1

Poslovni broj: UsI-2514/2021-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2514/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužitelja K. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica V. J., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Službeničkog suda Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi lake povrede službene dužnosti, 23. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Službeničkog suda Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-114-04/20-01/23, URBROJ: 514-30/01-21-11 od 12. srpnja 2021.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-04/20-01/23, URBROJ: 514-30/01-21-11 od 12. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog Sabora, KLASA: UP/I-114-04/19-01/03, URBROJ: 6544-21-70 od 23. ožujka 2021., kojim je tužitelj proglašen odgovornim za počinjenje lake povrede službene dužnosti iz članka 98. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona o državnim službenicima, opisane kao učestalo zakašnjavanje na posao i raniji odlazak s posla te napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika, pa mu je izrečena novčana kazna u visini od 10% plaće isplaćene u mjesecu kada je kazna izrečena.

2.              Tužitelj u tužbi prvenstveno napominje kako postupak zbog lake povrede službene dužnosti nije pokrenut temeljem prijedloga neposredno nadređenog službenika i nije pokrenut u roku od 15 dana od dana saznanja za počinjenu povredu, s obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da nalog za pregled snimki videonadzora, još tijekom ljeta 2019. godine, nisu primili od neposredno nadređenog službenika, već izravno od Tajnika Hrvatskog sabora, čelnika tijela. Jednako tako, iz iskaza svjedoka proizlazi i da neposredno nadređeni službenik nije u roku od 15 dana od dana saznanja podnio čelniku tijela prijedlog za pokretanje postupka, budući da je za povredu službene dužnosti, temeljem pregleda videosnimki nadzora, morao saznati još u srpnju odnosno u kolovozu 2019., dok je navodni prijedlog za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti podnio tek 9. listopada 2019. odnosno van zakonskog roka.

2.1. Ističe kako tuženik u obrazloženju pobijanog akta navodi da „nepristranost voditeljice postupka M. M. nije dovedena ni na koji način u pitanje niti je utvrđeno da bi utjecala na tijek i ishod postupka", unatoč činjenici da je tužitelj na ročištu 18. veljače 2020. zatražio njeno izuzeće radi izjava različitih svjedoka da je voditeljica postupka kontaktirala suprugu M. i prijetila joj štetnim posljedicama za tužitelja, radi toga što je pokušala utjecati na svjedoke koji su predloženi u ovom postupku na način da se izuzmu od svjedočenja u korist službenika, kao i zbog daljnjih okolnosti na ročištima, kada je voditeljica postupka zauzela ulogu tužitelja, umjesto nepristrane osobe koja vodi prvostupanjski postupak. Tako je svjedok Z. G. izrijekom naveo da ga je g. O., Tajnik Hrvatskog sabora, kada je trebao doći svjedočiti u ovom postupku upitao: „Je li ti dobro? Budi pametan, ne petljaj se u tuđe stvari i ne bij tuđe bitke", što je svjedok shvatio kao prijetnju.

2.2.              U vezi s navodima iz obrazloženja pobijanog akta, da su dokumenti navedeni u prvostupanjskom rješenju sastavni dio spisa u koji su tužitelj i punomoćnica mogli izvršiti uvid i na taj način se upoznati s njihovim sadržajem te se očitovati, tužitelj navodi da je krajnje nezakonito i neosnovano odluku u postupku temeljiti na dokumentaciji koja nikada nije dostavljena tužitelju te na koje tužitelju uopće nije pružena mogućnost očitovanja, a potom navedenu povredu pravila o vođenju postupka marginalizirati na način kako to čini drugostupanjsko tijelo u pobijanoj odluci. Dodaje kako je posve nejasno kako je moguće da Tajnik Hrvatskog sabora donosi prvostupanjsko rješenje te da istovremeno bude autor dopisa/odgovora koji su se koristili kao dokaz u postupku.

