1              Psp-41/2022-10

   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Psp-41/2022-10

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužitelja T. G. d. o. o. P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. J. i M. M., odvjetnici u B,, protiv tuženika P. d. o. o. P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B, Z., odvjetnik u P., zbog smetanja posjeda, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 27. listopada 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 25. studenog 2022.

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „I/ Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine (poslovnog prostora) – hale izgrađene na k. č. 671/5 upisana u zk. ul. 2350, k. č. 671/6 upisana u zk. ul. 3509 i k. č. 671/7 upisana u zk. ul. 3532, sve k. o. Pazin, na način da je 3. lipnja 2022. isključio dovod električne energije u navedenu nekretninu.

              II/ Nalaže se tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način da odmah omogući i uključi dovod električne energije u nekretninu – halu izgrađenu na k. č. 671/5 upisana u zk. ul. 2350, k. č. 671/6 upisana u zk. ul. 3509 i k. č. 671/7 upisana u zk. ul. 3532, sve k. o. Pazin.

              III/ Tuženiku se zabranjuje daljnje takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju nekretnine (poslovnog prostora) – hale izgrađene na k. č. 671/5 upisana u zk. ul. 2350, k. č. 671/6 upisana u zk. ul. 3509 i k. č. 671/7 upisana u zk. ul. 3532, sve k. o. Pazin.

              IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja.“

 

              II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kuna (dvijetisućepetsto kuna) / 331,81 eura[1] (tristotridesetjedan euro i osamdesetjedan cent) u roku 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je 20. lipnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika zbog smetanja posjeda (listovi 1-3 spisa). U obrazloženju tužbe je u bitnome naveo da se nalazi u posljednjem mirnom posjedu nekretnine (poslovnog prostora) – hale izgrađene na k. č. 671/5 zk. ul. 2350, k. č. 671/6 zk.ul. 3509 i k.č. 671/7 zk.ul. 3532, sve k. o. Pazin, i to na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 2. prosinca 2017. s tuženikom kao zemljišnoknjižnim vlasnikom. Tuženik je 3. lipnja 2022. dao nalog da se isključi dovod električne energije do predmetnog poslovnog prostora, i to na način da je angažirao električara da isključi priključak struje u trafostanici koja se nalazi u neposrednoj blizini poslovnog prostora. Tužitelj je u više navrata molio tuženika da ponovno uključi struju, no bezuspješno.

              1. 1. Predložio je da sud tužitelju pruži posjedovnu zaštitu i utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine (poslovnog prostora) – hale izgrađene na k. č. 671/5 zk. ul. 2350, k. č. 671/6 zk. ul. 3509 i k. č. 671/7 zk. ul. 3532, sve k. o. Pazin, na način da je 3. lipnja 2022. isključio dovod električne energije u navedenu nekretninu; da naloži tuženiku uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da odmah omogući i uključi dovod električne energije; te da tuženiku zabrani daljnje takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine.

 

              2. U odgovoru na tužbu od 19. srpnja 2022. (listovi 19-23 spisa) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. U bitnome je naveo da su stranke zaključile ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim se tužitelj obvezao plaćati mjesečnu zakupninu i režijske troškove (struja, voda i drugo). S obzirom na to da tužitelj nije izvršavao svoje ugovorne obveze i nije plaćao zakupninu ni režijske troškove, smatra da je imao pravo tužitelju isključiti dovod električne energije i time smanjiti sebi štetu koju mu svaki mjesec iznova uzrokuje tužitelj. Smatra da u tome nema protupravnosti. Da je kojim slučajem tužitelj dužan platiti električnu energiju HEP-u ili drugom distributeru, električna energija bila bi mu već davno isključena (na ime isporuke električne energije tužitelj duguje tuženiku iznos od 652.341,59 kn). Radi se o dvostrano obveznom ugovornom odnosu, a tužitelj koji ne ispunjava svoje ugovorom preuzete obveze, nema pravo na posjedovnu zaštitu. Postupanje tuženika predstavlja i dopuštenu samopomoć.

