1

Posl. broj: P-136/2021-19

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22             

                                                                     

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja B. d.d., G., G. ulica 2/a, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. D. K. & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika I. Z. iz G. B., B. 34, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. B. A., odvjetnici iz G., radi isplate, dana 29. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Nalaže se tuženiku I. Z. iz G. B., B. 34, OIB: … isplatiti tužitelju B. d.d. sa sjedištem u G., G. ulica 2/a, OIB: …, iznos od 27.995,58 kn / 3.715,65 eura[1], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama , prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku kako slijedi, i to:

-na iznos od 27.995,58 kn / 3.715,65 eura od dana 10. veljače 2021. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom zatezne kamate na iznos od 27.995,58 kn za period od 11. veljače 2016. godine do dana 9. veljače 2021. godine.

 

3. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju parnične troškove u iznosu od 7.933,78 kn / 1.052,99 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove prvostupanjske presude tj. dana 29. studenoga 2022. godine prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik bili u radnom odnosu na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. siječnja 2008. godine. Odlukom od dana 03. srpnja 2015. godine tužitelj je tuženiku otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora zbog organizacijskih i tehničkih razloga, koji ugovor tuženik nije prihvatio te je pokrenuo radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti predmetnog otkaza. Tuženik je u istom sporu uspio, te je  pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od dana 17. lipnja 2016. godine, posl. br. Pr-91/2015, utvrđeno da otkaz o radu tuženika nedopušten, te je tuženik na temelju iste presude vraćen na posao. Tužitelj je dana 11. veljače 2016. godine tuženiku isplato otpremninu u iznosu od 27.995,58 kuna, u skladu s Odlukom o otkazu ugovora o radu od dana 03. srpnja 2015. godine, a koja otpremnina je isplaćena u skladu s člankom 13. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/2005, 96/2006, 68/2007, 146/2008, 2/2009, 9/2009, 146/2009, 132/2010, 137/2011, 61/2012, 79/2013, 160/2013, 157/2014, 137/2015) koji propisuje da se otpremnina  zbog poslovno uvjetovanog otkaza, do visine 6.400,00 kuna za svaku navršenu godinu rada,  smatra neoporezivim primitkom od samostalnog rada, a što znači da je bruto iznos isplaćene otpremnine jednak neto iznosu kojeg je tuženik zaprimio na svojem računu. S obzirom da je navedeni otkaz ugovora o radu u međuvremenu pravomoćno proglašen nedopuštenim, tužitelj zahtjeva povrat isplaćene otpremnine na temelju odluke o otkazu ugovora o radu od dana 03. srpnja 2015. godine. S obzirom na sve prethodno navedeno, tužitelj predlaže sudu temeljem članka 129., 325. i 335. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) nakon provedenog postupka donijeti i objaviti presudu u kojoj sud usvaja tužbeni zahtjev.
2.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne dovodi u pitanje svoju obvezu da tužitelju vrati utuženi novčani iznos koji mu je isplaćen s osnova otpremnine, međutim osporava tijek zakonske zatezne kamate smatrajući da tužitelju ne pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana kada je tuženiku isplatio otpremninu odnosno od 11. veljače 2016. Presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-91/2015-24 od 17. lipnja 2016. kojom je utvrđeno da nije dopuštena tužiteljeva Odluka o otkazu ugovora o radu postala je pravomoćna dana 29. kolovoza 2017., a tuženik je drugostupanjsku presudu Gž R-1650/2016-3 po punomoćniku zaprimio dana 20. listopada 2017.. Tužitelj nikada do ove tužbe od tuženika nije tražio povrat isplaćenog iznosa na ime otpremnine. Nema sumnje da je tuženik pošteni stjecatelj (članak 1115. Zakona o obveznim odnosima). Tužitelj duguje tuženiku na ime neisplaćene mu razlike plaća i naknade plaća približno 200.000,00 kn bruto sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka. Radi isplate tog potraživanja tuženik protiv tužitelja vodi sporove pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem Pr-258/2015 u kojem predmetu je donesena nepravomoćna presuda u korist tuženika, i Pr-123/2020 koji je predmet još u fazi prvostupanjskog suđenja, dok tuženik radi naplate svog potraživanja s naslova neisplaćene mu razlike plaće za razdoblje od 02. studenog 2017. do 27. prosinca 2018. (kada je otišao u mirovinu) još uvijek nije pokrenuo parnični postupak obzirom da su među strankama u toku pregovori oko mirnog rješenja spora koji uključuje i to potraživanje, ali i potraživanje koje je predmet ovog spora. Ukratko tuženik priznaje osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u pogledu glavnice i zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe, kako je to već naprijed obrazloženo, međutim  tuženik se poziva na načelo ravnopravnosti (članak 3. Zakona o obveznim odnosima) i načelo savjesnosti i poštenja (čanak 4. Zakona o obveznim odnosima) te sukladno odredbi članka 358. Zakona o obveznim odnosima ističe da nije dužan ispuniti svoju obvezu dok tužitelj ne ispuni svoju obvezu prema njemu, odnosno tuženik je spreman svoju obvezu izvršiti kada tužitelj isplati tuženikovo potraživanje prema njemu s osnova razlike plaće, naknade plaće i pripadajuće zakonske zatezne kamate iz predmeta naslovnog Suda broj Pr-258/2015 i Pr-123/2020. Tužitelj prije podnošenja tužbe nije od tuženika zatražio povrat otpremnine, iako su stranke već duže vrijeme u pregovorima oko mirnog rješenja svih sporova u koji je uključena i otpremnina, stoga je tuženik bio nemalo iznenađen  zaprimanjem tužbe kojoj nije dao nikakvog povoda. Tuženik je priznao i pravnu osnovu i visinu glavnice, dok je pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata pravno pitanje, a činjenice koje su bitne za primjenu prava proizlaze iz sudskih spisa. Stoga tuženik smatra da troškovi ovog postupka imaju spasti na teret tužitelja.

 

3.               Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave priložene u spis predmeta te uvid u spis Pr-258/2015.

 

4.  Sve izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

 

5. Po ocjeni ovoga Suda, nije sporno između stranaka da je tužitelj kod tuženiku bio u radnom odnosu i da je taj radni odnos Odlukom od dana 03. srpnja 2015. godine otkazan te da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti predmetnog otkaza u kojem sporu je uspio i da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru od dana 17. lipnja 2016. godine, posl. br. Pr-91/2015-24, utvrđeno da otkaz o radu tuženika nedopušten, te je tuženik na temelju iste presude vraćen na posao.
6.               Nadalje, nije sporno da je tužitelj dana 11. veljače 2016. godine tuženiku isplatio otpremninu u iznosu od 27.995,58 kuna.
7. Isto tako, između stranaka nije sporno da je presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-91/2015-24 od 17. lipnja 2016. godine, kojom je utvrđeno da nije dopuštena tužiteljeva Odluka o otkazu ugovora o radu, postala pravomoćna drugostupanjskom odlukom od dana 29. kolovoza 2017. godine koju je tuženik primio dana 20. listopada 2017. godine.

 

8. Po ocjeni ovoga Suda, tuženik je iznos od 27.995,58 kn primio od tužitelja temeljem zakonom propisane otpremnine koja mu je pripadala zbog dobivenog otkaza, no kada je otkaz poništen otpala je i pravna osnova temeljem koje je tuženiku isplaćena navedena otpremnina pa je na strani tuženika došlo do slučaja stjecanja bez osnove, odnosno do stjecanja temeljem osnove koja je naknadno otpala sve to u smislu odredbe članka 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

 

9. U smislu odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
10. Po ocjeni ovoga Suda, tuženik je kao radnik u trenutku stjecanja otpremnine bio pošten jer mu je u tom trenutku temeljem zakona pripadalo pravo na otpremninu tako da u njegovom slučaju ne dolazi u obzir plaćanje zatezne kamate od dana stjecanja tj. primitka uplate kako to zahtjeva tužitelj već od dana podnošenja zahtjeva kako to propisuje naprijed citirana odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima.

 

11. Tužitelj nije tijekom postupka dostavio dokaz iz kojega bi proizlazilo da se je prije podnošenja tužbe u ovom predmetu formalno obratio tuženiku sa zahtjevom za povrat otpremnine pa stoga, po ocjeni ovoga Suda, pravo na naknadu zateznih kamata ima upravo od dana podnošenja tužbenog zahtjeva u ovom predmetu radi čega mu je Sud tako iste i dosudio dok je njegov zahtjev koji se odnosi na naknadu zateznih kamata za period prije podnošenja tužbe odbio.

 

12. Nesporno je između stranaka da tuženi tužitelju nije vratio primljeni iznos otpremnine niti nakon podnošenja ove tužbe tj. tijekom čitavog ovoga postupka pa iz toga, po ocjeni ovoga Suda proizlazi da je tužitelj opravdano pokrenuo i vodio ovaj spor. Za napomenuti je da iako tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na otpremninu i zatezne kamate na istu od dana podnošenja tužbe on nije izričito priznao tužbu i tužbeni zahtjev u tom dijelu, a na posljednjem ročištu je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije.

 

13. Odluku o troškovima postupka Sud je donio temeljem odredbi članka 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer je tužitelj u ovom predmetu uspio sa dijelom zahtjeva koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 27.995,58 kn, dok je tuženik uspio u dijelu koji se odnosi na odbijeni dio  zahtjeva za naknadom zateznih kamata na iznos od 27.995,58 kn za period od 11. 2. 2016. godine do dana 9.2.2021. godine  što prema izračunu Suda iznosi 4.847,47 kn.

 

14. S obzirom na navedeno, od u tužbi ukupno zahtijevanih 32.843,05 kn (27.995,58 kn + 4.847,47 kn) tužitelj je uspio sa iznosom od 27.995,58 kn, odnosno u omjeru od 85,24%, dok je tuženik uspio u omjeru od 14,76 %.

 

15. Sud je tužitelju u smislu odredbi članak 155. Zakona o parničnom postupku kao opravdano potrebne za vođenje ovoga postupka priznao troškove  koji se odnose na zastupanje po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i dva obrazložena podneska te zastupanje na tri ročišta u iznosu od 1.875,00 kn (PDV uključen) po svakoj radnji, kao i troškove sudske pristojbe u iznosu od 314,78 kn ili sve to ukupno u iznosu od 11.256,78 kn  / 1.534,91 Eura. S tim u svezi za napomenuti je da je vrijednost boda Sud prihvatio sukladno odredbi članka 48. st. 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koji propisuje da odvjetnik svoju nagradu obračunava sukladno vrijednosti boda propisanog tarifom važećom u trenutku naplate i sukladno stavku 3. istog članka prema kojem kada Sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

 

16. Kada se omjer uspjeha tužitelja u ovom sporu od 85,24% umanji za omjer uspjeha tuženika od 14,76% dobije se da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 70,48 %.

 

17. Kada se iznos od 11.256,78 kn pomnoži sa 70,48% dobije se iznos od 7.933,78 kn / 1.052,99 EUR koliko je tuženik dužan na ime troškova postupka naknaditi tužitelju.

 

15.  Slijedom navedenog Sud je odlučio kao u izreci.

 

 

U Garešnici,  29. studenog 2022. godine.

S u d a c :

 

Ivan Poljak

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u  roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna  primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.