Poslovni broj: 17 Povrv-1120/20219-16

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 17 Povrv-1120/2019-16

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja H.T. d.d. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O.d. H. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M.P. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici M. G., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon zaključene neposredne, glavne i javne rasprave 12. listopada 2022. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja M. B., odvjetničke vježbenice u O.d.H. & p., tuženika osobno te z. punomoćnika M. P., odvjetnice iz Z., 25. studenog 2022., donio, objavio i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I              Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika L.Š.-S. iz Z., poslovni broj  Ovrv-7612/17 od 1. prosinca 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku M.P. iz Z., da tužitelju H.t. d.d. iz Z., isplati iznos od 755,54 kuna/100,28 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-          iznos od 7,74 kuna/1,03 eura¹ od 17. siječnja 2017., pa do isplate

-          iznos od 242,14 kuna/32,14 erua¹ od 17. veljače 2017., pa do isplate

-          iznos od 205,00 kuna/27,21 eura¹ od 17. ožujka 2017., pa do isplate

-          iznos od 205,00 kuna/27,21 eura¹ od 19. travnja 2017., pa do isplate

-          iznos od 95,66 kuna/12,70 eura¹ od 16. svibnja 2017., pa do isplate

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

 

II              Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z., poslovni broj  Ovrv-7612/17 od 1. prosinca 2017. u dijelu pod točkom I. u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 675,78 kuna/89,69 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. kolovoza 2017. pa do isplate, iznos obračunate kamate od 17,14 kuna/2,27 eura¹ kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.280,25 kuna/169,92 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. pa do isplate.

 

III                   Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.431,00 kuna/189,93 eura¹ u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2022. pa do isplate  po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV                  Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 2.293,00 kuna/304,33 eura¹ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

 

V                 Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 587,50 kuna/77,97 eura¹ u roku od 15 dana.

 

VI                     Odbija se tuženik s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 662,50 kuna/87,93 eura¹, kao s neosnovanim.

 

VII              Na ime troškova delegacije punomoćnicima tužitelja će se isplatiti iz državnog proračuna iznos od 102,00 kuna/13,54 eura¹ u roku 15 dana.

 

VIII              Odbijaju se punomoćnici tužitelja s dijelom zatraženog troška delegacije u  iznosu od 1.250,00 kuna/165,90 eura¹, kao s neosnovanim.

 

 

                                                    Obrazloženje

 

 

1.               Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 17. studenog 2017. podnio javnom bilježniku L.Š.-S. ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele tražbine, a koja tražbina se odnosi na neplaćene telekomunikacijske usluge u ukupnom iznosu od 1.431,32 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Zatražio je i naknadu troškova postupka.

 

2.               Javni bilježnik L.Š.-S. donio je dana 1. prosinca 2017. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7612/17.

 

3.               Tuženik (prije ovršenik) je dana 8. prosinca 2017. podnio prigovor protiv navedenog Rješenja navodeći da je 15. svibnja 2015. ugovorio MAX2S paket na 24 mjeseca. Proizlazi nadalje da je 29. lipnja 2015. podnio zahtjev za privremeno zamrzavanje toga broja, prvo na tri, a kasnije na šest mjeseci. Proizlazi kako mu je od strane službenika korisničke podrške iz T-M. rečeno da je broj isključen, pa su iz tog razloga članovi njegove obitelji potpisali ugovor sa H. na svoje ime za drugi broj jer im je telefon u poslovnom prostoru bio potreban. Proizlazi nadalje kako T-M. odjednom ''odmrzava'' onaj broj za koji su mu rekli da je isključen i šalju mu račun za uslugu koja se uopće ne koristi. Ponovna aktivacija broja temeljem ugovorenog paketa izvršena je tek nakon 18 mjeseci i to nakon što je tuženiku rečeno da je broj isključen. Smatra da nije u obvezi platiti utuženo potraživanje.

 

4.               Javni bilježnik je povodom podnesenog prigovora spis dostavio Općinskom sudu u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu na daljnji postupak.

 

5.               Sud je postupio temeljem odredbe čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 dalje OZ) te stavio izvan snage navedeno Rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

6.               Odlučujući o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga (list 3), prigovor (list 8-13), podnesak tužitelja od 23. svibnja 2019. (list 19), korisničke podatke (list 27-31), Opće uvjete poslovanja H.T. (list 32-61), račune (list 62-73), specifikaciju usluga Max2 paketa (list 74-78), obavijest o realizaciji usluge (list 88-89) i iskaz tuženika kao stranke (list 95).

 

7.               Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

             

8.               O konkretnoj pravnoj stvari treba prosuđivati imajući na umu da su stranke u međusobnom ugovornom odnosu te su dužne pridržavati se zaključenog ugovora u smislu odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), kojom je propisano da sudionici obveznih odnosa trebaju ispuniti svoju obvezu te su odgovorni za njezino ispunjenje.

 

9.               Tijekom postupka je kao nesporno utvrđeno da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu. To navodi i sam tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a isto proizlazi iz dokumentacije dostavljene u spis. Navodi tuženika isticani kasnije tijekom postupka kako ugovor nije niti bio zaključen nisu od utjecaja na ovaj konkretni predmet obzirom da su proturječni navodu tuženika sadržanom u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a i u suprotnosti su sa iskazom samog tuženika koji jasno navodi da je sa tužiteljem H.T. bio u ugovornom odnosu te je koristio njegove usluge. Tuženiku su ispostavljani računi za obavljane usluge koje je tuženik uredno podmirivao prije zatraženog privremenog isključenja.

             

10.           Nije sporno da je tuženik dana 29. lipnja 2015. podnio zahtjev za privremeno isključenje na 3 mjeseca, a što je naknadno produžio na još 6 mjeseci za usluge H.T. Omaškom tužitelja tuženik je isključen za nešto više od godine dana te je ponovno uključen 25. prosinca 2016. te se potraživanje koje tužitelj ima prema tuženiku odnosi na neplaćene račune za isporučene usluge za razdoblje nakon što je tuženik ponovno uključen.

 

11.           Iz iskaza tuženika kao stranke (list 95) proizlazi da je on sa tužiteljem H.t.bio u ugovornom odnosu te da je koristio njegove usluge. Za obavljene usluge dostavljeni su mu računi koje je on uredno podmirivao. Dana 29. lipnja 2015. je zatražio zamrzavanje ugovora koji je bio zaključen na rok od dvije godine. Najprije je tražio zamrzavanje na tri, a zatim na još 6 mjeseci. Nakon zamrzavanja usluga računi mu više nisu dolazili niti ne njegovu osobnu adresu, niti na adresu poslovnog prostora za koji je tu uslugu koristio. Proizlazi nadalje da je u međuvremenu došlo do promjene korisnika poslovnog prostora te su ti novi korisnici zaključili ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga s nekim drugim operaterom. U vrijeme kada je došlo do promjene korisnika poslovnog prostora on je telefonski kontaktirao djelatnike tužitelja sa zahtjevom da se njihov ugovor raskine. Nakon što je zaprimio prijedlog za ovrhu kontaktirao je tužitelja H.T.te su mu djelatnici tužitelja rekli da njegov ugovor nije bio raskinut telefonskim pozivom te da su mu oni naplatili još šest mjeseci korištenja usluge nakon odmrzavanja. Tuženik je naveo da smatra kako nije u obvezi platiti tužitelju utuženo potraživanje jer niti je koristio usluge tužitelja u tom utuženom razdoblju niti je dobio račun za učinjene usluge.

