1

Poslovni broj REF. 20: Pn-150/2022-85

 

 

 

 

 

 

    Republika Hrvatska                                                                                    

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

  Daruvar, Radićeva 27

 

Poslovni broj REF. 20: Pn-150/2022-85

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. H., OIB: …, kao nasljednika pok. Š. H., OIB: …, K. R. 26, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu S. K. M. i Ž. R. iz K., protiv tuženika Dom zdravlja KKŽ, OIB: …,  zastupanog po odvjetniku B. Č. iz K., te umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d. OIB: …, Z., V. J. 33, zastupanog po M. K., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 18. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, te punomoćnika umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 28. studenog 2022.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu s osnova troška tuđe pomoći, sve u ukupnom iznosu od 25.530,00 kn/3.888,41 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke, tj. dana 28. studenog 2022. pa do potpune isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje od tuženika isplatu naknade štete u iznosu koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 25.530,00 kn/3.388,41 eur pa do ukupno potraživanih 50.680,00 kn/6.726,39 eur, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj novčani iznos, kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.421,62 kn/719,58 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke, tj. dana 28. studenog 2022. godine pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 5.421,62 kn/719,58 eur pa do ukupno potraživanih 16.985,00 kn/2.254,30 eur, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica Š. H. iz K. R. zastupana po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. K. M. i Ž. R. iz K. kao pružatelju pravne pomoći po rješenju o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u KKŽ, podnijela je kod ovog suda tužbu protiv tuženika Dom zdravlja KKŽ u K., radi naknade štete. Tijekom predmetnog postupka ista je preminula, a postupak je nakon iste preuzeo njen suprug M. H., zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. K. M. i Ž. R. iz K., sukladno rješenju ovog suda Pn-154/2018-78 od 16. studenog 2021.

 

2. U tužbi se navodi, da je dana 8. rujna 2015. po Š. H. radi narušenog zdravstvenog stanja i teške nepokretnosti uslijed 4 moždana udara, po nalogu liječnika doma zdravlja, došlo vozilo saniteta Doma zdravlja KKŽ samo sa vozačem, radi prijevoza iste na pregled u Opću bolnicu K. Tom prilikom u momentu njena smještanja u vozilo, u poseban stolac unutar vozila, zbog nepažnje vozača, Š. H. je pala sa stolca uslijed čega je došlo do puknuća gležnja lijeve noge, što vozač nije odmah utvrdio, već ju je u takvom stanju s bolovima dalje vozio na pregled u bolnicu. Š. H., prilikom pregleda 8. rujan 2015. u Općoj bolnici, nije utvrđena povreda noge, već je i dalje u takvom stanju s velikim bolovima vraćena kući i tek što se zbog ozljede nije mogla micati i kod toga pretrpjela strah, fizičke i duševne boli, za dva dana je opet vraćena u Opću bolnicu K. radi operativnog zahvata zbog bimaleolarnog prijeloma lijeve potkoljenice sa subluksacijom u TC zglobu i u bolnici ostala do 16. rujna 2015. Š. H. je u protekle 2 godine pokušala mirnim putem postići nagodbu sa tuženikom, da joj zbog njegove odgovornosti za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu, isplate odgovarajuću naknadu, no tuženik se oglušio i nije pristao, zbog čega se  podnosi predmetna tužba, te se potražuje isplata naknade štete i to na ime pravične naknade za pretrpljeni