-1-

Broj: Ppž-13239/2021

 

 

 

                                      

          

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

                                                        P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i dr. zbog prekršaja iz članka 63. stavak 1. točke 10. u svezi stavka 2. te članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 68/03., 31/10., 139/10. i 16/20.) odlučujući o žalbama prvookrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. iz Z., drugo okrivljenog L. F. i trećeokrivljene A. T. podnesenima protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj: 15 Pp J-92/2020-9 od 1. listopada 2021. na sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              U povodu žalbi okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i drugookrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci prekršaja i u odluci o kazni na način da se u odnosu na okrivljenu pravnu osobu S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi djelo prekršaja označava kao prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 21. stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 16/20) a kojima se na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., i 118/18.) okrivljenoj pravnoj osobi S. H. d.o.o. izriče novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura[1], a drugookrivljenom L. F. kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 900,00 kuna / 119,45 eura, koju su dužni platiti u roku 30 dana po primitku ove presude, ako u tom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne , smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

II.              Odbijaju se žalbe okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o., drugookrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi i treće okrivljene A. T. kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o. i drugo okrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi i treće okrivljena A. T. su obvezni naknaditi trošak postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura

(dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)1 svaki u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima prvookrivljena pravna osoba S. H. d.o.o. zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 10. Zakona o privatnoj zaštiti te joj je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna, drugookrivljeni L. F. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 63. stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna a treće okrivljena A. T. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. točke 16. Zakona o privatnoj zaštiti te na temelju članka 38. Prekršajnog zakona je oslobođena od kazne.

 

1.1. Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude ako u tom roku uplate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. te članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti iznos od 500,00 kuna pravna osoba, 200,00 kuna drugookrivljena odgovorna osoba te 200,00 kuna treća okrivljena A. T.

 

3. Protiv te presude pravodobno su podnijeli žalbe okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o., drugookrivljeni L. F. i treća okrivljena A. T. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba su podnijeli žalbu i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede  odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona,  pri tome je ovaj sud ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio da u konkretnom slučaju treba postupiti sukladno odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona.

 

6.1. Naime, citiranom odredbom zakona je propisano, da se prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen , a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jednom ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja te je ovaj sud utvrdio da je nakon donošenja nepravomoćne sudske odluke došlo do promjene zakona koji je blaži za okrivljenu pravnu osobu S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovornu osobu u pravnoj osobi.

 

7. Naime, radnje okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i drugookrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi činjenično opisane u izreci pobijane presude, pravno su označene kao prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 10.i stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 68/03., 31/10., 139/10.) a koji više nije na snazi jer je nakon donošenja nepravomoćne presude stupio na snagu Zakon o privatnoj zaštititi (NN 16/20) koji za prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 21. stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti (koji prekršaj predstavlja pravni kontinuitet djela činjeničnog opisanog u izreci pobijane presude) propisuje niže novčane kazne, pa je u konkretnom slučaju blaži za pravnu i odgovornu osobu.

 

8. Za prekršaj iz članka 63. stavka 1. točke 10. stavka 2. Zakona o privatnoj zaštiti bile su propisane novčane kazne za pravnu osobu u iznosu od 20.000,00 do 60.000,00 kuna, a za odgovornu osobu od 3.000,00 do 6.000,00 kuna. Prema odredbi članka 96. stavak 1. točka 21. i stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 16/20) za pravnu osobu je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna za odgovornu osobu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna za predmetni prekršaj.

 

8.1.Slijedom navedenog budući da su okrivljena pravna osoba S. H. d.o.o. i drugookrivljeni L. F. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, prekršaj za koji su proglašeni krivima počinili 12. svibnja 2019., kada je bio na snazi Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03., 31/10.,139/10) dana 20. veljače 2020. je stupio na snagu novi Zakon o privatnoj zaštiti koji zakon je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja pa je ovaj sud na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog postupka postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci prekršaja i kaznama kako je to navedeno u točki I izreke ove presude, dok se u odnosu na treće okrivljenu A. T. primjenjuje raniji Zakon s obzirom da novi Zakon o privatnoj zaštiti (NN 16/20) u odredbi članka 97. točka 39. navedenog zakona propisuje iste kazne i to u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.

 

9. Nadalje, u odnosu na žalbene navode žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud je na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi  detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio odluku i da ne postoji proturječje u iznesenim razlozima odnosno da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je jasno dokazano i razvidno da su okrivljenici počinili prekršaje za koje su proglašeni krivima.

 

10. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda za odluku o krivnji budući da su razlozi za odluku o krivnji jasni i na zakonu osnovani i iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnih prekršaja koji se odnose na propust okrivljenika da putem dojavnog centra odmah izvijeste policiju o svim saznanjima koje upućuju na kazneno djelo ili na počinitelja kaznenog djela, kao i o propustu operatora-dispečera dojavnog centra o navedenoj obvezi.

 

11. Naime, pravna i odgovorna osoba i treća okrivljenica A. T. u bitnome u žalbi navode da se ne radi o sustavu video nadzora na objektu klijenta „kamenolom V.“ što se više puta pogrešno navodi već da se u činjeničnom opisu prekršajnog naloga ispravno navodi kako je operator-dispečer prvookrivljenika zaprimio dvije video verifikacije po detektiranoj aktivnosti senzora i da je okrivljena pravna osoba u pisanoj obrani istaknula kako je na predmetnom objektu postavljen alarmni sustav sa video verifikacijom te se isti ne može smatrati video nadzorom jer da je riječ o klasičnom alarmnom sustavu čijom se aktivacijom prikaže slika objekta (takozvana video verifikacija) a ne o sustavu video nadzora koji štićeni prostor neprekidno snima.

