Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1               Poslovni broj: I -rz-31/2022-4

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-rz-31/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan, mr.sc. Ljiljane Stipišić, Marije Balenović i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. V. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Službeni list" SFRJ, broj: 44/1976., 36/1977., 56/1977., 34/1984., 74/1987., 57/1989., 83/1989., 3/1990., 38/1990., "Narodne novine", broj: 53/1991., 71/1991., 39/1992., 91/1992., 58/1993., 37/1994., 108/1995., 28/1996. i 110/1997. – dalje: OKZRH), i članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 25/1977., 50/1978., 25/1984., 52/1987., 43/1989., 8/1990., 54/1990., 9/1991., 67/1991., 71/1991., 25/1992., 33/1992., 39/1992., 77/1992., 91/1992., 37/1994., 28/1996., 30/1996., 175/2004. i 110/1997., dalje: KZRH) u svezi članka 7. stavka 3. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-Rz-3/2022. (K-Rz-5/2013.) od 25. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Djelomično se prihvaća žalba osuđenog M. V., te se presuda prvog stupnja preinačava na način da se osuđenom M. V. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina i 10 (deset) mjeseci na temelju odredbe članka 54. KZ/11. uračunava i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora dana 25. srpnja 2011. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. prosinca 2020. do 1. ožujka 2022.

 

II U preostalom dijelu se žalba osuđenog M. V. odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom, na temelju odredbe članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022. – dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni: presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2020., broj: K-Rz-5/2013., pravomoćna 2. prosinca 2021., kojom je osuđeni M. V. proglašen krivim zbog počinjenja krivičnog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i presuda Županijskog suda u Sisku od 12. studenog 2010., broj: K-24/2010., preinačena u pravnoj odluci djela i odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. travnja 2011., broj: I Kž-1115/2010., kojom je osuđeni M. V. proglašen krivim zbog krivičnog djela iz članka 34. stavka 1. KZRH u svezi članka 7. stavka 3. OKZRH te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina te su navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene te je osuđeni M. V., OIB: , sin N. i M. rođene Č., rođen u , s prebivalištem u , državljanin , na temelju odredbe članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina i 10 (deset) mjeseci. Također, na temelju odredbe članka 54. KZ/11. osuđenom M. V. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 24. srpnja 1992. do 22. rujna 1992., vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 12. srpnja 2009. do 18. veljače 2010. i istražnom zatvoru od 19. veljače 2010. do 24. srpnja 2011., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 26. srpnja 2011. do 26. lipnja 2015. te od 2. ožujka 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni M. V. po branitelju, odvjetniku D. R. "zbog odluke o kazni i odluke o uračunavanju vremena", s prijedlogom da "Visoki kazneni sud RH usvoji ovu žalbu i preinači pobijanu odluku o kazni tako da osuđeniku izrekne blažu jedinstvenu kaznu zatvora te da mu u izrečenu kaznu zatvora uračuna svo vrijeme koje je osuđenik bio lišen slobode.''

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je, na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Prvenstveno valja istaknuti da žalitelj pobija presudu zbog odluke o kazni na način da ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti koje egzistiraju na strani osuđenika te kao otegotne okolnosti cijenio one okolnosti koje same po sebi predstavljaju dio zakonskog opisa kaznenog djela pa nisu otegotne okolnosti te u konačnici trebao dodatno ublažiti jedinstvenu kaznu zatvora.

 

6.1. Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o visini kazne, uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti koje su osuđeniku cijenjene prilikom donošenja presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2020., broj: K-Rz-5/2013. i presude Županijskog suda u Sisku od 12. studenog 2010., broj: K-24/2010. Tako je kao olakotnu okolnost prvostupanjski sud uzeo u obzir da je krivično djelo iz presude Županijskog suda u Sisku osuđenik počinio u vrijeme kad je bio mlađe životne dobi (nepunih 23 godine) te da je urednog obiteljskog i socijalnog statusa, kao i da je djelo počinio u prekoračenju granica nužne obrane za koju zakon predviđa da se počinitelj može i blaže kazniti. Nadalje, u odnosu na presudu Županijskog suda u Zagrebu, kao olakotna okolnost uzeto je da je osuđenik kazneno djelo počinio prije više od 27 godina nakon čega nije imao drugih kažnjivih ponašanja.

 

6.2. U odnosu na otegotne okolnosti, ispravno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir iz presude Županijskog suda u Zagrebu sve one okolnosti koje proizlaze iz samog načina počinjenja kaznenog djela i njegovih posljedica budući da je osuđenik bez ikakvog razloga lišio života civilnu osobu te otegotne okolnosti iz presude Županijskog suda u Sisku koje upućuju na zaključak da je osuđenik nepromišljeno, lakomisleno i olako smatrao da je njegov život u toj mjeri ugrožen od strane oštećenika pa da tu ugrozu mora otklanjati na najdrastičniji način – pucanjem u oštećenika iz automatske puške pri čemu je objektivno bilo za očekivati da će ga lišiti života.

 

6.3. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti koje su već cijenjene prilikom donošenja navedenih presuda te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno u smislu članka 41. KZ/11. osuđenom M. V. odmjerio jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) godina i 10 (deset) mjeseci. Stoga, u cijelosti su promašeni žalbeni navodi da su kao otegotne okolnosti cijenjene one okolnosti koje same po sebi predstavljaju dio zakonskog opisa kaznenog djela, jer su navedene okolnosti kao takve već cijenjene u pravomoćnoj presudi, a ovaj drugostupanjski sud je prilikom izricanja jedinstvene kazne u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08., takve okolnosti uzeo u obzir kao već utvrđene.

 

7. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod da je osuđeniku u izrečenu kaznu trebalo uračunati i vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu prilikom izdržavanja kazne zatvora izrečene presudom Županijskog suda u Sisku broj K-24/2010., jer se i uvjetni otpust smatra dijelom izdržane kazne, valja istaknuti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, članak 53. stavak 1. KZ/11. propisuje da kad se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kaznena djela primjenom odredbi članka 51. Zakona, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu, a kazna ili dio kazne koju je osuđenik izdržao, ne računajući vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu, uračunat će se u izrečenu jedinstvenu kaznu.

 

8. Međutim, u pravu je žalitelj kada pobija presudu zbog odluke o uračunavanju vremena za koje je osuđenik bio lišen slobode, jer je uvidom u Matične evidencije Zatvora u utvrđeno da je osuđeni M. V. dana 25. srpnja 2011. godine započeo sa izdržavanjem kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Sisku, odnosno da je tada zaprimljen u Centar za dijagnostiku. Također, u pravu je žalitelj kada ističe da osuđeniku valja uračunati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od dana 4. prosinca 2020. (žalitelj pogrešno navodi 4. prosinac 2021.) do dana 1. ožujka 2022., koji mu je bio određen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Broj K-rz-5/2013. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08., te nastavno se dana 2. ožujka 2022. nalazi na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Zagrebu.

 

9. Slijedom gore navedenog, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., a sve kako je prvostupanjski sud u tom dijelu povrijedio kazneni zakon iz članka 469. stavka 6. ZKP/08., a u preostalom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 24. studenog 2022.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu