1

Poslovni broj: 32 UsI-438/2022-8

 

 

            

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja P. T. & S. d.o.o., OIB…., Zagreb, kojeg zastupa  Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija, OIB…., Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja obveze poreza na dodanu vrijednost, 24. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o j e 

                           

I                            Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/20-01/441, ur. broj: 513-04-21-2 od 28. prosinca 2021.

 

II                            Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje 

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-471-02/20-01/441, ur. broj: 513-04-21-2 od 28. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Službe za suzbijanje poreznih prijevara, klasa: UP/I-471-02/18-01/460, ur. broj: 513-07-01-20-09 od 22. rujna 2020. kojim je tužitelju za 2017. godinu utvrđena porezna obveza s osnove manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost (dalje PDV) u iznosu od 449.386,32 kn sa zateznim kamatama te mu je naloženo plaćanje iste.

 

2.               Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja te je u bitnom istaknuo da on nije morao niti mogao znati da su njegovi inozemni dobavljači vršili zlouporabe vezane za PDV. Ulazni računi primljeni od inozemnih dobavljača za rabljena vozila na sebi su imala naznaku da se radi o posebnom postupku oporezivanja marže i tužitelj je svoje obveze obračunao u skladu sa sadržajem navedenih računa. Posebno ističe da su činjenicu zlouporabe od strane inozemnih dobavljača utvrdila porezna tijela tek u poreznom postupku koji je uključivao međunarodnu suradnju s bugarskim i francuskim poreznim tijelima i trajao je dvije godine te da nije jasno na temelju čega je tužitelj morao i mogao znati da inozemna društva čine zlouporabe vezane uz PDV. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja u cijelost te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode pri čemu je ostao kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

 

4.               Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 20/10, 143/12, 152/14, 29/17, 110/21, dalje ZUS). 

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

 

7.              Tužbeni zahtjev je neosnovan.

 

8.               Odredbom članka 95. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, dalje ZPDV) propisano je: Za isporuke dobara iz stavka 2. ovoga članka koje obavi preprodavatelj primjenjuje se posebni postupak oporezivanja marže, ako mu je navedena dobra na području Europske unije isporučila jedna od sljedećih osoba: a) osoba koje nije porezni obveznik, b) porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 40. stavkom 2. ovoga Zakona, c) drugi porezni obveznik čija je isporuka dobara oslobođena u skladu s člankom 90. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona i uključuje gospodarska dobra, d) drugi preprodavatelj, čija je isporuka oporeziva po posebnom postupku oporezivanja marže.

 

              Prema članku 28. stavku 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, dalje Pravilnik) PDV se ne plaća u slučaju nabave rabljenog vozila iz druge države članice ako je isporučitelj porezni obveznik koji ima sjedište u drugoj državi članici te je na isporuku rabljenog vozila primijenio poseban postupak oporezivanja marže.

 

              Odredbom članka 5. stavka 1. točkom c). ZPDV-a propisano je da se predmetom oporezivanja ne smatra: stjecanje unutar Europske unije rabljenih dobara iz članka 95. stavka 1. Zakona ako je prodavatelj preprodavatelj koji djeluje kao takav, a PDV na ta dobra obračunat je u državi članici u kojoj je započela njihova otprema ili prijevoz u skladu s posebnim postupkom oporezivanja marže.

 

9.               Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da, kada preprodavatelj kupuje rabljeno vozilo iz druge države članice gdje je prodavatelj primijenio poseban postupak oporezivanja marže, tada nema obvezu obračunati i platiti PDV pri nabavi, a nema ni obvezu iskazivanja nabave u Obrascu PDV i PDV S i to stoga što je preprodavatelj iz druge države članice primjenom posebnog postupka oporezivanja marže, na svoju ostvarenu maržu platio PDV svoje države.

 

10.          Predmet ovog spora je činjenično utvrđenje da li je nadzirani porezni obveznik pravilno primijenio poseban postupak oporezivanja marže na vozila koja je prodao, odnosno da li je pravilno primijenio zakon i zakonito iskazao svoje porezne obveze, budući da se poseban postupak oporezivanja marže može primijeniti jedino ako su vozila i nabavljena od poreznih obveznika koji primjenjuju ovaj postupak.

 

11.1.      Iz sadržaja osporavanog i poreznog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je nadzorom utvrđeno daje tužitelj nabavio osam rabljenih vozila od bugarskog društva. A. S. I.-E., koju je nabavu i prodaju iskazao po posebnom postupku oporezivanja marže. To je bugarsko društvo isporuke vozila prema tužitelju u Vies sustavu iskazalo u okviru trostranog posla odnosno prijavilo je isporuke iz EU u RH, dok tužitelj nije prijavio stjecanje niti iz B. niti iz SR Njemačke (vozila su preuzeta u SR Njemačkoj). Tijekom postupka je bugarsko porezno tijelo utvrdilo da vozila koja je to bugarsko društvo za tužitelja nabavljalo u Njemačkoj, nisu u sustavu posebnog postupka oporezivanja marže te da to bugarsko društvo uopće ne primjenjuje poseban postupak oporezivanja marže. Također, na računima nije niti bilo naznaka o primjeni maržnog sustava, već je na računima naznačio da su isporuke oslobođene plaćanja PDV po čl. 141. do 143. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu PDV, što znači da oslobođena isporuka u jednoj državi članici, znači oporezivo stjecanje u drugoj državi članici, ovdje RH. Budući da vozila nisu mogla biti niti nabavljena niti prodana uz primjenu posebnog postupka oporezivanja marže, već samo uz primjenu redovnog postupka oporezivanja uz obračun PDV-a, te da tužitelj nije u PDV prijavama iskazao stjecanje vozila od tog dobavljača, to je na ista obračunat PDV sukladno članku 75. stavku 1. točki 3. ZPDV, na prodaju kojih vozila je tužitelj bio u obvezi obračunati PDV na ukupan iznos, a ne na maržu.

 

11.2.      Nadalje je nadzorom utvrđeno da je tužitelj nabavio sedam rabljenih vozila od francuskog društva T. A. S., koju je nabavu i prodaju iskazao po posebnom postupku oporezivanja marže odnosno na osnovicu koju čini razlika između prodajne i nabavne cijene umanjena za PDV. Tijekom postupka utvrđeno je da je francusko društvo primijenilo poseban postupak oporezivanja marže, da to društvo nabavlja vozila u okviru trostranih transakcija od bugarskog društva A. S. I.-E. te da nije dostavilo niti jedan dokument koji se odnosi na prijevoz vozila. Bugarsko je pak porezno tijelo utvrdilo da je društvo tužitelja u okviru trostranih transakcija prevozilo vozila bugarskog društva d. A. S. I.-E. za francusko društvo T. A. S., iz Njemačke u Francusku, dakle bugarsko je društvo vozila iz Njemačke izravno isporučilo francuskom društvu posredstvom tužitelja. U potvrdama o registraciji između njemačkog prodavatelja i francuskog društva, kao vlasnik vozila navedeno je društvo žalitelja, a ne bugarsko društvo koje fakturira vozila francuskom društvu. Francusko je društvo prodalo vozila tužitelju, ali nije prijavilo isporuke unutar Zajednice u svojim PDV prijavama, već je vozila prodalo društvu tužitelja u posebnom postupku oporezivanja marže, koji postupak nije ispravno primijenjen.

 

              Iz navedenog proizlazi da vozila koja je francusko društvo nabavilo od bugarskog društva za tužitelja nisu u sustavu posebnog postupka oporezivanja marže te je tužitelj bio dužan u PDV prijavama iskazati stjecanje vozila te obračunati PDV sukladno čl. sukladno članku 75. stavku  l. točki 3. ZPDV. Tužitelj je također bio dužan i prilikom isporuke tih vozila tuzemnim kupcima obračunati PDV na ukupan iznos vozila, a ne na maržu kako je to pogrešno učinio. Budući da vozila nisu mogla biti niti nabavljena niti prodana uz primjenu posebnog postupka oporezivanja marže, već samo uz primjenu redovnog postupka oporezivanja uz obračun PDV-a, te da tužitelj nije u PDV prijavama iskazao stjecanje vozila od tog dobavljača, to je na ista obračunat PDV sukladno članku 75. stavku 1. točki 3. ZPDV, na prodaju kojih vozila je tužitelj bio u obvezi obračunati PDV na ukupan iznos, a ne na maržu.

 

11.3.      Tuženik je obrazložio da tužitelj prilikom prodaje rabljenih motornih vozila može primjenjivati poseban postupak oporezivanja marže samo ako je vozila nabavio od poreznih obveznika koji su primijenili ovaj postupak, no kako u konkretnom slučaju bugarski dobavljač nije primijenio poseban postupak oporezivanja marže dok je francusko društvo neispravno na svojim računima iskazivao podatke o primjeni posebnog postupka oporezivanja marže, tužitelj ne može primijeniti ovakav način oporezivanja. Radi navedenog, prigovor tužitelja da na računima tih dobavljača nije naveden prijenos porezne obveze ne može dovesti do drugačijeg rješenja ove porezne stvari, jer tužitelj na isporučena rabljena vozila kupcima mora primijeniti redovan postupak oporezivanja te sukladno čl. 85. obračunati PDV po stopi od 25% na ukupan prodajni iznos odnosno osnovicu iz članka 33. ZPDV.

 

12.          Sud utvrđuje pravilnima utvrđenja i stavove javnopravnih tijela, utvrđuje da su pravilno provela postupak, pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje te pravilno primijenila materijalno pravo i utvrdila poreznu obvezu.

 

13.          Sud također utvrđuje pravilnim i zaključak da je tužitelju već iz računa bugarskog društva bilo vidljivo da isti nije primijenio poseban postupak oporezivanja marže, što znači da je znao da se radi o redovnim isporukama, a ne o isporukama u posebnom postupku oporezivanja marže. Što se tiče računa francuskog dobavljača, tužitelj je znao da je bugarsko društvo vozila isporučivalo francuskom društvu izravno iz Njemačke, jer je bio posrednik, što nastavno znači da je znao da to francusko društvo vozila koje je nabavio u redovnom postupku, nije njemu moglo isporučiti u posebnom postupku oporezivanja marže.

 

14.          Međutim, unatoč navedenom, sud ističe da činjenica da li je tužitelj za navedeno znao ili ne (kako navodi tužitelj) nije odlučna u ovom upravnom postupku. Naime, predmetni upravni postupak ne predstavlja prekršajni ili kazneni postupak u kojem bi se utvrđivala odgovornost tužitelja, već predstavlja postupak utvrđivanja porezne obveze, u kojem je utvrđeno da je tužitelj premalo obračunao svoju obvezu PDV-a, jer je primijenio postupak posebnog oporezivanja marže bez osnove. Radi navedenog tužitelju nije utvrđena sankcija, već porezna obveza PDV kao razlika između PDV-a obračunatog nadzorom po redovnom postupku oporezivanja i PDV-a po posebnom postupku oporezivanja marže, kojeg je obračunao tužitelj.

 

15.          Slijedom svega navedenog, sud osporavana rješenja ne može ocijeniti nezakonitima, te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

16.          S obzirom na to da je sud tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio neosnovanim, tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka na temelju odredbe članka 79. ZUS-s.

U Zagrebu, 24. studenog 2022.

 

              Sudac:

Janja Topol, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).