strah, fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i troškove za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn. Nakon što je bilo provedeno medicinsko vještačenje, Š. H. je u podnesku od 5. siječnja 2021. snizila tužbeni zahtjev sa potraživanih 60.000,00 kn, na iznos od 50.680,00 kn, što predstavlja sniženje tužbenog zahtjeva za iznos od 9.320,00 kn, pa kako se tom sniženju tužbenog zahtjeva koji predstavlja djelomično povlačenje tužbe nije protivio tuženik niti umješač, sud je utvrdio ovo djelomično povlačenje temeljem članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, rješenjem Pn-154/2018-54 od 03. svibnja 2021.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da ni na koji način nije sudjelovao u ozljeđivanju Š. H.. Ističe, da je Š. H. 8. rujna 2015. prevožena sanitetskim vozilom tuženika po nalogu izabranog liječnika tužiteljice dr. med. spec. V. I. i to na pregled kod interniste Opće bolnice dr. T. B. u K. Tuženik ističe da je u cijelosti postupljeno po nalogu liječnika u kojemu je bilo naznačeno da će Š. H. sjediti u sanitetskom vozilu, te u nalogu nije tražena pratnja medicinske sestre. Tuženik ističe da je obvezan obavljati djelatnost sanitetskog prijevoza u skladu sa Pravilnikom o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza, te da je u predmetnom slučaju u cijelosti postupio u skladu s tim Pravilnikom. Tuženik poriče da bi zbog nepažnje vozača Š. H. pala sa stolca, kao i da bi uslijed navodnog pada moglo doći do puknuća gležnja lijeve noge kako se to tvrdi u tužbi. Naprotiv, vozač sanitetskog vozila je pomagao Š. H. i njenom suprugu da ju smjeste u sanitetsko vozilo. Osporava se navod iz tužbe da bi Š. H. u bolovima bila prevožena na pregled u bolnicu, te istoga smatra životno nelogičnim, jer da je došlo do puknuća lijevog gležnja kako se to navodi u tužbi, pa Š. H. sigurno ne bi mogla obaviti pregled kod interniste i kasnije se istoga dana normalno vratiti kući. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vidljivo je da je Š. H. primljena u bolnicu tek drugi dan nakon navodnog puknuća gležnja, što po mišljenju tuženika ukazuje na to, da je ista vjerojatno zadobila ozljedu nakon obavljanja sanitetskog prijevoza od strane tuženika. Tuženik ističe životno nelogičnim da tešku ozljedu Š. H. za koju ista navodi da ju je zadobila 8. rujna 2015. i koja je zahtijevala operativni zahvat, nitko na pregledu u bolnici u K. ne bi zamijetio i dijagnosticirao. Ističe se, da je Š. H. istoga dana nakon obavljenog pregleda kod interniste sanitetski prijevoz tuženika prevozio kući, a vozač nije primijetio nikakve ozljede kod Š., niti se ista žalila na bilo kakve bolove ili ozljede. Tuženik je doista otklonio mogućnost isplatiti Š. H. odgovarajuću naknadu štete, jer je smatrao, a kako to smatra i danas, da ne postoji osnova za bilo kakvom isplatom štete. Tuženik je predložio da se o predmetnoj parnici kao treća osoba obavijesti C. osiguranje d.d. kod kojega je isti osiguran, a radi njihova stupanja u parnicu u svojstvu umješača, te je po obavijesti  ovoga suda C. osiguranja d.d. o predmetnoj parnici, C. osiguranje d.d. podneskom obavijestila sud da želi stupiti u predmetnu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika, a sve obzirom na sklopljenu policu osiguranja broj … od izvanugovorne i ugovorne profesionalne odgovornosti i djelatnosti. Sud je rješenjem Pn-154/2018-31 od 11. veljače 2020. dopustio C. osiguranje d.d. da stupi u predmetnu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika sukladno članku 206. i 207. Zakona o parničnom postupku. Umješač je osporavao uzročnu vezu između pada pok. Š. H. u sanitetskom vozilu i ozljeda na koje se poziva u tužbi.

