REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Marine Veljak,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STANKA CERINA iz Zagreba, Lanište 5 E, OIB
03297269791, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Anić i
partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb,
Miramarska 22, OIB 26187994862, radi naknade štete u iznosu od 100.128,34 kn,
odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni
broj P-369/2021 od 11. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-369/2021 od 11. kolovoza 2022. u dijelu točke I.
izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu
tuženik plati iznos od 49.938,67 kuna / 6.628,00 EUR sa zateznim kamatama od 17.
svibnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj
P-369/2021 od 11. kolovoza 2022. u preostalom djelu točke I. i u točki II. izreke i
sudi:

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 50.189,67 kuna / 6.661,31 EUR
sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale
odnose.

Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-369/2021 od 11.
kolovoza 2022. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2 2

mu tuženik na ime naknade štete plati iznos od 100.128,34 kn sa zateznim
kamatama od 17. svibnja 2012. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose i
naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 675,50 kn u
roku osam dana.

2. Tužitelj je protiv te presude pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U
žalbi u bitnom navodi kako je pogrešno utvrđeno da nije ostvaren rizik iz članka 3.
točke 13. Pravila za osiguranje brodica, jer suprotno tome, iz izjave svjedoka Josipa
Pavina proizlazi da su prilikom krađe presječene čelične sajle što podrazumijeva
upotrebu odgovarajućeg alata i odgovarajuće sile, čime je po mišljenju žalitelja
ostvaren rizik provalne krađe. Osim toga smatra da se ta odredba pravila osiguranja
ne odnosi na trajno ugrađene vanbrodske motore, nego na one koji su prijenosni. U
vezi s tim tvrdi kako je sporna odredba pravila osiguranja nejasna, pa je treba
tumačiti u skladu s odredbom članka 320. Zakona o obveznim odnosima. Žalitelj
dalje navodi da prvostupanjski sud nije vodio računa o činjenici da je tuženik
osigurao plovilo s postavljenim motorom, a ako je smatrao da motor nije ugrađen
kako treba, mogao je odbiti sklapanje ugovora o osiguranju. Osim toga tužitelj nije
sam montirao motor, nego je to učinio ovlašteni serviser, a upravo je na tu činjenicu
prvostupanjski sud bio upozoren u ukidnom rješenju, ali je u ponovljenom postupku
nije uzeo u obzir. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu i pobijanu presudu
preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev i tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi
parnične troškove. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst,
25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi,
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu
primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 100.128,34
kn na ime naknade štete koju je pretrpio oštećivanjem brodice u vlasništvu tužitelja
koja je kod tuženika bila osigurana policom osiguranja broj 177537536342, dok je
bila na suhom vezu u dvorištu kuće Srđana Poljaka u Poljicama kbr. 3.

7. U ovom postupku je već bila donesena prvostupanjska presuda poslovni
broj P-2512/2015 od 29. listopada 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao
neosnovan. Ta presuda je rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj
Pž-443/2019-3 od 18. prosinca 2020. ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje s
uputom da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud izvede dokaze koje su
stranke predložile za svoje tvrdnje u postupku, a za koje ocijeni da su bitni radi
utvrđenja odlučnih činjenica, navede razloge eventualnog odbijanja predloženih
dokaza, te pravilnom ocjenom izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdi sve bitne

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2 3

činjenice posebno one koje se tiču aktivne legitimacije tužitelja, zatim pitanja
odgovornosti za pravilno pričvršćivanje vanbrodskog motora i načina čuvanja
predmetnog plovila na suhom vezu, i ovisno o utvrđenim činjenicama pravilno utvrdi
utjecaj tužiteljevog postupanja na nastanak štete i visinu štete.

8. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u
vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik brodice, čime je otklonjen prigovor
nedostatka aktivne legitimacije u smislu odredbe članka 685. stavka 1. Pomorskog
zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19).
Također su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka koje su stranke predložile, te je
nakon ocjene tih dokaza prvostupanjski sud utvrdio da ne može na potrebnoj razini
izvjesnosti zaključiti da je predmetni vanbrodski motor nestao uslijed počinjenja
kaznenog djela odnosno provalnom ili teškom krađom, da na samom plovilu nije bilo
dokazanih tragova nasilnog provaljivanja u prostor kokpita, odnosno u krmeni prostor
u koji je trebalo pristupiti da se uz upotrebu potrebnog alata, ključa i kontra ključa
otpoje matice kojima je motor bio učvršćen za krmeno zrcalo i da je za odnošenje
samog motora težine 180 kg bila potrebna fizička snaga bar trojice ljudi i
odgovarajuće vozilo za njegovo prevoženje te relativno dulje vrijeme za provedbu
takve operacije, pa se nije ostvario osigurani rizik iz članka 3. Pravila za osiguranje
brodica, kao i da postoje razlozi za isključenje štete iz osiguranja iz članka 18. stavka

1. točke 1. Pravila za osiguranje brodica zbog izostanka dužne pažnje tužitelja
(nepokriveno plovilo, izloženo otuđenju u nečuvanom vanjskom prostoru itd.) i odbio
tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. U ponovljenom postupku tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na iznos od

50.189,67 kuna kao rezultat usklađivanja s nalazom i mišljenjem vještaka i
ograničenjem samo na štetu nastalu otuđivanjem motora i umanjena za iznos od

1.699,66 kn na ime odbitne franšize. Tuženik se protivio takvom djelomičnom
povlačenju tužbe, pa je pobijanom presudom odlučeno o prvobitno postavljenom
tužbenom zahtjevu.