2.3.              Tužitelj ističe kako snimke videonadzora službenih prostorija Hrvatskog sabora postoje isključivo sa svrhom čuvanja imovine i osoba, odnosno iz sigurnosnih razloga te da se isključivo u te svrhe smiju i koristiti. Stoga osporava pravo nadležnog tijela da navedene snimke koristi u svrhu snimanja i praćenja zaposlenika Hrvatskog sabora, odnosno u svrhu evidencije radnog vremena i njihove prisutnosti na radu. Također ističe da nadležno tijelo, sukladno pravilima Zakona o radu i pravilima zaštite na radu, kao i temeljem Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, nije ni na koji način obavijestilo tužitelja o prikupljanju, obradi i arhiviranju njegovih osobnih podataka u ovu svrhu, sve u slučaju da za takvo prikupljanje i obradu postoji zakonita osnova, a koja obveza je propisana čl. 43. st. 6. Zakona o zaštiti na radu i primjenjuje se jednako na sve poslodavce u Republici Hrvatskoj. Dodaje kako je tuženik neosnovano opravdao korištenje nezakonitih dokaza u postupku, koje prvostupanjsko tijelo, kao niti bilo koje drugo tijelo/pravna osoba, nije bilo ovlašteno koristiti. Jednako tako, Hrvatski Sabor u 2019. godini nije imao pravo korištenja sustava videonadzora u svrhu kontrole ulazaka i izlazaka radnika s posla, već se ta kontrola vršila putem kartice na za to predviđenim uređajima na ulazu/izlazu iz zgrade, a na što tužitelj od početka postupka ukazuje. Osim toga, nije bilo naljepnica na ulazu koje ukazuju na to niti internog akta niti pisanog dokaza da su zaposlenici s tim upoznati te je tek 11. ožujka 2020. Hrvatski Sabor izmijenio svoj Pravilnik o zaštiti na radu i tek tada uveo mogućnost da nadzorne uređaje koristi za evidentiranje ulazaka i izlazaka zaposlenika, iz čega nesporno proizlazi da takva ovlast ranije nije postojala.

2.4.              Tužitelj tvrdi kako evidencije dolazaka i odlazaka s posla u spornom razdoblju od 24. srpnja do 3. listopada 2019., koje su korištene kao dokaz, sadrže brojne nelogičnosti na koje je ukazivao u žalbi, a koje se prvenstveno odnose na činjenicu da navedeni sustav često ne radi ispravno, odnosno dolaske i odlaske službenika ne evidentira na ispravan način, što je vidljivo upravo iz evidencija koje su tužitelju dostavljene za razdoblje 2018. i 2019. godine, iz kojih je vidljivo da elektronički sustav često pogrešno evidentira podatke. Primjera radi, za datume 27.06.2019. te 23.10.2019., kada je tužitelj bio na radnom mjestu cijeli dan radi trajanja saborskih sjednica, sustav je njegov dolazak na radno mjesto evidentirao u 17:56 h i odlazak u isto vrijeme, odnosno dolazak u 22:19 h te odlazak u 22:19 h, što nesporno ne odgovara istini, a pogreške u evidencijama dolazaka i odlazaka potvrdili su i svjedoci saslušani tijekom prvostupanjskog postupka. Dodaje kako je u  odnosu na navedeni prigovor, tuženik u pobijanoj odluci uzeo u obzir dio očitovanja zapovjednika straže J. K.  koji se ni na koji način ne odnosi na nelogičnosti navedene u žalbi tužitelja, iz čega je razvidno kako tuženik uopće nije na pravilan način utvrdio činjenično stanje te ispitao je li tužitelj doista povrijedio svoje službene dužnosti, zanemarivao ili ometao radne procese ili svoje službene dužnosti. Osim toga, uopće se nigdje ne spominje da u razdoblje za kojega se tereti spada i vrijeme kada je koristio plaćeni dopust za rođenje djeteta od 7. do 13. kolovoza 2019. i godišnji odmor od 14. kolovoza do 3. rujna 2019. Dakle, punih mjesec dana se uzima u kontinuitet za povredu službene dužnosti, a to cijelo razdoblje ne može biti predmet povrede niti može predstavljati kontinuitet. Ističe kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i u odnosu na činjenicu da je neposredno nadređeni službenik tužitelju već ranije ovjerio njegovu evidenciju prisutnosti na radu i to upravo za mjesece koji su sporni: srpanj, kolovoz i rujan 2019. godine, kao i prekovremene sate, iz čega proizlazi da je uredno ispunio sve svoje radne zadatke/službene dužnosti. Navedenu evidenciju radnog vremena, pored neposredno nadređenog službenika, za svaki od tih mjeseci - ovjerio je i Tajnik Hrvatskog Sabora koji je donio pobijano rješenje, pa postavlja pitanje kako je moguće da je osoba koja nad radom i prisutnosti na radu službenika obavlja neposredan nadzor ovjerila sve njegove dosadašnje evidencije radnog vremena, a da one tek naknadno postanu sporne?

