1              Poslovni broj: II Kž-Us-38/2022-5

Poslovni broj: II Kž-Us-38/2022-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. N. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog M. N. i okrivljenog A. R., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-6/2022. (Kov-Us-5/2020.) od 21. listopada 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog M. N. i okrivljenog A. R. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u kaznenom postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. N. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. N., okrivljenog N. K. i okrivljenog A. R. iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 24. srpnja 2022. (okrivljeni M. N. i okrivljeni N. K.) te od 25. srpnja 2022. (okrivljeni A. R.).

 

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni M. N. po branitelju, odvjetniku A. B., "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja'', s prijedlogom da "pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor odredi mjera opreza ili istražni zatvor u domu ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje''.

 

3. Žalbu je podnio i okrivljeni A. R. po braniteljici, odvjetnici G. L. bez isticanja posebne žalbene osnove s prijedlogom da "drugostupanjski sud prihvati ovu žalbu i ukine pobijano rješenje te omogući da se ovaj okrivljenik u daljnjem postupku brani sa slobode.''

 

4. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. N. i okrivljenog A. R. iz osnova u članku 123. stavku 1. točke 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire okrivljeni M. N. kada navodi da "pobijano rješenje nije uopće obrazloženo".

 

6.1. Nije u pravu okrivljeni M. N. kada smatra da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno kao ni okrivljeni A. R. kada žalbom upire da "ne postoji utvrđena osnovana sumnja" jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su imenovani okrivljenici počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome je li djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

 

7. Vezano uz postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da kod obojice okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o okrivljenicima koji su državljani Republike Srbije, države koja ne izručuje svoje državljane i u odnosu na koju ne dolazi u obzir primjena europskog uhidbenog naloga, a s teritorijem Republike Hrvatske nisu vezani niti adresom prebivališta/boravišta, niti osobnim, obiteljskim, imovinskim ili poslovnim vezama, pa imajući u vidu težinu kaznenih djela koja im se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će imenovani u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

 

7.1. Stoga su promašeni žalbeni navodi okrivljenog M. N. kako činjenica srpskog državljanstva nije dostatna za zaključak da će netko izbjegavati kazneni postupak, da zastara u konkretnom slučaju nastupa za četrdeset godina pa ako okrivljenik i "pobjegne" u Srbiju nadležna tijela Republike Hrvatske imaju isto toliko vremena da okrivljenika dovedu pred nadležni sud ili mu se može suditi u odsutnosti, kao i da je Srbija u fazi ispunjavanja uvjeta za pristup Europskoj Uniji kojoj će se zasigurno za četrdeset godina i pridružiti.

 

8. U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod obojice okrivljenika, kada se analizira težina inkriminiranih kaznenih djela te zapriječena kazna, kao i visoki stupanj organiziranosti i međusobne povezanosti pripadnika zločinačkog udruženja u činjenju inkriminiranih kaznenih djela s prekograničnim elementom i iskazana upornost i kriminalna volja, pa navedenom pridoda da se radi o nezaposlenim osobama bez imovine koje činjenjem kaznenih djela očigledno dolaze do potrebnih materijalnih sredstava dok je okrivljeni A. R. i prethodno pravomoćno osuđivan u matičnoj državi, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika, kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih djela.

 

9. Osim toga, suprotno žalbenim navodima okrivljenog M. N., nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

 

10. Stoga sve utvrđene okolnosti po svojoj kakvoći, brojnosti i značenju, u ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ovi okrivljenici mogli ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

 

11. S obzirom na to da žalbenim navodima okrivljenog M. N. i okrivljenog A. R. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 24. studenoga 2022.