10. Prema odredbi članka 3. točke 13. Pravila za osiguranje brodica
vanbrodski motor osiguran je protiv provalne krađe, dok se nalazi na pogonskom
postolju na osiguranoj brodici pričvršćen na nepokretnom dijelu brodice ali smješten
tako da ga se bez upotrebe sile ili provalne radnje obijanja ne može ukrasti.

11. Prije svega potrebno je istaknuti da za utvrđivanje nastupanja osiguranog
rizika provalne krađe u smislu odredbe članka 3. točke 13. Pravila za osiguranje
brodica nije nužno da to proizlazi iz postupanja policije ili pak rezultata eventualno
provedenog kaznenog postupka, kako to smatra prvostupanjski sud. Iz podataka u
spisu razvidno je da je tužitelj prijavio krađu motora nadležnoj policijskoj postaji, a
ako policija nije postupala po toj prijavi, nego ju je samo evidentirala, samo po sebi
ne znači da do provalne krađe nije došlo.

12. Dalje, okolnost što na samom plovilu nije bilo dokazanih tragova nasilnog
provaljivanja u prostor kokpita, odnosno u krmeni prostor, ne znači da se nije radilo o
krađi upotrebom sile. Iz izvedenih dokaza, a osobito saslušanja svjedoka Josipa
Pavina i vještaka Ive Miličića proizlazi da je motor mogao biti skinut s plovila bez

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2 4

provaljivanja u prostor kokpita, zato što su prilikom njegove montaže vijci postavljeni
suprotno uputi proizvođača. Za takvo postupanje ne može biti odgovoran tužitelj, a k
tome je tuženik osigurao predmetnu brodicu s već postavljenim motorom. Uostalom,
vještak, pa ni tuženik nisu tvrdili da motor ne bi mogao biti ukraden i da su vijci za
njegovo pričvršćivanje bili postavljeni u skladu s uputama proizvođača, samo da bi u
tome slučaju trebalo provaliti u kokpit brodice.

13. Također, zbog svoje veličine i težine (visok oko 1,5 m i težak 180 kg),
predmetni brodski motor nije mogao biti skinut s plovila bez upotrebe sile. U
obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da je za to bila potrebna fizička snaga
bar trojice ljudi i odgovarajuće vozilo za njegovo prevoženje te relativno dulje vrijeme
za provedbu takve operacije. Vještak je pak smatrao da je otuđenje bilo moguće
izvedivo trojici ljudi uz upotrebu potrebnih prigodnih pomagala-platnenih gutni i
improviziranih nosila. Prvostupanjski sud je nalaz vještaka ocijenio stručnim i
vjerodostojnim, ali nije jasno na temelju čega je iz toga dokaza prvostupanjski sud
izveo zaključak da se zbog veličine i težine motora nije radilo o provalnoj krađi. Da je
predmetni motor bilo lako skinuti s plovila i odnijeti, moglo bi se govoriti o tome da je
tužitelj doprinio nastanku štete, jer nije zaštitio vanbrodski motor onako kako je to
propisano za manje vrste motora prvom rečenicom odredbe članka 3. točke 13.
Pravila za osiguranje brodica. Kako se ovdje nesporno radi o takvoj vrsti motora koja
se ne skida s plovila, nego je na njega trajno ugrađena i nije potrebno njegovo
skidanje tijekom zimskog razdoblja, na pitanje nastupanja osiguranog rizika ne mogu
se primijeniti ona pravila koja vrijede za vanbrodske motore koji se skidaju s plovila.

14. Na koncu ne može se prihvatiti valjanim ni zaključak suda da je plovilo bilo
pohranjeno na otvorenom, nezaštićenom i nezaključanom prostoru i da je to razlog
za isključenje štete iz osiguranja iz članka 18. točke 1. Pravila za osiguranje brodica.
Riječ je o isključenju štete koja je nastala uslijed namjernog postupka ili krajnje
nepažnje osiguranika. Tuženik nije tvrdio da je šteta uzrokovana namjernim
postupanjem tužitelja, a s krajnjom (grubom) nepažnjom postupa osoba koja u svom
ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. S
običnom nepažnjom ili nemarnošću postupa, pak, onaj štetnik koji u svom ponašanju
ne upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv i savjestan čovjek odnosno
dobar gospodarstvenik.