2.5.              Zaključno, tužitelj ukazuje kako su tijekom postupka povrijeđene odredbe Zakona o državnim službenicima, jer je u posljednjem razdoblju bio ocijenjen ocjenom „izuzetan", a koju olakotnu okolnost tuženik nije uzeo u obzir, jer nisu utvrđene okolnosti bitne za odmjeravanje kazne, „težina povrede", a posebno ne postoji pojašnjenje niti obrazloženje koje su to „nastale posljedice", nije navedeno obrazloženje o načinima i razlozima određivanja kazne, iako je tužitelj kažnjen najtežom propisanom kaznom, što je protivno čl. 111. Zakona o državnim službenicima. Tužitelj ustraje kod navoda da predmetna rješenja nisu donesena zbog navodnih lakih povreda službene dužnosti, već zbog činjenice da je tužitelj ranije, zajedno s drugim kolegama koji su također kažnjeni, od nadležnog tijela, mimo čelnika tijela, zatražio usklađivanje svoje plaće (i plaća svojih kolega) s plaćama ostalih zaposlenika koji obavljaju bitno iste poslove, a o postojanju navedene inicijative koja je pokrenuta dopisom službenika od 17. lipnja 2019., svjedočili su svjedoci tijekom postupka.  Tvrdi kako odmazda prema njemu, kao i diskriminatorno postupanje, proizlaze iz iskaza svih saslušanih svjedoka, načina na koji je voditeljica postupka vodila prvostupanjski postupak, pristrano saslušavajući svjedoke, činjenice da u prvostupanjskom rješenju uopće nisu cijenjeni najključniji dijelovi iskaza svjedoka, kao niti dokumentacija koju je tužitelj zatražio i priložio u predmet, onemogućavanjem tužitelju da se očituje na značajan dio dokumentacije, na kojoj je utemeljena pobijana odluka, korištenja nezakonitih dokaza (snimki video nadzora), ne provođenja dokaza koje je tužitelj predložio tijekom postupka, određivanja najteže kazne, iako za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti, svih drugih radnji iz kojih je vidljivo da svrha ovog postupka nije utvrđivanje eventualnih povreda službene dužnosti, već kažnjavanje tužitelja radi inicijative za povećanje koeficijenata. Predlaže poništiti osporeno rješenje uz naknadu troška.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja na rješenje KLASA: UP/I-114-04/19-01/03, URBROJ: 6544-21-70 od 23. ožujka 2021., kojim se tužitelja utvrđuje odgovornim što je u razdoblju od 24. srpnja do 3. listopada 2019. učestalo zakašnjavao na posao i ranije odlazio s posla te što je tijekom radnog vremena napuštao radne prostorije bez odobrenja nadređenog službenika, čime je počinio lake povrede službene dužnosti iz članka 98. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona o državnim službenicima. U obrazloženju rješenja tuženik je naveo razloge kojima se rukovodio i u cijelosti ostaje pri tome. Stoga predlaže sudu odbiti tužbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje Službeničkog suda KLASA: UP/II-114-04/20-01/23, URBROJ: 514-30/01-21-11 od 12. srpnja 2021.

4.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 15. studenoga 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

6.              Sud je na raspravi saslušao tužitelja, koji je izjavio kako je od srpnja do listopada 2019. bio stručni referent za održavanje dvorana Hrvatskog sabora, bio je operativna podrška predsjedniku i potpredsjednicima Sabora tijekom održavanja sjednica. Dana 14.1.2020. godine dobio je premještaj na radno mjesto stražara s 15.1.2020., s obrazloženjem da treba pomladiti stražu, a vezano za predsjedanje Vijeća EU. Tijekom upravnog postupka tražio je izuzeće voditeljice postupka, jer je zadirala u njegovu intimu i iznosila razne insinuacije, čime je zlouporabila položaj voditelja postupka, spominjala je njegovu suprugu i šogora, koje poznaje te je suprugu upozoravala da bi bilo bolje za njega da ne podnosi žalbe. Isprave koje se odnose na njega je označavala oznakom tajno bez ikakvog razloga, kao npr. zahtjev za njegovim premještajem na drugo radno mjesto. O zahtjevu za izuzeće odlučuje tajnik Sabora. Jednom prilikom kada je kolega Z. G. izašao iz ureda ispred sabornice tajnik Sabora mu je rekao: „Za tvoje dobro je da se makneš od M.“ Kolega G. je također kažnjen zbog dvije povrede službene dužnosti i sada je pred mirovinom. Dokumentacija na kojoj se temelji odluka o stegovnoj odgovornosti mu nikada nije dostavljena na očitovanje. Radi u zgradi Sabora od 2015. godine te je sve do 2020. godine na naljepnicama na ulazu u Sabor pisalo da se nadzorne kamere koriste za zaštitu objekta i imovine, a tek 2020. godine je promijenjen Pravilnik i stavljene su nove naljepnice. Od 2015. do 2019. godine ga nitko nije obavijestio čemu služi video nadzor na ulazu. Kontrola ulazaka i izlazaka vršila se putem kartice, a kada je premješten na radno mjesto stražara shvatio je da je taj sustav manjkav, da zna „pasti“ i da se osobu može u bilo kojem trenutku prijaviti i odjaviti. Također u zgradi Sabora u Demetrovoj ulici postoji jedna mračna soba iz koje se protuzakonito nadziru djelatnici Sabora i snimke se mogu montirati po želji. U inkriminiranom razdoblju je koristio plaćeni dopust radi rođenja djeteta i godišnji odmor. Do 2019. uvijek je ocjenjivan ocjenama izuzetan. Smatra da je stvarni razlog pokretanja postupka zbog povrede službene dužnosti taj što je bio jedan od inicijatora za povećanje koeficijenta složenosti poslova osoblju zaduženom za dvorane. Taj prijedlog je M. B. iznio na predsjedništvu i prijedlog je prihvaćen, ali prije toga su tražili razgovor kod tajnika Sabora koji ih nikad nije primio, a voditeljica službe, koja je ujedno bila i voditeljica stegovnog postupka, mu je rekla da to pitanje riješi političkim putem. To je u konačnici riješeno u predsjedništvu i tajnik je to zamjerio. Protiv ostalih sudionika navedene inicijative su također pokrenuti postupci zbog lakih povreda službenih dužnosti, neki se na ta rješenja nisu žalili, pa su nakon toga pokrenuti i postupci zbog težih povreda službene dužnosti. Na posao u spornom razdoblju nije kasnio niti je ranije odlazio, što je sustav kartica zabilježio, ali se s tim sustavom može manipulirati. Kad je u srpnju 2021. godine premješten u Ured za opće poslove Vlade i Sabora, njegova šefica je primijetila da prema evidenciji tih kartica tužitelj učestalo kasni na posao i ranije odlazi, radi čega je pitala kolege s kojima radi koji su potvrdili da to nije točno, nakon čega je sustav opet počeo pravilno evidentirati dolaske i odlaske. Tajnica čelnika tijela iz sustava za evidenciju vremena odlaska i dolaska prebacuje podatke u Excel tablicu i onda u toj tablici može mijenjati što god želi.

