Poslovni broj: 11 Pž-4766/2022-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-4766/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj
stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv tuženika L. H. d.o.o. k.d., OIB ..., V. G., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri d.o.o. Z., radi isplate iznosa od 29.473,85 kn / 3.911,85 EUR, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2033/2016 od 3. listopada 2022., 25. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se kao neosnovane tužiteljeva i tuženikova žalba te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2033/2016 od 3. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2033/2016 od 3. listopada 2022., naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 17.792,30 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.861,55 kn sa zateznim kamatama (točka II. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na naknadu štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 30. studenog 2017. osiguranici A. K., kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Sud navodi da je nesporno da je osiguranica tužitelja zadobila ozljede na radu 24. rujna 2009., no da je sporna uzročna veza između ozljeda na radu i opće nesposobnosti za rad, kao i odgovornost osiguranika tuženika. Na tuženikov prijedlog provedeno je medicinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja uzročne veze između ozljede na radu i ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

umirovljenja osiguranice tužitelja. S obzirom na to da je vještačenjem utvrđeno da je ozljeda na radu doprinijela općoj nesposobnosti za rad u omjeru od 30%, to je sud primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 151/14 i 33/15), ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u točki II. izreke. Smatra da je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
Navodi da je uz tužbu dostavio nalaz i mišljenje vještaka tužitelja, iz kojeg proizlazi
da je ozljeda na radu u omjeru od 50% doprinijela nastanku opće nesposobnosti za rad, te smatra da je sud u parničnom postupku vezan pravomoćnim rješenjem iz upravnog postupka u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a. Prigovara nalazu i mišljenju vještaka jer se vještak poziva na isprave u koje nije obavio uvid. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u točkama I. i III. izreke. Osporava utvrđenu činjenicu da je ozljeda na radu doprinijela općoj nesposobnosti za rad u omjeru od 40%, iznosi prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, navodi da vještaci nisu imali uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljeve osiguranice za razdoblje koje je prethodilo ozljedi na radu. Ističe da je osiguranica tužitelja već 1996. godine bolovala od depresije, jer najrazličitiji razlozi mogu biti „okidač“ za pogoršanje PTSP-a, a prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka vještak nije razjasnio, niti je o tome ikakve razloge dao prvostupanjski sud. Drži da uzročna veza između umirovljenja tužiteljeve osiguranice i navedene ozljede na radu ne postoji, a ako i postoji u medicinskom smislu, ona se ne može smatrati pravno relevantnom uzročnom vezom, jer po redovnom toku stvari navedene ozljede ne dovode do navedenih psihičkih poremećaja. Smatra da tužitelj nije dokazao odgovornost tuženika za štetu, kao ni ostale pretpostavke odgovornosti za štetu.
Predlaže pobijanu presudu preinačiti, te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog i žalbenog troška tuženiku.

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je odluka u dijelu u kojem ju pobija tužitelj, pravilna i zakonita.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbi čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Prema ocjeni ovog suda nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 30. studenog 2017. osiguranici A. K., kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, za koju tužitelj navodi da je u omjeru od 50% posljedica ozljede na radu koju je kao zaposlenik tuženika zadobila 29. travnja 2009.

11. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16; dalje: ZOMO) tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (st. 2.).

12. Odredbom čl. 162. ZOMO-a propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (st. 1.), te da za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

13. Pretpostavke odgovornosti za štetu, koje moraju biti kumulativno ispunjene, su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu odnosno štetnik i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje.

14. Nije sporno da se 29. travnja 2009. dogodila nesreća u kojoj je tužiteljeva osiguranica zadobila ozljedu na radu, da joj je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Sporno je tijekom prvostupanjskog postupka bilo postojanje pravno relevantne uzročne veze između te ozljede na radu i njezina umirovljenja, kao i odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja.

 

15. Što se tiče uzročno posljedične veze, ovom parničnom postupku prethodio upravni postupak utvrđivanja prava tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad nastale zbog ozljede na radu koja se dogodila kod tuženika kao poslodavca. S tim u vezi, postavlja se pitanje pravnih učinaka rješenja donesenog u tom postupku, i ovog parničnog postupka u kojem se odlučuje o odgovornosti poslodavca za štetu tužitelju.

16. Rješenje koje je doneseno u upravnom postupku, kojim je utvrđeno da je opća nesposobnost za rad posljedica ozljede na radu u omjeru od 50%, te isto toliko bolesti, pod određenim pretpostavkama ima prejudicijelni značaj u parničnom postupku. To u konkretnom slučaju znači da je odluka upravnog tijela odnosno utvrđenje koje proizlazi iz upravnog postupka glede uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika (koju je pretrpio kod tuženika kao poslodavca) i priznavanja prava tužiteljevog osiguranika na invalidsku mirovinu obvezujuće i za sud u ovom parničnom postupku, no samo ako je poslodavac kao stranka sudjelovao u postupku. Budući da tuženik nije kao stranka sudjelovao u upravnom postupku (iako mu je dostavljeno rješenje od 11. svibnja 2011., iz spisa ne proizlazi da je prigovarao nalazu i mišljenju vještaka ili na drugi način sudjelovao u utvrđivanju činjenica u upravnom postupku), to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka u nastanku nesposobnosti za rad.

17. Prvostupanjski sud je na okolnost uzročno posljedične veze izveo dokaz medicinskim vještačenjem, te je stalni sudski vještak medicine rada u nalazu i mišljenju utvrdio kako su ozljede na radu koje je tužiteljeva osiguranica zadobila 24. rujna 2009. uzrok opće nesposobnosti za rad u omjeru od 30%. Slijedom navedenog, pravilno je sud na utvrđeno činjenično stanje, koje nije u proturječju s ispravama u spisu u izvedenim dokazima, primijenio odredbe materijalnog prava kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu koji odgovara 30% ukupnog isplaćenog iznosa mirovine. Iz spisa proizlazi da se vještak očitovao na prigovore stranaka, no stranke, iako su ostale kod prigovora, nisu predložile izvesti vještačenje po drugom vještaku.

18. Vezano za odgovornost tuženika, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da su provedene mjere zaštite na radu, odnosno, mjere za zaštitu građana. Tužiteljeva osiguranica ozlijeđena je dok je koristila ručni električni viličar. Obavljanje takvog posla predstavlja opasnu djelatnost zbog čega za štetu odgovara osoba koja se njome bavi odnosno u konkretnom slučaju poslodavac. Naime, odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi. Kod takvog stanja stvari na tuženiku kao poslodavcu je bio teret dokazivanja da su bile provedene mjere zaštite na radu, u smislu odredbe čl. 162. st. 2. ZOMO-a ili da su postojali neki drugi razlozi zbog kojih bi bio oslobođen od odgovornosti za ozljedu na radu tužiteljevog osiguranika te posljedično tome za tužitelju nastalu štetu. Tuženik u tom pogledu nije iznio nikakve činjenice niti predložio izvesti dokaz(e) zbog čega se ne može zaključiti da su bile provedene mjere zaštite na radu.

19. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj je dostavio isprave kojima dokazuje isplatu mirovine, i to obračune koji sukladno odredbama čl. 230. ZPP-a predstavljaju javne isprave.

20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, koju je sud donio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime, tužitelj, koji je u većoj mjeri uspio u sporu, nije postavio zahtjev za naknadu troškova. Tuženik, kao stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, prema navedenoj odredbi nema pravo na naknadu troškova postupka.

21. Slijedom navedenog, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. studenog 2022.

Sutkinja
Jagoda Crnokrak