1              Poslovni broj: II Kž-470/2022-5

Poslovni broj: II Kž-470/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić kao predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. K., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje. KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Ž. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-43/2022. od 03. studenog 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog Ž. K. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru Kv I-43/2022-7 od 03. studenog 2022., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97., sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. i člankom 154. stavkom 1. točkama 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. K. iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

1.1. Pod točkom II. izreke rješenja, na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 14. ožujka 2021. pa nadalje.

 

1.2. Pod točkom III. izreke rješenja navedeno je da na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Ž. K. po branitelju, odvjetniku E. M., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 469. ZKP/08.", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor optuženiku ili ga zamijeni jednom ili više mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, jer da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječna obrazloženju i razlozima odluke te da je u suprotnosti sa utvrđenim činjeničnim stanjem i stvarnim činjenicama, odnosno da o njegovom pisanom i detaljno obrazloženom prijedlogu za ukidanjem istražnog zatvora te o ključnim činjenicama nema obrazloženja osim ponavljanja uobičajenih formulacija iz ranijih rješenja, zbog čega da se pobijano rješenje ne može ispitati. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje iz članka 470. ZKP/08., jer da prilikom odlučivanja nije uzeo u obzir da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata, da je obiteljski čovjek koji je cijeli život skrbio o obitelji i da pritom nije nikada bio u sukobu sa zakonom te da je u konačnici pogrešno primijenio materijalno pravo i time ostvario žalbeni razlog iz članka 469. ZKP/08, jer nije optuženiku ukinuo istražni zatvor, odnosno zamijenio ga mjerama opreza.

 

5.1. Suprotno takvim tvrdnjama optuženika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je svoju odluku potpuno, neproturječno i valjano obrazložio, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Također, prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud je potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo te u konačnici dao jasne razloge zbog kojih smatra da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe istražnog zatvora, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

6. Naime, optuženik u žalbi analizira i ocjenjuje vjerodostojnost iskaza žrtvi te "šest neutralnih i nesrodnih" svjedoka, bliskih prijatelja obitelji koji su ispitani tijekom rasprave te time ukazuje da na strani optuženika ne egzistira osnovana sumnja da je počinio inkriminirana kaznena djela. No, prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze na kojima se optužnica temelji niti dokaze provedene tijekom rasprave već samo utvrđivati da li iz sadržaja postojećih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirana kaznena djela. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja ga se tereti proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, a koje je iznio u točki 6. i 7. pobijanog rješenja, čime je i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

 

7. U odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da brojnost kaznenih djela, višegodišnje razdoblje činjenja kaznenih djela prema članovima obitelji koji su ekonomski ovisni o njemu, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja se optuženika, na razini osnovane sumnje tereti u ovome postupku, upućuju na iskazanu upornost i veliku kriminalnu volju. Nadalje, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik kaznena djela činio uslijed dissocijalnog poremećaja osobnosti, organskih oštećenja moždanog tkiva i štetne uporabe alkohola, koji je doprinio nagonskim i agresivnim porivima, zbog čega postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih kaznenih djela u budućnosti u slučaju izostanka psihijatrijskog tretmana. Navedeno uz okolnost ranije prekršajne kažnjavanosti zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19. i 84/21.) kada je optuženiku bila izrečena i zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja, ukazuje da sve navedene okolnosti u svom zbiru predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista, slična ili teža kaznena djela. Slijedom svega navedenog, ispravna je ocjena prvostupanjskog suda da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika nužna i osnovana.

 

8. Dosadašnja kaznena neosuđivanost te dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru, kao i sudioništvo u Domovinskom ratu ne umanjuju značaj navedenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, zbog čega prvostupanjski sud osnovano smatra da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela može spriječiti samo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora, za sada jedinom prikladnom mjerom u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti.

 

 

9. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da je dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru došlo do povrede načela razmjernosti te da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, jer je prvostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

10. Također, prilikom analize žalbenih navoda nije utvrđeno da je prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja daljnje opstojnosti mjere istražnog zatvora pristupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika, odnosno da je doveo u pitanje presumpciju nevinosti optuženika. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. U konkretnom slučaju produljenje istražnog zatvora razmjerno je postizanju opravdanog cilja te u ovom, raspravnom stadiju postupka, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

11. Slijedom svega navedenog te kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 24. studenog 2022.