 

12. Žalitelji smatraju da je neosnovan navod suda da je operator morao uočiti da su kamere i snimač razbijeni jer više nije imao sliku putem video nadzora s obzirom da se slika prikazuje tek po aktivaciji alarmnog sustava, odnosno operater nema neprekidan uvid u stanje na objektu.

 

13. Nadalje, ističu da je izričita uputa klijenta bila da se reagira samo na vozila, a uočavanjem dviju osoba na video verifikaciji ne mora značiti nužno da su iste počinile kazneno djelo krađe te da je sud neosnovano zaključio da se radi o sustavu video nadzora i da prvookrivljenik nije reagirao na aktivaciju istog te time počinio prekršaj dok iz činjeničnog opisa prekršajnog naloga iz pisane obrane kao i priloženih dokaza jasno proizlazi da je riječ o alarmnom sustavu s video verifikacijom čijom aktivacijom se reagira samo na vozila, sukladno uputi klijenta.

 

14. Drugookrivljenik navodi da nije više zaposlen u trgovačkom društvu S. H. d.o.o. te da nije bio ovlašten u poslovanju podružnice zastupati prvookrivljenika a temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. veljače 2020. te da ne može biti prekršajno odgovoran, a  da prvostupanjski sud nije uvažio prigovor  promašene pasivne legitimacije iako u trenutku podnošenja prekršajnog naloga nije bio zaposlen u trgovačkom društvu.

 

15. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju odluke o krivnji obrazložio žalbene navode žalitelja kojim navode da se ne  radi o sustavu video nadzora na objektu klijenta već video verifikaciji po detektiranoj aktivnosti senzora koje razloge prihvaća ovaj sud s tim da valja naglasiti da je odredbom članka 96. stavka 1. točke 21. propisano,novčanom kaznom kaznit će se pravna osoba ako prilikom zaprimanja dojave sa štićenog objekta, prostora ili štićene površine odmah neizvjeste policiju o svim saznanjima koja upućuju na kazneno djelo ili počinitelja kaznenog djela ili ne da druge informacije korisne za postupanje policije (članka 81. stavak 3. Zakona o privatnoj zaštiti) a st.3 je propisana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, te okolnost koju navodi žalitelj nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke imajući u vidu citiranu odredbu zakona.

 

16. Slijedom navedenog, imajući u vidu da su okrivljenici proglašeni krivima da operator-dispečer dojavnog centra okrivljene pravne osobe nakon što je zaprimio dvije video veritifikacije po detektiranoj aktivnosti senzora odnosno video poruku koja signalizira protupravnu radnju usmjerenu prema štićenom objektu kamenelom V. smještenom u mjestu V., a da po zaprimljenoj video poruci dojavni centar po zaprimanju nije odmah izvijestio policiju o istom niti bez odgađanja poduzeo mjere za sprečavanje štete radnje već su se na mjestu događaja uputili na intervenciju dan kasnije 13. svibnja 2019. godine u jutarnjim satima kada su utvrđena mehanička oštećenja dviju nadzornih kamera i dojavne jedinice alarmnog sustava te da je izvršena provala, a o navedenom obaviještena PP Pazin tek 14. svibnja 2019. u 06.02 sata od dojavitelja M. S. djelatnika trgovačkog centra C. H. d.o.o. vlasnika kameneloma, dakle u ponašanju okrivljenika kritične zgode su se ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.     

17. Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi koji ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da od 12. veljače 2020. nije ovlašten u poslovanju podružnice zastupati okrivljenu pravnu osobu, potrebno je navesti da je u odredbi članka 61. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano, da odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj u slučaju ako  nakon počinjenja prekršaja prestane raditi u pravnoj osobi ili ako je nakon počinjenja prekršaja pravna osoba prestala postojati, s obzirom da je prekršaj počinjen dana 12. svibnja 2019. godine okrivljeni L. F. je u vrijeme optuženja bio nesporno odgovorna osoba jer je do promjene njegovog statusa došlo 12. veljače 2020., dakle nakon počinjenja prekršaja i zbog čega je žalbeni navod neosnovan.

 

18. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni i ocjenjujući navode žalbe te da je u međuvremenu stupio na snagu novi zakon koji je blaži, ovaj sud je s obzirom na okolnosti koji se tiču prekršaja okrivljene pravne osobe S. H. d.o.o. i okrivljenog L. F. kao odgovorne osobe u pravnoj osobi ocijenio da su novčane kazne od strane prvostupanjskog prekršajnog suda previsoke te uz daljnju primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi S. H. d.o.o. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 8.000,00 kuna, a drugookrivljenom L. F. kao odgovornoj osobi u pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 900,00 kuna koju su dužni platiti u roku 30 dana po primitku ove presude, a ako u tom roku uplate 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.

 

19. S obzirom na članak 138. stavku 2. točku 3.c Prekršajnog zakona koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske  kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđeno prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj sud je na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenike pojedinačno na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog suda prekršajnog postupka od po 200,00 kuna svaki uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka, a sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove pekršajnog postupa (NN 18/13) kojim je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

20.  Zbog navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

                                        U Zagrebu 24. studeni 2022.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 (šest) ovjernenih prijepisa: za spis , okrivljenike i tužitelja.