1              Poslovni broj: Gž-1739/2022-3

Poslovni broj: Gž-1739/2022-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. G. iz R., OIB:…, zastupan po punomoćniku Ž. M., odvjetniku u R., protiv tuženika H. T. d.d. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H. i partneri, odvjetnicima u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 32 P-1058/2020-15 od 20. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 32 P-1058/2020-15 od 20. srpnja 2022..

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-1555/2017 od 20. ožujka 2017., radi naplate iznosa od 24.621,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na iznose od:

 

- 16.707,49 kn od 20. veljače 2005. do isplate,

- 2.383,70 kn od 20. ožujka 2005. do isplate,

- 724,14 kn od 20. travnja 2005. do isplate,

- 4.816,56 kn od 20. lipnja 2005. do isplate,

 

kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.830,72 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2006. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te daljnjih troškova ovršnog postupka, pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju tužitelja E. G. i to redom, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.800,00 kn (slovima: sedam tisuća osamsto kuna) sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 20. srpnja 2022. do isplate po stopi od 5,31% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan."

 

2.              Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu ukinuti i tužbu odbaciti, podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima.

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Ovr-1555/2017 od 20. ožujka 2017., radi naplate iznosa od 24.631,89 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zbog nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2.,.4., 8., 9.,11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7.              Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice, koje žalbenim prigovorima tuženika nisu ničim dovedene u sumnju:

- da je tuženik dana 10. siječnja 2017. protiv tužitelja podnio prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima u predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-1555/2017 radi naplate iznosa od 24.631,89 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, temeljeći prijedlog na ovršnoj ispravi – pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-III-370/2006 od 7. ožujka 2006.,

 

- da istim prijedlogom za ovrhu tuženik, ovdje ovrhovoditelj, potražuje na ime odmjerenih troškova postupka 1.830,72 kn sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2006. do isplate, a traži i naknadu daljnjeg troška ovrhe,

 

- da je u predmetu posl. br. Ovr-1555/2017 rješenje o ovrsi doneseno 20. ožujka 2017., a nakon što je izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi u kojoj ističe i prigovor zastare (koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž Ovr-1457/2017 od 7. ožujka 2018.), tužitelj je kao ovršenik, rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-1555/2017 od 21. ožujka 2018. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom što je i učinio podnošenjem ove tužbe,

 

- da ovršnu ispravu u predmetu posl. br. Ovr-1555/2017 prema tome čini rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-III-370/2006 od 7. ožujka 2006.,

 

- da iz uvida u predmet ovoga suda posl. br. Pu Ovr-35/2017 (raniji posl. br. Ovrv-III-370/2006) proizlazi da je tuženik citiranu ovršnu ispravu ishodio tako što je kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja kao ovršenika dana 10. siječnja 2006. podnio ovome sudu prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na pokretninama tužitelja koji je zaprimljen pod posl. br. Ovrv-III-370/06, i to radi prisilne naplate iznosa od 24.631,89 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, odnosno potražujući isti iznos glavnice s kamatama koji je i predmet kasnijeg postupka posl. br. Ovr-1555/2017,

 

- da u tom predmetu rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-III-370/06 kojim je u cijelosti usvojen prijedlog za ovrhu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja radi prisilne naplate iznosa od 24.631,89 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, doneseno je 7. ožujka 2006.,

 

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-III-370/06 od 7. ožujka 2006. ovršeniku dostavljeno putem oglasne ploče suda, a Općinski sud u Rijeci – Stalna služba u Opatiji je dana 23. siječnja 2017. citirano rješenje opskrbila potvrdom pravomoćnosti, naznačivši da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 28. ožujka 2010.,

 

- da je, međutim, u predmetu ovoga suda posl. br. Ovrv-III-370/06 ovdje tužitelj kao ovršenik između ostalog, podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-III-370/06 od 7. ožujka 2006.,

 

- da je taj prijedlog tamo ovršenika (ovdje tužitelja) Općinski sud u Rijeci odbio rješenjem posl. br. Ovrv-370/06 od dana 8. prosinca 2016., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-435/2017 od 4. svibnja 2017.,

- da je postupajući po reviziji ovdje tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Rev-x-963/2017 od 19. rujna 2018., ukinuo rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-370/06 od dana 8. prosinca 2016. i rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-435/2017 od 4. svibnja 2017., te je predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak, ukazujući da činjenica što je dostava za tužitelja bila vraćena s naznakom da je primatelj obaviješten, no nije podignuo pošiljku, odnosno što tužitelj nije izvijestio redarstvene vlasti o drugoj adresi prebivališta ili boravišta, odnosno adresi na kojoj mu se dostava može vršiti, ne ovlašćuje sud na isticanje rješenja o ovrsi na oglasnu ploču suda, te da ta dostava nije izvršena u skladu s pravilima Zakona o parničnom postupku,

 

- da nadalje, iz istog predmeta koji se nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske nastavio voditi pod posl. br. Pu Ovr-35/2017, proizlazi da je Općinski sud u Rijeci rješenjem posl. br. Pu Ovr-35/2017 od dana 4. listopada 2021., usvojio prijedlog ovdje tužitelja kao ovršenika i ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-III-370/06 od 7. ožujka 2006., upravo iz razloga što dostava ovog rješenja tužitelju kao ovršeniku nije pravilno izvršena,

 

- da je citirano rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pu Ovr-35/2017 od dana 4. listopada 2021. dostavljeno strankama te je postalo pravomoćno 19. listopada 2021. (potvrda pravomoćnosti na listu 109 spisa), nakon čega sud nije poduzimao daljnje radnje u tom ovršnom postupku,

 

- da je Općinski sud u Rijeci u predmetu posl. br. Ovr-1555/2017, 25. travnja 2022. donio rješenje kojim je obustavio ovrhu iz razloga što u vremenu od dva mjeseca od zaprimanja obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe nije podnio prijedlog za novo sredstvo, odnosno novi predmet ovrhe, koja odluka je nepravomoćna obzirom da je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj protiv nje izjavio žalbu.

