1

Broj: Jž-368/2020

                                 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. E. L., zbog prekršaja iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. studenog 2019., broj 8. Pp J-1759/2019-14, u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o     j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci te izriče da je okr. E. L., djelom za koje je tom presudom proglašena krivom, počinila prekršaj iz čl. 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te se na temelju čl. 182. t 1. u vezi sa čl. 24.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. E. L. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

             

              - 16. lipnja 2019. oko 09,15 sati u S.; u M. ulici br. x izmislila lažnu vijest kojom je remetila mir i spokojstvo građana – susjeda R. i M. P. na način da je R. P. putem mobilne veze poslala vijest da joj gori stambena zgrada              

 

- čime bi počinila prekršaj iz čl. 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.            

 

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona  padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 29. studenog 2019., broj 8. Pp J-1759/2019-14 na temelju čl. 182. t. 1. u vezi čl. 24. a Prekršajnog zakona  okr. E. L. oslobođena je od optužbe za prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.a Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

              2.              Protiv te presude, tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

             

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, jer je glede prekršaja primijenjen propis koji se ne može primijeniti.

 

4.1.              Naime, izrekom pobijane presude pravilno je utvrđeno činjenično stanje, ali je prekršaj pogrešno pravno kvalificiran. Prvostupanjski je sud postupanje okrivljenice opisano u izreci presude pravno označio kao prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kojim je propisano je da će se kazniti za prekršaj tko na javnom mjestu vrijeđa i omalovažava moralne osjećaje građana.

 

4.2.               Međutim, iz izreke pobijane presude razvidno je da se okrivljenica tereti za izmišljanje lažnih vijesti kojima je remetila mir i spokojstvo susjeda, a koje postupanje je sankcionirano kao prekršaj čl. 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji propisuje da će se kazniti za tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana.

 

4.4.              Iz navedenih razloga, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava, te je ovaj drugostupanjski sud pravilnom primjenom zakona postupanje okrivljenice pravno označio kao prekršaj iz čl. 16. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako je to navedeno u t. I. u izreci ove presude.

 

5.               Žalitelj, nadalje smatra da u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno radnje okrivljenice i krajnje posljedice njene radnje koja se očitovala u uznemirenju oštećenih zbog lažne informacije o požaru i stupnju njene kriminalne volje nije bilo osnove za primjenu instituta beznačajnog djela.

 

6.              Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona okrivljenicu oslobodio od optužbe, utvrdivši da je djelo okrivljenice, u skladu s odredbom čl. 24.a Prekršajnog zakona, beznačajni prekršaj, a za svoju odluku dao je valjane zakonske razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

7.               Naime, odredbom čl. 24.a Prekršajnog zakona propisano je da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

 

7.1.               Prvostupanjski je sud, razmatrajući beznačajnost djela kojim je okrivljenica ostvarila bitna obilježja prekršaja utvrdio da su obje sastavnice beznačajnog djela kumulativno ispunjene, kako objektivni, tako i subjektivni element.

 

7.2.              Pri razmatranju objektivnog elementa, ocjenjujući samu težinu počinjenog djela, uzimajući u obzir sve konkretne okolnosti konkretnog slučaja s obzirom na činjenicu da djelom okrivljenice nije izazvano uznemirenje većeg broja građana, sud je ocijenio da je stupanj ugrožavanja i povrede javnog poretka u konkretnom slučaju doista neznatan. Nadalje, razmatrajući subjektivni element, prvostupanjski sud je imao na umu visoku životnu dob okrivljenice, njezino ranije ponašanje i dosadašnju neosuđivanost te ukupnost uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, što sve, u svojoj ukupnosti, po ocjeni prvostupanjskog suda, dovodi do zaključka da ne postoji potreba da okrivljenica bude kažnjena.

 

8.              Stoga, sve navedene okolnosti ukazuju na zaključak da je počinjeni prekršaj, s obzirom na način postupanja okrivljenice, njenu krivnju i neznatne posljedice za zaštićeno dobro, očito beznačajan i kao takav ne zahtijeva osudu društva kroz izricanje kazne počinitelju, čime su u cijelosti ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta beznačajnog prekršaja iz članka 24.a Prekršajnog zakona.

 

9.              Iz navedenih razloga je, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 182. t. 1. u vezi sa čl. 24.a Prekršajnog zakona, okr. E. L. oslobodio od optužbe, uslijed čega žalba tužitelja u tom dijelu nije osnovana, dok je o troškovima postupka trebalo odlučiti u smislu čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

10.               Iz navedenih razloga na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                              Zagreb 29. studenog 2022.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.