 

4. Ovaj sud je dana 03. svibnja 2021. donio rješenje i presudu Pn-154/2018-54 te je rješenjem utvrdio povlačenje dijela tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete u iznosu od 9.320,00 kn te presudio da se djelomično usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 25.530,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok je preko tog novčanog iznosa odbio njezin zahtjev do ukupno potraživanih 50.680,00 kn kao neosnovan. Navedena presuda po žalbi tuženika i umješača na strani tuženika ukinuta je rješenjem Županijskog suda u B. broj Gž-18/2022-4 od 01. rujna 2022., a predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Rješenje kojim je djelomično povučen tužbeni zahtjev postalo je pravomoćno. Iz rješenja Županijskog suda u B. Gž-18/2022-4 od 01. rujna 2022. proizlazi, da je u ponovljenom suđenju  potrebno utvrditi činjenično stanje iz kojeg bi se moglo zaključiti na koji način je došlo do štete, te potom cijeniti odgovornost štetnika po kriterijima za odgovornost za štetu i dati svoje mišljenje o tome u čemu se sastoji protupravnost, budući da do predmetne štete nije došlo tijekom prijevoza bolesnika sanitetom, već prilikom smještaja bolesnika u vozilo saniteta, a ta radnja se ne može tretirati kao opasna djelatnost. Stoga u pogledu odgovornosti za štetu treba poći od utvrđenja postoji li odgovornost tuženika za štetu po kriteriju krivnje.

 

5. U postupku izvođenja dokaza sud je ponovno izveo dokaze koji su već ranije bili provedeni tijekom postupka, a osim tih dokaza punomoćnici stranka niti umješač nisu stavili drugih dokaznih prijedloga. Sud je dakle, pročitao iskaz saslušanog sudskog vještaka dr. M. B., te izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu (list 2-7) koju čini: izvješće o događaju od 25. studenog 2015., medicinska dokumentacija, potvrda o visini dohotka i primitka, zahtjev za odobravanje pravne pomoći. Izvršio je uvid u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu (list 11-14) koju čini: preslik naloga za sanitetski prijevoz osigurane osobe, očitovanje vozača S. Š., očitovanje vozača I. Č., obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva. Pročitao je iskaze svjedoka V. Z., A. Z., M. H. (list 62-64), te iskaze svjedoka S. Š., I. Č. i M. K. (list 64-68), pisani nalaz i mišljenje vještaka M. B. (list 77-80), te je izvršio uvid i pročitao zdravstveni karton tužiteljice.

