 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zadru (ODO Zadar) podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj K-86/2021 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.

r i j e š i o j e

              U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi I. Ć. zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine, oštećenjem tuđe stvari u produljenom trajanju iz čl. 235. st. 3. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11 te protiv opće sigurnosti, dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11. Za kazneno djelo iz čl. 235. st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11 kazna zatvora od 5 mjeseci, pa je optuženik, primjenom čl. 51. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 mjeseci.

2.              Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom I. Ć. u izrečenu je kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. prosinca 2020. do 28. svibnja 2021.

3.              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08-19) prihvaćeni su imovinskopravni zahtjevi oštećenika Č. d.o.o. Z. u iznosu 17.300,00 kn, G. Z. u iznosu 9.172,00 kn i A. Ž. u iznosu 1.794,80 kn. U odnosu na „prihvaćene“ imovinskopravne zahtjeve prvostupanjski sud je, na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, optuženiku naložio oštećenicima naknaditi štetu u roku od 1 godine i 6 mjeseci.

3.1.              Oštećenici A. M., T. G. i T. Č. kao „predstavnik stanara iz oštećenog ulaza na adresi V. 35 C, Z.“ su po čl. 158. st. 2. Z./08-19 s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

4.              Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 optuženom I. Ć. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi, nakon čega je u izreku presude prepisan integralni sadržaj odredbi čl. 69. st. 2., 3., 4., 5. i 6. KZ/11.

5.               Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-19 optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08-19.

6.               Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i odluke kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu utvrđenjem strožih pojedinačnih kazni i optuženika osudi na strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

7.               Optuženik nije odgovorio na žalbu državnog odvjetnika.

8.               U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

9.              Niti jedna od stranaka nije zatražila obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim pozvati stranke koje to nisu tražile, jer ne drži njihovu prisutnost korisnom za razjašnjenje stvari.

10.               Žalba državnog odvjetnika dala je povoda za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22.

11.              Najprije, izreka pobijane presude je nerazumljiva i to na nekoliko mjesta. Najprije, izreka je nerazumljiva u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. KZ/11 u produljenom trajanju. Obilježje tog djela je uništenje (oštećenje) tuđe stvari znatne vrijednosti, koja vrijednost postoji kada šteta prelazi 60.000,00 kn (čl. 87. st. 29. KZ/11). S obzirom da je u činjeničnim opisima radnji produljenog kaznenog djela opisano da su uništeni, gorenjem, spremnici za otpad i to 11 komada različite zapremnine i jedan automobil, dok je za preostale stvari (automobile, rubnike i betonske ploče) došlo do oštećenja, ne i uništenja koje podrazumijeva potpuno oštećenje do stanja neupotrebljivosti, time je došlo do nerazumljivosti izreke, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati. Naime, oblik počinjenja osnovnog kaznenog djela stavljenog na teret optuženiku – uništenje tuđe stvari podrazumijeva ostvarenje takvog oštećenja da je uništena sama stvar, koja je postala neuporabljiva, koje obilježje djela je opisano u odnosu na 11 spremnika za smeće (izgorjeli u potpunosti ili većem dijelu), dok su u odnosu na automobile opisane posljedice u vidu oštećenja plastike ili limenih dijelova, a samo je za jedan automobil označeno da je u cijelosti izgorio, dok je u odnosu na rubnike i betonske ploče također naznačeno da su oštećene. Stoga pojedinačne vrijednosti uništenih stvari, koje predstavljaju nužno obilježje djela kako bi isto moglo biti opisano kao kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. KZ/11, nužno moraju zbrojem prelaziti 60.000,00, što u pobijanoj presudi nije ostvareno (17.300 + oko 35.000 kn). Iako ukupna vrijednost oštećenja tuđih stvari, gdje je oštećenje širi pojam od uništenja te obuhvaća i pojam uništenja, svakako prelazi kvalifikatorni element od 60.000 kn (spremnici + oštećenje 8 automobila + rubnici i betonske ploče), valja ostati unutar pravne kvalifikacije kakvu je dao državni odvjetnik, a prihvatio sud, dakle da je radnja počinjenja djela uništenje tuđih stvari, te se može zaključiti da je takva izreka nerazumljiva, čime je ostvarena bitna postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22.

11.1.              Daljnja istovrsna povreda ostvarena je i u odnosu na sadržaj opisa kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11. Naime, iako se optuženika tereti da je požarom doveo u opasnost živote i tijela ljudi, navedena opasnost, kao konkretna opasnost, nije opisana u činjeničnom opisu, a opis sadržaja svijesti optuženika, nije dostatan za zaključak da je time opisano obilježje kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. Nedostaje opis koji su konkretno ljudi i kojom radnjom dovedeni u opasnost po život i tijelo. Nadalje, obilježje ovog djela je dovođenje u opasnost imovine većeg opsega, što prema čl. 87. st. 28. KZ/11 odgovara vrijednosti imovine preko 200.000,00 kn. Navedeno obilježje djela, izrijekom, nije sadržano u činjeničnom opisu ovog kaznenog djela, u smislu, barem, okvirne naznake vrijednosti oštećenih stvari, koje su dovedene u opasnost požarom (vrijednost zgrada + vrijednost motocikla). Na taj je način također ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u obliku nerazumljivosti izreke iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22.

