1                         Poslovni broj: 11 Pn-143/2020-37

 

 

 

               

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

  Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ak. Mirka Maleza 3

                                                                          Poslovni broj: 11 Pn-143/2020-37

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke više sudske savjetnice Tamare Mandić, u pravnoj stvari tužitelja O. I. iz V. …, K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku iz I., protiv tuženika C. O. d.d. Z., V. J. …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Ć. K., odvjetniku iz odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2022. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Z. Ž. odvjetnika iz I., te zamjenika punomoćnika tuženika B. Š., odvjetničkog vježbenika u Z. O. U. F.. Š. i M. C. R. iz V., na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 25. studenog 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

              I.               Tuženik, C. O. d.d., Z. (G. Z.) V. J. …, OIB: …, dužan je tužitelju O. I. iz V. …, K., OIB: …, na ime naknade materijalne štete isplatiti ukupni novčani iznos od 7.088,80 kn/ 940,85 eur[1] (sedam tisuća osamdesetosam kuna i osamdeset lipa/devetsto četrdeset eura i osamdesetpet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 25. studenog 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje polugodišnje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana, dok je u iznosu većem od dosuđujućeg tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na glavnični iznos za razdoblje od 02. travnja 2020. pa do 24. studenog 2022. kao neosnovan.

 

              III.               Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z. (G. Z.) V. J. …, OIB: …, da tužitelju O. I. iz V. …, K., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.834,94 kn/774,43 eur1 (pettisuća osamstotridesetčetiri kune i devedesetčetiri lipe/sedamsto sedamdesetčetiri eura i četrdesettri centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25. studenog 2022., kao danom donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok je u iznosu većem od dosuđujućeg, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj u tužbi podnijetoj 17. prosinca 2020. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 2. travnja 2020. u 05.10 sati, u mjestu H., na županijskoj cesti broj 2101, prilikom upravljanja osobnim automobilom registarske oznake V. …-U., marke W. P., godina proizvodnje 1993., uslijed iznenadnog naleta srneće divljači, tužitelj znatno oštetio svoje vozilo, koju je tuženik ocijenio kao totalnu štetu. Tužitelj ukazuje kako je vlasnik oštećenog vozila tužitelj, koji se prije podnošenja ove tužbe tuženiku obratio imovinsko – pravnim zahtjevom, u namjeri da u mirnom postupku pokušaju riješiti ovaj spor, no bez uspjeha. Tužitelj nadalje ukazuje da je, budući se prometna nezgoda dogodila na području lovišta kojim je u kritično vrijeme upravljalo Lovačko društvo Jelen Ivanec, te da je isto posjedovalo urednu policu osiguranja za takav slučaj, tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. (Tužba sa prilozima nalazi se na listu 1-11 spisa).

 

2.               Tuženik u odgovoru na tužbu od 07. siječnja 2021., navodi kako je točno da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja sa osiguranikom Lovačkim društvom J. I.. Međutim, isti ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj i ističe isključivu odgovornost osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj zbog neprilagođene brzine. Tuženik ističe kako iz činjeničnog supstrata tužbe nije razvidno da osiguranik tuženika gospodari lovištem koje se nalazi u blizini mjesta štetnog događaja, kao niti da se divljač na koju je naletjelo vozilo osiguranika tužitelja nalazi u lovnoj osnovi istoga. Nadalje iz Potvrde nadležne policijske postaje nespornim proizlazi da je na dionici na kojoj se dogodila prometna nezgoda postavljen znak divljač na cesti. Tuženik ukazuje i kako iz predmetne potvrde proizlazi da nije pronađena divljač koja da je udarila u vozilo tužitelja, pa je isto tako moglo doći i do naleta vozila tužitelja na neku domaću životinju za što ne odgovara lovačko društvo, odnosno tuženik kao osiguranik. Tuženik u odgovoru na tužbu upućuje na odredbu članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/2018., dalje u tekstu: ZOL) te ističe kako činjenica da bi vozilo naletjelo na jedinku neke vrste divljači sama po sebi ne dovodi do odgovornosti lovoovlaštenika za naknadu štete, već da je naprotiv, potrebno da šteta nastane zbog provođenja lova. Nadalje, tuženik ukazuje kako u ovome konkretnom slučaju nedostaje bitna pretpostavka odgovornosti osiguranika tuženika, a riječ je o aktivnostima usmjerenima na obavljanje lova, zbog čega smatra da je tužba pravno neutemeljena. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava utuženu visinu štete na vozilu kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate, te ističe kako je na vozilu tužitelja nastala šteta u visini do 6.600,00 kn i koja je s obzirom na vrijednost vozila na dan štetnog događaja kao i vrijednost spašenih dijelova utvrđena kao totalna, tako da kamata na istu može početi teći tek od presuđenja. (Odgovor na tužbu tuženika nalazi se na listovima 19-20 spisa).

 

3.               U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u:  presliku prometne dozvole za vozilo registarskih iznaka V. …-U. na listu 5-6 spisa, Potvrdu P. U. V.., P. postaja I. klasa: 211-04/20-O/2262 od 02. travnja 2020. na listu 7-8 spisa, Odluku povodom prigovora tuženika od 04. kolovoza 2020. na listu 9 spisa, Obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva tuženika od 29. svibnja 2020. na listu 10 spisa, Prigovor tužitelja na obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 21. srpnja 2020. na listu 11 spisa, dopis P. uprave V. od 07. travnja 2021., situacijski plan i zapisnik o očevidu prometne nezgode na listu 29- 43 spisa, dopis L. društva J. I. od 26. svibnja 2021. na listu 49-50 spisa, dopis L. društva J. I. od 09. lipnja 2021. na listu 53-54 spisa,  nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka S. Š., dipl. ing. od 02. srpnja 2022. na listu 81-99 spisa, dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka S. Š., dipl. ing.  od 12. rujna 2022. na listu 107-109 spisa. Sud je u dokaznog postupku proveo i dokaz saslušanjem svjedoka S. Š., dipl. ing, stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, vozila i plovila, kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.

 

3.1.               Sud nije provodio druge dokazne prijedloge, između ostalog i dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka U. V. i A. D. koje je predlagao tužitelj na okolnost naleti tužitelja na srneću divljač, budući je prema mišljenju ovog suda provođenje takovih dokaznih prijedloga nebitno za utvrđenje odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku, a uzevši u obzir i činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti s jedne strane, te dužini trajanja parničnog postupka s druge strane.

 

4.              Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

 

5.              Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 8.000,00 kn na ime naknade štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 02. travnja 2020..

 

6.               Tijekom postupka spornim se nije ukazala činjenica kako se 02. travnja 2020. dogodio štetni događaj oko 5,10 sati, kada je tužitelj upravljao osobnim vozilom marke V. P., godina proizvodnje 1993., registarske oznake V. …-U. županijskom cestom broj 2101 u mjestu H., kojom zgodom je u njegovo vozilo udarila životinja.

 

7.               Spornom se međutim ukazala pasivna legitimacija, kao i činjenica radi li se o štetnom događaju u kojem je štetu prouzročila divljač (srneća), postoji li odgovornost tuženika za naknadu nastale štete tužitelju i po kojoj osnovi, te u slučaju utvrđenja odgovornosti tuženika, u kojoj je visini tužitelj dužan štetu naknaditi tužitelju.

 

8.               Dakle, iz Zapisnika o očevidu klasa 211-04/20-O/2262 od 02. travnja 2020. (na listu 31-33 spisa, dalje u tekstu Zapisnik o očevidu), u bitnome i za ovaj sud nespornim proizlazi kako se dana 02. travnja 2020. dogodila prometna nezgoda na županijskoj prometnici u naselju H., ulica H. …, koja je ravna, na kojoj je stanje kolnika dobro, stanje prometa slabo, kojom zgodom su vremenske prilike bile vedre i vidljivost dobra, i na kojoj je dozvoljena brzina 60 km/h. Nespornim za sud proizlazi i kako na mjestu događaja i valjano za smjer kretanja postoji važeći prometni znak "divljač na cesti" sa dopunskom pločom "2300" metara, te kako je mjesto događaja izmijenjeno do dolaska policijskih službenika na način da se srneća divljač udaljila u nepoznatom smjeru. Zapisnikom je utvrđeno i kako je biološki trag dlake pronađen na prednjem braniku sa desne strane vozila tužitelja, te kako je isti izuzet i pohranjen. Valja naglasiti da iz predmetnog zapisnika proizlazi da je tužitelju alkotestom utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg, ali i da na mjestu štetnog događaja nije pronađena životinja, koja se, kako je već ranije spomenuto, udaljila sa mjesta događaja. Zapisniku je priložena i fotodokumentacija mjesta nezgode, te su i izuzeti tragovi dlaka koji se nalaze u omotnici na listu 44 spisa.

