Poslovni broj: 5 Pn-669/2019-74

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Pn-669/2019-74

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja A.B.iz G., OIB:…, zastupan po punomoćniku L. M., odvjetniku, protiv tuženika E.o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku D. B., odvjetniku u O.d.G. i p., radi naknade štete s osnova rente, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. studenoga 2022.

 

p r e s u d i o     j e

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: 

 

"Nalaže se tuženiku E.o.d.d. iz Z., OIB:… platiti tužitelju A. B., G.OIB:… zastupan po odvjetniku L. M. iz Z.,

-dospjele obroke u iznosu 350.849,97 kn platiti odjednom u roku od 15 dana, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa i to od 01. 10. 2012. do 31. 07. 2021. godine pa do isplate prema eskontnoj stopi H.n.b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i to:

-na iznos od 1.057,95 kn od 16. 11. 2012.

-na iznos od 1.057,95 kn od 16. 12. 2012.

-na iznos od 1.345,62 kn od 16. 01. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 02. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 03. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 04. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 05. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 06. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 07. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 08. 2013.

-na iznos od 2.841,55 kn od 16. 09. 2013.

-na iznos od 1.995,71 kn od 16. 10. 2013.

-na iznos od 1.321,47 kn od 16. 10. 2013.

-na iznos od 4.625,15 kn od 16. 11. 2013.

-na iznos od 3.744,17 kn od 16. 12. 2013.

-na iznos od    668,40 kn od 16. 12. 2013.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 01. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 02. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 03. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 04. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 05. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 06. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 07. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 08. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 08. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 10. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 11. 2014.

-na iznos od 3.349,67 kn od 16. 12. 2014.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 01. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 02. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 03. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 04. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 05. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 06. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 07. 2015.

-na iznos od 3.453,40 kn od 16. 08. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 09. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 10. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 11. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 12. 2015.

-na iznos od 3.457,17 kn od 16. 01. 2016.

-na iznos od 3.447,54 kn od 16. 02. 2016.

-na iznos od 3.447,54 kn od 16. 03. 2016.

-na iznos od 3.447,54 kn od 16. 04. 2016.

-na iznos od 3.447,54 kn od 16. 05. 2016.

-na iznos od 3.447,54 kn od 16. 06. 2016.

-na iznos od 3.447,54 kn od 16. 07. 2016.

-na iznos od 3.443,14 kn od 16. 08. 2016.

-na iznos od 3.443,14 kn od 16. 09. 2016.

-na iznos od 3.443,14 kn od 16. 10. 2016.

-na iznos od 3.443,14 kn od 16. 11. 2016.

-na iznos od 3.443,14 kn od 16. 12. 2016.

-na iznos od 3.472,12 kn od 16. 01. 2017.

-na iznos od 3.463,75 kn od 16. 02. 2017.

-na iznos od 3.463,75 kn od 16. 03. 2017.

-na iznos od 3.463,75 kn od 16. 04. 2017.

-na iznos od 3.463,75 kn od 16. 05. 2017.

-na iznos od 3.463,75 kn od 16. 06. 2017.

-na iznos od 3.463,75 kn od 16. 07. 2017.

-na iznos od 3.436,53 kn od 16. 08. 2017.

-na iznos od 3.436,53 kn od 16. 09. 2017.

-na iznos od 3.436,53 kn od 16. 10. 2017.

-na iznos od 3.436,53 kn od 16. 11. 2017.

-na iznos od 3.436,53 kn od 16. 12. 2017.

-na iznos od 3.436,53 kn od 16. 01. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 02. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 02. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 03. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 04. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 05. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 06. 2018.

-na iznos od 3.424,18 kn od 16. 07. 2018.

-na iznos od 3.388,17 kn od 16. 08. 2018.

-na iznos od 3.388,17 kn od 16. 09. 2018.

-na iznos od 3.388,17 kn od 16. 10. 2018.

-na iznos od 3.388,17 kn od 16. 11. 2018.

-na iznos od 3.388,17 kn od 16. 12. 2018.

-na iznos od 3.388,17 kn od 16. 01. 2019.

-na iznos od 3.372,46 kn od 16. 02. 2019.

-na iznos od 3.372,46 kn od 16. 03. 2019.

-na iznos od 3.372,46 kn od 16. 04. 2019.

-na iznos od 3.372,46 kn od 16. 05. 2019.

-na iznos od 3.372,46 kn od 16. 06. 2019.

-na iznos od 3.372,46 kn od 16. 07. 2019.

-na iznos od 3.294,00 kn od 16. 08. 2019.

-na iznos od 3.294,00 kn od 16. 09. 2019.

-na iznos od 3.294,00 kn od 16. 10. 2019.

-na iznos od 3.294,00 kn od 16. 11. 2019.

-na iznos od 3.294,00 kn od 16. 12. 2019.

-na iznos od 3.345,60 kn od 16. 01. 2020.

-na iznos od 3.335,24 kn od 16. 02. 2020.

-na iznos od 3.335,24 kn od 16. 03. 2020.

-na iznos od 3.335,24 kn od 16. 04. 2020.

-na iznos od 3.335,24 kn od 16. 05. 2020.

-na iznos od 3.335,24 kn od 16. 06. 2020.

-na iznos od 3.335,24 kn od 16. 07. 2020.

-na iznos od 3.314,29 kn od 16. 08. 2020.

-na iznos od 3.314,29 kn od 16. 09. 2020.

-na iznos od 3.314,29 kn od 16. 10. 2020.

-na iznos od 3.314,29 kn od 16. 11. 2020.

-na iznos od 3.314,29 kn od 16. 12. 2020.

-na iznos od 3.431,42 kn od 16. 01. 2021.

-na iznos od 3.361,42 kn od 16. 02. 2021.

-na iznos od 3.361,42 kn od 16. 02. 2021.

-na iznos od 3.336,16 kn od 16. 04. 2021.

-na iznos od 3.353,00 kn od 16. 05. 2021.

-na iznos od 3.353,00 kn od 16. 06. 2021.

-na iznos od 3.353,00 kn od 16. 07. 2021.

-na iznos od 3.353,00 kn od 16. 08. 2021.,

a od 31. 07. 2021. godine pa nadalje plaćati mu mjesečnu rentu u iznosu od 3.353,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne rente, odnosno od 16.-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, s time da sve dospjele iznose plati odmah s pripadajućim zateznim kamatama, a buduće kako budu dospijevali, odnosno do 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              -kao i nadoknaditi mu parnični trošak sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana."

 

II              Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 28.202,50 kuna/3.743,12 EUR1 s pripadajućom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekuće od 23. studenoga 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1.              Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27. rujna 2008. godine doživio prometnu nezgodu na području D., a za prometnu nesreću je odgovoran štetnik M. B. koji je upravljao vozilom registarske oznake  DU…, kojom prilikom je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, a navedeno vozilo je u trenutku prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika. Tužitelj navodi da je zadobio ozljede koje su opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a zbog kojih nije u mogućnosti raditi na radnom mjestu koje je obavljao prije prometne nezgode. Ističe da je nakon 28. rujna 2012. ostvario pravo na novčanu naknadu kod zavod za zapošljavanje u trajanju od 28. rujan 2012. do 22. rujna 2013. prema rješenju o pravu na novčanu naknadu zavod, PU D.. Navodi da je rješenjem zavoda od 5. ožujka 2014. tužitelju priznata invalidska mirovina s početkom od 26. studenoga 2013. u iznosu od 1.275,48 kuna mjesečno, a prema potvrdi poslodavca tužitelj bi u predmetnom periodu ostvario plaću u neto iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno. Ističe da se sa zahtjevom za naknadu štete obratio tuženiku, koji nije odgovorio u zakonskom roku. Stoga predlaže specificiranim tužbenim zahtjevom na ročištu od 8. studenoga 2016. staviti u tijek rentu s osnova gubitka zarade u iznosu od 3.724,52 kune mjesečno, te predlaže da tuženik njemu kao tuženiku (očito se radi o grešci u pisanju, s obzirom da je razvidno da je A.B. tužitelj) isplati mjesečni iznos od 3.724,52 kune i to za razdoblje od listopada 2012. do listopada 2015. sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća, odnosno od 15.-tog u mjesecu, a za razdoblje od 1. studenoga 2015. pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom po dospijeću svakog iznosa do isplate i to najkasnije do 10.-tog u mjesecu. Tužitelj je tijekom postupka nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka specificirao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje ukupno dospjele iznose radi izgubljene zarade za period od 1. listopada 2012. do 22. rujna 2013. u iznosu od 28.189,64 kune kao razliku plaće koju bi ostvarivao i novčanih naknada za nezaposlene osobe, te iznos od 9.690,79 kuna za razdoblje od 23. rujna 2009. do 26. studenoga 2013., te iznos od 312.969,54 kune kao razliku plaće koju bi isti ostvarivao i mirovine za razdoblje od 27. studenoga 2013. do 31. srpnja 2021. odnosno ukupno 350.849,97 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog novčanog iznosa te buduće novčane iznose od 31. srpnja 2021. u vidu mjesečne rente u iznosu od 3.353,00 kuna. S obzirom na navedenu specifikaciju razvidno je da se s obzirom na specificirani ukupni dospjeli iznos potraživanja (350.849,97 kuna) radi o preinaci tužbenog zahtjeva s obzirom da je prvotno tužitelj potraživao rentu u mjesečnim iznosima od 3.724,52 kune od listopada 2012. Međutim, razvidno je da se ustvari radi o istom potraživanju gdje su čak mjesečni iznosi i renta koja se potražuje mjesečno ustvari u svakom mjesecu manji od prvotno potraživanog iznosa rente od 3.724,52 kune mjesečno (osim za studeni 2013. gdje se potražuje 4.625,15 kuna), pa je sud takvu preinaku dozvolio temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) radi svrsishodnog rješenja odnosa između stranaka. Tužitelj također od tuženika potražuje i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

              2.              Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, međutim osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. Ističe da je vozač motocikla na kojem se kao putnik nalazio tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola jer mu je koncentracija alkohola u krvi bila najmanje 0,64 g/kg iz čega proizlazi doprinos tužitelja nastanku vlastite štete zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, te s vozačem koji nije imao valjanu vozačku dozvolu. Ističe prigovor zastare jer je tužitelj 30. srpnja 2009. dobio potvrdu o visini svojih primanja, a tek je nakon pet godina i tri mjeseca od tog datuma podnio tužbu za naknadu štete. Ističe da se u navedenoj potvrdi jasno navodi da je tužitelj već tada prestao s poslom jer mu poslodavac nije plaćao plaću, a što je mogao bez obzira na bolovanje. Ističe da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj bio  radno nesposoban i 2009. i 2010. s istovjetnim dijagnozama i tegobama, pa je na taj način došlo i do prekluzije samog prava. Ističe da je na sličan način prestao i radni odnos tužitelja 15. srpnja 2012. prijemom odluke poslodavca u kojoj se navodi da tužitelj ne može raditi dotadašnji posao. Kako je tužitelj tada pokrenuo postupak za umirovljenje i dobio privremeno rješenje o profesionalnoj nesposobnosti za rad protekao je i rok od tri godine, te je nastupila zastara. Ističe da nema uzročne veze između štetnog događaja opisanog u tužbi i izgubljene zarade, jer razlog izgubljene zarade leži u nezakonitom otkazu koji je tužitelj dobio, te njegovom propuštanju poduzimanja potrebnih radnji radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa, a ne u navodnoj profesionalnoj nesposobnosti za rad koja bi bila u vezi s nezgodom. Tuženik smatra da je bivši poslodavac tužitelja bio obvezan ponuditi tužitelju u pisanom obliku ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je sposoban kao i prilagoditi poslove sposobnostima radnika. Smatra da je isto bilo moguće jer je bivši poslodavac tužitelja pravna osoba registrirana za niz djelatnosti što proizlazi iz sudskog registra za istoga. Ističe da je očito da je bivši poslodavac tužitelja otkazao ugovor o radu prije nego što je nadležno tijelo donijelo rješenje kojim bi se kod tužitelja utvrdila profesionalna nesposobnost za rad jer je otkaz tužitelju uručen 13. srpnja 2012., a rješenje HZMO-a je doneseno 2014. godine. Stoga tuženik smatra da postoji prekid uzročne veze između štete iz prometne nezgode i štete koju tužitelj traži jer se tužitelj odrekao svojih prava iz radnog odnosa kojih ima temeljem Zakona o radu s obzirom da se tužitelj nije žalio na odluku o otkazu, te nije tražio zaštitu svojih prava temeljem Zakona o radu. Stoga po mišljenju tuženika nema uzročne veze između navedene protupravnosti i štete za koju bi eventualno tuženik odgovarao jer da je tužitelj tražio zaštitu prava po redovitom tijeku stvari bi i danas radio kod svojeg poslodavca. Stoga tuženik smatra da ne može odgovarati za nezakoniti otkaz uručen od strane poslodavca i propust tužitelja kojim nije tražio zaštitu svojih prava. Osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva te činjenične navode da je kod tužitelja došlo do profesionalne radne nesposobnosti, a sporan je i uzrok takve nesposobnosti kao i činjenica stručnosti tužitelja. Ističe da je tužitelj rođen 28. srpnja 1980. i ima 35 godina, te smatra da nije izvjesno da tužitelj u svojem životu neće moći zarađivati, a smatra i da tužitelj mora iskoristiti sve mogućnosti profesionalne rehabilitacije te mu se utvrditi preostala radna sposobnost i izvršiti postupak prilagodbe svog zanimanja u okviru preostale radne sposobnosti, te ostvariti mogućnost zaposlenja nakon provedbe postupka profesionalne rehabilitacije. Ističe da u svakom slučaju osporava da kod tužitelja ne postoji sposobnost za rad, te da isti ne može ostvarivati zaradu zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi. Osporava tijek zatraženih kamata.

 

3.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-9), odštetni zahtjev tužitelja tuženiku uz povratnicu (list 10-14), potvrdu G.R. od 30. srpnja 2009. (list 15), rješenje zavoda od 5. ožujka 2014. (list 16-19), isplatne liste tužitelja (list 20-33), rješenje o pravu na novčanu pomoć zavod od 30. listopada 2012. (list 34), obavijest o mirovinskim primanjima (list 35-46 i 49), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 47-48 i 53-60), Odluku G. R. d.o.o. od 13. srpnja 2012. (list 50-51), potvrdu s potpisom tužitelja od 15. srpnja 2012. (list 52), zapisnik od 17. ožujka 2015. iz spisa ovog suda posl. broj Pn-3276/11-37 (list 94-96), presudu Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj K-94/09 od 23. studenoga 2010. (list 99-107), povratnicu (list 109), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-9453/15-2 od 3. siječnja 2017. (list 112-113) i presudu ovog suda posl. broj Pn-3811/09-59 od 25. rujna 2015. (list 114-121), fotografije sačinjene od strane privatnog detektiva S.Š. (list 124-133), te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. J. M. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje sačinjen po istom vještaku (list 183-190 i 285-292), te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 212-220), te dokumentaciju dostavljenu od strane istog vještaka uz nalaz i mišljenje (list 225-236), te dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka (list 253-256), te dokumentaciju dostavljenu od strane istog vještaka (list 268), te je saslušao svjedoka A. B.1 i tužitelja kao stranku u postupku, te je saslušao stalnog sudskog vještaka za medicinu rada dr. J.M., a izvršio je i uvid u spis zavod e, Područne službe D. broj….

 

              4.              U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

 

              5.              Sporno je da li je potraživanje tužitelja u zastari, odnosno odgovornost tuženika, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

 

              6.              Ovdje valja reći da čl. 230. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

 

7.              Ovdje valja napomenuti da se tužitelj poziva da je šteta prouzročena kaznenim djelom, te da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku vođen kazneni postupak protiv osiguranika tuženika M. B. koji je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela.

 

8.              Uvidom u presudu Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj K-94/09 od 23. studenoga 2010. (list 99-107) utvrđeno je da je navedenom presudom okrivljeni M. B. proglašen krivim da je dana 27. rujna 2008. oko 19,30h u mjestu Z., Općina K. upravljao osobnim vozilom marke Audi tip A4, registarske oznake DU … krećući se kolnikom državne ceste D-8 iz smjera istoka u smjeru zapada da bi dolaska do raskrižja sa županijskom cestom Ž-6238 suprotno odredbama čl. 43 st. 2 u svezi st. 1 i čl. 57 st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cesta započeo radnju skretanja ulijevo, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pritom računa o položaju vozila, te o smjeru i brzini kretanja, te nije propustio motocikl marke Honda, tip CBR 600F talijanske nacionalne registracijske oznake PD 161708 kojim je kolnikom državne ceste D-8 iz smjera zapada u smjeru istoka i zadržavajući svoj smjer kretanja upravljao A. B.1 olako smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, uslijed čega je došlo do sudara prednjeg dijela motocikla talijanske nacionalne registracijske oznake PD… u zadnji bočni dio osobnog vozila kojim je upravljao okrivljenik, te do pada motocikla s vozačem A.B.1  i putnikom A.B. na kolnik, kojom prilikom je A.B. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu kompliciranog prijeloma desne bedrene kosti, dakle iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je druga osoba teško ozlijeđena pa je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa-izazivanja prometne nesreće, označeno i kažnjivo po čl. 272 st. 2 u svezi sa st. 1 Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07, dalje u tekstu: KZ). Navedena presuda je postala pravomoćna 6. lipnja 2012. godine.

 

9.              Kako je protiv osiguranika tuženika vođen kazneni postupak, a ovdje tužitelj je u istom postupku sudjelovao kao oštećenik u svojstvu svjedoka, to sud smatra da je tužitelj tijekom navedenog kaznenog postupka saznao za osobu koja je štetu učinila. Ovdje valja napomenuti da čl. 231 ZOO-a propisuje da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a st. 2 istog članka propisuje da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete.

 

10.              S obzirom da je protiv osiguranika tuženika M. B. donesena presuda Općinskog suda u D. posl. broj K-94/09 od 23. studenoga 2010. (list 99-107), a koja je postala pravomoćna 6. lipnja 2012., to je razvidno da je šteta prouzročena kaznenim djelom. Ovdje valja napomenuti da čl. 272 st. 1 KZ-a propisuje da tko kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozi promet da izazove nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena ili je drugome prouzročena imovinska šteta velikih razmjera kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina, a st. 2 istog članka propisuje da ako je kazneno djelo iz st. 1 počinjeno iz nehaja, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Kako je osiguranik tuženika kazneno djelo počinio iz nehaja, odnosno proglašen je krivim temeljem čl. 272 st. 2 KZ-a, to sukladno čl. 19 KZ-a st. 1 KZ-a kazneni progon radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kada se radi o kaznenim djelima u čl. 18 st. 2 navedenog zakona ne može se poduzeti kada protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela i to: -3 godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora. Kako je vođenjem kaznenog postupka protiv osiguranika tuženika M.B. izvršen prekid zastare kaznenog progona, pa je prekinut i tijek zastare zahtijeva za naknadu štete. Međutim kako je za kazneno djelo iz čl. 272 st. 2 KZ-a zastara kaznenog progona 3 godine, to je, kako je ranije navedena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj K-94/09 od 23. studenoga 2010. (list 99-107) postala pravomoćna 6. lipnja 2012., nakon pravomoćnosti navedene presude protekao trogodišnji zastarni rok za zahtjev za naknadu štete vezano za osobu koja je štetu učinila.

 

11.              Bivši poslodavac tužitelja G.R. d.o.o. tužitelju je uručio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2012. (list 50-51), koju je tužitelj zaprimio 15. srpnja 2012. Iz obrazloženja odluke je razvidno da je tužitelju privremenim rješenjem (Klasa: 141-06/11-01/ob: 03469578559 Ur-broj: 341-05-05/3-11/9756) zavoda, Područna služba u D. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a što je potvrđeno konačnim rješenjem zavoda od 5. ožujka 2014. (list 16-19). S obzirom da se radi o naknadi štete s naslova gubitka zarade odlaskom tužitelja u invalidsku mirovinu, tužitelj je za štetu saznao tek dostavom konačnog rješenja zavoda (5. ožujka 2014.). Kod razlike plaće i invalidske mirovine zastara potraživanja naknade štete ne može početi teći prije nego je šteta nastala, a šteta nastaje kada je utvrđeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu i utvrđena njena visina jer je tada nastala i razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao i mirovine tužitelja, pa kako je tek konačnim rješenjem zavoda tužitelj saznao za štetu tj. za razliku plaće i invalidske mirovine to je prigovor zastare tuženika u cijelosti neosnovan s obzirom da je tužba Općinskom građanskom sudu u Z., S. s.u S. podnesena 22. listopada 2015. neposredno, to nije protekao trogodišnji subjektivni zastarni rok za podnošenje tužbe (čl. 230. st. 1 ZOO-a), pa je prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja u zastari neosnovan.

 

12.              Što se tiče odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, kako je već rečeno presudom Općinskog suda u D. posl. broj K-94/09 od 23. studenoga 2010. (list 99-107), a koja je postala pravomoćna 6. lipnja 2012., okrivljeni M. B. proglašen je krivim za nastanak predmetnog štetnog događaja od 27. rujna 2008. u kojem je ozlijeđen tužitelj. Ovdje valja napomenuti da je sud temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a u ovom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašava krivim.

 

13.              Međutim, kako je građansko pravna odgovornost šira, a postoji prigovor tuženika da je tužitelj doprinio vlastitoj šteti time što je pristao na vožnju s osobnom u alkoholiziranom stanju i bez valjane vozačke dozvole, to je sud uvidom u zapisnik o očevidu (list 4-9) utvrdio da je vozaču motocikla na kojem se vozio tužitelj A. B.1 analizom koncentracije alkohola u krvi u bolnici D. utvrđeno da je isti u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola jer je koncentracija u krvi bila najmanje 0,64 g/kg.

 

14.              A. B. 1saslušan kao svjedok u ovom postupku naveo je da je od ranije poznavao tužitelja, te su se na dan štetnog događaja sreli ispred dućana u Z., gdje svatko svrati, te su zajedno marendali, a on da je popio jednu pivu od pola litre. Nakon marende su on i tužitelj trebali ići kući s obzirom da žive u istom mjestu, pa su zajedno sjeli na njegov motor marke Honda CBR i krenuli prema kući u mjesto G.. Nakon prometne nezgode policija ga nije odmah alkotestirala na licu mjesta već tek poslije u bolnici.

 

15.               Tužitelj A.B. prilikom saslušanja naveo je da je suglasan s izjavom svjedoka A. B.1 da su se navedenoga dana sreli i marendali, te je isti popio pivu, što je on vidio, a navodi da je i sam popio jednu pivu. Sjeo je s njim na motor, jer se isti normalno ponašao i smatrao je da nema razloga da se s njim ne vozi na motoru.

 

16.              Sud nije imao razloga ne prihvatiti iskaz svjedoka A. B.1 i tužitelja s obzirom da su isti u bitnome suglasni, te niti svjedok, a niti tužitelj ne osporavaju da su pili, a nakon čega su se vozili na motoru svjedoka A. B.1 prema kući. Uzimajući u obzir rezultate alkotesta sud smatra nesporno utvrđenim da je svjedok A. B.1  bio pod utjecajem alkohola od 0,64 g/kg u krvi. Međutim, bez obzira na navedeno, sud smatra da konzumacija alkohola istoga nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja. Naime, za nastanak štetnog događaja isključivo je odgovoran vozač osobnog vozila marke Audi tip 4 M. B., koji je radnju skretanja ulijevo proveo na nepropisan način, a zbog čega je i oglašen krivim u ranije navedenom kaznenom postupku Općinskog suda u D. posl. br. K-94/09. Konzumacija alkohola svjedoka A. B.1, na čijem motoru se vozio tužitelj, nije ni na koji način utjecala na nastanak štetnog događaja. Stoga, iako se tužitelj vozio s osobom pod utjecajem alkohola, međutim alkohol nije bio od utjecaja na nastanak štetnog događaja, te je neosnovan prigovor tuženika da postoji doprinos tužitelja vlastitoj šteti zbog pristanka na vožnju s osobom pod utjecajem alkohola. Također niti činjenica da vozač A. B.1  nije imao vozačku dozvolu "A" kategorije,  kako je navedeno u zapisniku o očevidu (list 4-9), već je imao vozačku dozvolu broj … važeću od 12. studenoga 2004. do 10. studenoga 2014., za koju se ne navodi uopće za koju kategoriju važi, nije utjecala na nastanak samog štetnog događaja, pa stoga ni ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

 

17.              Da bi sud utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva prvo je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada dr. J. M. koja je izradila svoj nalaz i mišljenje na okolnost uzročno posljedične veze između štetnog događaja i utvrđene nesposobnosti za rad tužitelja, a u koji nalaz i mišljenje je sud izvršio uvid (list 183-190 i 285-292).

 

18.              Stalni sudski vještak za medicinu rada dr. J. M. u svojem nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj A.B., rođen ….g. (sada u dobi od 40 godina), po zanimanju elektromehaničar za kućanske aparate sa završenom srednjom strukovnom školom. Bio je zaposlen u G. R., G., u razdoblju 10. kolovoza 2002.-27. rujna 2012. (10 godina, 1 mjesec i 17 dana) i to mu je prvo i jedino zaposlenje koje je ostvario. Prema opisu poslova izdanom od G. R. u studenom 2013., tužitelj je obavljao poslove autoelektričara, a posao je između ostalog uključivao određen ritam rada, povremeni terenski rad, zahtijevao je stajanje, zakretanje trupa, nabijanje alatima, ručno dizanje i prenošenje tereta do 20 kg. Poslovi se opisuju kao prijem vozila, popravak vozila (lakši i srednje zahtjevni poslovi), priprema, dekonzerviranje, pranje novih vozila za isporuku. Vještak navodi da prema anamnestičkim podacima i priloženoj medicinskoj dokumentaciji, koja uključuje i zdravstveni karton tužitelja za razdoblje od srpnja 1993. do ožujka 2021., tužitelj u razdoblju od 1993. do rujna 2008. nije teže bolovao. U navedenom razdoblju liječio se radi akutnih infekcija i alergijske astme (u razdoblju 1993.-2000.), u 1998. zadobio je prijelom 3. prsta lijeve ruke. U navedenom razdoblju nisu zabilježene druge bolesti i ozljede, uključujući liječenje radi psihičkih poremećaja, a bolovanje je koristio u trajanju od 4 dana 2005. radi akutne infekcije dišnog sustava, te u trajanju od 2 tjedna u kolovozu 2008. radi akutnog gastritisa. Dana 27. rujna 2008. tužitelj je u dobi od 28 godina doživio prometnu nesreću kao putnik na motociklu te je u nesreći zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu kompliciranog prijeloma desne bedrene kosti. Prijelom je liječen operativno sa fiksacijom osteosintetskim materijalom (vijkom) i inicijalnom hospitalizacijom od oko 3 tjedna. Tijekom 2009. provedena je intenzivna rehabilitacija, uključujući stacionarnu fizikalnu terapiju u veljači i ožujku 2009. U 2009. prati se i bolnost desnog koljena, te je nakon utvrđenog oštećenja hrskavice unutarzglobnog dijela desne bedrene kosti u lipnju 2010. učinjena operativna sanacija tog oštećenja (artroskopija). U prosincu 2010. izvađen je osteosintetski materijal (vijak) iz desne bedrene kosti, te je kroz 2011. provođena ambulantna fizikalna terapija. Tijekom 2011. planiran je korektivni operativni zahvat na desnoj bedrenoj kosti (osteotomija) zbog lošeg zarastanja bedrene kosti i skraćenja desne noge, ali se u rujnu 2012. operativni zahvat otklanja u korist konzervativnog pristupa sa povišenjem u desnoj ortopedskoj cipeli. Ortopedsko liječenje je dovršeno u ožujku 2013. sa mišljenjem da je stanje definitivno uz ograničenje opterećenja desne noge i povišenje desne cipele za 3 cm, te reduciran funkcionalni kapacitet. Funkcionalne trajne posljedice ozljeđivanja iz rujna 2008. uključuju kraću desnu nogu za 3 cm od lijeve noge, desna noga je u kuku rotirana prema van, a pokretljivost desnog zgloba kuka je smanjena za 1/3 punog opsega u svim smjerovima. Radi trajnog ograničenja pokretljivosti desnog zgloba kuka ocijenjen je u srpnju 2011.g. od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sa trajnim tjelesnim oštećenjem od 50%, a ova ocjena je potvrđena na ponovnom vještačenju u travnju 2014.g. U razdoblju od travnja 2009. do kraja 2013.g. tužitelj se dodatno liječio radi posttraumatskog stresnog poremećaja sa depresivnom slikom, a ova dijagnoza je potvrđena psihologijskim ispitivanjima iz kolovoza 2009., srpnja 2010. i ožujka 2012. Tužitelj je bio u kontinuiranoj ambulantnoj psihijatrijskoj skrbi do svibnja 2013. uz kontinuirano propisivanje antidepresiva, anksiolitika i hipnotika. U prosincu 2010. i siječnju 2011. liječen je radi civilnog posttraumatskog stresnog poremećaja u režimu dnevne bolnice. U razdoblju iza 2013. se i dalje povremeno kontrolira i liječi radi PTSP-a i depresivnog poremećaja, bez potrebe za kontinuiranim psihijatrijskim liječenjem i uzimanjem psihoaktivnih lijekova. Vještak navodi da je tužitelj nakon prometne nezgode iz rujna 2008. bio kontinuirano na bolovanju u razdoblju 1. listopada 2008. do 26. rujna 2012. odnosno pune četiri godine. U srpnju 2012. otkazan mu je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 10. kolovoza 2002. za rad na poslovima autoelektričara, jer zbog svojih trajnih osobina odnosno sposobnosti više nije bio u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa. Potom je kao nezaposlena osoba primao novčanu naknadu od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u razdoblju 28. rujna 2012. do 22. rujna 2013. i u tom razdoblju nije dobio ponuda za posao. Tijekom dugotrajnog bolovanja (2008.-2012.) radna sposobnost mu je u više navrata vještačena pri zavodu. Rješenjima iz prosinca 2009., listopada 2010., srpnja 2011. i travnja 2012. tužitelju nije utvrđena invalidnost jer nije postojao trajni gubitak radne sposobnosti i njegova radna sposobnost nije bila trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Vještak navodi da njegovo zdravstveno stanje nije ocjenjeno konačnim te je utvrđivana potreba daljnjeg liječenja. Ove ocjene temeljile su se na dijagnozama stanja nakon kompliciranog prijeloma desne bedrene kosti, skraćenja desne noge, oštećenja hrskavice unutar zgloba desnog koljena, posttraumatskog stresnog poremećaja i depresivnog poremećaja. Navodi da je rješenjem zavoda osiguranje iz ožujka 2014. tužitelj uz revizijski postupak ocijenjen s profesionalnom nesposobnosti za rad, uz kontraindikacije za rad koji uključuje dizanje i nošenje tereta težih od 10 kg, stajanje i često sagibanje, te uz preostalu radnu sposobnost za ostale poslove u skladu sa svojom stručnom spremom i naobrazbom, koji uključuju lakše fizičke poslove, dizanje i nošenje tereta do 10 kg, rad pretežno u sjedećem položaju, uz povremeno hodanje i sagibanje. Ova ocjena temeljena je na dijagnozama stanja nakon kompliciranog i loše sraslog prijeloma desne bedrene kosti, kraće desne noge za 3 cm i PTSP-a. Kao uzrok invalidnosti utvrđena je ozljeda izvan rada 100%, s početkom invalidnosti od 26. studenoga 2013. Navodi da je ova ocjena radne sposobnosti tužitelja potvrđena ponovnim vještačenjem na kontrolnom pregledu u lipnju 2016. Ističe da je tužitelj od 2013. u invalidskoj mirovini i od tada nije bio zaposlen. Sa zavoda za zapošljavanje su ga u razdoblju umirovljenja zvali dva puta na razgovore za posao vozača kamiona, što tužitelj nije prihvatio jer s obzirom na zdravstveno stanje ne može voziti, ukrcavati i iskrcavati kamion. Nakon svega vještak zaključuje da je tužitelj u prometnoj nezgodi koja se dogodila 27. rujna 2008. zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu kompliciranog prijeloma desne bedrene kosti. Nakon intenzivnog liječenja i rehabilitacije, kod tužitelja zaostaju trajne posljedice ove ozljede u vidu trajnog oštećenja funkcije desne noge zbog prijeloma sraslog u položaju rotacije natkoljenice prema van s kraćom desnom nogom i ograničenom pokretljivosti zgloba desnog kuka. Trajno oštećenje funkcije desne noge uzrokovalo je trajno smanjenje radne sposobnosti tužitelja za uvjete rada na visini, u izloženosti vibracijama koje se prenose na cijelo tijelo, rad uz teško fizičko naprezanje, statička i dinamička opterećenja trupa i nogu, naročito ručno dizanje i prenošenje tereta težih od 10 kg, dugotrajno stajanje i hodanje, čučanje, za poslove koji zahtijevaju urednu funkciju desne noge ili obje noge, te poslove sa psihofizičkim opterećenjima u vidu terenskog rada. Opisano trajno smanjenje radne sposobnosti tužitelja čini trajno radno nesposobnim za rad na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen prije predmetne prometne nezgode (poslovi autoelektričara/automehaničara), na većini radnih mjesta u okviru njegove struke elektromehaničara, kao i za poslove profesionalnog vozača teretnih motornih vozila, te je 2014. tužitelj opravdano ocijenjen sa profesionalnom nesposobnosti za rad. Navodi da je kod tužitelja preostala radna sposobnost za poslove u pretežito sjedećem položaju, uz lakša tjelesna opterećenja i slobodan ritam rada koju može pokušati ostvariti na odgovarajućim poslovima sukladnim njegovom obrazovanju ili nakon dodatnog obrazovanja (prekvalifikacije) koje će tužitelju značajno poboljšati izglede za zaposlenjem. Zaključno vještak navodi da je tužitelju  2014. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog koje je umirovljen, a koja je uzrokovana isključivo (100%) posljedicama ozljede desne bedrene kosti zadobivene u prometnoj nesreći 27. rujna 2008.

 

19.               Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicine rada dr. J. M. tuženik je imao prigovore, pa je sud saslušao sudskog vještaka medicine rada dr. J.M..

 

20.              Prilikom saslušanja vještak navodi da je pregledala cijeli spis, pa tako i fotografije u spisu, međutim to je bilo davno kada je izradila nalaz i mišljenje. Ističe da generalno govoreći fotografije toga tipa koje je tuženik dostavio u spis (misli se na fotografije sačinjene od strane privatnog detektiva S.S. list 124-133), ne može uzeti u obzir pri procjene trajne radne nesposobnosti jer pri toj procjeni mora uzeti u obzir koje radne uvjete osoba u ovom slučaju tužitelj može obavljati svakodnevno osam sati, a fotografije tu nisu relevantne. Na pitanje da li tužitelj može raditi administrativne poslove na poslovima oko prijema radnika, recepcije na hotelu, portira u hotelu za koje se traži obrazovanje srednje stručne spreme od 3 ili 4 godine vještak navodi da je tužitelj sposoban obavljati administrativne poslove u pretežito sjedećem položaju i uz slobodan ritam rada ukoliko su u okviru njegovog obrazovanja. Vještak navodi da je u dokumentaciji imala samo rješenje o pravu na novčanu naknadu zavoda od 31. listopada 2012., a vezano za ponude za posao nakon umirovljenja informaciju crpi iz saslušanja tužitelja s rasprave od 5. veljače 2020. Navodi da druge dokumentacije od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nema.

 

21.              Nakon saslušanja vještaka više nije bilo prigovora stranaka pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicine rada dr. J.M. s obzirom da je ista sačinila nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije u spisu, te u spisu zavoda, Područne službe D. broj…, te osobnog pregleda tužitelja.

 

22.              Uvidom u Odluku G.R. d.o.o. od 13. srpnja 2012. (list 50-51) utvrđeno je da je navedenom odlukom ovdje tužitelju otkazan Ugovor o radu i to osobno uvjetovani otkaz Ugovora o radu jer isti zbog svojih trajnih osobina nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa, a iz obrazloženja navedenog rješenje je razvidno da poslodavac tužitelja odluku temelji na privremenom rješenju Zavoda, Područne službe D. Klasa: 141-06/11-01/ob:03469578559 Ur.-broj: 341-05-05/3-11/9756 (nepoznatog datuma) kojim je tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a kako se radi o bolesti koja je trajnog karaktera to tužitelj više ne može uspješno nastaviti raditi na radnom mjestu autoelektričara na koje je radio, te se navodi da poslodavac nije u mogućnosti ponuditi radniku, ovdje tužitelju, sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je on sposoban pa se navodi da su zdravstvene tegobe radnika opravdani razlog za raskid Ugovora o radu. Otkazni rok je dva mjeseca i dva tjedna, a tužitelj je primio otpremninu u iznosu od 11.880,00 kuna.

 

23.              Uvidom u potvrdu s potpisom tužitelja od 15. srpnja 2012. (list 52) razvidno je da je tužitelj navedenoga dana zaprimio odluku poslodavca G.R. d.o.o. o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 13. srpnja 2012. te se odrekao prava na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava.

 

24.               Uvidom u rješenje zavoda o pravu na novčanu pomoć od 30. listopada 2012. (list 34) utvrđeno je da je tužitelju kao nezaposlenoj osobi priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 360 dana počevši od 28. rujna 2012. do 22. rujna 2013. koja u prvih 90 dana korištenja iznosi 3.567,20 kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja iznosi 1.783,60 kuna mjesečno.

 

25.              Uvidom u rješenje zavoda, Područni ured D. od 5. ožujka 2014. iz spisa zavoda, Područne službe D. broj…, a koje rješenje se nalazi i u preslici u ovom spisu (list 16-19), sud je utvrdio da je tužitelju zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad koja se priznaje počevši od 26. studenoga 2013., te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.117,43 kune mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu.

 

26.              Dakle, sud smatra u ovom postupku utvrđenim da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi od 27. rujna 2008. Nakon toga je isti bio na bolovanju od 27. rujna 2008. do dana otkaza ugovora o radu 13. srpnja 2012. protiv kojeg tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava. Nakon toga mu je priznato pravo na novčanu pomoć od 28. rujna 2012. do 22. rujna 2013., da bi istome sa 26. studenim 2013. bila utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, a isti je u mirovini od navedenog datuma 26. studenoga 2013.

 

27.              Da bi utvrdio da li je tužitelj zbog posljedica predmetnog štetnog događaja od 27. rujna 2008., bolovanja i posljedično umirovljenja izgubio zaradu sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. D. P. iz D. d.o.o., te izvršio uvid u njegov nalaz i mišljenje (list 212-220), te dokumentaciju dostavljenu od strane istog vještaka uz nalaz i mišljenje (list 225-236), te dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka (list 253-256), te dokumentaciju dostavljenu od strane istog vještaka (list 268). Iz navedenog nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak iz obračunskih platnih lista za plaću tužitelja utvrdio da je obračunata mjesečna bruto plaća u iznosu od 6.370,00 kn u razdoblju od šest mjeseci prije prometne nesreće od travnja do rujna 2008., te neto plaća u iznosu od 4.500,45 kn za travanj, svibanj i lipanj 2008., te u iznosu od 4.564,52 kn za srpanj, kolovoz i rujan 2008., a neto plaća za razdoblje srpanj-rujan 2008. je za 64,07 kn viša od neto plaće za razdoblje travanj-lipanj 2008., jer je došlo do promjene poreznih propisa. Kako je tužitelj nakon otkaza u razdoblju od 1. listopada 2012. do 22. rujna 2013. primao novčanu naknadu za nezaposlene osobe, to vještak navodi da razlika plaće koju bi tužitelj ostvario i novčane naknade za nezaposlene osobe u navedenom periodu iznosi ukupno 28.189,64 kn, odnosno za period od 1. listopada 2012. do 31. listopada 2012. iznosi 1.057,95 kuna, za period od 1. studenoga 2012. do 30. studenoga 2012. iznosi 1.057,95 kn, za period od 1. prosinca 2012. do 31. prosinca 2012. iznosi 1.345,63 kn, za period od 1. siječnja 2013. do 31. siječnja 2013. u iznosu od 2.841,55 kn, za period od 1. veljače 2013. do 28. veljače 2013. u iznosu od 2.841,55 kn za period od 1. ožujka 2013. do 31. ožujka 2013. u iznosu od 2.841,55 kn, za period od 1. travnja 2013. do 30. travnja 2013. u iznosu od 2.841,55 kn, za period od 1. svibnja 2013. do 31. svibnja 2013. u iznosu od 2.841,55 kn, za period od 1. lipnja 2013. do 30. lipnja 2013. u iznosu od 2.841,55 kn, za period od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2013. u iznosu od 2.841,55 kn, za period od 1. kolovoza 2013. do 31. kolovoza 2013. u iznosu od 2.841,55 kn i za period od 1. rujna 2013. do 22. rujna 2013. u iznosu od 1.995,71 kn. Također vještak je naveo da mu nisu poznata moguća primanja tužitelja za razdoblje od 23. rujna 2013. do stjecanja prava na mirovinu za koji period su izračunate razlike neto plaće u iznosu od 9.690,79 kn, odnosno u periodu od 23. rujna 2013. do 30. rujna 2013. u iznosu od 1.321,47 kn, u periodu od 1. listopada 2013. do 31. listopada 2013. u iznosu od 4.625,15 kn i u periodu od 1. studenoga 2013. do 25. studenoga 2013. u iznosu od 3.744,17 kn. S obzirom da je tužitelj od 26. studenoga 2013. u mirovini vještak navodi da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao i mirovine tužitelja za razdoblje od 26. studeni 2013. do 31. srpnja 2021. iznosi ukupno 312.969,54 kn, odnosno po mjesecima vještak je naveo da u razdoblju od 26. studenoga 2013. do 30. studenoga 2013. (četiri radna dana) u odnosu na punu mjesečnu neto plaću (21 radni dan) iznosi 668,40 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. prosinca 2013. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. siječnja 2014. iznosi 3.349,67 kn,  za razdoblje od 1. veljače 2014. do 28. veljače 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 31. ožujka 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. travnja 2014. do 30. travnja 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 31. svibnja 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2014. do 30. lipnja 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2014. do 31. srpnja 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. kolovoza 2014. do 31. kolovoza 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. rujna 2014. do 30. rujna 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. listopada 2014. do 31. listopada 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2014. do 30. studenoga 2014. iznosi 3.349,67 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 31. prosinca 2014. iznosi 3.457,17 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. siječnja 2015. iznosi 3.457,17 kn,  za razdoblje od 1. veljače 2015. do 28. veljače 2015. iznosi 3.457,17 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2015. do 31. ožujka 2015. iznosi 3.457,17 kn, za razdoblje od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2015. iznosi 3.457,17 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2015. do 31. svibnja 2015. iznosi 3.457,17 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2015. do 30. lipnja 2015. iznosi 3.457,17 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. iznosi 3.453,40 kn,  za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. kolovoza 2015. iznosi 3.453,40 kn, za razdoblje od 1. rujna 2015. do 30. rujna 2015. iznosi 3.453,40 kn, za razdoblje od 1. listopada 2015. do 31. listopada 2015. iznosi 3.453,40 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2015. do 30. studenoga 2015. iznosi 3.453,40 kn,  za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. prosinca 2015. iznosi 3.453,40 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. siječnja 2016. iznosi 3.457,54 kn, za razdoblje od 1. veljače 2016. do 29. veljače 2016. iznosi 3.457,54 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. ožujka 2016. iznosi 3.457,54 kn, za razdoblje od 1. travnja 2016. do 30. travnja 2016. iznosi 3.457,54 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2016. do 31. svibnja 2016. iznosi 3.457,54 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 30. lipnja 2016. iznosi 3.457,54 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2016. do 31. srpnja 2016. iznosi 3.443,14 kn, za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. kolovoza 2016. iznosi 3.443,14 kn, za razdoblje od 1. rujna 2016. do 30. rujna 2016. iznosi 3.443,14 kn, za razdoblje od 1. listopada 2016. do 31. listopada 2016. iznosi 3.443,14 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2016. do 30. studenoga 2016. iznosi 3.443,14  kn, za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 31. prosinca 2016. iznosi 3.472,12 kn,  za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. iznosi 3.463,75 kn, za razdoblje od 1. veljače 2017. do 28. veljače 2017. iznosi 3.463,75 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2017. do 31. ožujka 2017. iznosi 3.463,75 kn, za razdoblje od 1. travnja 2017. do 30. travnja 2017. iznosi 3.463,75 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2017. do 31. svibnja 2017. iznosi 3.463,75 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. lipnja 2017. iznosi 3.463,75 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2017. iznosi 3.436,53 kn, za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 31. kolovoza 2017. iznosi 3.436,53 kn, za razdoblje od 1. rujna 2017. do 30. rujna 2017. iznosi 3.436,53 kn, za razdoblje od 1. listopada 2017. do 31. listopada 2017. iznosi 3.436,53 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2017. do 30. studenoga 2017. iznosi 3.436,53 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. prosinca 2017. iznosi 3.436,53 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. siječnja 2018. iznosi 3.424,18 kn, za razdoblje od 1. veljače 2018. do 28. veljače 2018. iznosi 3.424,18 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2018. iznosi 3.424,18 kn, za razdoblje od 1. travnja 2018. do 30. travnja 2018. iznosi 3.424,18 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2018. do 31. svibnja 2018. iznosi 3.424,18 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 30. lipnja 2018. iznosi 3.424,18 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. srpnja 2018. iznosi 3.388,17 kn, za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. kolovoza 2018. iznosi 3.388,17 kn, za razdoblje od 1. rujna 2018. do 30. rujna 2018. iznosi 3.388,17 kn, za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. listopada 2018. iznosi 3.388,17 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2018. do 30. studenoga 2018. iznosi 3.388,17 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018. iznosi 3.388,17 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019. iznosi 3.372,46 kn, za razdoblje od 1. veljače 2019. do 28. veljače 2019. iznosi 3.372,46 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019. iznosi 3.372,46 kn, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. iznosi 3.372,46 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019. iznosi 3.372,46 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. iznosi 3.372,46 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. iznosi 3.294,00 kn, za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2019. iznosi 3.294,00 kn, za razdoblje od 1. rujna 2019. do 30. rujna 2019. iznosi 3.294,00 kn, za razdoblje od 1. listopada 2019. do 31. listopada 2019. iznosi 3.294,00 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2019. do 30. studenoga 2019. iznosi 3.294,00 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. iznosi 3.345,60 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. siječnja 2020. iznosi 3.335,24 kn, za razdoblje od 1. veljače 2020. do 29. veljače 2020. iznosi 3.335,24 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2020. iznosi 3.335,24 kn, za razdoblje od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2020. iznosi 3.335,24 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. svibnja 2020. iznosi 3.335,24 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznosi 3.335,24 kn, za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. srpnja 2020. iznosi 3.314,29 kn, za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 31. kolovoza 2020. iznosi 3.314,29 kn, za razdoblje od 1. rujna 2020. do 30. rujna 2020. iznosi 3.314,29 kn, za razdoblje od 1. listopada 2020. do 31. listopada 2020. iznosi 3.314,29 kn, za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 30. studenoga 2020. iznosi 3.314,29 kn, za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. iznosi 3.431,42 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. siječnja 2021. iznosi 3.361,42 kn, za razdoblje od 1. veljače 2021. do 28. veljače 2021. iznosi 3.361,42 kn, za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2021. iznosi 3.336,16 kn, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 30. travnja 2021. iznosi 3.353,00 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. iznosi 3.353,00 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosi 3.353,00 kn, te za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. srpnja 2021. iznosi 3.353,00 kn.

 

28.              Na ovakav nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. D. P. nije bilo prigovora stranaka te je sud prihvatio isti nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja s obzirom da su isti sačinjeni temeljem dokumentacije u spisu i u spisu zavoda, Područne službe D. broj….

 

29.              U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj dobio otkaz kod ranijeg poslodavca G. R. d.o.o. 13. srpnja 2012. Međutim, tužitelj u spis nije dostavio privremeno rješenje zavoda, Područne službe D. Klasa: 141-06/11-01/ob:03469578559 Ur.-broj: 341-05-05/3-11/9756 (nepoznatog datuma), na koje se poslodavac poziva u svojoj odluci o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 13. srpnja 2012., a takvo rješenje ne postoji niti u spisu zavoda, Područne službe D. broj …, u koji spis je sud izvršio uvid. Naime, u spisu zavoda, Područne službe D. postoje rješenja kojima se tužitelju ne priznaju prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, odnosno nalazi i mišljenja vještaka o preispitivanju invalidnosti tužitelja. U nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti od 25. travnja 2012. se utvrđuje da invalidnost ne postoji jer ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti i njegova radna sposobnost nije trajno smanjena, pa se rješenjem od 26. travnja 2012. ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, a koji nalaz i rješenja su doneseni prije donošenja odluke o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 13. srpnja 2012.

 

30.              Sud smatra da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je poduzeo sve da bi i dalje ostao zaposlen kod poslodavca G. R. d.o.o. Isti se, kako je već ranije navedeno odrekao prava na zaštitu prava, odnosno prava na podnošenje pravnog lijeka na odluku o otkazu pa nije izvjesno što bi bilo da je takav zahtjev podnio. Ovdje valja reći da je na tužitelju teret dokazivanja temeljem čl. 221.a ZPP-a. Naime iz spisa zavoda, Područne službe D. broj… proizlazi da se je tužitelj i dalje liječio te je preispitivana njegova invalidnost odnosno gubitak i smanjenje radne sposobnosti sve do 26. studenoga 2013. Dakle, sud je uzeo u obzir da se tužitelj nakon otkaza Ugovora o radu u utuženom periodu od 1. listopada 2012. do 26. studenoga 2013. (kada mu je priznato da mu je nastala profesionalna nesposobnost na radu i priznato pravo na invalidsku mirovinu), još uvijek liječio odnosno zdravstveno stanje mu nije bilo toliko stabilizirano, odnosno definitivno, što je razvidno iz dokumentacije zavoda, Područne službe D. broj…, a da bi se istome konačno utvrdila invalidnost. Naime, tužitelju je u periodu od prosinca 2009. do 26. studenoga 2013. više puta procjenjivana invalidnost, odnosno profesionalna nesposobnost za rad koja je konačno utvrđena s 26. studenim 2013., kako je već rečeno.

 

31.              Dakle, za razdoblje od 1. listopada 2012. do 22. rujna 2013. sud je utvrdio da tužitelj nije mogao raditi jer se i dalje liječio. Međutim s obzirom da je dobio otkaz primao je novčanu naknadu za nezaposlene te je nastala izgubljena zarada na ime razlike plaće koju bi tužitelj ostvario i novčane naknade za nezaposlene osobe od ukupno 28.189,64 kn, s mjesečnim iznosima kako je već ranije navedeno prema izračunu vještaka za financije. Za daljnje razdoblje od 23. rujna 2013. do 26. studenoga 2013. kada nije ostvarivao nikakvu plaću niti novčanu pomoć tužitelj je gubio zaradu u vidu ukupne neto plaće u iznosu od 9.690,79 kn s mjesečnim iznosima kako je već ranije navedeno prema izračunu vještaka za financije. Međutim kako tužitelj nije dokazao da je poduzeo sve kako bi ostao zaposlen kod ranijeg poslodavca G. R. d.o.o. i zaštitio svoja prava iz radnog odnosa, kako je već rečeno, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete u navedenom periodu od 1. listopada 2012. do 26. studenoga 2013. u ukupnom iznosu od 37.880,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama prema izračunu vještaka za financije za svaki pojedini mjesečni iznos.

 

32.              Što se pak tiče daljnjeg razdoblja od 27. studenoga 2013. do 31. srpnja 2021. kada se zdravstveno stanje tužitelja konačno stabiliziralo i istome je utvrđena invalidnost, odnosno profesionalna nesposobnost za rad, sud smatra da niti u tom razdoblju tužitelj nema pravo na izgubljenu zaradu kao razliku između plaće koju bi isti ostvarivao i mirovine, a isto se odnosi i na daljnji period od 31. srpnja 2021. pa nadalje vezano za mjesečnu rentu.

 

33.              Ovdje valja reći da Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 113/13, dalje tekstu:  ZMO/98) koji je važio u vrijeme kada je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu i to čl. 34. st. 1. propisuje da invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima, dok st. 2. istog članka propisuje da invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad), a st. 3. istog članka propisuje da invalidnost u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti, dok st. 4. istog članka propisuje da kada je kod osiguranika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje se preostala radna sposobnost ako se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu.

 

              34.              Također ovdje valja reći da je tužitelj u vrijeme utvrđivanja nastale profesionalne nesposobnosti za rad, kada je ostvario pravo na invalidsku mirovinu 2013. imao 33 godine, dakle radilo se o mladoj osobi. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da tužitelj nakon što mu je utvrđena invalidnost 27. studenoga 2013. utvrđena i preostala radna sposobnost za ostale poslove u skladu sa svojom stručnom spremom i naobrazbom, koji uključuju lakše fizičke poslove, dizanje i nošenje tereta do 10 kg, rad pretežno u sjedećem položaju, uz povremeno hodanje i sagibanje. Iz saslušanja tužitelja razvidno je da isti nije poduzeo apsolutno ništa da bi našao posao u okviru svoje preostale radne sposobnosti ili se prekvalificirao da bi našao posao u novoj struci sukladno svojim sposobnostima. Naime, isti kako sam iskazuje, je bio prijavljen na zavodu koji ga je dva puta zvao, a on je posao odbio jer su mu nudili posao vozača kamiona koji nije mogao prihvatiti jer kamione treba ukrcati i iskrcati, a on to ne može. Međutim, tužitelj sam nije ništa poduzeo u traženju posla niti u okviru svoje preostale radne sposobnosti, a niti se prekvalificirao, a na tužitelju je teret dokazivanja temeljem čl. 221.a ZPP-a da je takve radnje poduzeo. Ovdje valja reći da je vještak medicine rada naveo da tužitelj može pokušati sukladno svojoj preostaloj radnoj sposobnosti raditi poslove u pretežito sjedećem položaju uz lakša tjelesna opterećenja i slobodan ritam rada, odnosno dodatno se prekvalificirati što će mu značajno poboljšati izglede za zaposlenje. Dakle, kako se radi o mladoj osobi pred kojom je cijeli život i koja ništa nije poduzela da bi dobila posao u okviru svoje preostale radne sposobnosti ili se prekvalificirala, to sud smatra da treba odbiti tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade izgubljene zarade između plaće koju bi isti ostvarivao i mirovine u navedenom periodu od 27. studenoga 2013. do 31. srpnja 2021. u daljnjem ukupnom iznosu od 312.969,54 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini  iznos prema izračunu vještaka za financije, odnosno odbiti zahtjev tužitelja za dosudu rente za daljnji period od 31. srpnja 2021. u mjesečnim iznosima od 3.535,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos rente.

 

35.               S obzirom na sve skupa navedeno odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

 

36.              Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 28.202,50 kuna.

 

              37.              Trošak se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu, te sastav podnesaka od 17. veljače 2021. i 12. srpnja 2022., te pristup na ročišta od 8. studenoga 2016., 13. lipnja 2017., 25. studenoga 2019., 5. veljače 2020. i 10. listopada 2022. po 250 boda temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, te pristup na ročišta od 21. svibnja 2019. i 21. veljače 2022. po 62,5 bodova temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, što ukupno iznosi 2125 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr.  50 Tarife  iznosi 21.250,00 kuna, što uvećano za 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife  u iznosu od 5.312,50  kuna ukupno iznosi 26.562,50 kuna. Tuženiku je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.640,00 kuna.

 

38.              Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona  (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

 

 

U Sesvetama 23. studenoga 2022.

 

S U D A C

Andrea Herendić,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

 

 

DNA:

1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.

 

 

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450