Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: Ovr-36/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-36/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari I. ovrhovoditelja D. G. iz Z., OIB , II. ovrhovoditelja D. B. iz Z., OIB i III. ovrhovoditelja G. C. M. iz Z., OIB , svi zastupani po punomoćniku D. K., odvjetniku u Z., protiv I. ovršenika Agencije, Z., OIB i II. ovršenika B. R. d.o.o., OIB: , radi ovrhe, odlučujući o ovrhovoditeljevoj žalbi protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3901/2019-11 od 30. prosinca 2021., 28. studenog 2022.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja D. G. i ovrhovoditeljice D. B. kao neosnovana pa se potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3901/2019-11 od 30. prosinca 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog za ovrhu kojeg su ovrhovoditelji D. G., D. B. i G. C. M. podnijeli 15. studenog 2019., te ispravili podneskom od 6. ožujka 2020.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobno se žale ovrhovoditelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22 u daljnjem  tekstu: ZPP), koja se primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20 dalje: OZ). Predlažu žalbenom sudu ukinuti pobijano rješenje i usvojiti prijedlog za ovrhu.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Najprije je navesti kako iz upozorenja u sustavu e-Spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica G. C. M. umrla ... Zbog toga je u odnosu na tu ovrhovoditeljicu postupak prekinut po sili zakona, sukladno odredbi čl. 212. toč. 1. ZPP-a. Budući da u ovom postupku ovrhovoditelji nemaju položaj jedinstvenih suparničara, ovo se rješenje i njegovo obrazloženje odnosi na ovrhovoditelje D. G. i D. B.

 

5. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za ovrhu obrazlažući kako tražbina čije ostvarenje ovrhovoditelji prijedlogom za ovrhu traže, ne proizlazi iz ovršne isprave. Zbog toga je sud ocijenio prijedlog za ovrhu neosnovanim pa ga je, pozivom na odredbu čl. 22. OZ-a i načelo strogog formalnog legaliteta, odbio.

 

6. Iz spisa proizlazi da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1289/2010 od 8. siječnja 2011. Ista je postala pravomoćna i ovršna 22. svibnja 2012.

 

8. Iz ovršne isprave proizlazi da su u parnici iz koje ta isprava potječe tužitelji: I. D. G., II. D. B., III. S. K. i IV. G. C. M. tužili tuženike: I. M. G., II. R. S. i III. Agenciju i da je prihvaćen  tužbeni zahtjev koji glasi: "Zabranjuje se tuženicima uznemiravati tužitelje bukom koja dopire u stanove tužitelja koji se nalaze na adresama u Z., gdje stanuje I- tužitelj, u Z., gdje stanuje II- tužiteljica, u Z., gdje stanuje III-tužitelj, te u Z., gdje stanuje IV. tužiteljica, a koja buka potječe od klima uređaja postavljenih u dvorištu zgrade u Z., te se nalaže tuženicima naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 21.048,12 kn."

 

9. Nakon što ih je sud pozvao na ispravak i dopunu prijedloga, ovrhovoditelji koji su ovršnom ispravom označeni kao I. tužitelj, II. tužitelj i IV. tužiteljica uređenim su prijedlogom tražili da sud odredi ovrhu tako što se:

 

"I. Nalaže I. ovršeniku Agenciji i II. ovršeniku B. R. d.o.o. iz Z., da prestanu uznemiravati ovrhovoditelje bukom (upotrebom klima uređaja) zabranom upotrebe klima uređaja u dvorištu zgrade Z., koja dopire u stanove ovrhovoditelja koji se nalaze na adresama u Z., gdje stanuje I. ovrhovoditelj D. G. iz Z., gdje stanuje II. ovrhovoditeljica D. B. I. Z., a gdje stanuje III. ovrhovoditeljica G. C. M.

 

II. Ovršenicima se zaprječuje novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna koja će se ovršenicima izreći za slučaj neispunjenja obveze (budući da su ovrhovoditelji i dalje uznemiravani bukom koju proizvode klima uređaji), a po prijedlogu ovrhovoditelja  te će im se istodobno zapriječiti nova novčana kazna ako se budu ponašali protivno svojoj obvezi."

 

10. Kako se u konkretnom slučaju radi o ovrsi radi ostvarenja radnje koju mogu obaviti samo ovršenici, primijeniti je odredbe čl. 262. st. 1-3 OZ-a, koje glase:

(1) Ako radnju utvrđenu u ovršnoj ispravi može obaviti samo ovršenik, sud će rješenjem o ovrsi odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.

(2) Rješenjem o ovrsi sud će istodobno zaprijetiti ovršeniku da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu u skladu s odredbama članka 16. ovoga Zakona ako u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu.

(3) Ako ovršenik u roku koji mu je određen ne ispuni obvezu, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, rješenjem ovršeniku izreći novčanu kaznu kojom mu je zaprijetio. U tom rješenju sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tražbina čije se ostvarenje prijedlogom za ovrhu traži, ne proizlazi iz ovršne isprave.

 

12. Iz izreke ovršne isprave, naime, proizlazi da je tuženicima zabranjeno uznemiravati tužitelje bukom koja dopire u stanove tužitelja, a koja buka potječe od klima uređaja postavljenih u dvorištu zgrade, međutim iz iste nije jasno na koju bi se razinu buke ta zabrana odnosila.

 

13. S druge strane, ovrhovoditelji su prijedlogom za ovrhu tražili da sud ovršenicima naloži prestanak uznemiravanja ovrhovoditelja bukom, zabranom upotrebe klima uređaja u dvorištu zgrade, ali takvu zabranu izreka ovršne isprava ne sadrži.

 

14. Očito je, dakle, da u konkretnom slučaju ne postoji identitet radnje iz ovršne isprave i prijedloga za ovrhu, stoga je prvostupanjski sud pravilno, pozivom na načelo strogo formalnog legaliteta, prijedlog ovrhovoditelja odbio kao neosnovan.

 

15. Osim toga, navesti je da sadržaj tražbine: ono što je ovršenik dužan propustiti, mora biti jasno i nedvojbeno određeno da bi bilo provedivo; opće zabrane nisu dostatne, a moguće nejasnoće padaju na teret ovrhovoditelja.

 

16. Zbog toga, kako nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, te u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

Split, 28. studenog 2022.

 

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu