Poslovni broj: 47 Pž-558/2022-2

1
 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-558/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja M. M. j.d.o.o., K. (Grad N. M.), OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u V., protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 40.576,86 kn / 5.385,47 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-186/2021 od 8. studenoga 2021., 28. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-186/2021 od 8. studenoga 2021. i sudi:

 

              I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Z. da tužitelju M. M. j.d.o.o. K. (Grad N. M.), u roku od 15 dana plati iznos od 40.576,86 kn (četrdesettisućapetstosedamdesetšest kuna i osamdesetšest lipa / 5.385,47 (pettisućatristoosamdesetpet eura i četrdesetsedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. Z. da tužitelju M. M. j.d.o.o. K. (Grad N. M.), u roku od 15 dana naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 7.892,54 kn (sedamtisućaosamsto-devedesetdvije kune i pedesetčetiri lipe) / 1.047,52 EUR (tisućučetrdesetsedam eura i pedesetdva centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 937,50 kn (devetstotridesetsedam kuna i pedeset lipa) / 124,43 EUR (stodvadesetčetiri eura i četrdesettri centa) s kamatama, kao neosnovan.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev u dijelu kojim potražuje plaćanje zakonskih zateznih kamata po kamatnoj stopi koja prelazi stopu iz točaka I. i II. izreke ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 40.576,86 kn s kamatama.

 

              2. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj od tuženika neosnovano potražuje naknadu za štetu nastalu tužitelju u prometnoj nezgodi na autocesti, kojom prilikom je oštećeno njegovo motorno vozilo uslijed udara u divlju životinju (čl. 50. Zakona o cestama, „Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik uredno obavljao poslove održavanja autoceste, zato što je u sporno vrijeme vršio redovnu ophodnju, na žičanoj ogradi nisu pronađena oštećenja niti prokopi, a ni zadizanje ograde kroz što bi jazavac mogao proći. Budući da tužitelj nije dokazao da mu je štetu na vozilu prouzročio tuženik neredovitim održavanjem ili propuštanjem održavanja predmetne dionice autoceste, odbijen je tužbeni zahtjev.

 

              3. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj isticanjem svih dopuštenih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj ukazuje na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda, suprotno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj
Rev x 230/2012. Naime, nije sporan štetni događaj niti da je do prometne nezgode i štete na tužiteljevom vozilu došlo uslijed udara u divlju životinju na području autoceste. U takvom slučaju tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje, jer upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje ili na to da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena; u suprotnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Smisao pravnog shvaćanja Vrhovnog suda je zaštita korisnika javnih cesta, pri čemu uredno stanje autoceste predstavlja mogućnost odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, što je tuženikova obveza.

 

4. Odgovarajući na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda.

 

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

 

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona nije pravilna i zakonita.

 

7. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Tijekom vožnje na autocesti A1, kod 120 km, 30 siječnja 2020. u 6,00 sati došlo je do prometne nezgode udarom tužiteljevog vozila u divlju životinju (jazavca) koja je pritom uginula. Tužitelj u ovoj parnici od tuženika potražuje naknadu za štetu  u visini troškova popravka njegovog vozila. Rezultati dokaznog postupka upućuju na to da je tuženik u sporno vrijeme vršio redovnu ophodnju autoceste. Dionicu autoceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda tuženik je obišao ophodarskim vozilom neposredno prije štetnog događaja, u 5,04 sati, sukladno ophodarskom dnevniku. Na zaštitnoj žičanoj ogradi nisu pronađena oštećenja ni prokopi, kao ni zadizanje ograde kroz koja bi jazavac mogao proći.

 

9. Na osnovi iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da nema propusta u tuženikovoj obvezi održavati autocestu te da tužitelj nije dokazao da mu je štetu na vozilu prouzročio tuženik neredovitim održavanjem ili propuštanjem održavanja predmetne dionice autoceste. Naprotiv, prvostupanjski sud nastavno zaključuje da je tuženik dokazao upravo suprotno. Ovaj sud ne prihvaća iznijeti zaključak prvostupanjskog suda, iz razloga koji se nastavno obrazlažu.

 

10. Tuženik u konkretnoj situaciji odgovara za štetu po načelu pretpostavljene krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a) i dužan je naknaditi štetu korisniku javne ceste, u konkretnom slučaju autoceste (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, npr. Rev x 230/2012, Rev-1436/2012, Rev 873/2017), budući da na to upućuju rezultati dokaznog postupka.

 

11. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama. Tuženikova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. iz čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

 

12. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač, što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer se u suprotnom ne bi smjelo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, bile su na strani tuženika. Sama činjenica što je tuženik izvršio ophodnju spornog dijela autoceste i što nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikove odgovornosti za štetu ili da nema tuženikovih propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, kako je to nepravilno zaključio prvostupanjski sud. Naime, s obzirom na to da tuženik upravlja autocestom i da je bio u obvezi održavati autocestu na način koji omogućava siguran promet, tuženik je dužan naknaditi štetu korisniku ceste prouzročenu njegovim propustom da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti prometnice, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači na autocestu.

 

13. Dokumentacija u spisu daje osnovu za opseg štete koju je tužitelj pretrpio i čiju naknadu potražuje (izvid štete od osiguratelja, račun za popravak vozila) pa je slijedom svega navedenog pobijana presuda preinačena (čl. 373. ZPP-a) i prihvaćen zahtjev za naknadu štete s kamatama (čl. 1086. i 29. st. 2. ZOO-a) primjenom niže kamatne stope. Riječ je o izvanugovornom odnosu naknade za štetu, a ne o ispunjenju ugovorne obveze; to je razlog zbog čega je odbijeno prihvatiti tužbeni zahtjev u sporednom dijelu koji se odnosi na plaćanje zakonskih zateznih kamata po stopi koja prelazi zakonom propisanu nižu stopu.

 

14. Uvažavajući uspjeh u parnici, tužitelj ima pravo i na naknadu parničnih troškova sukladno popisu zahtijevanih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21). Tužitelju su priznati opravdani parnični troškovi za sastav tužbe iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 7.1. OT, za sastav podneska od 11. ožujka 2021. iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 8.1. OT, za sastav podneska od 13. travnja 2021. iznos od 250,00 kn po Tbr. 8.3. OT, te za zastupanje na ročištu iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 9.1. OT, što uvećano za PDV od 812,50 kn i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 756,00 kn (Tbr. 1. Tarife) iznosi 4.818,50 kn. Navedeni trošak treba uvećati za trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.074,04 kn, koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn po Tbr. 10.1. OT, PDV u iznosu od 312,50 kn i sudske pristojbe 1.511,54 kn (Tbr. 3. Tarife), što sveukupno iznosi 7.892,54 kn. Tužitelj nema pravo na više zatraženi trošak u iznosu od 937,50 kn, koji se odnosi na razliku za sastav podneska od 13. travnja 2021 (od zatraženog iznosa od 1.250,00 kn što uključuje i PDV, priznat mu je iznos od 312,50 kn), budući da nije riječ o podnesku za koji je Tarifom propisana naknada u punom iznosu.

 

15. Slijedom navedenog, primjenom odredaba čl. 151. st. 3., 154., 155. i 166. st. 2. ZPP-a, odlučeno je o troškovima cijelog parničnog postupka.

 

16. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u valuti EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije na temelju čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

 

Zagreb, 28. studenoga 2022.

 

Sudac

Kristina Saganić