1

Poslovni broj:6.Pn-14/2018-23

 

Poslovni broj:6.Pn-14/2018-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB:…, …, P., zastupan po opunomoćeniku T. M., odvjetniku iz P., protiv I tužene S. M., OIB:…, P., … i II tuženika Z. M., OIB:…, P., …, zastupani po ZOU J. R. & M. B., odvjetnicima iz P., radi naknade štete, vr.p.s. 300.000,00 kuna/39.816,84 eura[1], nakon glavne javne rasprave zaključene 25. rujna 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i II tuženika Z. M., na temelju članka 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. studenoga 2022.,

p r e s u d i o j e

I Z. K., OIB:…, …, P., odbija se u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nedopuštena je bilo kakva ovrha za izravnu naplatu F. podnesena po tuženicima S. M., OIB:…, P., … i Z. M., OIB:…, P., …, po presudi Općinskog suda u Požegi, posl.br. P-524/09 od 10. lipnja 2010., pa tako i ovrha za izravnu naplatu podnesena F. po specifikaciji ovrhovoditelja Z. M., OIB:…, P., … podnesena F. dana 12.01.2018. specificirana na slijedeći način:

- iznos od 45.693,17 kn na ime ½ dijela glavnog duga po presudi P-524/09 od 10. lipnja 2010.(1/2 dijela do sada neplaćenog iznosa glavnog duga),

- iznos od 54.965,31 kn na ime ½ dijela zakonskih zateznih kamata obračunatih od 31.3.2009. do 2.11.2014. na iznos glavnog duga po presudi P-524/09 od l0. lipnja

2010., (1/2 dijela do sada neplaćenih zateznih kamata),

- iznos duga na ime ½ dijela zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos ½ dijela neplaćenog glavnog duga od 45.693,17 kn po presudi P-524/09 od 10. lipnja

2010., počev od 2.11.2017., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- iznos od 2.206,39 kn na ime dijela zakonskih zateznih kamata obračunatih od

10.6.2010. do 2.11.2014. godine na iznos određenih parničnih troškova po presudi P- 524/09 od 10. lipnja 2010. (1/2 dijela do sada neplaćenih zateznih kamata),

- iznos duga na ime ½ dijela daljnjih zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 4.020,63 kn – ½ dijela parničnih troškova po presudi P-524/09 od 10. Lipnja 2010. počev od 2.11.2017. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

              II Tuženici su dužni na ime naknade štete solidarno platiti tužitelju iznos preostalog potraživanja nakon namirenja svoga potraživanja temeljem točk. I pravomoćne presude P-524/09 Općinskog suda u Požegi u iznosu od 300.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 5.3.2018. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju Z. K., OIB:…, …, P. da I tuženoj S. M., OIB:…, P., … i II tuženiku Z. M., OIB:…, P., …, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.906,25 kuna/1.978,40 eura1 sa zakonskom zateznom kamatama koja teče od 25. studenog 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Z. K. podnio je tužbu protiv S. i Z. M., radi naknade štete. Ističe da je dugi niz godina vlasnik gornjeg dijela/kata kuće u P., …, dok je prizemni dio kuće sagrađene na kč.br. … upisane u zemljišnim knjigama z.k.ul.br. … k.o. P. u vlasništvu I tužene S. M., njegove kćeri, a koji dio posjeduju tuženici kao bračni drugovi. Tuženici su dugi niz godina uživali i stanovali u većem dijelu stambenog prostora na katu u vlasništvu tužitelja, dok je tužitelj uživao samo jednu sobu i zajednički sanitarni čvor kojeg su tuženici adaptirali, te im je presudom ovoga suda br. P-524/09-22 od 10. lipnja 2010. godine za tu adaptaciju dosuđena naknada.

1.1.Tužitelj ističe da je nakon razvoda sa svojom pok. suprugom za njenog života, podijelio spornu nekretninu tako da je postao vlasnik gornjeg dijela kuće, kojeg dijela kuće je bio vlasnik sve do 14.12.2017. kada je temeljem pravomoćnog rješenja ovoga suda br. Ovrv-308/2014-44 njegov suvlasnički dio, koji se sastojao od ½ dijela, prodan tuženicima za 131.000,00 kuna.