 

8.              Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je smatrao da je parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u načelu ograničena na razloge zbog kojih je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi. Međutim, u situaciji kada je potvrda pravomoćnosti ovršne isprave – vjerodostojne isprave u konkretnom slučaju pravomoćno ukinuta, čime je ovršna isprava stavljena izvan snage, da bi bilo apsurdno da se sud ograniči na raspravljanje o tome je li istaknuti prigovor zastare tuženika osnovan ili nije.

 

9.              Dakle, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-III-370/06 od 7.3.2006. da je prestalo egzistirati kao ovršna isprava obzirom da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave isprava koja je podobna za ovrhu jedino ukoliko ovršenik protiv njega ne izjavi prigovor.

 

10.              Po stavu prvostupanjskog suda ovrhovoditelj jedino na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao ovršne isprave može tražiti promjenu predmeta i sredstva ovrhe. Kako tuženik kao ovrhovoditelj ovršnom ispravom očito više ne raspolaže, jer rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovrv-III-370/06 od 7. ožujka 2006. nema svojstvo pravomoćnosti jer je potvrda pravomoćnosti na tom rješenju je ukinuta, to je očito da je i ovrha određena u predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-1555/2017 nedopuštena. Naime, na temelju isprave koja nema više svojstvo ovršne isprave, sud ne može voditi ovrhu, pa kako ovršna isprava više ne egzistira, to je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev te utvrditi da je tužbeni zahtjev osnovan te presuditi kao u izreci. Iz navedenih razloga nije relevantno niti je li tražbina tuženika kao ovrhovoditelja zastarjela iz razloga što je tuženik kao ovrhovoditelj nakon pravomoćne obustave postupka ovrhe pod posl. br. Ovrv-III-370/06 pokrenuo postupak ovrhe posl. br. Ovr-1555/2017. Dakle, ovršna isprava u predmetu posl. br. Ovr-1555/2017 da je nesumnjivo pravomoćno izgubila svojstvo ovršnosti, što je utvrđeno rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pu Ovr-35/2017 od dana 4. listopada 2021., i čime se daljnje vođenje ovrhe protiv tužitelja u predmetu posl. br. Ovr-1555/2017, ukazuje kao nedopušteno zbog nepostojanja valjane ovršne isprave.

 

11.              Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a.

 

12.              Gore navedena činjenična utvrđenja, odnosno gore citirani pravni stav prvostupanjskog suda kako je ovrha u konkretnom slučaju nedopuštena zbog činjenice što je u međuvremenu ukinuta potvrda ovršne isprave pa ista nema svojstvo pravomoćnosti, odnosno ovršnosti prihvaća i ovaj žalbeni sud. Ovo i bez obzira na činjenicu što je radi istaknutog prigovora zastare ovršenik, odnosno ovdje tužitelj upućen na parnicu protiv ovrhovoditelja, odnosno tuženika.

 

13.              Dakle, i po stavu ovog žalbenog suda, u slučaju ako je ovršna isprava izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, bez obzira na razloge zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, prvostupanjski je sud ovlašten donijeti odluku kako je ovrha u predmetu nedopuštena upravo slijedom činjenice ne egzistentnosti ovršne isprave u smislu njene nepravomoćnosti i ovršnosti.

 

14.              Navedeni stav nije protivan stajalištu Vrhovnog suda RH u izraženoj odluci VSRH Rev-1683/2013-2 od 24.11.2015. u kojoj je taj sud zauzeo stajalište da predmet spora može biti samo ono što je tužitelj upućen na parnicu.

 

15.              Dakle, neosnovan je žalbeni prigovor tuženika kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, odnosno da je proglašavanje predmetne ovrhe nedopuštenom zbog nepostojanja valjanje ovršne isprave nedopušteno što predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ).

 

16.              Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, odnosno neosnovano žalitelj tvrdi da bi zbog nepostojanja merituma odlučivanja o pravnoj stvari bi bilo potrebno tužbu tužitelja odbaciti. Nadalje, neosnovana je, u svezi s iznijetim i tvrdnja tuženika da je tužbu valjalo odbaciti jer da je tužitelj svoja prava ostvario kroz postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-35/17 u kojem postupku je zatražio ponavljanje postupka, odnosno ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

 

17.              Suprotno žalbenim prigovorima, po stajalištu ovoga suda budući da predmetno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini tužitelja ne može egzistirati jer je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-35/17 od 4.10.2021. ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti nije se ostvarila potpuna pravna zaštita ovršenika (ovdje tužitelja) u predmetnom postupku pa je osnovano sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

18.              Dakle, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka.

 

 

U Splitu, 24. studenog 2022.