 

12.           Tužitelj u podnesku od 15. srpnja 2020. navodi da tuženik nije podnio zahtjev za raskidom pretplatničkog odnosa na način kako je to predviđeno odredbom čl. 19. Općih uvjeta poslovanja tužitelja. Također navodi da su tuženiku temeljem zasnovanog pretplatničkog odnosa ispostavljani računi za pruženu i izvršenu uslugu u smislu čl. 7 st. 5 Općih uvjeta poslovanja tužitelja te tuženik nije po primitku računa ulagao prigovore kao što je to odredbama čl. 56. do 71. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisano.

 

13.           Tužitelj nadalje navodi da tuženik nije podmirio svoje obveze, odnosno platio ispostavljene račune pa ga je tužitelj privremeno isključio 24. prosinca 2016. Kako je tuženik podmirio račune na tuženikov zahtjev ponovno je uključen 25. prosinca 2016. Proizlazi nadalje da je tuženik ponovno privremeno isključen 14. travnja 2017., a radi ne plaćanja potraživanja koje se od tuženika potražuje u ovom postupku te je trajno isključen 26. srpnja 2017.

 

14.           Tužitelj smatra da, obzirom da je isključenje tuženika nastupilo krivnjom tuženika tužitelj ima pravo i na naknadu za prijevremeni raskid ugovora te je ista obračunata na računu za srpanj 2017. sukladno čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama i specifikaciji usluga MAX2 paketi.

 

15.           U podnesku od 27. listopada 2021. tuženik navodi kako ostaje kod istaknutog prigovora zastare te saslušanju svjedoka N.P. i A. D..

 

16.           Iako je tuženik prigovor zastare prvi puta istaknuo tek u podnesku od 27. listopada 2021. nakon zaključenja prethodnog postupka tuženiku se daje do znanja da u konkretnom slučaju zastara nije pristupila jer se na konkretni slučaj primjenjuje odredba čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO u kojem je propisan rok zastare od jedne godine. Kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo na naplatu 17. siječnja 2017., a prijedlog za ovrhu podnesen je 17. studenog 2017. zastara nije nastupila.

 

17.           Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka N. P. i A.D. iz razloga što je taj dokazni prijedlog podnesen nakon zaključenja prethodnog postupka, ali i iz razloga što sud smatra da dokaz saslušanjem ovih svjedoka nije relevantan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

 

18.           Tuženik i tužitelj su na temelju Zahtjeva (broj Zahtjeva: …) sklopili Ugovor na rok od 24 mjeseca. Tuženik je tražio privremeno isključenje te je bio isključen ukupno 18 mjeseci. Nakon 18 mjeseci tužitelj ponovno aktivira broj koji je bio privremeno isključen te dostavlja tuženiku račune za preostalo razdoblje ugovornog odnosa. Kako tuženik nije dokazao da je platio utuženo potraživanje, a tužitelj je ispunio svoju ugovornu obvezu i isporučio tuženiku telekomunikacijsku uslugu sud je naložio tuženiku da tužitelju plati utuženo potraživanje. Tuženik nije zatražio raskid ugovora kojeg je imao zaključenog sa tužiteljem u skladu sa odredbama Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koji uvjeti su sastavni dio zaključenog ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa. Kako je ugovor zaključen između tužitelja i tuženika bio na snazi obzirom da je ponovno aktiviran broj nakon privremenog isključenja, a tuženik nije ugovor raskinuo na predviđeni način, niti je platio ispostavljene mu račune sud je istoga obvezao da tužitelju plati račune ispostavljene za razdoblje nakon ponovne aktivacije pretplatničkog broja pa do raskida ugovora.

 

19.           Što se tiče visine potraživanja ista proizlazi iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3) koja isprava se smatra vjerodostojnom ispravom u smislu odredaba Ovršnog zakona.