1.2. Ovrha je provedena temeljem presude br. P-524/09 u kojoj presudi je u točki III naloženo i tuženicima da isele i oslobode stan od stvari i osoba koju paralelnu obvezu tuženici nisu izvršili do pravomoćnosti rješenja o kupnji nekretnine. Tuženici su tako koristili njegov stan počev od 31.3.2009. do kupnje bez valjanog pravnog osnova.

1.3.Korištenjem njegovog prostora protivno nalogu suda određenog u točki III citirane presude tuženici su cijelo vrijeme onemogućili tužitelja u prodaji njegovog svog suvlasničkog dijela, jer tužitelj nije mogao prezentirati potencijalnim kupcima svoj dio, na koji način mu je počinjena šteta.

1.4. Osim navedene štete da je počinjena šteta i za iznos amortizacije adaptacije jer zbog korištenja prostora od strane tuženih došlo je do amortizacije same adaptacije. Smatra da mu je počinjena šteta najmanje u iznosu zatezne kamate koja je tekla na dosuđeni iznos od 153.534,38 kuna tekuće od 31. ožujka 2009., troškova ovršnog postupka, koje potraživanje je prema tvrdnjama tuženika iznosilo na javnoj dražbi 393.000,00 kuna. Kako su tuženici naplatili dio svog duga kupivši suvlasnički dio tužitelja za samo 131.000,00 kuna proizlazi da je prema tvrdnjama tuženika još preostao dug tužitelja prema njima u iznosu od 262.000,00 kuna, za koji iznos tužitelj nalazi da su mu tuženici počinili štetu uvećanu za zakonsku zateznu kamatu. Navodi da je inače mjesečno stanovao u svojoj sobi po 5 dana.

1.5. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da se utvrdi da je nedopuštena ovrha za izravnu naplatu F. podnesena po tuženicima po presudi ovoga suda br. P-524/09 od 10. lipnja 2010. za iznos od 45.693,17 kuna na ime ½ dijela glavnog duga i za iznos od 54.965,31 kuna na ime ½ dijela z.z. kamata te daljnje zakonske zatezne kamate na iznos glavnog dua od 45.693,17 kuna, iznos od 2.206,39 kuna na ime z.z. kamata, te ½ daljnjih zakonski zateznih kamata koje teku na iznos od 4.020,63 kuna a koje sve iznose je tuženik specificirao kao preostalu tražbinu nakon djelomičnog namirenja predajom – kupnjom nekretnine na javnoj dražbi, podnijevši zahtjev za izravnu naplatu F.

1.6. Osim navedenog zahtjeva tužitelj potražuje na ime naknade štete iznos od 300.000,00 kuna.

2. Tuženici se u odgovoru na tužbu u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom (list br.18). Tuženi predlažu da sud odbaci tužbu jer tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz na koji se u tužbi poziva. Smatraju da se radi o obijesnoj tužbi, punoj neistina i netočnih podataka, a obzirom da odnosi između stranaka nisu dobri već godinama.

3. Očitujući se na navode tuženih tužitelj, na pripremnom ročištu od 17. rujna 2018. godine (list br. 21), navodi da su tuženici koristili njegov dio prostora do 2009. godine te da su adaptirali i njegov prostor uz njegovu dozvolu, odnosno na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Navedeni ugovor je raskinut te je tuženicima dosuđen iznos na temelju adaptacije u njegovu nekretninu, ali im je istovremeno naloženo da isele iz tog prostora, što isti nisu učinili sve do javne dražbe. Svoje potraživanje su ovršili kupnjom tužiteljeve nekretnine na javnoj dražbi, a kroz dugi niz godina nisu poštovali presudu kojom su bili dužni iseliti se, tako da tužitelj nije mogao prodati svoj suvlasnički dio niti ih namiriti u njihovom potraživanju.

3.1.Tuženici su potraživanjem enormnih iznosa praktički izbacili tužitelja iz dijela kuće koji ne može više uživati, zbog čega potražuje naknadu štete zbog takvog postupanja tuženih te utvrđenja nedopuštenosti bilo kakve daljnje ovrhe za izravnu naplatu od F.