7.              Sud iskazu tužitelja nije povjerovao te smatra da je isti usmjeren na izbjegavanje odgovornosti zbog lake povrede službene dužnosti, koja je u upravnom postupku dokazana uvidom u evidenciju prisutnosti na radu, uvidom u snimke video nadzora i iskazima svjedoka. Naime, iz evidencije prisutnosti na radu je razvidno da je u razdoblju od 24. srpnja do 3. listopada 2019. tužitelj učestalo kasnio na posao i ranije odlazio s posla te je tijekom radnog vremena napuštao radne prostorije bez odobrenja nadređenog službenika, što je potvrđeno snimkama video nadzora te iskazima svjedoka Z. D. i M. V., koji obavljaju provjeru osoba koje ulaze u zgrade Sabora i koji su izjavili da se tužitelj evidentira prilikom prvog dolaska na posao, a da odlaske tijekom radnog vremena ne evidentira, što je njegovo uobičajeno ponašanje. Također je svjedokinja izjavila na temelju neposrednog opažanja da je 2. kolovoza 2019. tužitelj napustio službene prostorije u 11 sati bez da je evidentirao izlazak te se vratio u 16,01 sati samo kako bi evidentirao izlazak iz zgrade Hrvatskog sabora. Stoga nije od utjecaja prigovor tužitelja kako evidencije dolaska i odlaska nisu točne, a koji navod nije ni dokazan, jer to nije jedino dokazno sredstvo na temelju kojeg je utvrđena odgovornost tužitelja za laku povredu službene dužnosti.

8.              Nije osnovan prigovor nepravovremenog pokretanja postupka, budući da se tužitelju stavlja na teret učestalo nepoštivanje radnog vremena u razdoblju od 24. srpnja do 3. listopada 2019., a predmetni postupak pokrenut je zaključkom čelnika tijela o pokretanju postupka zbog lake povrede službene dužnosti KLASA: UP/I-114-04/19-01/03, URBROJ: 6541-19-01 od 11. listopada 2019. Dakle, postupak je pokrenut od strane nadležne osobe sukladno članku 104. stavku 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, dalje Zakon), prema kojem postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, i to prije nastupa zastare prava na pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti sukladno članku 109. stavku 1. Zakona, kojim je propisano da pravo na pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od tri mjeseca od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana kada je povreda počinjena.

9.              Nije relevantan prigovor da se nigdje ne spominje da je razdobljem za koje se tereti tužitelja obuhvaćeno i vrijeme kada je koristio plaćeni dopust za rođenje djeteta od 7. do 13. kolovoza 2019. i godišnji odmor od 14. kolovoza do 3. rujna 2019. koje razdoblje ne može biti predmet povrede, budući da su u izreci prvostupanjskog rješenja točno navedeni datumi kada tužitelj nije poštivao radno vrijeme te se među njima ne nalaze dani kada je bio opravdano odsutan s radnog mjesta. Nadalje, o podnesenom zahtjevu za izuzećem voditeljice postupka odlučeno je zaključkom od 24. veljače 2020., koji je valjano obrazložen te nepristranost voditeljice tijekom postupka nije dovedena u pitanje niti dokazana, a u obrazloženju prvostupanjskog rješenja su dani jasni i argumentirani razlozi za utvrđenu odgovornost tužitelja, koji se temelje na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza. Prema ocjeni suda tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku na provedenoj raspravi, na kojoj su izvedeni dokazi, a opunomoćenici tužitelja je 10. kolovoza 2020. omogućen i uvid u spis, pa se tužitelj tijekom postupka imao mogućnost očitovati o svim činjenicama i okolnostima odlučnim za donošenje odluke o lakoj povredi službene dužnosti.

