Poslovni broj: 15 Pž-1425/2022-2

1
 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 15 Pž-1425/2022-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Marine Veljak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD Z., OIB ..., Z., kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, OIB ..., Z., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 53.394,88 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2300/2021 od 22. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u  Zagrebu poslovni broj Povrv-2300/2021 od 22. veljače 2022.

             

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari odlučio:

„ I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz Z., poslovni broj Ovrv-6874/2020 od 10. studenoga 2020., te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnične troškove u iznosu od 3.500,00 kn (slovima: tri tisuće petsto kuna).“

 

              Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući u ovoj pravnoj stvari osnovanim tuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije.

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu osporavajući je u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

 

              U bitnom ističe da je odlučna činjenica u ovom predmetu da je tužitelj vlasnik nekretnine na adresi Z., u sklopu koje se nalaze poslovne prostorije koje su bile predmet ugovora o zakupu, a koje vlasništvo je na temelju pravomoćne odluke suda upisao u zemljišnim knjigama. Tuženik nema pravo bez naknade koristiti prostorije koje je koristila ranija uprava društvenih prihoda.

 

Tužitelju koji je upisani vlasnik neosnovano se se odbija njegov zahtjev i daje prednost tvrdnji tuženika da je vlasnik na temelju zakona. U odnosu na pravna shvaćanja i sudsku praksu navedenu u pobijanoj presudi ističe da Zakon o sudovima predviđa i mogućnost izmjene takvog pravnog shvaćanja, iz čega proizlazi da eventualno postojeće pravno shvaćanje nema apsolutni učinak.

 

Slijedom navedenog, predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama  žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

6. Uvodno se napominje da je o ovom pitanju stajalište već zauzela i sudska praksa te se ističe da se između istih stranaka, s iste pravne osnove i u pogledu identičnog prostora na adresi Z., već vodio spor u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu naknade za korištenje predmetnog prostora ali u drugom razdoblju u odnosu na ovaj predmet.

 

Tako je Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-1494/14 od 13. listopada 2015. ukinuo u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju od ovrsi od 10. prosinca 2013., na ime zakupnine za razdoblje od mjeseca siječnja 2011. pa do mjeseca srpnja 2013. i odbio tužbeni zahtjev. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-747/2016-2 od 25. srpnja 2018. odbio žalbu tužitelja Grada Z. i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na odbijanje tužbenog zahtjeva za isplatu naknade za korištenje predmetnog prostora.

 

              7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 53.394,88 kn na ime naknade za korištenje tužiteljevog poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi T., od strane tuženika, a bez pravne osnove i to za razdoblje od svibnja 2019. do studenoga 2019.

 

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju ni visina utužene naknade. Sporna je osnova potraživanja, aktivna i pasivna legitimacija, te je li za potraživanje nastupila zastara.

Žalbenim navodima tužitelj u biti ponavlja navode istaknute tijekom prvostupanjskog postupka, a u vezi kojih je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge i pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

 

9. U skladu s odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, da bi vlasnik stvari mogao potraživati od korisnika naknadu koristi koje je ovaj imao od upotrebe stvari mora se raditi o korištenju stvari bez pravne osnove.

 

              10. Uprave društvenih prihoda, koje su ranije koristile spornu nekretninu, bile su prema Zakonu o upravama društvenih prihoda („Narodne novine“ broj: 10/82, 17/86 i 27/88) organizacijske jedinice u sastavu bivših općina kao društveno političkih zajednica.

 

11. Poslove uprava društvenih prihoda preuzela je Republika Hrvatska stupanjem na snagu Zakona o poreznoj upravi, koji je bio jedan u nizu zakona kojim je Republika Hrvatska preuzimala poslove državne uprave. Stupanjem na snagu Zakona o poreznoj upravi 21. kolovoza 1993. („Narodne novine“ broj 75/93) utemeljena je Uprava, uređeno je njezino je ustrojstvo, poslovi i način rada, određeno je da će ona preuzeti i nastaviti koristiti prostorije koje su koristile uprave prihoda dosadašnjih općina (čl. 25.) te je prestao važiti Zakon o upravama društvenih prihoda (čl. 26.).

 

              12. Odredbom čl. 360. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

 

13. U trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1. siječnja 1997., pravo korištenja sporne nekretnine imalo je Ministarstvo Republike Hrvatske – Uprava, a ne tužitelj. To tijelo državne uprave je od trenutka kada je stupio na snagu Zakon o poreznoj upravi 21. kolovoza 1993. na temelju odredbe čl. 25. tog Zakona preuzelo i nastavilo koristiti prostorije i opremu koju su do tada koristile uprave prihoda dosadašnjih općina.

 

14. Tuženik nije stekao pravo vlasništva sporne nekretnine stupanjem na snagu Zakona o poreznoj upravi, ali je u tom trenutku nastavio koristiti nekretnine koje su do tada koristile uprave društvenih prihoda dotadašnjih općina te tužitelj od tog trenutka više nije imao pravo korištenja sporne nekretnine. Prema tome, upravo je tuženik u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima imao pravo korištenja sporne nekretnine te je na temelju zakona, odnosno odredbe čl. 360. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini.

 

Stoga je suprotno žalbenim navodima u pravu tuženik kada tvrdi da je, kao nositelj prava korištenja ovih nekretnina na temelju prijelaznih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje uređuju pretvorbu prava korištenja u pravo vlasništva, postao vlasnik svih nekretnina na kojima je stekao pravo korištenja na temelju Zakona o poreznoj upravi tj. postao je vlasnik svih nekretnina na kojima su pravo korištenja imale bivše općine, a koje nekretnine su koristile bivše uprave društvenih prihoda u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poreznoj upravi iz 1993. godine pa i sporne nekretnine (tako i u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-19/2008 od 25. veljače 2009.).

 

15. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja budući da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, premda je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik te nekretnine.

 

Suprotno žalbenim navodima a u odnosu na odlučne činjenice, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tuženik  vlasništvo sporne nekretnine stekao ex lege u smislu članka 360. stavka 2. odnosno članka 362. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to u trenutku stupanja na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. (tako  i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Rev 559/2021 od 1. lipnja 2021.)

 

Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor promašene aktivne legitimacije  osnovanim i odbio tužbeni zahtjev.

 

              16. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Razlozima svoje žalbe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.  

 

17. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95 i 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

              18. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 23. studenoga 2022.

 

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać