Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2591/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. S. iz T., kojeg zastupa odvjetnica A. K. Č., T., protiv rješenja tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, Z., klasa: UP/II-612-08/17-02/0032, urbroj: 532-06-01-01/5-18-3 od 9. travnja 2018., radi izdavanja potvrde, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-49/21-41 od 25. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-49/21-41 od 25. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-612-08/17-02/0032, urbroj: 532-06-01-01/5-18-3 od 9. travnja 2018., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u T., klasa: UP/I-612-08/13-09/0189, urbroj: 532-04-02-16/1-16-7 od 28. prosinca 2016. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama za nezakonito izgrađenu zgradu na kč.br. 3469/1 i dijelu kč.br. 3469/2 k.o. T. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je Zakonom o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano da se nezakonito izgrađena zgrada unutar kulturno-povijesne cjeline može ozakoniti ako o tome javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu dok se potvrda odnosi na utvrđenje da je zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Prvostupanjski sud nije pravilno primijenio navedenu odredbu materijalnog prava jer nije utvrdio ni koji su to posebni uvjeti ni posebni propisi na temelju kojih se oni izdaju. Tužitelj je ustrajao da se precizira kojim parametrima i uvjetima su se vodili tuženik i stalni sudski vještak prilikom donošenja mišljenja da građevina ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu "B" zaštićene urbanističke cjeline grada T. Smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice na temelju kojih bi se moglo ocijeniti jesu li osporene odluke tuženika i prvostupanjskog tijela zakonite. Upire na odredbu članka 60. do 61b Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz kojih proizlazi da posebni uvjeti moraju biti precizirani, određeni i jasni. Predlaže usvojiti žalbu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u postupku nedvojbeno utvrđeno i to vještačkim nalazom koji se nalazi u spisu predmeta da predmetna građevina prema sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu "B" zaštićene urbanističke cjeline Grada T. te naveo da investitor može angažirati arhitekta koji će dati prijedlog preoblikovanja pročelja i krovišta predmetne građevine te spornih arhitektonskih detalja uz zadržavanje postojećeg tlocrtnog i visinskog gabarita pa takvo rješenje uz odobrenje konzervatora može biti podloga za izradu glavnog projekta rekonstrukcije. Ističe da je prvostupanjski sud nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a na prijedlog tužitelja, odredio provođenje dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku na okolnost usklađenosti predmetne nezakonito izgrađene zgrade s posebnim uvjetima koje nadležni odjel izdaje na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Isti vještak je u svom pisanom elaboratu kao i u svom iskazu na održanoj raspravi, identičnog stajališta kao i stručne osobe iz područja zaštite kulturnih dobara koje je za potrebe žalbenog postupka izradila stručno mišljenje. Dakle, vještak je zaključio, isto kao i stručne osobe tog tijela, da građevina prema svom sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu "B" zaštićene urbanističke cjeline Grada T., a o detaljima se detaljno očitovao u elaboratu te na raspravi. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj UsIgr-180/18-6 od 18. srpnja 2018., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje naprijed navedenog rješenja tuženika, a presudom ovog Suda, poslovni broj Usž-683/19-2 od 12. lipnja 2019., odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv naprijed navedene presude prvostupanjskog suda.
6. Protiv navedene presude tužitelj je podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je svojom odlukom, poslovni broj: U-III-5074/19 od 15. prosinca 2020., ukinuo naprijed navedenu presudu ovog Suda, kao i presudu prvostupanjskog suda te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovo uz obrazloženje da je stajalište upravnih sudova da su činjenice utvrdila upravna tijela čiji akti su osporeni u upravnom sporu pa zbog toga što je obveza tih upravnih tijela očuvanje i zaštita zaštićenih dobara nema razloga provoditi vještačenje, tj. dovoditi u sumnju činjenice koje su utvrdili, u suprotnosti sa zahtjevom da navodi stranke moraju biti propisno ispitani odnosno zahtjevi stranke stvarno "saslušani". Stoga je zaključio Ustavni sud da postupak nije vođen na način koji je podnositelju osiguravao pravo na pravično suđenje zbog čega je odluku ovog Suda i prvostupanjskog suda ukinuo te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. Postupajući po naprijed navedenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vještaku kojeg je sam tužitelj predložio, a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da predmetna nezakonito izgrađena zgrada, prema svom sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zonu "B" zaštićene urbanističke cjeline Grada T. Tijekom upravnog spora tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka koji je pozvan na ročište za raspravu koje je održano dana 20. siječnja 2022., kojom prilikom se vještak detaljno izjasnio o svim prigovorima tužitelja na izrađeni nalaz i mišljenje. Iz detaljno obrazloženog pisanog nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz iskaza istog danog na ročištu za raspravu proizlazi da predmetna građevina prema svom sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima ne zadovoljava uvjete po kojima bi bila uklopiva u zoni "B" zaštićene urbanističke cjeline grada T. čime je potvrđeno stručno mišljenje tuženika dano za potrebe ocjene zakonitosti rješenja tijela prvog stupnja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde iz članka 6. stavka 2. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12., 143/13.-dalje: ZOPNIZ).
8. Naprijed navedenom odredbom ZOPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa, nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačnog nepokretnog kulturnog dobra upisan u taj Registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenja o uvjetima građenja.
9. Poseban propis kojeg ima u vidu naprijed navedena odredba ZOPNIZ-a je Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine, broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17., 90/18., dalje: ZOZOKD), kojim je regulirano izdavanje tih posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za zahvate na nepokretnom kulturnom dobru, koji uvjeti se utvrđuju u svakom konkretnom slučaju ovisno o zahvatu na kulturnom dobru, utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra, sukladno pravilima konzervatorske struke.
10. Ovdje se radi o ozakonjenju nezakonito izgrađene zgrade koja se nalazi unutar zone "B" kulturno-povijesne cjeline grada T. kulturnog dobra zaštićenog rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 22. siječnja 2010., gradnjom koje je odstupljeno od ranije izdanih posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra i prethodnog odobrenja Konzervatorskog odjela u Splitu od 30. studenoga 2000., zbog čega je tužitelj i podnio zahtjev za ozakonjenje iste. Kako i iz dokaznog postupka provedenog u sudskom sporu, u kojem je provedeno vještačenje na okolnost usklađenosti predmetne nezakonito izgrađene zgrade s posebnim uvjetima koje utvrđuje tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine, i to iz nalaza i mišljenja vještaka, kojim je potvrđeno stručno mišljenje tuženika, proizlazi da za predmetnu nezakonito izgrađenu zgradu prema sadašnjem oblikovanju i arhitektonskim detaljima, za koju tužitelj traži izdavanje potvrde, istu nije moguće izdati, to se presuda prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom.
11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu 25. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.