 

6. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, te ga je po visini djelomično usvojio, onako kako je to pobliže naznačeno u točci I izreke ove odluke, dok je preko dosuđene visine naknade štete zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

7. Među strankama nije bilo sporno, da je dana 8. rujna 2015. Š. H. po nalogu njezina izabranog liječnika dr. V. I., sanitetskim vozilom tuženika prevožena u Opću bolnicu u K. na pregled internisti. Također nije bilo sporno, da je tom prilikom sa sanitetskim vozilom po Š. H. došao samo vozač saniteta S. Š. Iz naloga za sanitetski prijevoz osigurane osobe izdanog u G. R. od 3.rujna 2015. kojega je izdao dr. med. i specijalist obiteljske medicine V. I. (list 11) proizlazi, da je u nalogu naznačeno da bolesnik sjedi i nije  naznačeno da bi u pratnji vozača trebala doći i medicinska sestra. U nalogu je naznačena dijagnoza: Hemiplegia. Suprug pokojne Š. H., M. H. izjavio je, da je do pada Š. došlo u trenutku kada su je posjedali na stolac u sanitetskom vozilu, te ju posjeli, a ona je sa stolca pala na pod, pri čemu je njena lijeva noga bila pod njom u trenutku pada. Vozač saniteta S. Š. izjavio je, neposredno saslušan na raspravi kod ovoga suda, da je tužiteljica pri ulasku u sanitet, u jednom trenutku pod svojom težinom pokleknula. U svojoj pisanoj izjavi koju je dao 22. rujna 2015. tuženiku kao poslodavcu (list 12), izjavio je da je Š. H. ušla u vozilo i tada od svoje težine pokleknula na pod vozila i da su je potom uz pomoć susjede podigli i stavili na sjedeću stolicu na kojoj se vozila do Opće bolnice K. Svjedoci V. Z. i A. Z., osobno nisu vidjeli način na koji se pokojna Š. našla na podu saniteta, već su do saniteta, došli u trenutku kada se pokojna Š. već nalazila na podu saniteta, sve kako bi pomogli vozaču saniteta i M. H. podići Š. sa poda saniteta i smjestiti je na krevet u sanitetu. M. H. također je izjavio da su Š. nakon pada s poda saniteta podigli na krevet u sanitetu. Svjedok S. Š. saslušan na raspravi od 21. listopada 2020. prvotno je iskazao, da su Š. s poda saniteta smjestili na krevet u sanitet i da ju je on po dolasku na odredište na krevetu iz saniteta odvezao, jer mu je to najjednostavniji način, pogotovo što se koristi lift. Međutim, nakon što mu je predočena pisana izjava od 22. rujna 2015., izjavio je da ostaje pri tome kako je naveo u pisanoj izjavi, a obzirom na protek vremena, u kojoj je dakle naveo, da je tužiteljicu smjestio na stolicu. Obzirom na proturječnosti u iskazu svjedoka S. Š. i njegove pisane izjave iz rujna 2015. o načinu na koji je pokojna Š. smještena u sanitetsko vozilo i kako je došlo do njezina pada, sud je u svezi istoga vjeru poklonio M. H., jer se u njegovu iskazu ne pronalaze proturječnosti, a u skladu je sa iskazima svjedoka V. i A. oboje Z. o tome što se događalo sa pokojnom Š. nakon što je završila na podu saniteta, te isti međusobno ne proturječe, dok je svjedok S. Š. i u tom dijelu proturječan sam sebi. Dakle, sud prihvaća utvrđenim da je do predmetnog štetnog događaja došlo u vozilu saniteta, prilikom smještanja pok. Š. na sjedeću stolicu, kada je ista pala sa stolice na pod saniteta, a koju radnju smještanja su izvodili vozač saniteta S. Š. i suprug pok. Š. H., M. H., njezin pravni slijednik. Iz provedenih dokaza (već izloženih iskaza svjedoka V. i A. oboje Z. te sada tužitelja M. H.) nakon što je pok. Š. pala na pod saniteta,  sa poda je podignuta i smještena na ležaj u sanitetskom vozilu, te je u pratnji svog supruga M. H. i vozača saniteta odvezena u Opću bolnicu u K. na pregled kod interniste, gdje je pregledana i po završenom pregledu ponovno sanitetskim vozilom tuženika, ali po drugome vozaču i to I. Č., vraćena kući, što je među strankama bilo nesporno. Iz pisanog očitovanja I. Č. od 22. rujna 2015. godine (list 12) i njegova iskaza (list 68) tužiteljica je kući prevezena sjedeći u kardiološkom stolcu, te on nije primijetio da bi tužiteljica imala gips i ista se nije žalila na bolove u nozi, a tom prilikom on ju je sa stolicom na kojoj se dovezla, izvezao i dovezao u samu kuću. Iz ovog dijela iskaza svjedoka I. Č. sud zaključuje da u opis poslova vozača saniteta kada prevoze sami bolesnike, ulazi i skrb oko preuzimanja i smještaja bolesnika kojeg prevoze u sanitetsko vozilo. I iz iskaza  svjedoka S. Š. proizlazi da je isti sudjelovao u smještanju pok. Š. na stolicu u sanitetskom vozilu. Osim toga, životno je i logično da se vozač saniteta koji prevozi bolesnike treba pobrinuti za to da isti budu sigurno smješteni u sanitetskom vozilu, pa tako dakle i da bolesnik koji će se prevoziti bude sigurno smješten u stolicu ili na ležaj na kojima će se prevoziti. Prema iskazu M. H. proizlazi, da nakon što je sanitet 8. rujna 2015. dovezao pok. Š. doma iz K., ista se u noći počela žaliti da ju boli noga, te je on vidio da je noga natečena i plava, zbog čega je ujutro zvao susjedu V. Z., a ova je pozvala hitnu službu, nakon čega je Š. H. odvezena u bolnicu gdje je zadržana i operirana. Iz otpusnog pisma Opće bolnice u K. od 16. rujna 2015. (list 4-5) proizlazi, da je Š. H. dana 9. rujna 2015. primljena na odjel traumatologije zbog bimaleolarnog prijeloma lijeve potkoljenice sa subluksacijom u TC zglobu, te je i zadržana na bolničkom liječenju zbog navedene ozljede sve do 16. rujna 2015., kada je i otpuštena iz bolnice. Za vrijeme svog bolničkog liječenja ista je operirana, a za istu je konstatirano da se radi o nepokretnoj osobi radi zaostale lijevostrane spastične hemipareze zbog u tri navrata preboljela CVI, te se kreće u kolicima.