 

9.               Tijekom dokaznog postupka u svom iskazu, tužitelj je naveo kako je predmetnog dana kada se dogodio štetni događaj, dakle 02. travnja 2020. putovao na posao, oko 5,00 sati, kada mu je iskočila srna s lijeve strane prilikom pretrčavanja ceste i udarila u sredinu haube. Naveo je kako je vozio oko 40,00 km/h, kako mu se nije žurilo jer je rano krenuo na posao, kako je zakočio u trenutku udara kad je vidio srnu koja je bila velika i neko je vrijeme ležala pored ceste na njivi, međutim kako u trenutku dolaska policije na mjesto događa, a to je bilo nakon otprilike dva sata od nezgode, srne više nije bilo. Sud je  poklonio vjeru navodima tužitelja, osim u dijelu koji se odnosi na brzinu kretanja tužitelja, budući je isti vrlo uvjerljivo iskazivao pred sudom o tijeku događaja i nastanku štete, a osim toga, po mišljenju suda i uvidom u nastala oštećenja automobila kako su fotoelaborirana dokumentacijom koja prileži Zapisniku o očevidu, te opisu samog mjesta događaja iz Zapisnika, iskaz tužitelja u skladu je i u većoj mjeri potvrđuje utvrđenja u Zapisniku o očevidu, ali i utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja.

 

10.               Naime, i iz vještačkog nalaza i mišljenja koji se nalazi na listu 81-99 spisa, kao i iz dopune istoga koji se nalazi na listu 109-110 spisa, izrađenog po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet, vozila i plovila, S. Š., dipl. ing., kao i iz iskaza imenovanog vještaka danog na glavnoj raspravi 10. studenog 2022. proizlazi kako je životinja koja je pretrčavanjem ceste i izazivanjem prometne nezgode bila srneća divljač, čije kretanje je nepredvidljivo, često i nekontrolirano, nije pravocrtno, već se radi o cik-cak kretanju, sa brzim promjenama kretanja smjera. Prema iskazivanju imenovanog vještaka proizlazi kako je činjenica da se radi upravo o srnećoj divljači, a ne npr. o nekoj drugoj divljači kao što je veprova divljač čije je kretanje moguće predvidjeti, utjecalo i doprinijelo predmetnom štetnom događaju. Nadalje, u svom vještačkom nalazu vještak je detaljno, jasno i nadasve opširno opisao sve relevantne činjenice bitne za predmetni događaj kao što su opis mjesta štetnog događaja, vremenske prilike, brzinu kretanja tužitelja i srneće divljači, mogućnost izbjegavanja prometne nezgode, te je dao i obračun visine štete proizašle iz predmetnog štetnog događaja.

 

10.1.               Naime, na glavnoj raspravi održanoj 10. studenog 2022. ispitan je svjedok S. Š., koji je tom prilikom u cijelosti ostao kod svojeg nalaza i mišljenja od 02. srpnja 2022., kao i dopune istoga od 12. rujna 2022. Također, isti je prema mišljenju ovog suda u potpunosti otklonio sve prigovore koje je tuženik na vještački nalaz stavio u svojem podnesku od 02. rujna 2022. Također, vještak je stručno, životno, nadasve opisno i jasno odgovorio i na sva postavljena pitanja koja su mu na glavnoj raspravi postavile stranke. Posljedično, ovaj je sud u cijelosti povjerio vjeru vještakom nalazi i mišljenju, obzirom isti nedvojbeno raspolaže potrebnim stručnim znanjem i vještinama za izradu urednog, valjanog i točnog mišljenja u odnosu na zadatak koji mu je sud u ovom postupku odredio.

 

11.              Dakle, obzirom na pravno pitanje primjene prava na predmet spora, i osporavanje tuženika da bi bio odgovoran za naknadu štete u ovom postupku, valja ukazati na odredbu članka  80. stavka 6. Zakona o lovstvu  (Narodne novine broj: 99/2018., 32/2019., 32/2020., dalje u tekstu: ZOL) prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač vozač odgovara, ako je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je utvrđeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ipak, ostaje otvoreno pitanje tko odgovara za štetu u situaciji kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, a koja situacija je identična činjeničnim okolnostima predmetnog slučaja. Tu valja ukazati kako prema podnesku L. društva J. I. od 26. svibnja 2021. (na listu 50-51 spisa) te podneska od 09. lipnja 2022. (na listu 53-54 spisa), proizlazi kako u vrijeme štetnog događaja na predmetnom mjestu nije bio organiziran lov, niti je bila vršena bilo kakva aktivnost od strane lovačke udruge, odnosno kako se mjesto prometne nezgode prema aktualnoj zakonskoj legislativi ne smatra lovištem, ali da lovačko društvo J. I. gospodari mjestom na kojem se dogodila prometna nezgoda.

 

11.1.              Prema stavu ovoga suda, u ovom predmetu valja primijeniti odredbu članka 76. stavka 2. ZOL-a prema kojoj, u slučaju da isti nakon ne propisuje drugačije, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu, važe odredbe Zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, tj. za nastalu štetu odgovara imatelj opasne stvari, dakle lovoovlaštenik sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO). Na predmetni stav ukazuje i mnogobrojna sudska praksa utvrđena npr. u odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-488/2017-4 od 17. studenog 2020.

 

11.2.              Iz odredbe članka 1063. ZOO-a proizlazi da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a članak 1067. ZOO-a propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a isto tako vlasnik stvari se oslobađa i odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Isto tako, sukladno odredbi iz članka 1045. st. 3. ZOO-a proizlazi da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana

opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

 

11.3.              Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda nesporno je da se prometna nezgoda, odnosno nastala šteta dogodila na javnoj cesti, te da za štetu odgovara osoba koja gospodari lovištem, i to prema objektivnom kriteriju, za što ne bi odgovarala, ako se utvrdi da je šteta skrivljena postupanjem samog vozač. Slijedom navedenog, ovaj je sud stava kako tuženik nije dokazao da bi šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće pak treće osobe, budući iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj upravljao motornim vozilom brzinom daleko iznad ograničene ili da bi isti bio u alkoholiziranom stanju. Također, obzirom na vrijeme štetnog događaja i godišnje doba, stav je suda kako tužitelj nije mogao izbjeći nalet divljači.

 

11.4              Međutim, obzirom na blago prekoračenu brzinu u kretanju vozila, u kom dijelu ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja koji je u iskazu na glavnoj raspravi održanoj 04. svibnja 2022. izjavio da je upravljao motornim vozilom oko 40 km/h, već je u cijelosti poklonio vjeru zaključku iz vještačkog nalaza i mišljenja prema kojem je brzina tužitelja iznosila 67,72 km/h mišljenje je ovog suda kako je tužitelj doprinio nastanku vlastite štete sukladno odredbi članka 1092. ZOO-a, slijedom čega je ovaj sud, uvažavajući sve okolnosti slučaja navedene kako u Zapisniku o očevidu, tako i one iz vještačkog nalaza i mišljenja, utvrdio da je omjer tužiteljevog doprinosa nastaloj šteti 11,39 %. Naime, iz dopune vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi kako bi, da je tužitelj vozio u skladu sa ograničenjem, a ne iznad dopuštene brzine kretanja na predmetnoj prometnici, nastala šteta bila manja upravo za 11,39 %. Prigovor doprinosa nastanku štete tijekom postupka stavio je i tuženik (u odgovoru na tužbu, te u podnesku od 02. rujna 2022. i 29. rujna 2022.).

 

14.              Naposljetku, u smislu odredbe članka 230. ZPP-a policijski zapisnik javna je isprava, koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, te prema mišljenju ovoga suda tuženik nije dokazao, niti je na tu okolnosti predlagao izvođenje dokaza, da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mogućnost slobodne ocjene dokaza kada se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi iz članka 223.a ZPP-a, ovaj je sud u cijelosti prihvatio Zapisnik o očevidu, iskaz tužitelja i utvrđenja uz vještačkog nalaza i mišljenja kao relevantne za donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke, te je prema mišljenju ovog suda tužitelj dokazao osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

14.1. Obzirom na gornje navode, sud je odbio provesti dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka, koji su predloženi na okolnost da je upravo srna divljač koja je tužitelju istrčala na cestu, kao nepotrebne, a kako je već obrazloženo u dijelu pod točkom 3.1.

 

15.               U pogledu visine nastale štete, odnosno štete koju je tužitelj uspio dokazati, ovaj sud se vodio i u cijelosti je i u tom dijelu prihvatio utvrđenja i obračune u vještačkom nalazu i mišljenju, sve iz razloga koje je sud iznio pod točkom 10.1., prema kojem je šteta na vozilu totalna jer vrijednost popravka uvelike prelazi vrijednost vozila, te kako je vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosila 11.487,95 kn, vrijednost ostatka vozila iznosila je 2.067,83 kn, a stvarna šteta na vozilu iznosi 9.450,11 kn, dok je tužbeni zahtjev tužitelj postavio u iznosu manjem od utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja i to u iznosu od 8.000,00 kn u okviru kojeg sud i odlučuje. Ukoliko se od stvarno nastale štete u iznosu od 9.450,11 kn oduzme doprinos tužitelja nastaloj šteti u postotku od 11,39%, a što iznosi 1.076,37 kn, dolazimo do razlike od 8.373,74 kn koji iznos nastale štete je tužitelj kao oštećenik ovlašten potraživati od tuženika. No, kako je tužitelj postavljeni tužbeni zahtjev postavio u iznosu od 8.000,00 kn u okviru kojeg ovaj sud odlučuje te tijekom postupka nije preinačio postavljeni tužbeni zahtjev, doprinos tužitelja nastaloj šteti sud je u obvezi utvrditi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada se doprinos tužitelja od 11,39% obračunava u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 8.000,00 kn, on iznosi 911,20 kn, a što dovodi do razlike u iznosu od 7.088,80 kn, u kom dijelu je ovaj sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan. Usvojeni tužbeni zahtjev u iznosu od 7.088,80 kn obračunat je i u eurima prema fiksnom tečaju konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/2022. i 88/2022.). Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u presudi pod točkom I. izreke rješenja.

 

16.               U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na visinu nastale štete valja primijeniti odredbu članka 1089.  stavak 2. ZOO-a. Naime, obzirom je nesporno kako je šteta na predmetnom vozilu tužitelja bila totalna, radi se o nenovčanoj materijalnoj (imovinskoj šteti) koja se dosuđuje u novcu, prema cijenama u vrijeme presuđenja. Naime, kako na to ukazuje ustaljena sudska praksa, naknada šteta koja je predmetnom ovog postupka, dakle nereparirana šteta, prilikom prouzročenja štete ne predstavlja  novčanu obvezu jer tek od presuđenja tuženik može znati iznos kojeg je dužan platiti tužitelju. Slijedom navedenog, na dosuđeni iznos od dana presuđenja teku i zakonske zatezne kamate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti  postavljeni sporedni zahtjev u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na glavnični iznos od 02. travnja 2020. pa do 24. studenog 2022. (dan do dana presuđenja), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II/ izreke.

 

17.               Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavak 2. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., i 107/2015., 37/2022. i 126/2022. dalje u tekstu: Tarifa). Prema stavu ovoga suda, uspjeh tužitelja iznosi 88,61%, dok je uspjeh tuženika ocijenjen u postotku od 11,39 %, slijedom čega će se konačan iznos parničnih troškova tužitelja, koje mu je dužan naknaditi tuženik obračunati u odnosu na postotak od 77.22 % a što predstavlja konačan uspjeh tužitelja u ovom postupku. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 300,00 kn sukladno Tbr. 1. i Tbr. 2. stavak 1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj: 53/2019.). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe sukladno odredbi iz Tbr. 7.  točka 1. Tarife u iznosu od 750,00 kn, trošak zastupanja na raspravama putem punomoćnika 30. ožujka 2021., 28. lipnja 2021. i 04. svibnja 2022. u iznosu od po 750,00 kn, te za zastupanje na ročištu 10. studenog 2022. u iznosu od 1.125,00 kn (Tarifa Narodne novine broj: 129/2022. – bod iznosi 15,00 kn) u smislu odredbe 9.1. Tarife, a koji iznosi uključuju uvećanje za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% u iznosu u smislu Tbr. 42. Tarife. Također, tužitelju je priznati zatraženi trošak za troškove vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn. Tužitelju nije priznati zatraženi trošak za sastav podneska od 26. studenog 2021. jer je prema mišljenju ovog suda takav trošak bio nepotreban. Dakle, tužitelju je priznat ukupni trošak od 7.556,25 kn, odnosno u korelaciji sa postotkom uspjeha tužitelja u parnici od 77.22%, tužitelju je priznati ukupan trošak od 5.834,94 kn te je na priznati i dosuđeni trošak dosuđena i zatezna kamata na od dana donošenja presude sukladno odredbi iz članka 30. stavak 2. OZ-a (Narodne novine broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.), slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III/ presude.

 

18. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Ivanec, 25. studenog 2022

 

                                                                                                        Sutkinja

                                                                                                   Nataša Sever

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude  dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

 

                

Dostaviti:

1.  tužitelj po punomoćniku Z. Ž., odvjetniku iz I.

2.  tuženik po punomoćniku K. Ć., odvjetniku iz O. društva

     Ć. i Š. d.o.o. iz Z.