Poslovni broj: I Kž-297/2021-4

Poslovni broj: I Kž-297/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. lipnja 2021. broj K-16/2020-34, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o i   r i j e š i o j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika,

 

a) preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni na način da se optuženi D. T. za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. travnja 2020. do 30. travnja 2020.,

 

b) ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

II Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana, te se u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru proglašen je krivim optuženi D. T. da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 153. stavka 1. KZ/11. te je na temelju navedene zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.1. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu, u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. travnja 2020. do 30. travnja 2020.

 

1.3. Na temelju članka 189. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećenoj A. P. vraćaju se ženske gaće i plava ženska potkošulja, a što joj je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj 00007373 od 13. travnja 2020. te majica kratkih rukava i crne tajice što joj je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj 00007374 od 30. travnja 2020., te se optuženom D. T. vraćaju muške gaće i tamnoplava majica što mu je privremeno oduzeto na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac broj 00007468 od 14. travnja 2020.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženi D. T. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i optuženik po branitelju, odvjetniku I. B..

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi (članak 467. točka 4. u vezi s člankom 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka (članak 467. točka 4. u vezi članka 471. stavak 2. ZKP/08.) s prijedlogom da se optuženika obveže na naknadu troškova iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08., kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti.

 

2.2. Optuženik se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., članka 468. stavka 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok je žalba optuženika neosnovana.

 

6. Optuženik upire na bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. (koju pravno ne označuje) i točka 11. te stavak 3. ZKP/08. premda se sadržajno radi o prigovorima činjenične naravi. Tako povredu iz članka 468. stavka 1. točka 1. ZKP/08. koju posebno ne naznačuje, obrazlaže navodom o nepravilnom sastavu suda, a točku 11. istog članka izostankom razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, izražava nezadovoljstvo zbog odbijenih dokaznih prijedloga i tvrdi kako suđenje nije bilo pravilno i zakonito jer nisu poštivana prava na obranu.

 

6.1. Nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1. ZKP/08. zbog nepravilnog sastava suda jer zakonom nije propisano da suci porotnici moraju biti osobe različitog spola kod kaznenih djela protiv spolnih sloboda kada su optuženik i oštećenica punoljetne osobe.

 

6.2. Protivno žalbenim prigovorima, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. jer pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, uključujući i ocjenu iskaza oštećene A. P., čiju vjerodostojnost ovaj žalitelj osporava, i zaključak da je optuženik ostvario elemente bića kaznenog djela silovanja bez pristanka u objektivnoj i subjektivnoj komponenti. Pored toga, u sklopu analize dokazne građe izneseni su i razlozi za odbijanje dokaznih prijedloga obrane (točka 4. pobijane presude). Naime, jedan od dokaznih prijedloga obrane bio je uvid u raniju komunikaciju porukama između optuženika i oštećenice, te ispitivanje svjedoka V. L. na okolnost ranije ljubavne veze svjedoka i optuženika sa oštećenicom, koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud odbio jer nisu od značaja za ovaj kazneni postupak. Isto tako prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog ispitivanje liječnika ginekologa i provođenje sudskomedicinskog vještačenja na okolnost izostanka ozljeda u uvjetima prisilnog spolnog odnošaja te suočenje oštećenice i optuženika uz koncizne razloge na zapisniku s rasprave (list 202 spisa). Dakle, optuženik se ne tereti za primjenu sile prema oštećenici, što znači da je za ovo kazneno djelo nebitan nastanak ozljeda, liječnik koji je pregledao oštećenicu već je u svom je nalazu naveo što je utvrdio, a odbijanjem suočenja štiti se žrtva od dodatne retraumatizacije. Te razloge prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

6.3. Nadalje, vezano uz odbijanje dokaznih prijedloga obrane nisu utemeljene žalbene tvrdnje da je time povrijeđeno pravo na obranu (članak 468. stavak 3. ZKP/08.). Prije svega valja reći da je u članku 418. stavak 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje su stranke predložile. Stoga, okolnost da su dokazni prijedlozi obrane odbijeni, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupan postupak i načina na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedeni dokazni materijal u cjelini, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu. Nadalje, odredba članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08. propisuje da se zapisnici o iskazima svjedoka iz ranijih rasprava mogu prema odluci vijeća pročitati ako je svjedok ranije ispitan pred istim predsjednikom vijeća. U konkretnom slučaju cijelu raspravu provela je ista predsjednica vijeća i temeljem ranije citirane odredbe mogla je pročitati raniji iskaz oštećene A. P., bez obzira što su se mijenjali suci porotnici i bez suglasnosti stranaka. Pritom valja istači da je oštećenica prisustvovala raspravi (30. lipnja 2021.), tako da nema govora o tome da zbog izmjene vijeća (sudaca porotnika) nije poštovano načelo neposrednosti, kako sugerira žalba optuženika. Što se tiče prigovora optuženika o proturječju razloga presude i sadržaja zapisnika od 30. lipnja 2021., jer da je u presudi navedeno da je iskaz oštećenice pročitan uz suglasnost stranaka, a da je sud čitao njen iskaz bez suglasnosti kako je navedeno u raspravnom zapisniku, ovdje se očito radi o grešci u pisanju, a ne bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju upire optuženik.

 

6.4. Stoga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede iz procesnog ili materijalnog zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik analizira rezultate dokaznog postupka dajući vlastitu ocjenu pojedinih dokaza, naročito iskaza oštećene A. P., kojeg smatra nelogičnim i neistinitim pri čemu sugerira preocjenu vjerodostojnosti njezinog terećenja. To osobito u odnosu na nedosljednost u iskazivanju je li i koliko puta optuženik penetrirao u njezin spolni organ, je li ejakulirao, te da ginekološkim pregledom oštećenice nisu nađene vaginalne ozljede, sugerirajući da se radilo o dobrovoljnom spolnom odnošaju i motivu oštećenice da lažno tereti optuženika zbog straha od prekida ljubavne veze sa tadašnjim dečkom.

 

7.1. Suprotno tvrdnji žalbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito provedenom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je optuženik, bez pristanka A. P., izvršio spolni odnošaj.

 

7.2. Konfrontirajući obranu optuženika, koji tvrdi da se radilo o dragovoljnom spolnom odnosu, sa iskazom oštećenice koja optuženika tereti za spolni odnos bez pristanka pravilno je sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnim iskazivanje oštećenice. Najprije optuženiku valja napomenuti da kaznena prijava, sama po sebi nije dokaz i njen sadržaj o tome što je oštećenica iskazivala policijskim službenicima kod podnošenja kaznene prijave, nije formalan iskaz i ne može biti podvrgnut ocjeni i analizi te ga uspoređivati s njenim kasnijim iskazom u formalnom postupku, što optuženik u žalbi opetovano ističe. Jednako tako, optuženik motiv za lažno terećenje nalazi u ranijem spolnom ponašanju oštećenice (tijekom 2019.), no žalitelju se ukazuje da članak 422. stavak 1. ZKP/08. propisuje da se u postupku ne mogu upotrijebiti kao dokazi činjenice koje se odnose na ranije spolno ponašanje žrtve.

 

7.3. Dakle, učin kaznenog djela silovanja nedvojbeno proizlazi iz iskaza žrtve, oštećene A. P., koja je detaljno opisala spolno zlostavljanje kojem je bila izložena, prema kojem je optuženik u nekoliko navrata svoj spolni organ stavio u njen vaginalni otvor dok je ejakulirao po njenom trbuhu. Svjedokinja A. R. je po povratku kući oštećenice u njenom ponašanju uočila promjene, bila je vrlo uzrujana i uplakana. Oštećenica se odmah povjerila dečku Ž. P., a zatim istu večer i svjedokinji A. R., a to što im nije detaljno prepričala seksualnu zlostavu, ne umanjuje vjerodostojnost njenog iskazivanja, jer se radi o proživljenom traumatskom iskustvu, tako da je događaj policiji prijavila drugo jutro kada se malo smirila. Svjedok Ž. P. opisujući druženje s optuženikom tijekom poslijepodneva, potvrdio je da se optuženik, inače prijatelj iz djetinjstva, protivio i njega povesti autom kući opravdavajući se da mu nije usput, tako da je povezao samo oštećenicu, koja mu je odmah čim se vratila kući ispričala da ju je optuženik silovao. S druge strane, nema nikakvog uporišta da bi oštećenica lažno teretila optuženika, u žalbi se tek špekulira s navodnim strahom od prekida veze sa sadašnjim dečkom, koja teza je bez uporišta u stanju spisa.

 

7.4. Dakle, analizirajući iskaz oštećene, kako glede kvalitete načina njenog iskazivanja, tako i glede potkrijepljenosti drugim provedenim personalnim i materijalnim dokazima, osnovano prvostupanjski sud njezin iskaz cijeni vjerodostojnim, bez obzira što kod oštećenice prilikom ginekološkog pregleda nisu nađene vaginalne ozljede, jer se ovdje ne radi o nasilnom spolnom odnošaju već odnosu bez pristanka te nastanak ozljeda nije nužan. Činjenica da pregledom oštećenice nisu nađene vidljive ozljede (prema ginekološkom nalazu - list 31 spisa), a niti oštećenica tvrdi da bi posljedicom događaja bila ozlijeđena pa se time ne umanjuje vjerodostojnost njezinog terećenja.

 

7.5. Što se tiče optuženikovih brojnih prigovora koje ističe u žalbi (npr. kako su optuženik i oštećena bili razodjenuti, pozicija ručke za spuštanje sjedala mu bile skinute hlače, sadržaj poruke upućene Ž. P.) radi se o manje bitnim detaljima koji nemaju presudnu važnost kod ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećene.

 

7.6. Slijedom navedenog nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega je neosnovana i žalba optuženika zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

8. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, smatra ju prestrogom bez posebno istaknutog prijedloga. Državni odvjetnik pak ukazuje da nema okolnosti koje opravdavaju izricanje uvjetne osude. Naglašava da je optuženik iskoristio povjerenje žrtve kao i njenog dečka s kojim je prijatelj iz djetinjstva te ističe iskazanu ustrajnost, tako da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može izraziti jasna i nedvosmislena osuda zbog počinjenog kaznenog djela.

 

8.1. Razmotrivši žalbene navode stranaka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je državni odvjetnik u pravu kada u svojoj žalbi ističe da je osim neosuđivanosti i obiteljskih prilika kao olakotnih okolnosti, kod odmjeravanja kazne trebalo uzeti u obzir stupanj kriminalne volje, da je optuženik prema činjeničnom opisu djela iz izreke pobijane presude prema oštećenici u počinjenju djela pokazao ustrajnost, da je iskoristio njeno prijateljstvo i povjerenje, kao i njenog dečka, koje okolnosti prvostupanjski sud nije uzeo u obzir dok je prevelik značaj dao utvrđenim olakotnim okolnostima.

 

8.2. Stoga je po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja opravdana žalba državnog odvjetnika da se postizanje svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11., imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i osobu optuženika, može postići tek bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, koja je u cijelosti adekvatna okolnostima počinjenja djela te ličnosti optuženika, koja kazna će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog postupka, a ujedno će u potrebnoj mjeri izraziti društveni prijekor i upozorit će se drugi građani da se klone sličnih ponašanja. Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika u odluci o kazni i optuženik je za kazneno djelo protiv spolne slobode na štetu A. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu je optuženiku na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru. Slijedom toga nije osnovana žalba optuženika da je prestrogo kažnjen.

 

9. Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka odnosno mogućnosti da ih optuženik podmiri izgubio iz vida da optuženik povremeno ostvaruje prihode radom u nadnicama, međutim, kako nije utvrđeno u kojem iznosu i koliko često radi, a uzevši u obzir da je kazneno djelo počinjeno u autu za koji nije utvrđeno je li u vlasništvu optuženika, dakle, za sada je činjenično stanje u odnosu na imovinske prilike i mogućnost podmirenja troškova pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega je u tom dijelu valjalo presudu ukinuti.

 

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o trošku kaznenog postupka, vodeći pri tome računa o svim činjenicama koje su od značaja za odlučivanje o troškovima kaznenog postupka, a koju će potom valjano obrazložiti.

 

10. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 483., 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 24. studenog 2022.