1

Broj: Ppž-10884/2022

                                       

                           

U    I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

                                                       

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S.F., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. S.F. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 20. rujna 2022., broj: Pp - 85/2022-18, u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2022.,                                               

p r e s u d i o   j e

 

             I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. S.F. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

                 II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. S.F. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo)  kuna/39,82 (trideset devet eura i osamdeset dva centa)[1], u roku od 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 20. rujna 2022., broj: Pp - 85/2022-18 proglašen je krivim okr. S.F. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju 10 dana uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.

             

1.1.              Na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom LJ.F. s prebivalištem u XX., u trajanju od 1 mjesec na udaljenosti ne manjoj od 10 metara na bilo kojem mjestu na području RH.

 

1.2.              Istom presudom okr. S.F. obvezan je na naknadu troška postupka u iznosu 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. S.F. po braniteljici odvjetnici I.K. podnio je žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak, podredno da se presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.

 

              3.              Žalba nije osnovana.  

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude, a o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i utvrđenih činjenica u postupku. Međutim, nasuprot ovim paušalnim navodima u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. 

 

6.                Neosnovano se žalbom ukazuje na proturječnost presude time da se okrivljenika osuđuje i za tjelesno i za psihičko nasilje, a navodi se da tjelesne ozljede oštećenica nije zadobila. Naime, čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisani su pojmovni oblici nasilja u obitelji, te je u smislu t. 1. navedenog članka nasilje u obitelji „primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda“, a u smislu t. 3. istog članka „psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost“. Dakle, time što je okrivljenik svoju majku uhvatio rukom za vrat, odgurnuo je i zavrnuo lijevo uho pri čemu ista nije zadobila tjelesne ozljede, počinio je upravo tjelesno nasilje opisano u čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.  

 

7.               Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

8.               U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da je okrivljenik poricao djelo koje mu se stavlja na teret, njegova majka dala je izjavu u kojoj tvrdi da se sporni događaj zbio, da bi potom tu svoju izjavu povukla te izjavila da se nije zbio, da je u dobrim odnosima sa svojim sinom, da ima problema sa psihičkim zdravljem te je taj dan zaboravila popiti svoje tablete, izjavu pred sudom je dala jer se zabunila, sin je nikada ne bi udario i on je dobra osoba. Okrivljenik navodi da zna da je percepcija stvarnosti majke malo drugačija od njegove, pa kada ona ne uzme terapiju, izrazito je uplašena i nesmirena, razdražljiva i teško komunicira s njim. 

 

8.1.               Neosnovano okrivljenik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i sukladno tomu, pogrešnom zaključku da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kada se uzmu u obzir svi dokazi izvedeni tijekom postupka, obrana okrivljenika, iskaz oštećenice, dokaz suočenjem okrivljenika i oštećenice, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud savjesno i kritički ocijenio provedene dokaze.

 

8.2.              Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje LJ.F. koja je okolnosno opisala događaj navodeći da ju je sin S. uhvatio za vrat i gušio, na vratu je bilo jako crveno te su je djelatnici policije slali na HP, sin joj je tom prilikom rekao da ju jebo M.. Iskazala je da je ponašanjem sina bila povrijeđena i uznemirena. Prvostupanjski je sud iskaz svjedokinje LJ.F. kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Iskaz svjedokinje je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo, svjedokinja se, još pod dojmom događaja, prilikom davanja iskaza pred sudom rasplakala zbog ponašanja sina te je i zamolila sud da sinu izrekne zabranu približavanja prema njoj. Cijeneći kvalitetu i karakter iskaza svjedokinje, opravdano sud nije prihvatio vjerodostojnim njezin promijenjen iskaz na suočenju u kojem je navela kako se zabunila u izjavi koju je prethodno dala sudu, ocijenivši da je iskaz promijenila pod utjecajem sina. Jednako tako, i po ocjeni ovog suda, neosnovana je i neživotna obrana okrivljenika u kojoj navodi da mu se uslijed alkoholiziranosti zavrtilo i bilo mu je loše, uhvatio se za majku da ne padne, zajedno su pali, a kada je htio ustati nespretno se oslonio na majčin vrat.   

 

8.3.    Prvostupanjski je sud na osnovu dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, žalitelj nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

9.              Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na primijenjenu uvjetnu osudu te cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena prekršajnopravna sankcija, koja nije prestroga. Duljina trajanja izrečene kazne zatvora od 10 dana u okviru zakonom propisanog raspona od 3 dana do 90 dana, po ocjeni ovog suda, primjerena je stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Imajući u vidu vrijednost zaštićenog dobra, obitelj i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a imajući u vidu da u ovom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, otklonjena je mogućnost izricanja kazne zatvora u kraćem trajanju jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira žalbom. Međutim, sud je primijenio uvjetnu osudu, ocijenivši da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja. Napominje se okrivljeniku da je uvjetna osuda, kao mjera upozorenja, najblaža sankcija koja se uopće može primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, a cijeneći da okrivljenik do sada nije kažnjavan, postići će se svrha uvjetne osude kao mjere upozorenja, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

 

10.                 Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s majkom LJ.F. okrivljenik navodi da to naprosto nije moguće ni izvedivo, jer oni žive u jednom dvorištu, svakodnevno se viđaju i međusobno komuniciraju te među njima nema nikakvih problema niti nesuglasica. Ističe se da sud nije utvrdio sve važne činjenice, niti je na te okolnosti saslušao okrivljenog niti oštećenu. Njihovo odnos je dobar, među njima nema nesuglasica niti problema, a sud ih nije niti pitao da li je mjeru nužno izreći ili je ona sada praktički bespredmetna. 

 

10.1.              Međutim, prvostupanjski je sud primjenu zaštitne mjere valjano i argumentirano obrazložio koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu težinu prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, po ocjeni ovog suda, više je nego u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Žalbeni navod da primjena zaštitne mjere u konkretnoj situaciji nije moguća, jer okrivljenik i oštećenica žive u jednom dvorištu i svakodnevno se viđaju, nije od značaja, budući je za postupanje okrivljenika protivno zaštitnoj mjeri potrebna svijest o nedozvoljenom postupanju, o čemu se neće raditi ako se radi o neskrivljenom postupanju koje nije rezultiralo štetnim posljedicama. Također neosnovano se ističe žalbom da sud u odnosu na primjenu zaštitne mjere nije utvrdio važne činjenice, budući je svjedokinja LJ.F. na ispitivanju 16. ožujka 2022. (list 26 spisa) izričito navela:“Molila bih da mu se izrekne zabrana da mi se ne približava i da mi ne dolazi.“

 

10. 2.  Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog izrečene zaštitne mjere.

 

11.              U odnosu na odluku o troškovima postupka okrivljenik navodi da su isti neosnovani i u suprotnosti sa Zakonom, radi čega se predlaže iste ukinuti.

 

11.1.              Međutim, odluka o trošku prvostupanjskog postupka temelji se na odredbi čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, budući je okrivljenik proglašen krivim, s visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka, pri čemu treba naglasiti da je ista određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna. Okrivljenik je mlađa osoba, ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

12.               Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog tijela o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

     13.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 23. studenog 2022.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu i tužitelja.