4. Tuženi ističu da iz pravomoćnih sudskih odluka proizlazi pravo tuženih na provođenje daljnjeg postupka radi naplate preostalog dijela od F. Tuženici su u cijelosti postupali u skladu s pravomoćnim sudskim odlukama, a tužitelj je, u ovršnom postupku koji se vodio kod ovog suda br. Ovr-308/2014 kao i u prethodnim parničnim postupcima, imao stručnu pravnu pomoć te koristio sva pravna sredstva i na kraju su sve njegove žalbe odbijene kao neosnovane.

4.1. U ovršnom postupku koji je nastavljen na novčanim sredstvima tužitelja kod F. nije izjavio nikakvu žalbu niti prigovor, osim prijedloga za odgodu ovrhe, a koji prijedlog je odbijen kao neosnovan. Specifikacija izravne naplate preostalog duga u skladu je s utvrđenjem ovoga suda u ovršnom postupku br. Ovr-308/2014. Napominje da se vodio ovršni postupak pod brojem Ovr-445/2013 radi iseljenja tuženih, te da su tuženici upućeni u parnicu radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom, kao i da je parnica vođena pod brojem P-358/2014 u kojoj su uspjeli sa svojom tužbom tako da je ovrha pod brojem Ovr-445/2013 proglašena nedopuštenom I postupak je obustavljen.

4.2. Tuženici posebno ističu da ne postoji niti jedna zakonska pretpostavka "za navodno tužiteljevu pretrpljenu štetu", niti to sam tužitelj obrazlaže. Da bi postojala odgovornost za štetu moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza I protupravnost štetne radnje. Odgovornost za štetu nastaje samo ako je štetna radnja protupravna, a štetna radnja je svaki čin ili propust štetnika koji uzrokuje štetu na strani oštećenika. Tuženici smatraju da svi postupci koji su vođeni ukazuju da je tužba u cijelosti neosnovana.

5. Prijeporno je da li su tuženici svojim radnjama prouzročili štetu tužitelju, te je prijeporna nedopuštenost ovrhe.

6. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis br. P-524/09, P-358/2014 i P Ob- 93/2017, spis br. Ovr-308/14, Ovr-41/2018 i Ovr-445/2013 te je saslušao II tuženika Z. M., dok nije saslušao tužitelja jer je isti povukao prijedlog za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a) sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, te je odbio tužitelja s istim u cijelosti.

8. Uvidom u spis br. P-524/09 utvrđeno je da je 10. lipnja 2010. donesena presuda pod brojem P-524/09-22 kojom je naloženo tuženiku – protutužitelju Z. K. da tužiteljima-protutuženima S. M. i Z. M. isplati iznos od 153.534,38 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od 31. ožujka 2009. godine pa do isplate, te je naloženo tužiteljima – protutuženima S. M. I. Z. M. da se isele i oslobode stan u vlasništvu tuženika – protutuženika Z. K. te da istom isplate 1.200,00 kuna sa z.z. kamatom od 21. veljače 2010. Presuda je postala pravomoćna 9. studenog 2012. godine, a obzirom da je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Slav. Brodu br. Gž-469/2011.

9. Uvidom u spis br. Ovrv-308/2014 utvrđeno je da su tuženici u tom postupku ovrhovoditelji, S. M. i Z. M. podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju presude br. P-524/09. radi naplate iznosa od 161.575,64 kuna, te je doneseno Rješenje o ovrsi kojim je sud odredio predloženu ovrhu te odredio trošak postupka u iznosu od 4.761,25 kuna. Nadalje je utvrđeno da je suvlasnički dio tužitelja prodan tuženicima za iznos od 131.000,00 kuna temeljem rješenje br. Ovr- 308/14-44.

9.1. Iz rješenja br. Ovr-308/2014-56 od 2. studenoga 2017. proizlazi je da su ovrhovoditelji djelomično namireni iznosom kupovnine. Namireni su za iznos od 62.148,04 kuna na ime dijela glavnog duga, za iznos od 40.889,80 kuna na ime zakonske zatezne kamate na glavni dug, za iznos od 8.041,26 kuna na ime troškova parničnog postupka, za iznos od 2.141,58 kuna na ime zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka, za iznos od 4.761,25 kuna na ime troškova ovršnog postupka, za iznos od 1.268,03 kuna na ime zakonske zatezne kamate na ime troškova ovršnog postupka, za iznos od 9.375,00 kuna na ime daljnjih troškova ovršnog postupka, te za iznos od 2.375,04 kuna na ime troškova predujma za vještačenje.

10. Uvidom u spis br. Ovr-41/2018 utvrđeno je da je Z. M. nakon djelomičnog namirenja tražbine u postupku koji se vodio pod brojem Ovr-308/2014, podnio zahtjev za izravnu naplatu F. specificirajući svoje preostalo potraživanje koje je navedeno u točki I odbijajućeg tužbenog zahtjeva, a u kojem predmetu je Z. K. kao ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe izravnom naplatom, sa kojim prijedlogom je temeljem rješenja br. Ovr-41/2018-3 od 3. travnja 2018. odbijen. Žalba protiv citiranog rješenja je odbijena, Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ovr-2096/2018-2 od 18. lipnja 2018.

11. Uvidom u spis Ovr-445/2013 utvrđeno je da je Z. K. pokrenuo ovrhu temeljem presude ovoga suda br. P-524/09 protiv S. i Z. M. radi iseljenja i predaje u posjed stana upisanog u z.k.ul.br. … k.o. …, te su u istom postupku temeljem rješenja br. Ovr-445/2013-16 od 5. lipnja 2014. ovršenici upućeni u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe.

11.1. Uvidom u spis broj P-358/2014 utvrđeno je da su ovršenici S. M. I Z. M. pokrenuli parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe temeljem citiranog rješenja, a u kojem postupku je donesena presuda pod brojem P-358/2014- 15 dana 10. srpnja 2015. godine, kojom je utvrđeno da je ovrha radi iseljenja tuženih nedopuštena.

12. Iz iskaza tuženika Z. M. proizlazi da su on i supruga S. M., dok je punica bila živa, živjeli s njenim roditeljima te su koristili gornji dio kuće u kojem je tužitelj imao svoju sobu posebno, dok je koristio sve zajedničke prostorije. S tužiteljem su zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je isti nastavio koristiti sobu u gornjem dijelu etaže, a oni su ostali i dalje koristiti gornji dio etaže kako su i ranije koristili, dok nisu otkupili u ovršnom postupku tužiteljev suvlasnički dio. Tužitelj je koristio prostor na način kako je to i prije koristio.

12.1. Tužitelj je imao ključeve tako da je mogao prodati svoj suvlasnički dio, no nije mogao prodati gornji dio etaže bez suglasnosti drugog suvlasnika jer nekretnina nije bila etažirana. Ističe da tužitelju nitko nije dolazio radi kupnje suvlasničkog dijela, dolazile su mu razne osobe samo u posjet.

13. Iz navedenih sudskih odluka proizlazi da su tuženici svoja potraživanja naplatili temeljem pravomoćnih odluka kao i da nije bilo osnove za iseljenjem istih iz spornog dijela nekretnine, odnosno da isti nisu koristili sporni prostor bez pravne osnove.

13.1. Naime, tuženici su svoje potraživanje utvrđeno pravomoćnom presudom djelomično naplatili u ovršnom postupku pod brojem Ovr-308/14 te osnovano preostalo potraživanje naplaćuju putem F.. U navedenim radnjama tuženih nema elemenata protupravnosti.

14. Tužitelj nije podnio žalbu u postupku izravne naplate putem F., a niti je u tužbi naveo razloge zbog kojih smatra da ovrha preostalog duga nije dopuštena.

14.1. Uvidom u priložene spise sud je zaključio da nije ispunjena niti jedna pretpostavka u smislu čl. 50. stavak 1. točka 1-11 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 25/13, 93/14, 95/16, 73/17 i 131/20) zbog kojih ovrha ne bi bila dopuštena te je odbio tužitelja sa zahtjevom za nedopuštenost ovrhe.