11.2.              Nerazumljivost postoji i u dijelu izreke presude kod utvrđivanja pojedinačne kazne za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11. Ovdje je prvostupanjski sud optuženiku, bez primjene odredaba o ublažavanju kazne, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, iako je zakonski minimum za to kazneno djelo 6 mjeseci kazne zatvora. Na navedeni nedostatak i nerazumljivost nadovezuje se i izostanak razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud ne obrazlaže koje su to naročite olakotne okolnosti zbog kojih se odlučio ublažiti pojedinačnu kaznu za ovo kazneno djelo, odnosno ne navodi izričitu zakonsku ovlast za takvo postupanje. Navedeno je očita posljedica zanemarivanja okolnosti koja proizlazi iz mišljenja psihijatrijskog vještaka da je optuženik kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, što prema čl. 26. KZ/11 daje ovlast prvostupanjskom sudu za blaže kažnjavanje počinitelja, prema čl. 48. st. 1. KZ/11. Na opisani način izreka pobijane presude nerazumljiva, a razlozi iste nemaju razloga o odlučnim činjenicama, čime je također ostvarena povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

11.3.              Nerazumljiva je i odluka prvostupanjskog suda kojom je dosudio imovinskopravne zahtjeve i naložio optuženiku plaćanje istih. Ovdje je prvostupanjski sud kombinacijom čl. 158. st. 2. ZKP/08-19 i čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 stvorio neku vrstu amalgama, povezujući odredbu koja uređuje postupanje suda u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev kod donošenja osuđujuće presude s odredbom o posebnim obvezama, koje se mogu izreći isključivo uz izricanje uvjetne (djelomične uvjetne) osude, kao oblik pojačanja roka provjeravanja i nastojanja da se osuđenika potakne, prijetnjom izvršenja kazne, na npr. naknadu štete oštećeniku. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu predstavlja, u biti, odluku kaznenog suda o zahtjevu o kojem bi se inače raspravljalo u parničnom postupku, no u kaznenom se postupku odlučuje u tzv. pridruženom postupku, pa bi izreka odluke o imovinskopravnom zahtjevu trebala odgovarati izreci kondemnatorne odluke u parničnom postupku. Stoga je dio odluke kojim se optuženiku izriče posebna obveza, suvišan, a time i nerazumljiv, dok nedostaje dio odluke koji odgovara kondemnatornoj odluci u parničnom postupku. Izreka odluke kojom se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika trebala je glasiti da se dosuđuje (prihvaća) imovinskopravni zahtjev oštećenika, a optuženiku nalaže da oštećeniku na ime naknade štete isplati određeni glavnični iznos u roku od 15 dana. Navedeni rok je paricijski rok određen u čl. 328. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), koji se u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu ne može odrediti u drugačijem trajanju. Rok za ispunjenje posebne obveze je dio odluke o sankciji, bezuspješan protek kojega ima za posljedicu pravo traženja opoziva uvjetne osude te nije vezan uz pravo oštećenika na prisilno ispunjenje dospjele i ovršive tražbine, koja postaje ovršiva protekom paricijskog roka. Stoga je i ovaj dio izreke nerazumljiv.

11.4.              Prepisivanjem integralnog sadržaja čl. 69. KZ/11, time da prvostupanjski sud nije jasno naznačio način izvršenja sigurnosne mjere i trajanje iste, već je miješanjem različitih načina izvršavanja sigurnosne mjere ovisno o vrsti izrečene sankcije i trajanja iste ovisno o različitim vrstama izrečenih sankcija, koje optuženiku nisu stvarno izrečene, učinio i taj dio izreke nerazumljivim. Ova se sigurnosna mjera uz izrečenu kaznu zatvora izvršava u okviru zatvorskog sustava, a traje do prestanka izvršenja kazne zatvora te je navedeno nužan sadržaj vezan uz izricanje ove mjere. Ostali tekst čl. 69. KZ/11 o načinu izvršenja i trajanju mjere uz novčanu kaznu, rad za opće dobro, uvjetnu i djelomičnu uvjetnu osudu, o kontroli, nadležnosti za kontrolu, rokovima je suvišan, ali i dovodi do nerazumljivosti ovog dijela izreke.

12.               S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08-22, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08-22, u povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti dokaze koji su već izvedeni i za čijim izvođenjem se ukaže potreba, pri čemu će optuženika upozoriti na njegova prava u smislu čl. 239. ZKP/08-22 jer je optuženik tijekom postupka ostao bez formalne obrane nakon ukidanja istražnog zatvora, a nije ponovno upozoren na pravo na branitelja (odluka VSRH III Kr-107/21 od 22. rujna 2021.), a potom će donijeti novu i na zakonu osnovanu presudu, otklanjajući postojanje bitnih postupovnih povreda utvrđenih ovim rješenjem. Kod toga će prvostupanjski sud uskladiti dio izreke i obrazloženja o uračunavanju istražnog zatvora u izrečenu kaznu, jer sada postoji jasan nesklad ovih podataka (dio odluke u izreci i toč. 28. obrazloženja). Zaključno, prvostupanjski će sud vezano za oštećenike, suvlasnike stambenih zgrada na adresi V. 35 c i 35 d, Z., pozvati na postavljanje imovinskopravnog zahtjeva osobu ovlaštenu na njihovo zastupanje (čl. 51. st. 3. Z./08-22 u vezi čl. 154. st. 1. ZKP/08-22) jer to nije predstavnik stanara, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.). Uslijed ove odluke ovaj sud drugog stupnja nije razmatrao žalbene osnove nižeg ranga iz žalbe državnog odvjetnika.

U Varaždinu 29. studenoga 2022.