 

8. Tuženik je osporavao uzročno-posljedičnu vezu između pretrpljene teške ozljede Š. H. u vidu prijeloma lijeve potkoljenice i njezina prijevoza sanitetom tuženika u Opću bolnicu u K., dovodeći u sumnju, da je ovu tešku tjelesnu ozljedu ista zadobila naknadno, a sve ovo obzirom na činjenicu da je istoga dana u Općoj bolnici K. bila pregledana po internisti, te ponovno prevezena po sanitetu tuženika kući i da nitko nije primijetio ovu ozljedu, niti se Š. H. ikome na istu požalila. Ravnateljica tuženika koja je doktorica medicine M. K., izjavila je  (list 69), da je u slučaju, da se doista dogodila ozljeda kako se tvrdi u tužbi, internista to svakako mogao primijetiti, no njemu se tužiteljica nije žalila, a on tako nešto nije primijetio.

 

9. Na utvrđenje postojanja uzročno-posljedične veze između načina smještanja Š. H. na sjedeću stolicu u sanitetskom vozilu tuženika i njenog pada tom prilikom na pod vozila saniteta na dan 8. rujna 2015. i kod iste utvrđene teške tjelesne ozljede subluksacijski bimaleolarni prijelom u lijevom nožnom zglobu, sud je proveo medicinsko vještačenje po dr.med.specijalisti opće kirurgije, ortopedije i traumatologije subspecijalisti traumatologije i ortopedije stalnom sudskom vještaku medicinske struke M. B. Iz nalaza i mišljenja navedenog sudskog vještaka proizlazi, da postoji uzročno posljedična veza između događaja koji se dogodio prilikom smještanja Š. H. u sanitetsko vozilo na dan 8. rujna 2015. i ozljede Š. H. Sudski vještak je imao u vidu da je Š. H. osoba koja je u trenutku nezgode bila samostalno aktivno izrazito otežano pokretna uslijed ranije narušenog zdravstvenog stanja u smislu višekratno preboljelog cerebrovaskularnog inzulta s posljedičnom grčevitom paralizom mišića polovine tijela, a kako je uz to bila prekomjerne težine, po navedenom sudskom vještaku posve je vjerodostojno, kako je prijelom nožnog zgloba nastao u navedenim okolnostima, dakle prilikom smještaja Š. H. u sanitetsko vozilo. Sudski vještak je napomenuo kako osobe sa ovakvim prijelomom kakav je zadobila Š. H., nerijetko potražuju medicinsku pomoć dan-dva nakon nesretnog događaja zbog prisutnih bolova i vidljivog otoka, te se ovo javlja i kod osoba koje su inače samostalno pokretne, pa u predmetnom slučaju kasnije potraživanje pomoći obzirom na činjenicu da se Š. H. nije samostalno kretala, pa njezina okolina (suprug, susjeda) nisu prije mogli shvatiti kako s nogom "nešto nije u redu" ide upravo u prilog kasnijem potraživanju pomoći. Neposredno saslušan sudski vještak (list 94) iskazao je da internisti prvenstveno prate kardiovaskularni status pacijenta, pa kako je Š. H. teže pokretna osoba i nije se samostalno kretala i to sasvim sigurno ne u bolnici, ukoliko se nije požalila na bol, moguće je da tada nitko posebno nije niti pregledavao ozlijeđeno područje, a sam osjećaj boli, upravo obzirom na činjenicu da se nije samostalno kretala i oslanjala na tu nogu, bio je nešto slabiji. Sudski vještak je izjavio, da je u predmetnom slučaju Š. H. uvedena u sanitetsko vozilo na nepravovaljan način, a uzimajući u obzir njezine ranije preboljele bolesti, te prekomjernu težinu. Š. H. je morala biti polegnuta na pokretna kolica izvan vozila i potom tim kolicima – nosilima biti uvedena u sanitetsko vozilo, a po uvođenju trebala je biti vezana sigurnosnim pojasevima kako ne bi pala s pomoćnog ležaja. Zdravstveno stanje Š. H. se ne može smatrati "odgovornim" za ono što se dogodilo, jer da je na propisan način uvedena u sanitetsko vozilo, ništa od navedenog u predmetnom slučaju se ne bi dogodilo. Navedeno mišljenje sudskog vještaka o tome da prilikom smještanja pok. Š. H. u vozilo saniteta, kada je i došlo do njezina pada na pod vozila saniteta, nije bilo ispravno postupano po djelatniku tuženika vozaču saniteta S. Š., potvrđuje dio iskaza saslušanog svjedoka I. Č. (list 68) koji je kao vozač saniteta prevozio pok. Š. kući odnosno vraćao ju natrag kući nakon obavljenog pregleda još istog dana 8. rujna 2015. godine, a iz čijeg iskaza proizlazi, da je on sada pok. Š. (obzirom se radilo o jačoj osobi teže pokretnoj) smjestio u kardiološki stolac koji se inače koristi za takve osobe te ju sa tim stolcem prevezao i smjestio u sanitet i na toj stolici ju prevezao do njene kuće, a potom ju sa tom stolicom izvezao i dovezao u samu kuću. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da nemaju sva sanitetska vozila taj kardiološki stolac već neka imaju ležeći, te još po dva sjedeća stolca, neki ležeći te po jedan kardiološki stolac. Iz iskaza svjedoka S. Š. proizlazi da je isti bio svjestan u trenutku kada je smještao pok. Š. u sanitetsko vozilo da se radi o osobi koja je inače bila troma i korpulentna. Stoga, neovisno o tome je li u vozilu saniteta prilikom štetnog događaja postojao kardiološki stolac kakvoga je koristio I. Č. pri povratku Š. kući, vozač sanitetskog vozila S. Š., obzirom je bio svjestan činjenice da je pok. Š. bila troma i korpulentna, trebao je primijeniti dodatnu pažnju kod njezina smještanja na stolicu u sanitetu, kako bi se izbjegao njezin pad sa stolice, a ovo svakako u smislu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima, osobito jer je pok. Štefanija smještana u sanitetsko vozilo tuženika, koje je moralo biti pod nadzorom vozača saniteta kao djelatnika tuženika što niti nije bilo sporno i koji je slijedom navedenoga bio odgovoran da pok. Š. bude sigurno smještena u sanitetu za njezin siguran transport na odredište.

 

