- 1 -              III Kr 27/2022-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 27/2022-5

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. K., zbog kaznenih djela iz članka 136. stavka 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2021. broj Kzd-56/2021-17 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 14. listopada 2021. broj Kžzd-29/2021-3, u sjednici održanoj 24. studenog 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Zahtjev osuđenog D. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 14. srpnja 2021. broj Kzd-56/2021-17 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 14. listopada 2021. broj Kžzd-29/2021-3, optuženi D. K. proglašen je krivim zbog počinjenja četiri kaznena djela protiv osobne slobode, protupravnog oduzimanja slobode u pokušaju iz članka 136. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koja su mu, na temelju tih zakonskih odredbi, utvrđene pojedinačne kazne zatvora od po dvije godine za svako djelo, pa je uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine. Temeljem članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu, uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječnja 2021. pa nadalje.

 

2. Osuđeni D. K. podnio je po braniteljici, odvjetnici Ž. K.-T., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), iz razloga predviđenih odredbom članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) te povrede iz "čl. 469. st. 1. toč. 2." ZKP/08., predloživši da se ukine pravomoćna presuda u cijelosti i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, "ali pred drugim sucem", odnosno da se pravomoćna presuda preinači "ublažavanjem kaznenopravne sankcije ili oslobađanjem osuđenika od optužbe".

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor.

 

4. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.

 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

6. Podnositelj zahtjeva ističe da je drugostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je izreka te presude proturječna sadržaju spisa, dok presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Te povrede obrazlaže činjenicom da je drugostupanjski sud bezrezervno prihvatio stav prvostupanjskog suda koji nije sa sigurnošću utvrdio na koji način i u kojim okolnostima je osuđenik počinio terećena kaznena djela, a niti je imao u vidu da se radi o djelima počinjenim u pokušaju za koja se ne može izreći tako "visoka bezuvjetna kazna". Ujedno tvrdi da drugostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da oštećenice nisu suglasno i okolnosno iskazivale, te s tim u vezi da nisu mogle optuženika niti identificirati.

 

7. Podnositelj zahtjeva kroz ove postupovne prigovore, u stvari, ukazuje da je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, a koju žalbeni sud nije pravilno ocijenio i prepoznao niti ispitao po službenoj dužnosti. Međutim, odmah treba reći da se pravomoćna presuda povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka može pobijati iz taksativno navedenih razloga, a to, sukladno članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08, nije povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

8. Stoga će se u nastavku obrazloženja ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske očitovati na zakonom dopuštenu osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08, koja je također u zahtjevu istaknuta.

 

9. Međutim, nije ostvarena niti istaknuta povreda odredaba kaznenog postupaka u žalbenom postupku, time što bi drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve navode žalbe osuđenika.

 

10. Naime, uvidom u obrazloženje drugostupanjske presude utvrđeno je da je taj sud dao jasne i dostatne razloge u odnosu na sve relevantne prigovore istaknute u žalbi osuđenika te je, u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, razmatrao eventualne povrede zakona. Suprotno tvrdnji zahtjeva, sud drugog stupnja je pod točkama 5. i 9. obrazloženja svoje presude odgovorio i zbog čega smatra da istaknute bitne povrede odredaba nisu ostvarene, dok je pod točkom 12. tu postupovnu povredu ispitao i po službenoj dužnosti. Drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva ne slaže s razlozima suda drugog stupnja, međutim, to još ne znači i da bi taj sud povrijedio svoju dužnost iz članka 487. stavka 1. ZKP/08 koja bi bila od utjecaja na presudu. Stoga nema povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, posebno ne takve kvalitete koja bi mogla utjecati na presudu.

 

11. Isto tako, podnositelj zahtjeva tvrdi da su sudovi počinili povredu iz članka 469. točke 2.  ZKP/08, jer da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju. U tom smislu pojašnjava kako tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi osuđenik počinio terećena kaznena djela, budući da to niti jednim relevantnim dokazom nije potvrđeno na pouzdan način.

 

12. Ovako koncipirani prigovori upućuju da je zahtjev, u stvari, u tom dijelu podnesen zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tj. iz osnove temeljem kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti. Naime, prema taksativno nabrojanim osnovama u članku 517. stavku 1. ZKP/08., činjenično stanje ne može se pobijati zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer bih se, u protivnom, dopustilo njegovo preispitivanje u trećem stupnju izvan zakonom predviđenih uvjeta.

 

13. To se ne odnosi samo na dokazanost kaznenih djela kao takvih, već i na utvrđivanje činjenica relevantnih za odmjeravanje kazne, koje podnositelj zahtjeva također bezuspješno problematizira sugerirajući izricanje blaže kazne.

 

 

 

14. Kako time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani, trebalo je, temeljem članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22.) odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. studenog 2022.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.