2. 1. Prema mišljenju tuženika, svaki drugi zaključak suda predstavljao bi kršenje poslovnih sloboda i radilo bi se o pogodovanju tužitelju koji bi imao bi mogućnost koristiti električnu energiju bez plaćanja naknade za njezino korištenje. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem i razgledavanjem isprava koje se nalaze u spisu, i to izvadaka iz zemljišne knjige (listovi 4-6 spisa), ugovora o zakupu poslovnog prostora od 2. prosinca 2017. (listovi 7-11 spisa), dopisa od 13. lipnja 2022. (list 13 spisa) i 17. lipnja 2020. (list 14 spisa), računa za potrošnju električne energije (listovi 25-51 spisa), otvorenih stavki i konto kartice 52 (listovi 52-54), elektroničke korespondencije (listovi 55-57 spisa), prijedloga ugovora o zakupu poslovnog prostora (listovi 58-82 spisa), SMS poruka (listovi 83-84 spisa), financijskog izvještaja za 2021. za tužitelja (list 85 spisa), računa br. 3/2/2 od 5. rujna 2022. (list 97 spisa), računa br. 1347-VP-380 od 11. srpnja 2022. (list 99 spisa), rješenja ovog suda posl. br. Ovr-540/2022 od 27. lipnja 2022. (100-103 spisa), te otkaza od 15. lipnja 2022. ugovora o zakupu poslovnog prostora od 2. prosinca 2017. (listovi 109-110 spisa). Na održanom ročištu 27. listopada 2022. izvršen je i uvid u spise ovog suda posl. br. Ovr-540/2022 i posl. br. Ovrv-4362/2022 (omaškom je u t. III. raspravnog rješenja naznačeno da se neće izvoditi dokazi uvidom u spis Ovrv-4362/2022).

3. 1. Sud nije izvodio dokaze saslušanjem stranaka, svjedoka N. K., T. P., M. P., V. Š., M. R., te I. V., uviđajem i vještačenjem po vještaku mjernične struke, predloženih po tužitelju (na okolnost isključenja dovoda električne energije i priključivanja struje), kao ni saslušanjem svjedoka S. T., N. K. 1 (računovođe tužitelja) i N. K.2 (sve na okolnosti navedene u odgovoru na tužbu), te financijskim vještačenjem (na okolnost postojanja duga po osnovi neplaćene električne energije), predloženih po tuženiku, jer njihovo izvođenje nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu. Odlučne činjenice spora, prvenstveno o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, sud je utvrdio na temelju dokaza koje je izveo u dokaznom postupku, pritom imajući u vidu i nesporne činjenice utvrđene sa strankama na ročištu održanom 27. listopada 2022. (iznijeto u nastavku obrazloženja).

 

4. Ocjenom rezultata izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

5. U suglasnosti sa strankama na ročištu održanom 27. listopada 2022. (listovi 105-106 spisa), sud je u ovoj pravnoj stvari kao nesporno utvrdio:

– da su tužitelj i tuženik (na dan 3. lipnja 2022.) bili u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora (hale) od 2. prosinca 2017.;

– da se tužitelj nalazio u vrijeme podnošenja tužbe (20. lipnja 2022.) u (posljednjem) posjedu predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu tuženika;

– da je tuženik 3. lipnja 2022. dao nalog da se isključi dovod električne energije do predmetnog poslovnog prostora (i to na način da je angažirao električara da isključi priključak struje);

– da tužitelj na dan 27. listopada 2022. nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora;

– da je tuženik tužitelju uputio dopis od 15. lipnja 2022. s otkazom predmetnog ugovora o zakupu.

 

6. Pitanje zaštite smetanja posjeda uređeno je u čl. 19. do 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98.,137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV). Prema tim odredbama, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda (čl. 21. st. 1.). Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 22. st. 1.) Sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 3.). Pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno (čl. 22. st. 3.). Nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta. No, samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona (čl. 20. st. 3.).

