Poslovni broj: 17 Gž-3317/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-3317/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o., K., OIB: …, protiv tuženika Ž. Č. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. L., odvjetnici u D. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-228/2021-14 od 4. srpnja 2022., dana 28. studenog 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-228/2021-14 od 4. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice M. A. posl. broj Ovrv-2648/2020-2 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.210,34 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka iznad dosuđenog iznosa, kao i sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos troškova postupka od 412,50 kn za razdoblje od 19. listopada 2020. do 4. srpnja 2022. tužiteljev zahtjev odbijen (točka III. izreke).

 

2.     Protiv točki I. i II. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama u kojima se ista pobija žalbom, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  ZPP, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati obzirom da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

5.     Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku ukupnom iznosu od 9.210,34 kn koja se odnosi na režijske troškove stanovanja za prostor u K. na adresi …, te je na temelju takvog utvrđenja u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi.

 

6.     Tuženik osporava pobijanu presudu osporavajući, između ostalog, tužiteljevu aktivnu legitimaciju ukazujući pritom da naplata pojedinih naknada ne ide u sudsku nadležnost jer su iste predmet utvrđivanja i naplate u upravnom postupku. Takvi žalbeni navodi tuženika su osnovani.

 

7.     Naime, potpuno je nejasno i u presudi neobrazloženo od kuda tužitelju aktivna legitimacija da naplaćuje sve naknade i tražbine koje su navedene u izvodu otvorenih stavaka od 2. listopada 2020. (str. 6 - 10 spisa). Iz presude nije jasno koji dio tražbine tužitelja se temelji na ugovornom odnosu a koji na obvezi tuženika koja proizlazi iz samog zakona. U tom smislu potrebno je navesti da je pitanje aktivne legitimacije, ali i pitanje pasivne legitimacije, pitanje pravilne primjene materijalnog prava o čemu prvostupanjska presuda nema razloga. Pritom iz izvoda otvorenih stavaka od 2. listopada 2020. (str. 6-10 spisa) proizlazi da je tužitelj utužio otprilike 10-ak različitih naknada koje se tiču komunalne naknade, vodnih usluga, odvoza otpada i sl.. Imajući u vidu da se komunalne usluge u načelu plaćaju isporučitelju istih, za sada je doista nejasno na osnovi čega je tužitelj aktivno legitimiran u postupku i iz kojih dokaza ta aktivna legitimacija proizlazi.

 

8.     Osnovani su i žalbeni navodi tuženika da iz pobijane presude nije jasno koji iznos je tuženik dužan platiti za svaku osnovu uslijed čega se presuda ne može ispitati. Naime, tužitelj u prijedlogu za ovrhu navodi da ima novčano potraživanje prema tuženiku (tada ovršeniku) dok na jedinom ročištu koje je održano navodi da su predmet potraživanja "troškovi stanovanja" sa svim naknadama (komunalna, voda, čistoća, Hrvatske vode).

 

9.     Međutim, potpuno je nejasno temeljem koje osnove i u kojoj visini postoji tražbina tužitelja prema tuženiku i kako je tražbinu tužitelj i temeljem koje kvadrature (ako je ona mjerodavna) obračunao tužitelju. U konkretnom slučaju, tuženik je podnošenjem prigovora protiv rješenja o ovrsi osporio tražbinu tužitelja, pa je tužitelj nakon podnošenja prigovora bio dužan obrazložiti osnovu svoga zahtjeva, te predložiti dokaze iz kojih će na nedvojbeni način proizlaziti njegova aktivna legitimacija, pasivna legitimacija tuženika, te osnova i visina tužiteljeva tužbenog zahtjeva. Na navedeno je tužitelj, jednako kao i tuženik, upozoren rješenjem posl. broj Povrvr-228/2021-2 od 5. srpnja 2021.

 

10. Sud prvog stupnja navodi u pobijanoj presudi (točka 26. obrazloženja) i da tuženik nije dokazao da tužitelju ne bi dugovao utužene iznose kako je to navedeno u izvodu iz otvorenih stavaka od 2. listopada 2020. Također, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi (točka 21. obrazloženja) navodi da tuženik nije dostavio dokaze da na njegovoj nekretnini nikada nisu ugrađena dva vodomjera.

 

11. Međutim, iako se u konkretnom slučaju radi o presudi koja je donijeta u sporu male vrijednosti koja se ne može pobijati zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u  svezi s čl. 8. čl. 220. i čl. 221a ZPP, sudu prvog stupnja se ukazuje da nije tuženik bio dužan dokazivati da ne postoji tražbina tužitelja ili da je ista manja, već da je bilo upravo suprotno tj. tužitelj, na kojem je bio teret dokaza da dokaže činjenice o kojima ovisi osnova i visina njegove tražbine, je u postupku bio dužan dokazati da je pravilno i na zakonu osnovano tužitelju obračunao svaku pojedinu naknadu od njih desetak koje potražuje u parničnom postupku.

 

12. Tužitelj visinu tražbine u postupku dokazuje samo izvodom otvorenih stavaka od 2. listopada 2020. koji predstavlja jedinu ispravu iz koje proizlazi da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku upravo u iznosu od 9.210,34 kn. Međutim, vjerodostojnost te tužiteljeve isprave koja jest vjerodostojna isprava podobna za donošenje rješenja o ovrsi, ali u parničnom postupku ima dokaznu snagu kao bilo koja druga privatna isprava, osporio je tuženik ističući, između ostalog, u podnesku od 2. svibnja 2022 (str. 42 - 43 spisa) da za izdavanje računa nije bilo ikakve osnove i da je tužitelj pogrešno obračunao tražbinu. U takvoj pravnoj situaciji tužitelj je u postupku bio dužan u pogledu visine tražbine obrazložiti i dokazati da je tražbinu pravilno obračunao, a nije bio teret dokaza na tuženiku da dokazuje da je tražbina tužitelja manja kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja. Također, ako tužitelj u postupku tvrdi da je jedan dio svoje tražbine (pravilno) obračunavao na osnovi očitanja dva vodomjera koja se osnovano nalaze na nekretnini tuženika, a tuženik navedenu činjenicu i taj dio obračuna osporava, teret dokaza te činjenične tvrdnje je na tužitelju, a ne na tuženiku. Dakle, upravo je tužitelj dužan dokazati da se na nekretnini tuženika nalaze dva vodomjera, a ne tuženik koji može, ali i ne mora predlagati dokaze kojima će pobiti činjenične tvrdnje tužitelja na kojem je ipak primarno teret dokaza odlučnih činjenica o kojima ovisi osnovanost njegova tužbenog zahtjeva.

 

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

14. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će najprije ocijeniti da li u odnosu na sve naknade koje su predmet postupka postoji sudska nadležnost, na što je sukladno čl. 16. st. 1. ZPP dužan paziti i po službenoj dužnosti. Nakon toga ponovno će ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, te će utvrditi da li je tužitelj u postupku dokazao sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost njegova tužbenog zahtjeva imajući pritom u vidu i prigovore koje je tuženik istaknuo tijekom postupka.

 

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 28. studenog 2022.

 

 

                                                        Sudac:

Robert Jambor, v.r.