14.2. Osim toga da bi mogao podnijeti tužbu za nedopuštenost ovrhe, morao je u ovršnom postupku biti upućen u parnicu tako da bi s tog osnova tužbu trebalo i odbaciti.

15. Glede zahtjeva pod točkom II radi naknade štete u iznosu od 300.000,00 kuna sud isti također ocjenjuje neosnovanim.

15.1. Tužitelj zahtjeva navedeni iznos kao naknadu štete koju predstavlja preostali iznos potraživanja tuženih nakon djelomičnog namirenja tražbine temeljem presude P-524/09 te štetu koja se odnosi na neispunjenje obveze iz točke III presude br. P- 524/09 prema kojoj su se tuženici trebali iseliti iz stambenog prostora kao i štetu za šestogodišnje stanovanje u prostoru tužitelja za period od 2004-2010.

15.2. Kako je naprijed navedeno ovrha radi naplate preostalog potraživanja podnesena putem F. nije nedopuštena, tako da taj iznos nikako ne može predstavljati štetu koju bi tuženici trebali naknaditi tužitelju.

15.3. Tuženici su sukladno odluci ovoga suda u predmetu br. P-358/14 temeljem valjanog pravnog osnova u posjedu kuće sagrađene na kč.br. … upisane u z.k.ul.br. … k.o. P., dok je tužitelj bio u posjedu dijela nekretnine koji je koristio od zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju do prodaje njegovog suvlasničkog dijela na javnoj dražbi, tako da za tužitelja nije mogla nastati nikakva šteta korištenjem nekretnine od strane tuženih. Osim toga tužitelj niti ne navodi u tužbi koji bi to mjesečni iznos bio koji bi mu pripadao s osnova stanovanja tuženih u spornoj nekretnini, a niti je dokazao da je pretrpio štetu zbog nemogućnosti prodaje svog suvlasničkog dijela.

15.4. Tužitelj je bio suvlasnik u ½ dijela nekretnine i s istim dijelom je mogao raspolagati. Tužitelj nije dokazao da su ga tuženici onemogućili u tom raspolaganju i nanijeli mu štetu.

15. U postupku koji se vodio pod brojem: P-524/09 tužitelj je potraživao na ime korištenja stana u gornjem dijelu kuće za razdoblje od 9. rujna 1998. pa do

24.2.2010. iznos od 134.000,00 kuna, te mu je u tom postupku presudom broj P-524/09-22 na ime najamnine stana dosuđen iznos od 1.200,00 kuna, a odbijen je s preostalim dijelom svog zahtjeva. Slijedom navedenoga, za potraživanje s osnova korištenja stambenog prostora, radi se i o presuđenoj stvari.

16. Prema čl. 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 i 78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16.1. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi je da tuženici svojim radnjama nisu počinili nikakvu štetu tužitelju, te je sud temeljem naprijed navedenog propisa utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, odbivši tužitelja s istim u cijelosti.

17. Odluka o trošku temelji se na odredi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je priznao opunomoćeniku tuženika nagradu za sastav podneska od 4. rujna 2018. u iznosu od 550,00 kuna, za sastav podneska od 15. rujna 2018. godine u iznosu od 5.500,00 kuna, nagradu za zastupanje na ročištu od 17. rujna 2018. godine u iznosu od 2.250,00 kuna, nagradu za zastupanje na ročištu od 25. rujna 2019. godine u iznosu od 2.250,00 kuna, nagradu za pristup ročištu od 1. ožujka 2022. godine u iznosu od 1.375,00 kuna. Ukupno troškovi zastupanja zajedno s PDV-om iznose 14.906,25 kuna koji iznos je sud dosudio tuženicima na ime troškova parničnog postupka.

17.1. Temeljem čl. 155. ZPP-a sud nije priznao opunomoćeniku tuženika nagradu za sastav ostalih podnesaka.

18. Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 25. studenoga 2022.

S u d a c :

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. T. M., odvjetnik iz P.

2. M. B., odvjetnik iz P.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

 

Angela-Anđa Marković