 

7. Tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe (20. lipnja 2022.) nesporno bio posjednik predmetnog poslovnog prostora, a tuženik je 3. lipnja 2022. nesporno dao nalog da se isključi dovod električne energije do predmetnog poslovnog prostora. Time je, budući da je struja isključena, prema stavu ovog suda počinio čin smetanja posjeda, i to jer tužitelj kao posjednik poslovnog prostora, i prema ugovoru o zakupu, ima pravo na nesmetanu opskrbu električnom energijom.

7. 1. Stoga bi prema citiranim zakonskim odredbama u t. 6. presude, tužitelj imao pravo na posjedovnu zaštitu. To njegovo pravo ne bi bilo dovedeno u pitanje tuženikovim navodima da čin smetanja posjeda nije bio samovlastan odnosno da je tuženik imao pravo na poduzimanje posjedovnog čina isključenjem dovoda električne energije jer je tužitelj nije plaćao, budući da tuženik nema odluku suda odnosno drugog tijela, kojom bi se njemu dopustilo isključenje dovoda električne energije. Razlozi koje je tuženik naveo, a koje da mu daju pravo na poduzimanje posjedovnog čina, jesu isključivo ekonomske naravi.

 

8. Međutim, tuženik je tužitelju 15. lipnja 2022. uputio otkaz predmetnog ugovora o zakupu iz razloga jer tužitelj „ne izvršava ugovorom preuzete obveze tako da ne plaća niti mjesečne troškove po osnovi zakupnine niti plaća režijske troškove“, primitak kojeg tužitelj nije osporio. Stoga se, uzimajući u obzir i da tužitelj nesporno na dan 27. listopada 2022. više nije u posjedu predmetnog poslovnog prostora, ima smatrati da je ugovor o zakupu otkazan (i u skladu s čl. 4. ugovora o zakupu).

 

9. Tuženik je smetao tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu predmetnog poslovnog prostora na način na kako je to tužitelj opisao, a tuženik nije osporio, pa je tužitelj tužbom za smetanje posjeda kao posjednik štitio svoj posjed stvari od samovlasnog smetanja. U situaciji kada tužitelj nesporno više nije posjednik predmetne nekretnine, a da pritom nije naveo da je posjed vratio niti da je tražio da se posjed vrati (već je upitan na ročištu zašto smatra da mu sud treba pružiti posjedovnu zaštitu s obzirom na nespornu činjenicu da tužitelj više nije posjednik predmetne nekretnine kao i da je zaprimio otkaz ugovora o zakupu, izjavio samo da se uvijek može vratiti), tada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (u dijelu koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i na zabranu takvog ili sličnog smetanja u buduće). Nadalje, deklaratorni dio tužbenog zahtjeva (utvrđenje čina smetanja) nema samostalni karakter, pa u nedostatku osnovanosti kondemnatornog dijela zahtjeva tužitelja, neovisno o nespornom utvrđenju da je tuženik isključio dovod struje, dakle počinio čin smetanja, ne može se utvrditi osnovanim ni deklaratorni dio.

 

10. Budući da samo utvrđenje kako je tužitelj posjedovao i kako je u tome posjedu bio smetan nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela (tako i Županijski sud u Splitu u odluci posl. br. Gž-1662/2021-2 od 21. listopada 2021.), a kondemnatorni zahtjev tužitelja nije osnovan, zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite valjalo je odbiti u cijelosti, kao u t. I. izreke rješenja.

 

11. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka (u tužbi i odgovoru na tužbu). Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u ovom sporu nije uspio pa mu ne pripada zatražena naknada troškova postupka, dok tuženiku pripada zatraženi trošak jednokratne nagrade u iznosu 2.000,00 kuna, uvećano za PDV po stopi 25 %, prema tbr. 7. t. 2. , tbr. 42. i tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.)

11. 1. Stoga je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kuna / 331,81 euro, kao u t. II. izreke rješenja.

11. 2. O zatraženom trošku tuženika na ime sudske pristojbe (za odgovor na tužbu) bit će odlučeno nakon pravomoćnog završetka ovog postupka, kada u skladu s čl. 4. t. 2. Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18.) obveza plaćanja te pristojbe nastaje.

 

U Pazinu 25. studenog 2022.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave rješenja.

 

DNA:

1. tužitelj po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za rješenje,

2. tuženik po pun.