REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Mislavu Poliću, u pravnoj stvari tužitelja L.
G. iz K. G., V. .., OIB: …., zastupanog po
punomoćniku N. S., odvjetniku u S., protiv tuženika H.
V., Z., U. grada V., OIB: …, zastupanog po
punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva Š. i partneri j.t.d. Z.,
radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. rujna
2021. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja N. S., odvjetnika u S. i
punomoćnice tuženika M. T., odvjetnice u O. društvu Š. i
partneri j.t.d. Z., na ročištu za objavu presude 25. listopada 2021.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos
od 438.003,00 kn zajedno sa zateznom kamatom, obračunatoj po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a koja teče od 28. 04. 2016.g. pa do isplate.
II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zateznom
kamatom, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 11. 09. 2014.g.
pa do isplate.
III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od
123.360,00 kn, u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od
presuđenja pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se
za više zatraženi iznos od 15.000,00 kn zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
1
Obrazloženje
Dana 14. listopada 2016. tužitelj je Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv
tuženika, radi isplate iznosa od 453.003,00 kn. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji
na tome da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine označene kao poslovni prostor u
zgradi izgrađenoj na č. zem. ./., Z.U. … (poduložak - etaža 1), K.O. K.
K., da je do rujna 2015.g. bio vlasnik i posjednik nekretnine označene kao
stan u zgradi izgrađenoj na č. zem. ../.., Z.U. .. (poduložak - etaža 3), K.O.
K. K., da tuženik upravlja sa javnim vodnim dobrom - potokom
položenim na nekretnini označenoj kao č. zem. 1765/1, Z.U. 3252, K.O. K.
K. i koji protječe pored nekretnine u vlasništvu tužitelja, da je dana 11.
rujna 2014. u poslijepodnevnim i večernjim satima došlo do začepljenja navedenog
potoka prilikom čega je došlo do poplavljivanja nekretnine u vlasništvu tužitelja, a sve
uslijed činjenice da tuženik kao upravitelj potoka nije valjano i pravilno održavao
navedeni potok, da je nakon toga pred ovim sudom proveden postupak osiguranja
dokaza u kojem je obavljen očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka građevinske
struke i u kojem postupku je vještak za graditeljstvo J. Š. u prosincu 2014.
izradio vještačenje u kojem je dao stručno mišljenje da je do plavljenja nekretnine u
vlasništvu tužitelja došlo na način da je uslijed nagomilanog otpada na rešetki kanala
i uslijed velikog intenziteta oborinskih voda došlo do izlijevanja bujice iz odvodnog
kanala, da je izrađen troškovnik radova na sanaciji nekretnina u vlasništvu tužitelja i
troškovnik nabave novog namještaja, opreme i uređaja na temelju kojeg je trgovačko
društvo C. d.o.o. K. K. izvelo radove na sanaciji nekretnina i
izvršilo nabavu i ugradnju novog namještaja, opreme i uređaja zbog čega su tužitelju
nastali troškovi u iznosu od 438.003,00 kn. Ujedno tužitelj u tužbi navodi da su mu
uslijed navedenog štetnog događaja uništene mnoge stvari (odjeća, obuća, posuđe,
posteljina i sl.) koje su se nalazile u poplavljenim nekretninama, zbog čega je isti
pretrpio štetu u daljnjem iznosu od 15.000,00 kn.
Dana 25. listopada 2016. ovaj sud je dostavio tužbu tuženiku radi podnošenja
pisanog odgovora na tužbu. S obzirom na činjenicu da se tuženik u roku od 30 dana
od primitka tužbe nije očitovao o podnesenoj tužbi ovaj sud je dana 02. prosinca
2016. donio presudu zbog ogluhe poslovni broj Pn-../.. kojom je usvojio tužbeni
zahtjev.
Protiv navedene presude tuženik je dana 23. prosinca 2016. izjavio žalbu kojom istu
pobija zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog
prava. Odlučujući o podnesenoj žalbi Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 05.
rujna 2017. poslovni broj Gž-../.. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet
sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku pred ovim sudom tuženik je istaknuo prigovor promašene
pasivne legitimacije te osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je
otklonio svoju odgovornost za plavljenje nekretnina u vlasništvu tužitelja navodeći
kako je redovito i sukladno pravilima struke održavao tok potoka, da je u vrijeme
štetnog događaja područje bilo građevinski neizgrađeno, da se na susjednim
parcelama nalazilo mnogo otpada, da u nadležnosti tuženika nije obavljanje
komunalne djelatnosti te da se postavlja pitanje tko je propustio ukazati posjednicima
privatnih parcela na zakonsku obvezu održavanja komunalnog reda. Nadalje da
2
tuženik kao upravitelj potoka ne može održavati komunalni red na privatnim
parcelama niti može automatski odgovarati za sve štete koje su izazvane
djelovanjem vode na području R. H., bez obzira na članak 15. stavak
1. Zakona o vodama koji propisuje da javnim dobrom upravlja tuženik, već je isto u
nadležnosti jedinica lokalne samouprave, odnosno po njima osnovanim trgovačkim
društvima, kao i na vlasniku nekretnine da istu održava. Tuženik također ističe da
uzrok izlijevanja vode nije navodno neodržavanje predmetnog kanala od strane
tuženika, nego prevelika količina vode koja prelazi maksimalne kapacitete odvodnje
koja je posljedično dovela u predmetni potok toliku količinu vode i otpada sa
susjednih parcela koju taj kanal po svojim maksimalnim kapacitetima primitka vode
nije mogao apsorbirati i u svome koritu odvesti. Tuženik ističe kako su dana 11. i 12.
rujna 2014. zabilježene količine vode na spornom području bile neočekivane i
neprirodne te se kao takve mogu pripisati nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan
stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Nadalje, kako u ponašanju
tuženika nema nikakve protupravnosti pa tako ni njegove odgovornosti za nastanak
štetnog događaja i štetu koju je pretrpio tužitelj.
Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog plavljenja suterena
objekta u njegovom vlasništvu nastalog uslijed gomilanja otpada u odvodnom kanalu
potoka koji održava tuženik i izlijevanja bujice iz odvodnog kanala na nekretninu u
vlasništvu tužitelja.
Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zk. izvadak
za č. zem. ../.., (E-1 i E-3), Z.U. .., K.O. K. K., zk. izvadak za č.
zem. ../., Z.U. .., K.O. K. K., spis ovog suda poslovni broj R1-
../.. i njemu priležeće vještačenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo J.
Š., dipl. ing. građevine, troškovnik građevinsko obrtničkih radova sanacije nakon
poplave izrađen od strane projektnog ureda Z. M. iz siječnja 2015.,
građevinski dnevnik sanacije suterena u stambenoj građevini na č. z. ../.., K.O.
K. K., račun br. 1/1/1 društva C. d.o.o. K.
K. od 26. travnja 2016., potvrdu društva C. d.o.o. K.
K. od 28. travnja 2016., fotodokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja,
vremensko izvješće zavoda od 15. svibnja 2018.,
dopis D. h. z. od 23. veljače 2021., građevinski
dnevnik br. .. od 08. rujna 2014., M. F. građevinarstva, arhitekture i
geodezije u S. iz siječnja 2020., Nalaz i stručno mišljenje društva
S. d.o.o. S. od 25. veljače 2021., obavio očevid na licu mjesta uz
nazočnost vještaka građevinske struke Ž. Č. te I. A. i T. K.,
vještaka G. fakulteta u S., K. za gospodarenje vodama i zaštitu
vode, saslušao svjedoke D. R., M. T., I. M., Z.
K., D. T., P. I., I. G., kao i tužitelja u svojstvu
parnične stranke.
T. zahtjev je djelomično osnovan.
Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik
nekretnina zemljišnoknjižne oznake č. zem. ../.., Z.U. .. (poduložak - etaža 1 i
poduložak-etaža 3), K.O. K. K., da tuženik upravlja javnim vodnim
dobrom - potokom na č. zem. 1, Z.U. .., K.O. K. K., da
navedeni potok protječe kroz odvodni kanal koji se nalazi pored zgrade u kojoj se
3
nalaze navedene nekretnine u vlasništvu tužitelja i da je dana 11. rujna 2014. došlo
do začepljenja navedenog potoka, izlijevanja bujice iz odvodnog kanala i plavljenja
okolnih nekretnina pa tako i suterena zgrade u vlasništvu tužitelja.
Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika za
začepljenje odvodnog kanala i izlijevanja bujice iz odvodnog kanala i nastalu štetu
tužitelju, kao i visina nastale štete.
Svi dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, u nastavku: ZPP).
Člankom 15. stavak 1. Zakona o vodama (“Narodne novine“ br. 153/09, 130/11,
56/13 i 14/14, u nastavku: ZV) je propisano da javnim vodnim dobrom sukladno ovom
Zakonu upravljaju H. vode, ako istim Zakonom nije drugačije propisano. Pod
upravljanjem iz stavka 1. navedenog članka smatra se održavanje, korištenje i
čuvanje javnoga vodnoga dobra za namjene kojima javno vodno dobro služi.
Člankom 22. stavak 1. točka 1. ZV je propisano da vodne građevine, s obzirom na
njihovu namjenu, jesu: regulacijske i zaštitne vodne građevine – nasipi, obaloutvrde,
umjetna korita vodotoka, odteretni kanali, lateralni kanali, odvodni tuneli, brane s
akumulacijama, ustave, retencije i druge pripadajuće im građevine, crpne stanice za
obranu od poplava, vodne stepenice, slapišta, građevine za zaštitu od erozija i bujica
i druge građevine pripadajuće ovim građevinama.
Člankom 23. stavak 1. ZV je propisano da su regulacijske i zaštitne vodne građevine
i građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu su R. H..
Člankom 24. stavak 1. ZV je propisano da regulacijskim i zaštitnim vodnim
građevinama, građevinama za osnovnu melioracijsku odvodnju u vlasništvu
R. H. upravljaju H. v.
Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ 35/05, 41/08,
125/11, u nastavku ZOO) je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
Člankom 1085. stavak 1. ZOO je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.
U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije ovaj sud ističe da je iz
zk. izvatka za č. zem. , Z.U., K.O. K. K. vidljivo da se radi
o nekretnini u vlasništvu R. koja je pod upravljanjem H. v., 63/11,130/11, 56/13
i 14/14, dalje: ZV) propisano je što čini javno vodno dobro, a stavkom 4. istog članka
propisano je da je javno vodno dobro javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj
uporabi sukladno odredbi čl. 14. st. 2. ZV i u vlasništvu je R. H..
Javnim vodnim dobrom sukladno ovom Zakonu temeljem odredbe čl. 15. st. 1. ZV
upravljaju H. v. Stavkom 2. istoga članka Zakona je određeno da se pod
upravljanjem iz stavka 1. ovoga članka smatra se održavanje, korištenje i čuvanje
javnoga vodnoga dobra za namjene kojima javno vodno dobro služi.
Iz navedenih odredbi ZV proizlazi kako je upravo tuženik odgovoran za održavanje
odvodnog kanala na č. zem. ../., Z.U. …, K.O. K. K.. Činjenica
da je tuženik eventualno zaključio ugovor ili drugi pravni posao temeljem kojeg druga
pravna osoba obavlja poslove održavanja navedenog potoka kao javnog vodnog
dobra ne znači da se tuženik time mogao osloboditi obveze održavanja istog koja je
4
propisana odredbama Zakona o vodama. Pravni odnos tuženika i treće osobe kojoj
je tuženik povjerio navedene poslove ne može utjecati na njegovu obvezu glede
održavanje javnog vodnog dobra određenu Zakonom o vodama. Slijedom navedenog
je trebalo istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije odbiti kao neosnovan.
Na okolnost utvrđenja postojanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog
događaja sud je u provedenom postupku, između ostalog, izveo dokaz pregledom
spisa ovog suda poslovni broj R1-… i njemu priležećeg vještačenja stalnog
sudskog vještaka za graditeljstvo J. Š., dipl. ing. građevine,
fotodokumentacije dostavljene od strane tužitelja, vremenskog izvješća zavoda od 15. svibnja 2018., Mišljenja Fakulteta u S. iz siječnja 2020.,dopisa zavoda od 23. veljače 2021., građevinskog dnevnika br. …
od 08. rujna 2014. U tu svrhu je obavljen očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka
građevinske struke Ž. Č. te I. A. i T. K., vještaka
fakulteta u S., Katedre te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka D. R., M. T., I.
M., Z. K., D. T., P. I., I. G. i
tužitelja u svojstvu parnične stranke.
U svom pisanom Mišljenju iz siječnja 2020. Fakultet navodi kako se predmetni događaj može opisati kao bujični tok
uzrokovan iznimno veliko oborinom od 44 mm unutar 30 minuta između 17:00 i 18:00
sati. Također se navodi da je prema podacima zavoda
na dan predmetnog događaja, 11. rujna 2014., zabilježena količina oborina na postaji
M. iznosila 67,8 mm, odnosno da je toga dana palo 67,8 litara kiše po četvornom
metru. S obzirom na činjenicu da je meteorološka postaja M. udaljena samo 6,0
km zračne linije od mjesta nastanka štete, u Mišljenju se navodi kako se zabilježeni
podaci na navedenoj mjernoj postaji mogu uzeti kao vjerodostojni. Prema izrađenom
Mišljenju fotografije ulazne građevine slikane neposredno nakon incidenta sugeriraju
kako je bujica sa sobom nosila naplavljenog materijala koji je mogao dodatno smanjiti
propusnu moć rešetke. Koeficijent začepljenosti rešetke se izražava kao omjer
propusnih površina i ukupnog poprečnog presjeka. Ukoliko je rešetka u potpunosti
čita začepljenost se odnosi samo na površinu šipki te u tom slučaju iznosi 1,186.
Dostupne fotografije rešetke mogu poslužiti za procjenu uvećanog koeficijenta
začepljenosti, no nezahvalno je na osnovu fotografija to i činiti. Fotografije sugeriraju
značajno uvećanu začepljenost (Br > 0,5) što svakako dodatno utječe na povećanje
količina vode koje se izlijevaju uslijed stvaranja uspora. Prema izrađenom Mišljenju
model tečenja i hidrološki model sa sigurnošću su dokazali izlijevanje bujice te dali
izračunom procjenu količine vode koja se izlila u kratkom vremenskom razdoblju.
Začepljenost rešetke dodatno povećava procjenu količine vode koja se izlila. Model
tečenja je uzeo u obzir i idealno stanje kanala u kojim nema zapreka i koji je očišćen,
a betonske površine zaglađene. Izlaskom na teren, utvrđeno je kako to nije tako i
kako u samom kanalu postoji odlaganje građevinskog materijala, naknadno
postavljene barijere u vidu improviziranih mostova te otpad koji se akumulira u
donjem toku bujice, a sve navedeno u realnim uvjetima uvećava procijenjene
vrijednosti izliven vode. Također se u zaključku Mišljenja navodi sljedeće:
- neosporno se može reći kako su meteorološki uvjeti doveli do površinskog
otjecanja vode, formiranja bujičnog toka te u konačnici izlijevanja bujice iz
njenog korita s maksimalnim procijenjenim protokom od 7300l/s
5
- hidrološki model je, na osnovu izmjerenih oborina na meteorološkoj postaji
M. u S., procijenio ukupnu količinu od 374,58 m3 izlivene vode iz
korita
- trajanje prelijevanja je modelom procijenjeno na 66 minuta
- neosporno se može reći da je povećanje začepljenosti rešetke na ulaznoj
građevini vodilo do stvaranja dodatnog uspora, samim time i do povećanja
stvarnih količina izlivene vode u odnosu na procijenjene
- nesporno se može reći da je dobar dio vode što se izlila iz kanala prešao
površinskim tokom preko parcela tužitelja i da je voda prodrla u objekt.
U zaključku predmetnog mišljenja se također navodi da navedeni zaključci potvrđuju
da je šteta nastala na objektu tužitelj prouzročena površinskim otjecanjem bujice koja
se izlila iz svog korita. Razlozi izlijevanja su ukupna količina pale oborine koja formira
tok, deponirani materijal u koritu što smanjuje poprečni presjek korita, a time i
propusnu moć te začepljenja rešetke koja stvaraju uspor te povećavaju količine vode
što se izlila.
Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka hidrotehničke struke. U svom
očitovanju tuženik navodi kako su izračuni iz hidrološkog nalaza i mišljenja točni i
precizni, no da je zaključak istog pogrešan, navodeći kako hidrološko vještačenje nije
cjelovito, odnosno da za izradu istoga nisu uzeti u obzir brojni faktori koji su povezani
sa plavljenjem predmetnog objekta. Naposlijetku tuženik navodi kako količina oborina
spornoga dana predstavlja višu silu u odnosu na dimenzionirane i očekivane količine
padalina za promatrano područje. Stoga je tuženik osporio izrađeno Mišljenje i
predložio izvođenje dokaza dopunskim hidrološkim vještačenjem.
Analizirajući sadržaj izrađenog Mišljenja, ovaj sud smatra kako su vještaci iscrpno,
detaljno, stručno i argumentirano analizirali štetni događaj i uzroke koji su doveli do
izlijevanja vode iz potoka na okolne nekretnine. Međutim, sud ističe kako je za ocjenu
osnovanosti tvrdnji tuženika o količini padalina spornoga dana kao bitnom faktoru koji
je doveo do izlijevanja vode iz potoka i plavljenja objekta u vlasništvu tužitelja, a koja
količina po stajalištu tuženika predstavlja višu silu, od odlučne važnosti sadržaj
dopisa zavoda od 23. 02. 2021., a koji je sudu
dostavio tužitelj uz svoj podnesak od 31. ožujka 2021. Iz navedenog dopisa proizlazi
da je dana 04. prosinca 2020. na glavnoj meteorološkoj postaji S.-M.
premašen apsolutni maksimum dnevne količine oborine iz višegodišnjeg niza (od
početka mjerenja 1948.-2019.) koji je iznosio 86,2 mm. Na dan 04. prosinca 2020. u
7 sati izmjerena je oborina koja je padala prethodnoga dana nakon termina motrenja
(3. prosinca 2020.) i kroz noć sa 3. na 4. prosinca 2020. i iznosila je 149,6 mm što je
znatno više od dotadašnjeg apsolutnog maksimuma dnevne količine oborine za
mjesec prosinac na navedenoj mjernoj postaji.
Pritom je potrebno napomenuti da je u razdoblju od 08:00-12:00 sati toga dana izmjerena količina oborina od 109,2 mm.
Sud ističe kako je u izrađenom Fakulteta u Splitu navedeno kako se zabilježeni podaci na ovoj mjernoj postaji mogu
uzeti kao vjerodostojni za mjesto štetnog događaja s obzirom da je isto udaljeno od
ove mjerne postaje 6,0 km.
Pored navedenog u predmetnom dopisu se navodi kako dana 04. prosinca 2020. na
meteorološkoj postaji K. S., koja je još bliža mjestu štetnog događaja od
mjerne postaje S.-M., premašen apsolutni maksimum dnevne količine oborine
6
iz višegodišnjeg niza (od početka mjerenja 1991.-2019.) koji je iznosio 105,22 mm.
Na dan 04. prosinca 2020. u 7 sati izmjerena je oborina koja je padala prethodnoga
dana nakon termina motrenja (3. prosinca 2020.) i kroz noć sa 3. na 4. prosinca
2020. i iznosila je 162,5 mm što je znatno više od dotadašnjeg apsolutnog
maksimuma dnevne količine oborine za mjesec prosinac na navedenoj mjernoj
postaji.
Dakle, na obje ove mjerne postaje je dana 04. prosinca 2020.g. premašen apsolutni
maksimum dnevne količine oborine za mjesec prosinac te je toga dana izmjerena
količina oborina bila više nego dvostruko veća nego na dan štetnog događaja (149,6
mm naprema 67,8 mm, odnosno 162,5 mm naprema 67,8 mm). U takvim
okolnostima tužitelj, koji živi neposredno uz potok koji se izlio iz korita dana 11. rujna
2014., ističe kako nije došlo do izlijevanja tog istog potoka u prosincu 2020. uslijed
još većih količina oborina. Tuženik nije osporio točnost iznesenih podataka, niti je
tvrdio da bi u prosincu 2020. bilo zabilježeno izlijevanje potoka na spornoj lokaciji
uslijed velikih količina padalina.
Na temelju provedenog vještačenja po Fakultetu, nespornih utvrđenja o količini padalina u dva navedena razdoblja,
a uzimajući o obzir činjenicu izlijevanja bujice dana 11. rujna 2014. u neposrednoj
blizini tužiteljeve kuće, odnosno činjenicu da dana 03. prosinca 2020. nije došlo do
izlijevanja bujice, ovaj sud zaključuje da količina oborina na dan 11. rujna 2014. na
spornoj lokaciji nije sama po sebi dovela do prelijevanja potoka, odnosno da do
prelijevanje tolike vode i plavljenja suterenskog dijela objekta u vlasništvu tužitelja ne
bi došlo da nije postojala druga odlučna okolnost – začepljenje rešetke odvodnog
kanala uslijed nagomilanog otpada i drugog materijala. Stoga ovaj sud smatra kako
je pored rezultata provedenog vještačenja i dobivenih podataka o količini padalina u
dva usporedna razdoblja suvišno bilo izvođenje dokaza dopunskim hidrografskim
vještačenjem na okolnost utvrđenja činjenica koje sud može utvrditi i bez izvođenja
takvog dokaza.
U takvim okolnostima preostalo je utvrditi postoji li tuženikova odgovornost za
nakupljanje otpada u odvodnom kanalu i posljedično začepljenje rešetke odvodnog
kanala, odnosno je li začepljenje rešetke odvodnog kanala posljedica tuženikovog
neodržavanja odvodnog kanala.
U svom iskazu svjedok D. R., djelatnik tuženika zaposlen u sporno vrijeme
na radnom mjestu voditelja ispostave voda u S. je naveo da su dana
11. rujan 2014. u popodnevnim i večernjim satima padale iznadprosječne količine
oborina te da ga je sutradan u jutarnjim satima I. M. obavijestio o izlijevanju
vode iz spornog potoka. Nakon toga da je otišao na lice mjesta sa koncesionarom
„V.“ S.. Nadalje ističe da je potok stariji od nekretnine u vlasništvu
tužitelja, građene na području koje se tretira kao poplavno potencijalno rizično
područje. Isti u svom iskazu navodi da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu jer da
je isti ispravno održavao potok, da ono što su sljedeći dan na rešetki u potoku našli
su bile deke, građevinski stiropor i automobilske gume, a što je sve povučeno sa
okolnih nekretnina koje nisu građevinski definirane tj. izgrađene, a da za te privatne
nekretnine tuženik ne odgovara. Svjedok nadalje navodi da osim tužiteljeve, nije bila
prijavljena niti jedan šteta vezano za plavljenje., da predmetni objekt tužitelja nije
izgrađen u skladu s uvjetima građenja, odnosno uvjetima uređenja prostora i da je na
7
udaljenosti od cca 200 metara od tužiteljev kuće bio postavljen kontejner iz kojeg je
moguće dio smeća otišao u potok, a da to nije u nadležnosti voda. Isto tako
svjedok u svom iskazu navodi da se sa sjeverne strane predmetnog objekta nalazi
neuređena, neizgrađena parcela, sa koje je odvod vode riješen tako da dolazi na
nekretninu tužitelja kroz procjedice u betonskom zidu. Na upit punomoćnika tužitelja
svjedok je izjavio da tuženik nije nadležan za čišćenje otpada iz predmetnog potoka,
već da je za to nadležno komunalno poduzeće G. K., i to temeljem Zakona
o vodama kada isti postaje infrastrukturni objekt u nadležnosti lokalne samouprave.
Isti je u svom iskazu naveo da Hrvatske vode izdaju suglasnost na projektnu
dokumentaciju prilikom ishođenja dozvola za gradnju novogradnji u blizini
infrastrukture kojom upravljaju vode, ali da se tužitelj sa nikakvim zahtjevom
nije obraćao tuženiku.
Tužitelj je u svom iskazu naveo da ga je kritičnog dana, zvao sin i obavijestio da kuća
plavi nakon čega je on i došao na lice mjesta zatekavši velike količine vode koje se
prelijevaju preko zida u dvorište kuće. Kada je došao do rešetke koja se nalazi pored
kuće kroz koju prolazi voda koja bi trebala otjecati dalje na istoj je zatekao tepih,
otpadni materijal i otkinute grane sa okolnih stabala, a što je začepilo rešetku. Kako
je je ista bila zatvorena, to se sva količina vode prelijevala na susjednu nekretninu
(za koju je svjedok R. rekao da je neuređena), i od tuda se slijevala na njegovu
nekretninu. Voda se slijevala u podrum kuće u kojem je bila do visine 80 cm do 1 m i
u kojoj je plivao laptop, te je naveo da je voda podigla frižider i druge stvari. Podrum
da je bio lijepo uređene te se iznajmljivao. Nakon toga da je nazvao prijatelja I.
M. da mu pomogne te je ovaj zvao vatrogasce koji su došli i noću ispumpali
nekoliko cisterni vode. Isto tako navodi da su vatrogasce zvali i drugi nakon čega su
vatrogasci otišli. Nakon svega da je prikupio ponude od tri firme i izabrao
najpovoljniju od trgovačkog društva C. d.o.o. koje mu je za iznos od 440.000,00
kn uredilo predmetni prostor, a što je učinjeno 2016. godine. Prije poplave da je
prostor bio u potpunosti uređen i iznajmljen, i to turistima u ljetnom periodu, a da se
radi o dva apartmana površine 55-56 m2. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je
prilikom izrade projektne dokumentacije za predmetnu zgradu ishodio suglasnost
tuženika na istu, da je voda koja je poplavila kuću sigurno tekla iz potoka, da
navedeni potok nije bio održavan, a da to zna, iako ne živi u predmetnoj kući, iz
razloga što u predmetnu kuću dolazi svaki dan kod sina gdje prespava.
Svjedok M. T. u svom iskazu navodi kako je sporne prigode bilo veliko
nevrijeme da rešetke nisu mogle progutati vodu već se voda prelijevala na drugu
zemlju pa preko te na tužiteljevu kuću. Rešetke da su bile začepljene, voda nije
mogla prolaziti, a da je tu bilo plastičnih kanti, grana, svašta i da je sve začepilo.
Svjedok navodi da prije tog događaja nije vidio da je itko čistio, a poslije da je to
vidio. Odgovarajući na upit punomoćnika tužitelja svjedok je naveo kako grane,
tepisone i kante nije donijela kiša već je sve to bilo u potoku kad je voda nagrnula, to
je došlo do rešetke i začepilo. Navodi da je vidio sve posljedice o kojima je iskazivao,
a da je njegov sin sve snimio. Nadalje navodi da nije vidio da je to bilo u potoku prije
te posebno navodi da je više puta vadio najlon i plastične kante iz potoka. Isti je u
svom iskazu naveo da se njegova kuća nalazi preko puta potoka, da je vidio kako se
voda prelijevala i to sa svog balkona te da od velike vode nije mogao sići u prizemlje
Svejdok I. M. u svom iskazu navodi kako da je spornoga dana padala velika kiša i bilo nevrijeme te da ga je tužitelj zvao telefonom i molio da mu pomogne,
8
znajući da je svjedok u prijateljskim odnosima sa zapovjednikom DVD K.
G.. Da je došao u kuću tužitelja prije vatrogasaca i probao ručno izbacivati
vodu priručnim alatima, međutim da su odustali jer se razina vode počela dizati
nakon čega su došli vatrogasci i ispumpali vodu do razine do koje su mogli. Navodi
da se sjeverozapadno od kuće tužitelja nalazi rešetka iza koje je pregrada, da se
očito ona zaustavila i voda se prelijevala i izlijevala na nižu stranu dakle na zemlju
tužitelja, da je vidio slap vode koja se većinom izlijevala na stranu na nekretninu
tužitelja, većinom na istu jer je niža u razini, a vjerojatno je išla i u drugom smjeru.
Nadalje ističe da je bila ogromna voda, bujica 1-2 km, a o svemu navedenom ima
saznanja jer živi godinama u neposrednoj blizini kuće tužitelja. Sutradan da je na lice
mjesta došao gospodin R. nakon čega su djelatnici H. voda odčepili
predmetnu rešetku, odnosno smeće koje se nakupilo. Svjedok navodi da je vidio
jedan veliku tepih koji je očito bio glavni uzrok začepljenja protoka vode. Isti svjedok
je na upit punomoćnika tuženika naveo da sporne prigode nije mogao vidjeti rešetku,
ali da je vidio dio tepiha na višoj strani te je je naveo da su okolne bliže nekretnine
bile izgrađene, da su bile izgrađene kuće te da nijedna kuća u dužini od 300 m nije
građena u to vrijeme, niti poslije toga, nego prije toga.
Svjedok Z. K., djelatnik V. je naveo da je zadužen za
održavanje rešetku na dijelu gdje bujice iz otvorenog prelaze u zatvoreni dio kanala i
to na području od S. do M.. Isti navodi da prije i naročito poslije kiše obilazi
rešetke i po potrebi uklanja nanos sa tih rešetki kao i da čisti uzvodno od rešetki
površinu 20 do 50 m. Konkretnog dana da su padale velike količine kiše i da je očito
naneseno svakakvih stvari na rešetku, što je istu začepilo i voda je išla preko.
Nadalje navodi da ljudi bacaju svakakve stvari u potok i da prilikom čišćenja potoka
nailaze na svakakve stvari. Sporne prigode da su na licu mjesta zatekli tepih,
stiropor, granje i druge stvari, a da su sutradan očistili rešetku. Da potok čiste, ovisno
o vremenskim prilikama, svakih 4-5 dana, a ako je suho ne izlaze na lice mjesta jer
da za to nema potrebe, a na mjesta gdje teku bujice odlaze ovisno o procjeni, svako
nekoliko dana. Navodi da su predmetni potok i rešetka pod stalnom kontrolom te da
nije proteklo puno vremena od dana čišćenja do dana nevremena, možda nekih 5-6
dana ili 10 dana najviše, čak i manje. Navodi da djelatnici tuženika imaju popis
potoka, bujica i rešetki koje redovito čiste, da vodi dnevnik o obavljenim pregledima i
čišćenjima bujica i potoka, ali da ne upisuje sve preglede i sva čišćenja svih bujica i
voda, nego svaki dan po nekoliko. Ističe da u nekoliko dana obilaze sve bujice. U
odnosu na predmetni potok navodi kako je isti uzvodno reguliran u dužini od 10 ili
150 m, to znači da ima betinsko korito, a iznad toga da je nereguliran.
Na upit punomoćnika tužitelja ovaj svjedok je naveo kako su sve bujice rizične u
pogledu opasnosti od poplave te da temeljem ugovora sa tuženikom V.
zadužena za održavanje kanala uzvodno od reguliranog dijela, što podrazumijeva
košnju, sječu debljeg raslinja i nanosa. Isti svjedok je u svom iskazu naveo da se
sporne prigode voda zbog začepljenja rešetke najprije izlijevala na gornju nekretninu,
a onda s te nekretnina na nekretninu tužitelja kao i na druge nekretnine na drugu
stranu te na cestu preko koridora iznad cijevi koje su u zemlji. Isti svjedok je u svom
iskazu naveo kako je moguće da bujica nanese nanose smeća i uzrokuje poplavu
čak i u slučaj uda je bujica čišćena pola sata prije tog nanosa.
Svjedok D. T. u svom iskazu navodi kako je prvi susjed tužitelja, kako je
kritičnog dana došlo do obilnog prelijevanja vode sa nekretnine koja se nalazi „iznad“
nekretnine na kojoj je kuća tužitelja, da se odatle sva voda obilato slijevala na
9
tužiteljevu nekretninu uslijed čega je došlo do plavljenja kuće. Nakon plavljenja da su
pozvani vatrogasci koji su ispumpali vodu. Svjedok je naveo kako pretpostavlja da je
da je voda na tužitelju nekretninu došla iz obližnjeg potoka i da je sutradan vidio da je
na spomenutom potoku odbačenim tapetom bila začepljena rešetka koja se nalazila
na vodnom putu potoka. Isti navodi da tu živi 20 godina i da nikada tako nešto slično
nije vidio te da nikada nije vidio da netko održava spomenuti potok.. Pritom svjedok
napominje da je i prije znao u potoku viđati zemlju i travu, ponekad neku sitnu
plastičnu bocu. Isti je u svom iskazu naveo da je prije opisanog događaja tužitelj
uredio podrum kuće, da u sporno vrijeme nisu postojale izgrađene kuće u
neposrednoj blizini tužiteljeve kuće te da u to vrijeme u blizini iste nije bilo kuće u
izgradnji.
Svjedok I. G., sin tužitelja je u svom iskazu naveo on živi u kući koja je
poplavljena sporne prigode, da se u blizini iste nalazi potok koji se uslijed obilnih kiša
i začepljenja izlio iz svoga korita te je ogromna količina vode poplavila kuću u kojoj
živi. Potok da se začepio na način da se na postojeće rešetke koje su se nalazile u
potoku zalijepio tepih koji je netko bacio u potok da se isti začepio i voda se izlila.
Inače da je taj potok pun otpada koji se nikada nije čistio, međutim da se nakon
poplave uredno čisti. Isti je naveo da su i prije padale velike količine kiše, ali da
nikada nije došlo do poplave. Navodi da je u kući nastala velika šteta, da je visina
vode bila preko 1,5 m, da da su kuću sanirali na način da su zatražili 3 ponude i
odbrali najjeftiniju. Isti svjedok izjavljuje kako ne zna tko je zadužen za čišćenje i
održavanje potoka i općenito za komunalno održavanje te navodi kako je tepih koji se
prilijepio za rešetku razloga zbog kojeg voda nije mogla ići svojim prirodnim bujičnim
tokom pa se prelila.
Svjedok P. I. u svom iskazu navodi da je dugogodišnji poznanik tužitelja te
da je zajedno sa prijateljem M. na poziv tužitelja sporne prigode došao
pomoći tužitelju u njegovu kući koja je poplavljena. Isti navodi da je u podrumskim
prostorijama kuće razina vode bila preko jedan metar. Voda da je dolazila sa
susjedne nekretnine koja je podignuta u odnosu na tužiteljevu nekretninu. Svjedok je
također naveo kako se neposrednoj blizini tužiteljeve kuće nalazi potok na kojem se
nalazila rešetka koja je bila začepljena tapetom, da se potok prelio, a da je bujica
preko susjedne nekretnine nahrupila u podrumski dio tužiteljeve kuće.
Na temelju odredbi Zakon o vodama, analizom iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja,
kao i sadržaja isprava koje se nalaze u spisu sud smatra kako tuženik u konkretnom
slučaju nije ispunio svoju obvezu propisanu člankom 15. stavak i 2. Zakona o
vodama, niti je sukladno članku 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima
dokazao da je šteta nastala tužitelju bez njegove krivnje.
Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud iskaz svjedoka R. ne smatra
objektivnim i vjerodostojnim iz razloga što ovaj svjedok u svom iskazu kontradiktorno
iskazuje o okolnostima vezanim za obvezu održavanje potoka, odnosno za obveze
tuženika po tom pitanju. U svom iskazu isti prvo navodi da je nakon štetnog događaja
došao na lice mjesta s koncesionarom V. S., zatim da je tuženik
ispravno održavao potok, dok u daljnjem dijelu iskaza navodi da je za čišćenje
otpada iz spornog potoka nadležno komunalno poduzeće G. K., a sve
temeljem odredbi Zakona o vodama kada se on regulira kao javno dobro i postaje
infrastrukturni objekt u nadležnosti lokalne samouprave. S obzirom na sadržaj
10
odredbi članaka 15., 22., 23. i 24. Zakona o vodama, dio iskaza svjedoka R. u
kojem navodi dolazak na lice mjesta s koncesionarom V. S. te s
obzirom na sadržaj iskaza svjedoka Z. K., djelatnika V. S.,
u kojem taj svjedok potvrđuje da radi na poslovima održavanja rešetki na dijelu gdje
bujice iz otvorenog prelaze u zatvoreni dio kanala i da V. ima ugovor sa
H. vodama temeljem kojeg V. održava kanal, proizlazi kako su
navodi svjedoka R. o tome tko je zadužen za čišćenje predmetnog kanala
nevjerodostojni.
S obzirom na svoje ranije i sadašnje radno mjesto kod tuženika, ovaj svjedok bi
trebao biti detaljno upoznat sa obvezama tuženika po pitanju održavanja spornog i
njemu sličnih odvodnih kanala potoka i bujica, a koje obveze proizlaze iz odredbi
Zakona o vodama. S obzirom na tu okolnost, zatim činjenicu da je njegov iskaz u
očitoj suprotnosti sa ranije navedenim odredbama Zakona o vodama i iskazom
svjedoka Knezovića koji neposredno obavlja poslove održavanja rešetki odvodnog
kanala, povjerene njegovom poslodavcu od strane tuženika, sud je stajališta kako
iskazu svjedoka R. ne može pokloniti vjeru.
U odnosu na iskaz svjedoka Z. K. sud ističe kako ovaj svjedok ima
neposredna saznanja o održavanju rešetki u spornom odvodnom kanalu jer taj posao
obavlja osobno. Međutim, iskaz ovog svjedoka ne dovodi u sumnju zaključak suda da
tuženik nije ispunjavao svoje obveze održavanja spornog kanala. Ovaj svjedok u
svom iskazu navodi kako nije proteklo puno vremena od dana čišćenja predmetnog
potoka na spornoj lokaciji do dana nevremena, možda 5-6 ili 10 dana najviše, možda
i manje. Isto tako kazuje da vodi dnevnik o obavljenim pregledima i čišćenjima bujica
i potoka, međutim da ne upisuje sve preglede i sva čišćenja svih bujica nego nekoliko
danas, nekoliko sutra i tako redom. Sadržaj iskaza ovog svjedoka ukazuje na
činjenicu da se ne vodi uredna evidencija o vremenu i mjestu čišćenja pojedinog
potoka tj. bujice pa u tom smislu sud ne može pokloniti vjeru sadržaju građevinskog
dnevnika kojeg je sudu dostavio tuženik, a iz kojeg bi proizlazilo da je predmetni
potok održavan dana 08. rujna 2014. S obzirom na navedeno, ne može se sa
sigurnošću utvrditi kada je obavljeno čišćenje spornog kanala, odnosno je li
V. S. redovito obavljala čišćenje spornog kanala. Osim toga, iskaz ovog
svjedoka je u suprotnosti sa iskazima svjedoka M. T., D. T. i I.
G., kao i iskaza samog tužitelja, saslušanih na okolnost redovitog održavanja i
čišćenja spornog kanala. Njihovim iskazima sud poklanja vjeru, a svi ovi svjedoci i
tužitelj su u svojim iskazima naveli kako prije štetnog događaja potok nije redovito
održavan, da je u istom bilo otpada i da je tek nakon štetnog događaja započelo
redovito čišćenje i održavanje spornog potoka.
U svojim iskazima tužitelj i saslušani svjedoci M. T., I. M., I.
G., D. T. i P. I., koji su odmah nakon štetnog događaja bili na
licu mjesta, kao glavni razlog začepljenja rešetke odvodnog kanala navode odbačeni
tepih i drugi otpad koji se nalazio u odvodnom kanalu i koji je dolaskom vode u kanal
začepio rešetku odvodnog kanala. Tijekom postupka tuženik je tvrdio da su navedeni
predmeti uslijed kiše sa okolnih nekretnina dospjeli u odvodni kanal i tako začepili
rešetku odvodnog kanala. Suprotno tom navodu svjedok K. je u svom iskazu
naveo da ljudi u potok „bacaju svakakve stvari i služi im kao kanta za škovace“.
Dakle, tvrdnju da bi razlog začepljenja rešetke bio otpad koji je u potok dospio sa
okolnih nekretnina, odnosno da isti nije bio u samom potoku uslijed neredovitog
održavanja istog, tuženik po mišljenju suda nije dokazao u ovom postupku. Naime,
11
odbačeni tepih ne predstavlja sitni otpad koji kiša može olako ubaciti u potok, a niti je
tuženik dokazao da bi na okolnim nekretninama bili izvođeni radovi te da bi sa istih u
odvodni kanal mogao biti nanesen građevinski stiropor ili sličan otpad.
Sud posebno ukazuje na činjenicu da iz podataka DHMZ-a proizlazi da je na dan 04.
prosinca 2020. na navedenom području zabilježena znatno veća količina padalina od
one koja je zabilježena na dan štetnog događaja, a koje višestruko obilnije padaline
nisu prouzročile izlijevanje bujice na okolne nekretnine niti je tom prigodom sa
okolnih nekretnina bilo kakav otpad dospio u odvodni kanal, a što ukazuje na
vjerodostojnost navoda saslušanih svjedoka M. T., D. T. i I.
G., kao i iskaza samog tužitelja da prije štetnog događaja potok nije redovito
održavan, da je u istom bilo otpada i da je tek nakon štetnog događaja započelo
redovito čišćenje i održavanje spornog potoka
Stoga na temelju svih izvedenih dokaza ovaj sud zaključuje kako je do začepljenja
rešetke odvodnog kanala i izlijevanja vode iz njegovog korita na okolne, pa tako i na
tužiteljevu nekretninu došlo zbog nakupljenog otpada u samom odvodnom kanalu,
odnosno tuženikovog neurednog izvršavanja obveze održavanja vodnog dobra
propisane odredbom članka 15. stavak 1. i stavak 2. Zakona o vodama, a što je
uslijed obilnih oborina imalo za posljedicu imalo začepljenje rešetke na odvodnom
kanalu i izlijevanje potoka na okolne nekretnine.
Tvrdnje tuženika kako je tužitelj prilikom izgradnje objekta u svom vlasništvu mogao
upotrijebiti dužnu pažnju i uzeti u obzir da na području na kojem gradi postoji visoki
rizik od poplava sud drži irelevantnim za donošenje odluke u ovom postupku. Ovo iz
razloga što nitko pa ni tužitelj ne treba niti može prilikom gradnje predviđati gdje i kad
će doći do izlijevanja bujice iz odvodnog kanala i sukladno takvim procjenama
pristupiti gradnji objekta. Područje i uvjeti izgradnje su definirani prostorno-planskom
dokumentacijom i pozitivnim propisima, a ne mogućim rizicima od poplave. Nije za
očekivati da investitor prilikom izgradnje objekta radi procjenu ugroženosti od poplave
na nekom području jer bi u tom slučaju na isti način mogao raditi i procjene
ugroženosti od požara i drugih sličnih pojava.
Na okolnost utvrđenja visine pretrpljene štete sud je u dokazne svrhe pregledao
troškovnik građevinsko obrtničkih radova sanacije nakon poplave izrađen od strane
projektnog ureda Z. M. iz siječnja 2015., građevinski dnevnik sanacije
suterena u stambenoj građevini na č. z. 686/11, K.O. K. K., račun br.
1/1/1 društva C. d.o.o. K. K. od 26. travnja 2016.,
potvrdu društva C. d.o.o. K. K. od 28. travnja 2016.,
fotodokumentaciju dostavljenu od strane tužitelj te Nalaz i stručno mišljenje vještaka
društva S. d.o.o. S. od 25. veljače 2021. i stalnog sudskog
vještaka Ž. Č. mag. ing. aedif.
S obzirom na činjenicu da je tuženik osporio visinu pretrpljene štete iskazanu u
računu trgovačkog društva C. d.o.o. K. K. od 26. travnja 2016. na
navedenu okolnost je izveden dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke i
to trgovačkom društvu S. d.o.o. S.. U svom Nalazu i stručnom mišljenju
S. d.o.o. S. od 25. veljače 2021. je izradio troškovnik radova na sanaciji
poplavljenog prostora na adresi P. R. 4, K. K. u kojem je
naveo koje je radove potrebno izvesti za dovođenje poplavljenog prostora u
12
prvobitno stanje, uz navođenje jediničnih mjera, količina, jedinične i ukupne cijene
potrebnih radova, kao i trošak opremanja obnovljenog prostora namještajem. Tako je
vještačenjem utvrđen ukupan trošak potrebnih građevinsko-obrtničkih radova u
iznosu od 175.662,05 kn, trošak radova na vodovodu i kanalizaciji u iznosu od
41.000,00 kn, trošak elektroinstalaterskih radova u iznosu od 60.000,00 kn i trošak
opremanja namještajem u iznosu 78.040,00 kn, a što zajedno iznosi 354.702,05 kn,
uvećano za iznos PDV-a od 88.675,51 kn, a što sveukupno iznosi 443.377,56 kn.
Tužitelj nije imao primjedbi na izrađeni nalaz i stručno mišljenje vještaka građevinske
struke, dok je tuženik u svom podnesku od 22. travnja 2021. iznio niz prigovora na
izrađeni nalaz i stručno mišljenje. Tako tuženik iznosi prigovor da su nalaz i stručno
mišljenje postavljeni na krivim premisama jer je vještak Ž. Č. prilikom njihove
izrade u obzir uzeo tlocrt poplavljenog prostora izrađen u izvanparničnom postupku
osiguranja dokaza, a u potpunosti zanemario stanje zemljišnih knjiga kao jedino
stvarno stanje.
Ovaj prigovor tuženika sud smatra nebitnim za utvrđenje stvarne visine pretrpljene
štete iz razloga što se visina iste može utvrditi samo prema stvarnom stanju
nekretnine, neovisno o sadržaju upisa u zemljišnu knjigu i opisu samostalne
uporabne cjeline. Pritom je potrebno istaknuti da je vještak Č. pravilno prilikom
izrade nalaza i stručnog mišljenja u obzir uzeo stvarno stanje nekretnine, i to ono
koje je utvrđeno prilikom očevida u postupku osiguranja dokaza. Bilo kakvo drugačije
utvrđenje stanja od strane vještaka, različito od onog koje je utvrđeno u postupku
osiguranja dokaza bi, suprotno navodima tuženika, dalo pogrešan prikaz stvarnog
stanja i ne bi moglo biti podloga za izradu nalaza i mišljenja. Dakle, za određivanje
visine štete u konkretnom slučaju nije mjerodavan opis nekretnine u zemljišnoj knjizi
već njeno stanje na licu mjesta.
U odnosu na prigovore tuženika glede vrijednosti tj. iznosa pojedinih vrsta radova
opisanih u izrađenom nalazu i stručnom mišljenju, kao i troškova opremanja
suterenskog prostora sud ističe kako se dio prigovora tuženika temelji na činjenici da
su dijelovi prostora na kojima su nastala oštećenja uslijed plavljenja u zemljišnoj
knjizi označeni kao sporedni dio – stubište. Ovakvi prigovori tuženika i njegovo
pozivanje na primjenu članka 136. stavak 3. Zakona o gradnji (“Narodne novine
153/13) su, prema mišljenju suda, neosnovani iz razloga što opis nekretnine u
zemljišnoj knjizi u konkretnom slučaju ne predstavlja stvarno stanje nekretnine na
temelju kojeg se može utvrditi visina štete. Člankom 1085. stavak 1. ZOO je
propisano da je u slučaju nastanka štete odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje
koje je bilo prije nego što je šteta nastala iz čega proizlazi da za utvrđenje visine štete
u konkretnom slučaju nije bitan opis prostora u zemljišnoj knjizi nego njegovo stvarno
stanje u trenutku nastanka štete.
U odnosu na tuženikove primjedbe glede pojedinih stavki izrađenog troškovnika
vještaka građevinske struke, odnosno tvrdnje da nije uopće bilo potrebe za
izvođenjem pojedinih radova ili da su isti trebali biti izvršeni u manjem obujmu, kao i u
odnosu na prigovore glede troškova pribavljanja i ugradnje pojedinog namještaja i
opreme sud ističe kako iste smatra neutemeljenima te je po mišljenju suda vještak na
stručan način sačinio predmetni troškovnik. Izrađeni troškovnik je u skladu sa
stručnim mišljenjem vještaka J. Š. dipl. ing. građ. u njegovom nalazu i
mišljenju izrađenom u postupku osiguranja dokaza vođenom pred ovim sudom
13
poslovni broj R1-… i činjeničnim stanjem utvrđenim na licu mjesta prilikom
obavljanja očevida na licu mjesta u tom istom postupku. Sud također ukazuje na
činjenicu da je troškovnik sanacije poplavljenog prostora sadržan u nalazu i mišljenju
društva S. d.o.o. Split potvrdio opravdanost izvođenja pojedinih
radova u poplavljenom prostoru, a sadržanih u troškovniku građevinsko obrtničkih
radova sanacije nakon poplave izrađen od strane projektnog ureda Z. M. iz
siječnja 2015. na temelju kojeg je i obavljena sanacija oštećenog prostora te uređaja
i opreme u njemu.
Slijedom svega navedenog sud smatra da je izrađenim nalazom i stručnim
mišljenjem na pravilan i stručan način utvrđena količina i vrijednost radova, opreme i
namještaja potrebnih da bi se poplavljeni prostor u vlasništvu tužitelja doveo u stanje
u kakvom je bio prije štetnog događaja od 11. rujna 2014. Iako je provedenim
vještačenjem utvrđeno da bi po toj osnovi tužitelju pripadao iznos od 443.377,56 kn,
tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom po ovoj osnovi zatražio isplatu iznosa od
438.003,00 kn pa istom nije ni mogao biti dosuđen iznos koji preko onog koji je
zatražen tužbenim zahtjevom. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio zakonsku
zateznu kamatu od dana plaćanja troškova sanacije kako je to i zatraženo i to sve po
stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
Stoga je odlučeno je kao u točki I izreke presude.
U odnosu na tužiteljevo potraživanje iznosa od 15.000,00 kn na ime naknade štete
zbog uništenih stvari (odjeća, obuća, posuđe, posteljina i sl.) koje su se nalazile u
poplavljenim nekretninama, sud ističe kao tužitelj tijekom postupka, osim priložene
fotodokumentacije, nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je zbog
uništenja navedenih stvari pretrpio štetu u navedenom iznosu. Kako je u konkretnom
slučaju na tužitelju teret dokaza da je pretrpio štetu u zatraženom iznosa, a da takve
dokaze nije dostavio sudu, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe
iz čl. 221.a ZPP-a valjalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki II
izreke presude.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o
parničnom postupku, uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik osporavao i osnovu i
visinu tužbenog zahtjeva, da je vrijednost predmeta spora 453.003,00 kn, a da tužitelj
nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (3,31%) zbog kojeg nisu
nastali posebni troškovi.
Tuženiku je sukladno važećim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. –
dalje: Tarife) priznat trošak sastava tužbe 500 bodova, pristupa na ročišta od 09.
veljače 2018., 20. travnja 2018., 20. lipnja 2018., 22. siječnja 2019., 18. srpnja 2019.,
14. lipnja 2021. i 13. rujna 2021. po 500 bodova, pristupa na ročište od 29. travnja
2019.g. 250 bodova, sastava podnesaka od 28. rujna 2018., 31. ožujka 2021., 18.
svibnja 2021., 20. 07. 2021. po 500 bodova i prigovora od 17. lipnja 2021. 500
bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova. Pored
navedenog tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga od 12. rujna 2014. i pristupa
na ročište od 22. rujna 2014. u postupku osiguranja dokaza po 500 bodova, odnosno
sveukupno 7800 bodova. Pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn prema
važećoj OT tužitelju je priznat iznos troška od 78.000,00 kuna, uvećano za 25%
PDV-a (19.500,00 kuna), odnosno sveukupno 97.500,00 kn.
14
Tom iznosu je valjalo pribrojiti trošak vještačenja u postupku osiguranja
dokaza u iznosu od 3.000,00 kn, trošak vještačenja u ovom postupku u iznosu od
12.500,00 kn, trošak pristojbe tužbe i presude od po 4.880,00 kn, kao i trošak
pristojbe prijedloga u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 600,00 kn, a što
ukupno iznosi 123.360,00 kn.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 25. listopada 2021.
SUDAC
MISLAV POLIĆ, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u
roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi
odlučuje Županijski sud.