             

20.           Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 3) utvrđeno je da tuženik duguje tužitelju temeljem računa broj …. iznos od 7,74 kuna s datumom dospjelosti 16. siječnja 2017., temeljem računa broj …. iznos od 242,14 kuna s datumom dospjelosti 16. veljače 2017., temeljem računa broj …. iznos od 205,00 kuna s datumom dospjelosti 16. ožujka 2017., temeljem računa broj … iznos od 205,00 kuna s datumom dospjelosti 18. travnja 2017., temeljem računa broj …. iznos od 95,66 kuna s datumom dospjelosti 15. svibnja 2017. i temeljem računa broj … iznos od 675,78 kuna s datumom dospjelosti 18. kolovoza 2017.

 

21.           Kako se u konkretnom slučaju radi o tzv. nastavljenom postupku u smislu odredbe čl. 451 st. 3. ZPP održan je na snazi platni nalog za iznos od 755,54 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od drugog dana iza dana dospjelosti pa do isplate (točka I. izreke).

 

22.           Odluka o kamati u skladu je sa odredbom čl. 29. ZOO.

 

23.           Ovaj sud smatra kako tuženik nije dužan tužitelju platiti iznos od 675,78 kuna koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze bez obzira što je u čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama tako propisano. Sud smatra da tuženik nije u obvezi platiti taj iznos tužitelju iz razloga što je ta odredba u suprotnosti sa odredbom čl. 368 st. 1. ZOO kojom je propisano da su raskidom ugovora obje stranke oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. U konkretnom slučaju tužitelj je raskinuo ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa pa ne može od tuženika zahtijevati naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u iznosu od 675,78 kuna pa je za taj dio tužbenoga zahtjeva tužitelj odbijen, odnosno ukinut je platni nalog u tom dijelu (točka II izreke). Valja reći da tužitelj u ovom postupku nije zahtijevao naknadu štete od tuženika pa sud o tome nije niti raspravljao.

 

24.           Sud je ukinuo platni nalog i u dijelu u kojemu je tuženiku naloženo platiti tužitelju obračunatu kamatu u iznosu od 17,14 kuna iz razloga što se ne može tražiti isplata kamate prije nego je podmireno glavno potraživanje (točka II izreke).

 

25.           Sud je ukinuo platni nalog i za cjelokupni iznos troškova ovršnog postupka od 1.280,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. prosinca 2017. pa do isplate iz razloga što je o troškovima ovršnog i parničnog postupka sud odlučio jednom odlukom, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja I. stupanjske presude pa do isplate. Ovo stoga što je ovršni postupak nakon podnesenog prigovora nastavljen kao parnični postupak pa se radi o jedinstvenom postupku te o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom. 

 

26.           Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kuna koji iznos se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 11/1 Tarife u svezi sa Tbr 7/1 Tarife), troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna te PDV-a u iznosu od 82,50 kuna.

 

27.           Tužitelju nije priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 867,75 kuna. Tužitelju nije priznat trošak dostave u iznosu od 23,20 kuna, niti PDV na taj iznos iz razloga što tužitelj nije dokazao da je taj trošak imao, a u spisu se ne nalazi dokumentacija iz koje bi proizlazila osnovanost i visina ovog dijela troška. Tužitelju nadalje nije priznat trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kuna, niti trošak klauzule ovršnosti u iznosu od 30,00 kuna, niti PDV na taj iznos, iz razloga što te troškove ovrhovoditelj nije imao jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno niti ovršno jer je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor. Iz toga razloga nije mu priznat niti trošak sastava prijedloga za provedbu ovrhe daljnjim sudionicima u postupku ovrhe u iznosu od 125,00 kuna, niti PDV na taj iznos. Nadalje mu nije priznat trošak uvida u registar odnosno trošak pribave odgovarajućeg izvatka (potvrde) niti PDV na taj iznos kao niti trošak pribave odgovarajućeg izvatka (potvrde) u iznosu od 20,00 kuna.