10. Pravilnikom o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza na koji se poziva tuženik, propisano je u članku 1 da se pod sanitetskim prijevozom podrazumijeva prijevoz bolesnika u svrhu pružanja zdravstvenih usluga vozilom za sanitetski prijevoz s propisanom medicinsko-tehničkom opremom za siguran prijevoz bolesnika. Prijevoz sanitetom, koriste pacijenti koji su nepokretni, teško pokretni ili kojima nije preporučeno samostalno kretanje dakle posebne kategorije osiguranika sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Obzirom se štetni događaj nije dogodio za vrijeme aktivnog prijevoza, već u sanitetskom vozilu za vrijeme dok je vozilo bilo u stanju mirovanja, a pok. Š. smještana na stolicu u sanitetu, tuženik u predmetnom slučaju za štetni događaj koji je nastao u njegovu sanitetu za vrijeme mirovanja sanitetskog vozila odgovara po članku 1061. stavak. 1 Zakona o obveznim odnosima, a kojom odredbom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Tuženik isto nije uspio u ovom postupku. Unatoč tome što nalog za prijevoz sanitetom koji je bio izdan od 03. rujna 2015. po liječniku obiteljske medicine dr. V. I., nije bio adekvatan postojećem zdravstvenom stanju tužiteljice, na što se poziva sam tuženik, a potvrđuje mišljenjem i sudski vještak dr. M. B., postupanje djelatnika tuženika vozača saniteta S. Š. na dan 8. rujna 2015. prilikom smještanja pok. Š. na stolicu unutar vozila saniteta nije bilo ispravno, sve kako je već ranije obrazloženo u prethodnoj točci 9 ovog obrazloženja, jer je isti prilikom smještanja tužiteljice odnosno njezina postavljanja u stolicu saniteta trebao postupati savjesno i odgovorno, te u predmetnim okolnostima slučaja i sa povećanim stupnjem opreza, jer se radilo o osobi koja je bila teško pokretna te prekomjerne tjelesne težine, čega je bio svjestan sam zaposlenik tuženika S. Š., što proizlazi  iz njegova iskaza, dakle postupati tako da ne dođe do situacije, da pacijentica padne na pod, a sve ovo imajući u vidu odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi članka 8. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, u predmetnom slučaju došlo je do pada Š. H. u sanitetskom vozilu tuženika koje je bilo povjereno vozaču tuženika, a za koji pad nije utvrđeno da se nije mogao predvidjeti i izbjeći. Stoga, u predmetnom slučaju  postoji krivnja na strani zaposlenika tuženika, i to po ocjeni ovog suda u vidu obične nepažnje, a slijedom toga i odgovornost tuženika kao njegova poslodavca u smislu čl. 1061. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

 

11. Stoga, sud smatra da u predmetnom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu koju je pretrpjela Š. H. u vozilu njegova saniteta dana 8. rujna 2015., pa je dužan sukladno članku 19., 1045., članku 8. i čl. 1100., a u svezi članka 1061. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, istu naknaditi pravnom slijedniku pok. Š., njezinom suprugu M. H.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. B. proizlazi, da je Š. H. zbog subluksacijskog bimaleolarnog prijeloma (prijeloma dvije kosti gležnja s djelomičnim odmakom zglobnih površina) u lijevom nožnom zglobu, koja ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, trpjela povredu prava osobnosti i to u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, jer je trpjela fizičke bolove, strah, pa došlo je do dodatnog smanjenja njezinih životnih aktivnosti, te joj je bila potrebna tuđa pomoć. Š. H. je trpjela bol jakog intenziteta tijekom 2 dana, bol srednje jakog intenziteta tijekom slijedećih 6 dana boravka u bolnici (boravila u bolnici od 9. rujna do 16. rujna 2015.), što podrazumijeva bol u ranom postoperativnom oporavku, te bol tijekom previjanja i odstranjenja postoperativnih šavova. Bol slabijeg intenziteta i povremenog karaktera trpjela je tijekom slijedećih 7 tjedana cijeljenja prijeloma i početne rehabilitacije u smislu djelomičnog oslanjanja na nogu, te pasivnog i aktivnog razgibavanja lijevog gležnja. Š. H. je trpjela primaran strah jakog intenziteta kojeg je osjetila u trenutku spoznaje o težini ozljede i nužnosti operativnog liječenja, a strah srednjeg intenziteta trpjela je slijedećih 7 dana boravka u bolnici zbog zabrinutosti za zdravlje. Narednih 5 tjedana potrebno je za uredno cijeljenje kostiju kod pokretnih osoba i koje mogu kompenzirati ozlijeđeni ekstremitet pojačanim oslanjanjem na drugi ekstremitet što kod Š. H. nije bilo moguće, te je kod iste nastupilo produljeno cijeljenje prijeloma za dodatna 2 tjedna, pa je zbog toga Š. H. u tom razdoblju (7 tjedana) osjećala strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja.  Kod Š. H. je došlo do dodatnog smanjenja životnih aktivnosti u opsegu do 5 % u razdoblju od 5 tjedana, te je Š. H. u predmetnom slučaju zaista patila zbog dodatnih smanjenja životnih aktivnosti, pa smatra kako eventualna naknada u vidu pretrpljene boli, ne bi bila dostatna. Pri tome sudski vještak je imao u vidu već od ranije teško zdravstveno stanje Š. H., a uslijed predmetnog štetnog događaja došlo je do dodatnog smanjenja životnih aktivnosti. Sudski vještak smatra da je uslijed štetnog događaja Š. H. bila potrebna dodatna pomoć ukućana, što je procijenio na 1 sat svakodnevno u razdoblju od 8 tjedana, dok joj dodatna tuđa njega nije bila potrebna zbog predmetnog prijeloma, a imajući u vidu da je već od ranije njezino postojeće zdravstveno stanje iziskivalo tuđu njegu. Dodatnu tuđu pomoć ukućana od 1 sat svakodnevno u razdoblju od 8 tjedana sudski vještak je obrazložio time da Š. H. u razdoblju od 6 tjedana nije se smjela niti osloniti na operiranu nogu, a slijedeća 2 tjedna smjela se osloniti samo djelomično, pa je to iziskivalo dodatni napor ukućana (supruga).

