Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: 1 Us I-595/2022-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-595/2022-13

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja O. M. iz P., ..., kojeg zastupa opunomoćenik I. V., odvjetnik u P., ..., protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi isplate novčane naknade žrtvi kaznenog djela, 25. studenoga 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-702-02/21-01/25, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-22-02 od 18. ožujka 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-702-02/21-01/25, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-22-02 od 18. ožujka 2022. odbačen je zahtjev tužitelja za novčanu naknadu kao žrtvi kaznenog djela kao nepravodobno podnesen.

 

2.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio opširnu tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora ponavljajuće navodi u bitnome, da je tuženik osporenim rješenjem povrijedio njegova prava i pravni interes, na način da je pogrešno utvrdio da je njegov zahtjev za novčanu naknadu žrtvi kaznenog djela, podnesen nepravodobno. Naime, tužitelj ističe da je 15. lipnja 2019. bio žrtva kaznenog djela nasilja te da je pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, zbog čega smatra da ima pravo na naknadu na temelju zakonskih propisa na koje upućuje. Nadalje, smatra da je za podnošenje njegovog zahtjeva tuženiku tek 22. studenog 2021. postojao opravdani razlog, a što proizlazi iz anamneze njegovih bolesti, tegoba, psihosomatskih poremećaja, sadašnjih i ranijih bolesti, a koje su ga onemogućile u ranijem podnošenju zahtjeva za novčanu naknadu. Ukazuje da je zbog predmetnog ozljeđivanja već dugo gotovo nepokretan, ima nepodnošljivo jake bolove u nekim dijelovima tijela, a hoda koliko je to neophodno uz pomoć štaka. Zbog navedenih posljedica je zahtjev za novčanu naknadu podnio 22. studenog 2021., unutar roka od tri godine od dana kad je nad njim počinjeno kazneno djelo, jer iz opravdanih razloga to nije mogao učiniti ranije. Također, ukazuje i da je od dana pretrpljene teške ozljede prošao mnogo pregleda, rendgenskih snimanja i magnetskih rezonancija i radioloških kompjuteriziranih tomografija, zbog kojih su neke ozljede i stanja utvrđeni tek kasnije, a što je, uz stalna pogoršanja utvrđenih bolesti i posljedica, također utjecalo na mogućnost podnošenja zahtjeva. Nadalje, tužitelj ukazuje na svoje teško egzistencijalno stanje, loše materijalne uvjete u kojima živi, nemogućnost pronalaska stalnog zaposlenja, za što krivi bolesti koje ima i koje su posljedica pretrpljenog kaznenog djela. U nastavku tužbe izlaže detaljno okolnosti i način počinjenja predmetnog kaznenog djela te ukazuje na zakonske odredbe na temelju kojih smatra da može ostvariti prava na koja upire u tužbi. Tužbi je priložio isprave koje se odnose na postupanja upravnih tijela i suda u pogledu pretrpljenog kaznenog djela te liječničke nalaze u koje predlaže izvršiti uvid te po potrebi provesti i medicinsko vještačenje. Tužitelj ističe da prema postojećem Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela („Narodne novine“, broj 80/08 i 27/11, dalje: ZNNŽKD) ima pravo na novčanu naknadu kao žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom te potražuje naknadu za materijalnu štetu u visini od 40.040,00 kuna i naknadu za nematerijalnu štetu u nespecificiranom iznosu. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i naloži tuženiku isplatu naknade materijalne štete u navedenom iznosu i naknadu troškova postupka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate. Tužitelj traži da kao korisnik socijalne skrbi, a na temelju Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP) bude oslobođen od plaćanja troškova postupka, u vidu plaćanja pristojbi i predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja i sudskih oglasa.

 

3.  Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanima i pravno neutemeljenima te ih u cijelosti osporava. Smatra da je osporavano rješenje pravilno i na zakonu osnovano, da tuženik nije počinio povredu odredbi postupka, a da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdilo i na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenilo materijalno pravo. Slijedom navedenog predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

4.  U tijeku spora održana su dva ročišta za raspravu dana 15. i 22. studenog 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedene rasprave je pristupio opunomoćenik tužitelja.

 

5.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud nije našao da je u sporu potrebno provoditi daljnje dokaze, jer se iz postojeće dokumentacije u spisu moglo utvrditi pravo stanje stvari. Stoga je Sud odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, svjedoka C. M. te da se provede dokaz medicinskim vještačenjem.

 

6.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

7.  U ovom sporu nije sporno da je tužitelj 15. lipnja 2019. bio žrtva kaznenog djela teške tjelesne ozljede, počinjenog s namjerom, kojom prilikom je tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede, zbog čega se liječio u bolnici u više navrata te da je obavio više specijalističkih pregleda i tretmana u medicinskim ustanovama. Nadalje, nije sporno da je tužitelj 22. studenog 2021. podnio zahtjev za novčanu naknadu kao žrtva kaznenog djela Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Također, nije sporno da je tužitelj svoj zahtjev podnio nakon proteka šest mjeseci od počinjenja kaznenog djela, a unutar perioda od tri godine od dana počinjenja kaznenog djela, čija je bio žrtva.

 

8.  Sporno je u ovom sporu je li zahtjev tužitelja podnesen pravodobno, odnosno u vremenskom roku koji je propisan mjerodavnim zakonskim propisom.

 

9.  Čl. 8. st. 2. ZNNŽKD je propisano da ovlaštenici iz članka 5. i 7. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu neovisno o tome je li počinitelj kaznenog djela poznat i bez obzira na pokretanje kaznenog postupka.

 

10.  Čl. 5. st. 1 ZNNŽKD je propisano da pravo na naknadu prema ovom Zakonu ima neposredna žrtva i posredna žrtva, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. St. 2. istog članka je propisano da je neposredna žrtva osoba koja je pretrpjela teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja kao posljedicu kaznenog djela nasilja.

 

11.  Čl. 25. st. 1. ZNNŽKD je propisano da se zahtjev mora podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana kada je počinjeno kazneno djelo koje se navodi u zahtjevu za naknadu. St. 2. istog članka je propisano da ako žrtva iz opravdanih razloga nije u mogućnosti podnijeti zahtjev u roku iz stavka 1. ovoga članka, zahtjev mora podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada su prestali postojati  razlozi zbog kojih nije bila u mogućnosti podnijeti zahtjev, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je počinjeno kazneno djelo.

 

12.  Čl. 33. t. 1. ZNNŽKD je propisano da će Odbor odbaciti zahtjev kao nepravodoban ili nedopušten.

 

13.  Dakle, citirana zakonska odredba čl. 25. st. 1. ZNNŽKD propisuje, kao opće pravilo, da se predmetni zahtjev mora podnijeti u roku od šest mjeseci od dana počinjenja kaznenog djela. Nadalje, kao iznimku od navedenog općeg pravila, zakon propisuje da iz opravdanih razloga žrtva koja nije u mogućnosti zahtjev podnijeti u tom roku, taj zahtjev je dužna podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana kada su prestali razlozi zbog kojih nije bila u mogućnosti podnijeti zahtjev, a sve najkasnije u roku od tri godine od dana kada je počinjeno kazneno djelo.

 

14.  Tužitelj je, u bitnom, kao razloge zbog kojih nije podnio predmetni zahtjev u roku od šest mjeseci od dana počinjenja kaznenog djela istaknuo da je to bio spriječen ranije učiniti zbog bolesti i bolova koji su posljedica pretrpljenog kaznenog djela.

 

15.  Uvidom u zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 17. lipnja 2019. Policijske postaje P.-P. utvrđeno je da je tužitelj dao iskaz policiji te priložio fotografiju s označenim počiniteljem kaznenog djela. Nadalje, uvidom u zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve O. M., pred Općinskim državnim odvjetništvom u P.-P., Broj: K-DO-807/19, od 16. rujna 2019., utvrđeno je da je tužitelj pristupio u navedeno tijelo te sudjelovao u predmetnom postupku na način da je primio i razumio upozorenja kao svjedok, da je poučen o pravima koja kao žrtva kaznenog djela ima, koja je razumio te da je izjavio da želi sudjelovati u postupku kao oštećenik i da postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete, nakon čega je iskazivao o okolnostima predmetnog kaznenog djela. Nadalje, iz otpusnog pisma Opće bolnice P., od 18. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj boravio u toj bolnici od 15. lipnja do 18. lipnja 2019. Nadalje, iz otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra R., od 19. lipnja 2019., proizlazi da je tužitelj boravio u toj ustanovi u periodu od 18. lipnja do 19. lipnja 2019. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je i da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio podvrgnut višebrojnim specijalističkim pregledima i tretmanima u P. i R., o čemu je u spis predmeta priložio opširnu medicinsku dokumentaciju.

 

16.  Ocjena je Suda da je pravilno tuženik utvrdio da ako je tužitelj bio sposoban sudjelovati u postupku i davati iskaze pred tijelima kaznenog progona i pravovremeno podnijeti imovinskopravni zahtjev, da je jasno da je onda bio sposoban u isto to vrijeme podnijeti i zahtjev za novčanu naknadu kao žrtva kaznenog djela prema odredbama ZNNŽKD, dakle u redovnom šestomjesečnom roku, i to osobno ili putem opunomoćenika.

 

17.  Naime, u ovdje relevantnom šestomjesečnom razdoblju nakon počinjenja kaznenog djela, tužitelj je u dva navrata bio hospitaliziran u ukupnom trajanju 6 dana, nakon čega je bio otpušten kući, odakle je odlazio na specijalističke preglede u P. i R. Također, u tom periodu tužitelj je u tijela kaznenog progona pristupao i aktivno postupao radi zaštite svojih prava i interesa. Sve prethodno navedeno je pravilno i potpuno utvrdio i tuženik i ta utvrđenja Sud prihvaća u cijelosti. Stoga je i mišljenje Suda da je usprkos pretrpljenim teškim tjelesnim ozljedama tužiteljevo zdravstveno stanje bilo takvo da je mogao u propisanom roku podnijeti predmetni zahtjev. Pri tome niti tužiteljevo odsustvo zbog bolničkog liječenja i obavljanja specijalističkih pregleda i tretmana nije bilo u tolikom vremenskom trajanju da ga je to sprječavalo u podnošenju zahtjeva u propisanom roku. Stoga je ocjena Suda da se ne mogu prihvatiti kao osnovani tužbeni navodi da je iz zdravstvenih razloga tužitelj bio onemogućen u šestomjesečnom roku podnijeti zahtjev te da istaknuti razlozi zbog kojih je propustio podnijeti zahtjev u roku, nisu takve prirode i težine da bi ga sprječavali u pravodobnom podnošenju predmetnog zahtjeva. Dakle, budući da za propust tužitelj nije iznio razloge koji bi ga stvarno i u potpunosti onemogućili da predmetni zahtjev, bilo osobno, bilo putem opunomoćenika, podnese u šestomjesečnom roku, valjalo je odbaciti predmetni zahtjev tužitelja, kako je to pravilno i zakonito učinio i tuženik.

 

18.  U odnosu na navod tužitelja kojim osporava zaključak i ocjenu članice odbora T. L. jer da nije jasno u kojem svojstvu ih je dala, odnosno je li ona vještak medicinske struke, je li ona uopće liječnik te je li kompetentna ocjenjivati zdravstveno stanje tužitelja te da ocjenjivanje zdravstvene sposobnosti na podnošenje zahtjeva niti nije u nadležnosti Odbora jer se radi o medicinskom, a ne pravnom pitanju, Sud ističe da je T. L., dr. med., imenovana odlukom Vlade Republike Hrvatske zamjenicom članice Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, s danom 24. studenoga 2021., kao stručnjak iz područja zdravstva ili socijalne skrbi. S obzirom na navedenu odluku, neosnovano tužitelj osporava status i utvrđeno stručno zvanje imenovane zamjenice članice Odbora. Nadalje, ona kao zamjenica članice djeluje u radu tog Odbora te sudjeluje u donošenju odluke, a to nesporno uključuje i pregled spisa predmeta-medicinske dokumentacije i davanje mišljenja o činjeničnom stanju koje se utvrđuje-medicinskim razlozima koji su doveli do propuštanju zakonskog roka, te davanje mišljenja o prijedlogu odluke Odbora. Navedeno postupanje ne predstavlja medicinsko vještačenje, kako to pogrešno ističe tužitelj, već redovan rad zamjenice članice Odbora, imenovane iz reda stručnjaka iz područja zdravstva ili socijalne skrbi. Stoga je navod tužitelja i u tom dijelu neosnovan.

 

19.  Pored navedenog, ističe se i da je dano mišljenje službene osobe T. L., dr. med., u potpunosti u skladu s priloženim ispravama koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka, u koje je i Sud izvršio uvid pod točkom 15. ove presude, što je sve bio dodatan razlog zbog kojeg je odbijen prijedlog tužitelja za medicinskim vještačenjem u ovom sporu. Nadalje, niti tužbeni navodi kojima se ukazuje na teške materijalne prilike tužitelja i njegove obitelji, nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, stoga su i ti tužbeni navodi ocijenjeni neosnovanima.

 

20.  Budući da je predmetni zahtjev podnesen nepravodobno radi čega je isti odbačen, to nisu postojale formalne pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti predmetnog zahtjeva.

 

21.  Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.    

 

22.  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 9., u vezi sa čl. 22. st. 1. ZSP.

 

23.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 25. studenog 2022.

 

 

Sutkinja

 

Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu