Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
1
Kž-182/2022-4
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-182/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivić i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Monike Bačelić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D.D, zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. DD, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 14. ožujka 2022. broj: 15 K-467/2021-29, u sjednici vijeća održanoj dana 24. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik D.D za kazneno djelo iz čl. 215. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 215. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. listopada 2021. u 16,20 sati do 11. siječnja 2022.
II. U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, a optuženika D.D u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 14. ožujka 2022. broj: 15 K-467/2021-29, optuženik D.D proglašen je krivim zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, pa je na temelju čl. 215. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme od uhićenja 12. listopada 2021. u 16,20 sati i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru do 11. siječnja 2022.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20. i 80/22. dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni, te optuženik D.D po braniteljici N.M. odvjetnici u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba optuženog D.D nije osnovana.
6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik i optuženik D.D u žalbama navode da iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik za kazneno djelo iz čl. 215. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok u obrazloženju presude u toč. 7. se navodi da je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
6.1. Međutim, ne radi se o navedenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka, već o očitoj pogrešci u pisanju. Naime, izreka pisane prvostupanjske presude po kojoj je optuženik D.D. na temelju čl. 215. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, kako proizlazi iz zapisnika o objavi presude prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2022. u potpunosti odgovara presudi koja je izrečena optuženiku, dakle da je optuženik D.D. na temelju čl. 215. st. 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, iz čega jasno proizlazi da je navođenje u obrazloženju presude pod toč. 7. kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, očita pogreška u pisanju.
7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da ga nije trebalo proglasiti krivim samo zato što je priznao izvršenje djela prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika. U žalbi optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dalje se ističe da oštećeni D.I. nije zatražio liječničku pomoć i da je zbog toga njegovo navodno ozljeđivanje ostalo nedokazano, a uzimajući u obzir iskaze svjedoka F.D. i D.K., nepostojeće. Osim toga da predmetni pištolj nije pronađen na mjestu događaja niti pretragom kuće u kojoj živi optuženik kao niti pretragom gospodarskih objekata, zbog čega da se ne može znati o kakvom se pištolju radi, da li je bio ispravan, je li iz njega ispaljen metak, da nije nesporno utvrđen način ozljeđivanja oštećenika niti je utvrđena ozljeda kod istog jer ne postoji medicinska dokumentacija.
7.1. Prvostupanjski sud svoje utvrđenje da je optuženi D.D. počinio inkriminirano kazneno djelo nije kako to tvrdi optuženik u žalbi utemeljio (samo) na njegovom priznanju prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, već analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu sa obranom optuženika, kako onom koju je dao na raspravi tako i onom koju je iznio prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika.
7.2. Naime, prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio obranu optuženika na raspravi u kojoj on poriče da je inkriminirane prigode pucao iz pištolja i da je zrno ispaljenog metka okrznulo oštećenog D.I., ocjenjujući je neuvjerljivom ne samo zbog toga što je prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika priznao inkriminirane prigode ispalio hitac iz pištolja i da je metak okrznuo oštećenog D.I. već i iz iskaza svjedoka očevidaca predmetnog događaja, oštećenika S.S. i D.I. Iz njihovih iskaza jasno proizlazi da su se njih dvojica i optuženik inkriminirane prigode nalazili u ljetnoj kuhinji kod oštećenog S.S., s jedne strane stola su sjedili dvoje spomenutih svjedoka-oštećenika S.S. i D.I. a s druge strane stola optuženik i u tim okolnostima da je optuženik ispalio jedan hitac iz pištolja u njihovom pravcu, pri čemu je zrno metka okrznulo oštećenog D.I. iznad lijevog uha. Iskaze tih svjedoka prvostupanjski sud je ocijenio suglasnima, kako međusobno tako i s zapisnikom o očevidu, kao i iskaz svjedoka Ž.P. koji je kao policijski službenik PP O., postupao po predmetnom događaju.
7.2. Glede tvrdnje optuženika u žalbi da medicinskom dokumentacijom nije potvrđeno da je oštećenika D.I. inkriminirane prigode okrznulo zrno metka iznad lijevog uha, to ne utječe na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na tu činjenicu, jer je ista utvrđena na temelju drugih dokaza, iskaza samog oštećenog D.I. i svjedoka S.S. uz napomenu da nastanak ozljede kod druge osobe uslijed inkriminirane radnje optuženika nije obilježje kaznenog djela za koje je proglašen krivim, već da je općeopasnom radnjom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a ispaljivanje hitca iz pištolja u prostoriji, za stolom gdje nasuprot optuženika sjede dvije osobe, u njihovom pravcu tako da zrno metka okrzne jednu od tih osoba, oštećenog D.I., iznad lijevog uha, nedvojbeno je općeopasna radnja, koja je u konkretnom slučaju počinjena iz nehaja.
7.3. Točno je da nije pronađen predmetni pištolj, međutim to nije bilo ni za očekivati obzirom na protek vremena od kada se inkriminirani događaj zbio pa do saznanja policije o počinjenju kaznenog djela i početka stupanja (skoro tri mjeseca), ali da se radi o pištolju proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka S.S. i D.I., već i iz iskaza oštećenog D.K. a da se radi o pištolju koji može ugroziti život i tijelo drugih osoba ukazuje iskaz oštećenog S.S. koji je naveo o kojem se pištolju radi, što mu je poznato s obzirom da je bio u vojsci, a očevidom je utvrđeno oštećenje probijanja kroz drvenu stjenku vrata nalik na oštećenje prolaska projektila zrna streljiva vatrenog oružja promjera 5 mm.
7.4. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba optuženika ni zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi da se žali i zbog odluke o kazni, sadržajem žalbe ne problematizira odluku prvostupanjskog suda glede izrečene kazne, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu odluku (s pozicije optuženika) i u tom aspektu na temelju čl. 478. ZKP/08.
8.1. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni smatra da se izrečenom kaznom neće ostvariti svrha kažnjavanja, niti u smislu specijalne, a niti generalne prevencije. Državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost te da je izrečena kazna neprimjerena težini i karakteru počinjenog djela te da se samo strožom kaznom, izricanjem dulje kazne zatvora, može ostvariti svrha kažnjavanja.
8.2. Razmotrivši žalbene prigovore ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je osnovana žalba državnog odvjetnika u ovom dijelu. Naime, prvostupanjski sud je kod odmjeravanja kazne olakotnim utvrdio obiteljske prilike optuženika, očinstvo jednog djeteta, a otegotnim njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog raznih kaznenih djela, poglavito protiv imovine, kada su optuženiku izricane uvjetne kazne zatvora, novčane kazne i bezuvjetne kazne zatvora, nalazeći da će se izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci (navođenje u obrazloženju osam mjeseci, kao što je naprijed navedeno, je očita omaška u pisanju) u cijelosti ostvariti zakonom pripisana svrha kažnjavanja. Međutim, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio dosadašnju osuđivanost optuženika prilikom izbora mjere kazne, dakle dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti optuženika i to ne samo zbog kaznenih djela protiv imovine, već i zbog drugih kaznenih djela (zlouporaba opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ/97 i lažno prijavljivanje kaznenog djela iz čl. 302. st. 1. KZ/97), među kojima i zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ/97, uz to presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: Pp J-915/2019 od 26. studenog 2019. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, zbog čega je izrečena kazna zatvora optuženiku u trajanju od šest mjeseci preniska i neadekvatna da se s njom ostvare ciljevi propisani zakonom, te ovaj sud drugog stupnja smatra da je, cijeneći sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim u ovom postupku i dosadašnji život optuženika, koji je obilježen višestrukom osuđivanosti zbog raznih kaznenih djela, među kojima i zbog kaznenog djela sa elementima nasilja-teška tjelesna ozljeda, adekvatna kazna zatvora u trajanju od devet mjeseci, koja kazna je dovoljan da bi se njome utjecalo na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a utjecat će i na druge u tom pravcu, ta kazna jačat će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na svijest počinitelja ali i drugih o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a omogućit će optuženiku, nakon izdržane kazne, ponovno uključivanje u društvo.
9. Slijedom iznijetog i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.
U Šibeniku, 24. studenog 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.