 

13. Sudski vještak, neposredno saslušan na glavnoj raspravi, odgovorio je jasno i određeno na sva pitanja postavljena po punomoćnicima stranaka i umješaču, nakon čega isti više nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga niti pitanja. Sud je ocijenio, da su nalaz i mišljenje vještaka razumljivi te da je vještak određeno odgovorio na pitanja koja su mu dana u zadatak rješenjem o vještačenju, te kako nije našao razloga za sumnju u istoga, u cijelosti ga je  prihvatio i poklonio mu vjeru.

 

14. Dakle, prihvaćajući u cijelosti ranije izložen nalaz i mišljenje vještaka, te imajući u vidu Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda R. H. revidirane novim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda R. H. Odlukom Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., sud je ocijenio da Š. H. na ime neimovinske štete koju je trpjela, a temeljem čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada u iznosu od 24.690,00 kn, a na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći u iznosu od 840,00 kn. Prilikom dosude pravične novčane naknade sud je imao u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja i to osobito da se radilo o osobi teško pokretnoj koja je već preboljela u više navrata moždani inzult, da je ozljedu pretrpjela u sanitetskom vozilu,  na mjestu gdje je mogla očekivati da će biti sigurno smještena kao bolesnica koja se otežano kreće, da se radi o osobi koja je u vrijeme štetnog događaja imala 63 godine, da je uslijed zadobivene ozljede morala ići na operativni zahvat, bila podvrgnuta RTG-u, te dovodeći sve ovo u svezu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka o trpljenju fizičkih bolova (intenzitet i trajanje), trpljenju straha (intenzitet i trajanje), te da je došlo do dodatnog smanjenja životne aktivnosti do 5 % u trajanju tijekom 8 tjedana, sud cijeni da po kriteriju trpljenja fizičkih bolova Š. H. pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.690,00 kn (1.200,00 kn za jake fizičke bolove, 2.100,00 kn za fizičke bolove srednjeg intenziteta i 5.390,00 kn za fizičke bolove slabog intenziteta.). Za pretrpljeni strah sud cijeni da Š. H. treba pripasti pravična novčana naknada od 10.000,00 kn, a za dodatno smanjenje životnih aktivnosti privremenog karaktera u trajanju od 8 tjedana do 5 %, ista ima pravo na pravičnu novčanu naknadu od 6.000,00 kn. Što se tiče tuđe pomoći za koju je procijenjeno da je bila potrebna Š. H. dodatnih 1 sat svakodnevno u razdoblju od 8 tjedana, dakle u trajanju od 56 sati ukupno, sud je sukladno sudskoj praksi dosudio 840,00 kn (15,00 kn po satu), koju pomoć su pružali njezini ukućani, odnosno konkretno suprug, a što proizlazi iz iskaza M. H. Preko dosuđenog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime tuđe pomoći, sud je ocijenio tužbeni zahtjev previsoko postavljenim i time neosnovanim, pa ga je kao takovog odbio. Što se tiče potraživanja naknade štete u podnesku od 5. siječnja 2021. gdje se kao jedan od kriterija prvi put ističe i naruženost, te je istaknut nakon što je već bilo provedeno medicinsko vještačenje, a na ročištu na kojemu je sudski vještak neposredno saslušavan, punomoćnik tužitelja po saslušanju sudskog vještaka nije imao daljnjih primjedbi niti pitanja, sud cijeni da tijekom postupka dokazano da bi uslijed zadobivene tjelesne ozljede došlo do naruženja zbog kojega bi Š. H. trpjela povredu prava osobnosti. Stoga taj kriterij prilikom dosude pravične novčane naknade štete tužiteljici, sud niti nije uzimao u obzir.

 

15. Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata koje bi se obračunavale na dosuđenu naknadu štete od dana presuđenja. Isti temeljem članka 29. stavak 1. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na zakonske zatezne kamate. Sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, pa kako je zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate na dosuđen iznos naknade štete, koje bi se obračunavale od dana presuđenja u okviru članka 1103. Zakona o obveznim odnosima, sud je tužitelju i priznao iste od dana donošenja ove odluke kako je potraživano dakle od dana 28. studenog 2022.