10.              Prema članku 102. stavku 1. Zakona na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. Člankom 58. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, dalje ZUP) propisano je da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. Ni ZUP niti Zakon ne poznaju pojam „nezakoniti dokaz“, koji postoji u kaznenom pravu te se u upravnom postupku činjenično stanje utvrđuje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje. U pogledu navoda tužitelja, vezano uz snimke video nadzora, da poslodavac nije poštivao pravila o zaštiti osobnih podataka, tužitelj ima na raspolaganju pravnu zaštitu kod nadležne agencije za zaštitu osobnih  podataka.

11.              Nadalje, pravilno tuženik navodi da je točkom II. Odluke o rasporedu radnog vremena i odmora (stanke) KLASA: 133-02/18-01/02, URBROJ: 6541-18-4 od 9. srpnja 2018. propisano da je radno vrijeme u Stručnoj službi Hrvatskoga sabora u pravilu dnevno 8 sati organizirano na način da je početak radnog vremena od 8,00 do 9,00 sati, a završetak od 16,00 do 17,00 sati, pet radnih dana tjedno, od ponedjeljka do petka, čime je službenik dužan biti na svom radnom mjestu neovisno o tome održavaju li se saborske sjednice ili ne. To što su neposredno nadređeni službenik i tajnik Sabora ovjerili evidenciju tužitelja ne znači da nije počinio laku povredu službene dužnosti za koju je oglašen krivim i koja se sastoji u učestalom zakašnjavanju na posao i ranijem odlasku s posla te napuštanju radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja nadređenog službenika, jer je nadređeni službenik ovjerio samo takvu evidenciju iz koje je vidljivo vrijeme dolazaka i odlazaka, ali ne i da time povreda nije počinjena. Ista tako, povrede koje se službeniku stavljaju na teret nemaju nikakve veze s ispunjavanjem radnih zadataka, što može biti zasebna laka povreda službene dužnosti.

12.              U prvostupanjskom rješenju je valjano obrazloženo utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 24. srpnja do 3. listopada 2019. godine učestalo kasnio na posao i ranije odlazio s posla te napuštao radno mjesto tijekom radnog vremena bez odobrenja neposredno nadređenog službenika. Pri tome drugostupanjsko tijelo pravilno navodi u obrazloženju svoga rješenja da ni na koji način ne nalazi dokazanim da se radi o „odmazdi” prema tužitelju zbog traženja usklađivanja plaće, jer je tijekom postupka na nedvojben način utvrđeno da je učestalo kasnio i odlazio ranije s posla te napuštao radno mjesto bez odobrenja neposredno nadređenog službenika, a prvostupanjsko tijelo je detaljno analiziralo i otklonilo navode tužitelja da bi razlog za pokretanje postupka bilo njegovo sudjelovanje u inicijativi za povećanje koeficijenta složenosti poslova za poslove održavanja dvorana. Također, u odnosu na izrečenu kaznu, tuženik pravilno smatra da je ona primjerena svim okolnostima slučaja, vremenskom razdoblju i broju kašnjenja na posao te broju odlazaka ranije s posla, kao i napuštanju radnih prostorija bez odobrenja, pri čemu okolnost da u to vrijeme nije bilo saborskih sjednica ne ublažava njegovu odgovornost, jer je radno vrijeme službenika propisano neovisno održavaju li se saborske sjednice ili ne. Isto tako, pravilno je prvostupanjsko tijelo cijenilo i nekritički stav službenika prema svojoj povredi, dok mu je olakotnom drugostupanjsko tijelo cijenilo da do sada nije kažnjavan za povrede službene dužnosti.

13.              Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, da nisu počinjene bitne povrede pravila postupka, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj počinio laku povredu službene dužnosti iz članka 98. stavka 1. točke 1. i 4. Zakona, kao i da je izrečena kazna primjerena svim okolnostima počinjenja lake povrede službene dužnosti.

14.              Stoga prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15.              Odluka o trošku temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

U Zagrebu 23. studenoga 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.