 

28.           Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je sa odredbama čl. 154. st. 2. i  čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.287,50 kuna, a koji trošak je tužitelju odmjeren ovisno o vrijednosti predmeta spora, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 148/09, 142/12, 103/14, 118/14,1047/15, 37/22 i 126/22 dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška zastupanja na ročištima 30. svibnja 2019., 13. rujna 2019., 7. rujna 2022. i 12. listopada 2022, svako u iznosu od 250,00 kuna (Tbr. 9/1 Tarife), troška sastava podnesaka od 27. svibnja 2019., 17. srpnja 2020. i 9. veljače 2022., svako u iznosu od 250,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife) te PDV-a u iznosu od 437,50 kuna. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna.

 

29.           Tužitelju nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 kuna koji trošak se odnosi na trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Valja reći da tužitelj na ročište za objavu presude nije niti bio.

 

30.           Na ime troškova ovršnog i parničnog postupka tužitelju je sveukupno priznat iznos od 2.700,00 kuna. Trošak se sastoji od troška ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kuna i troška parničnog postupka u iznosu od 2.287,50 kuna. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio sa 53% od ukupno priznatog troška dosuđen mu je iznos od 1.431,00 kuna (točka III izreke).

 

31.           Kamata na trošak postupka u skladu je s odredbom čl. 151. st. 3.  ZPP.

 

32.           Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška u iznosu od 2.293,00 kuna (točka IV izreke) koji iznos se odnosi na troškove ovršnog i parničnog postupka koje sud nije priznao tužitelju pozivom na odredbu čl. 155. ZPP. Ostali odbijajući iznos odnosi se na uspjeh u sporu.

 

33.           Što se tiče troškova delegacije punomoćnicima tužitelja je priznat trošak temeljem odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima u iznosu od 102,00 kuna koji se odnosi na troškove prijevoza, iz razloga što su punomoćnici tužitelja uz zahtjev dostavili potvrdu o visini karte za autobus na relaciji Z.-V. pa je sud mogao utvrditi visinu zatraženog troška. Tako je utvrđeno da visina karte na relaciji Z.-V. iznosi 51,00 kuna pa je punomoćnicima tužitelja priznat trošak autobusne karte radi dolaska na ročište u V. i povratka u Z. 30. svibnja 2019. u iznosu od 102,00 kuna pa je odlučeno kao pod točkom VII izreke.

 

34.           Punomoćnici tužitelja su odbijeni s dijelom zatraženog troška delegacije u iznosu od 1.250,00 kuna (točka VIII izreke). Punomoćnicima tužiteljima nije priznat trošak koji se odnosi na izbivanje iz pisarnice za ročište 30. svibnja 2019., niti PDV na taj iznos iz razloga što je odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima propisano da strankama pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata. Punomoćnicima tužitelja ne pripada pravo na trošak delegacije koji se odnosi na izbivanje iz kancelarije jer je opće poznato da je V. udaljen od Z. 40 km te putovanje od V. do Z. traje od 30 do 40 minuta.

 

35.           Tuženiku, koji je u ovom postupku uspio sa 47% dosuđen je trošak postupka u iznosu od 587,50 kuna (točka V izreke), koji iznos predstavlja 47% od ukupno priznatog troška tuženiku u iznosu od 1.250,00 kuna. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima 13. rujna 2019., 7. rujna 2022. i 12. listopada 2022., svako u iznosu od 250,00 kuna (Tbr 9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 27. listopada 2021. i 31. ožujka 2022., svako u iznosu od 250,00 kuna (Tbr 8/1 Tarife).

 

36.           Tuženik je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 662,50 kuna (točka VI izreke). Odbijajući dio odnosi se na uspjeh u sporu.

 

37.           Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog temeljem odredbe čl. 451. st. 3.  ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

U Vrbovcu 23. studenog 2022.

 

 

                                                                                                                                            Sudac

                                                                                                                                 Ljiljana Košić,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

 

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

 

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP).

 

Dostaviti:

1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. Presuda nepravomoćna
4. Zovi tužitelja na platež pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna
5. Kal. 15 dana

 

 

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450