15. Prvostupanjski sud je bez ulaženja u ispitivanje stupnja krivnje tužitelja za
krađu motora s njegovog plovila, zaključio da je plovilo bilo nepokriveno, izloženo
otuđenju u nečuvanom vanjskom prostoru itd. i zaključio da ima mjesta primjeni
isključenja iz osiguranja sve da je ona i uzrokovana onako kako to tvrdi tužitelj.
Nakon što je tuženik odustao od zahtjeva za naknadu štete koja je nastala na plovilu
zbog naplavljivanja, pitanje je li plovilo bilo na zadovoljavajući način zaštićeno od
naplavljivanja vodom nije relevantno za ocjenjivanje stupnja krivnje tužitelja za štetu
koju je pretrpio otuđenjem motora. S druge strane, iz izvedenih dokaza proizlazi da je
plovilo bilo smješteno u ograđenom dvorištu privatne kuće, smještenoj na udaljenosti
od 40 metara od ceste (izjava svjedoka Josipa Pavina). Po ocjeni ovoga suda
prosječan čovjek bi u takvom slučaju opravdano smatrao da je njegovo plovilo
zajedno s teškim motorom zaštićeno od krađe. Kada se tome doda da prosječan
čovjek ne zna kako se pričvršćuje motor na plovilo, proizlazi da se ne može

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2 5

osnovano zaključiti da je šteta posljedica grube nepažnje tužitelja u tolikoj mjeri da je isključena iz osiguranja.

16. Dakle, način na koji je plovilo bilo smješteno u zimskom razdoblju u
vrijeme nastanka štetnog događaja, po ocjeni ovoga suda ne može se pripisati
namjernom postupanju ili postupanju s krajnjom nepažnjom osiguranika, koje bi
oslobađalo osiguratelja obveze naknade štete, kako je to propisano odredbom članka

719. stavaka 1. i 2. točke 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04,
76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) i člankom 18. točkom 1. Pravila za
osiguranje brodica.

17. Slijedom navedenog, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda do
otuđenja motora nije došlo zbog krajnje nepažnje tužitelja, nego zbog otuđenja
motora upotrebom sile. Štete nastale na osiguranom plovilu zbog tog štetnog
događaja pokrivene su osiguranjem kako je to propisano odredbom članka 3. točke

13. (druga rečenica) Pravila za osiguranje brodica, koji su sastavni dio ugovora o
osiguranju. Zato je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju štetu u visini troškova nužnih
za popravak i dovođenje osiguranog predmeta u prvobitno stanje, kako je to
propisano odredbom članka 712. Pomorskog zakonika.

18. Visina štete koju je tužitelj pretrpio otuđivanjem vanbrodskog motora
prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 51.889,33 kune. Taj iznos treba umanjiti za
ugovorenu odbitnu franšizu u iznosu od 1.699,66 kuna, pa je pravilnom primjenom
materijalnog prava na utvrđene činjenice, trebalo naložiti tuženiku da tužitelju
nadoknadi štetu koja je nastala na njegovom plovilu u visini od 50.189,67 kuna.

19. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate od dospijeća do plaćanja
po stopi propisanoj za ostale odnose na temelju odredbe članka 29. stavaka 1. i 2.
ZOO-a. U skladu s odredbom članka 25. točke 2. Pravila za osiguranje brodica
tuženik se obvezao isplatiti osigurninu u roku od mjesec dana pošto mu osiguranik
dostavi odštetni zahtjev. Isti rok za isplatu osigurnine propisan je odredbom članka

721. Pomorskog zakonika. Iz podataka u spisu ne može se sa sigurnošću utvrditi
kada je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev, osim da je tuženik taj zahtjev odbio

16. svibnja 2012., kao i da je tužitelj obavijestio tuženika o nastupu osiguranog
slučaja prije 19. ožujka 2012., kada je od strane ovlaštene osobe tuženika proveden
izvid štete (list 24. do i 25. spisa) iz kojeg proizlazi da je šteta bila prije toga
prijavljena. Prema tome, tuženikova obveza je svakako dospjela prije 17. svibnja

2012. od kada tužitelj traži plaćanje zateznih kamata, pa je takav zahtjev osnovan.

20. Zato je na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a tužiteljeva žalba
djelomično uvažena i prvostupanjska presuda preinačena tako da je smanjeni
tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, a u preostalom dijelu kojim je tužbeni zahtjev
odbijen za isplatu iznosa od 49.938,67 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,
žalba je odbijena i prvostupanjska presuda potvrđena.

21. Prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a kad sud preinači odluku protiv
koje je podnesen pravni lijek, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom
odlukom. U ovoj pravnoj stvari, nakon djelomičnog preinačenja prvostupanjske

Poslovni broj: 65 Pž-4556/2022-2 6

presude, stranke su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pa je na temelju
odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a određeno da svaka stranka snosi svoje
troškove.

Zagreb, 24. studenog 2022.

Predsjednik vijeća
Kristina Saganić

Broj zapisa: eb315-c9843

Kontrolni broj: 0fd7c-b5bb0-66d2f

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KRISTINA SAGANIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,
C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.