 

16. Obje stranke i umješač postavile su zahtjev za naknadu parničnih troškova. Sud je o troškovima parničnih troškova odlučivao temeljem članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku i to njegovih izmjena (Narodne novine RH br. 70/19) koje se primjenjuju i u predmetnom slučaju neovisno o tome što je sam postupak pokrenut prije 29. rujna 2019. jer se ova odredba izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku primjenjuje i na ranije pokrenute parnične postupke, a u kojima do dana stupanja na snagu ovih izmjena nije bila donesena prvostupanjska odluka. Tužitelj je prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao naknadu štete u iznosu od 60.000,00 kn. Tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 25.530,00 kn. Tužitelj je sa osnovom svoga zahtjeva u cijelosti uspio, jer nije utvrđeno da bi na strani pok. Š. H. postojao bilo kakav doprinos u nastanku štetnog događaja. Sa visinom tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 42,55 %. Dakle, tužiteljev prosječni uspjeh u ovoj parnici iznosi 71,28 %, dok nasuprot tomu prosječan uspjeh tuženika i umješača u ovoj parnici iznosi 28,72 %. Kada se od prosječnog postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme prosječan postotak uspjeha tuženika i umješača, preostaje postotak uspjeha tužitelja od 42,56 % koji postotak od njegovih ukupnih opravdanih parničnih troškova mu je dužan naknaditi tuženik. Sukladno članku 155. Zakona o parničnom postupku, te imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u opravdan parnični trošak tužitelja ulaze nagrade njegovu punomoćniku odvjetniku za zastupanje na pripremnom ročištu od 21. studenog 2019., za zastupanje na ročištu koje je održano zamolbenim putem od 05. ožujka 2020., za zastupanje na ročištima od 1. listopada 2020. i 31. ožujka 2021., sve sa 1.000,00 kn po navedenim ročištima, za sastav obrazloženog podneska od 5. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, te za sastav podneska od 15. veljače 2021. sa iznosom od 750,00 kn. Punomoćniku tužitelja pripada naknada za izbivanje iz ureda u K. po tbr. 35 OT za dolazak pred Stalnu službu ovog suda u D. i to u trajanju od 3,5 sati po raspravi, na održana tri ročišta kod ove Stalne službe do 11. veljače 2021. za koje je zatražena naknada i na koja je pristupio punomoćnik tužitelja, pa ima pravo na odsustvo iz pisarnice od 10,5 sati, što pomnoženo sa 25 bodova iznosi 2.625,00 kn. PDV obračunat na priznate nagrade iznosi 2.093,75 kn umjesto zatraženih 2.437,50 kn. Materijalni trošak punomoćniku tužitelja na ime prijevoza za dolazak iz K. u D. u tri navrata pri čemu je svaki puta punomoćnik morao prijeći 170 km, pomnoženo sa 2,00 kn po kilometru iznosi ukupno 1.020,00 kn, te je i ovaj trošak priznat u opravdan parnični trošak tužiteljice. U opravdan trošak tužitelja ulazi i nagrada njegovu punomoćniku zatražena na zapisniku od 18. listopada 2022. i to za zastupanje na tom ročištu 1.000,00 kn i PDV obračunat na tu nagradu u iznosu od 250,00 kn. Nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude zajedno s  obračunatim PDV-om iznosi 625,00 kn, međutim kako punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročištu za objavu i uručenje presude koje je održano 28. studenog 2022. u 13,15 sati, nema pravo na tu nagradu. Nije priznata zatražena nagrada za sastav žalbe na prvostupanjsku presudu, jer tužiteljeva žalba nije niti razmatrana obzirom je presuda Pn-154/2018 bila ukinuta povodom žalbe tuženika i umješača. Dakle, opravdan parnični trošak tužitelja iznosi ukupno 12.738,75 kn, pa kako tužitelj ima pravo na 42,56 %, to je dakle tuženik dužan tužitelju na ime parničnog troška naknaditi iznos od 5.421,62 kn/719,58 eur, dok je preko tog iznosa pa do ukupno potraživanog iznosa od 16.985,00 kn/2.254,30 eur trošak tužitelja neosnovan. Tuženik i umješač nemaju pravo na naknadu parničnog troška u smislu članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, pa je njihov zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

U D., 28. studenog 2022.

 

                                                                                                                   S U T K I N J A

 

                                                                                                                             D. G. J.

 

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1.               Zajednički odvjetnički ured S. K. M. i Ž. R., K.
2.               Odvjetnik B. Č., K.
3.               Odvjetnik M. K., Z.