- 1 -              Poslovni broj: Usž-830/22-4

Poslovni broj: Usž-830/22-4

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Gordane Marušić-Babić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja I. C., V. G., kojeg zastupa opunomoćenica M. Š. L., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu M. Š. L. i S. T., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2135/20-7 od 9. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2022.

p r e s u d i o   j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2135/20-7 od 9. rujna 2021.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/20-03/03411716925, URBROJ: 341-99-06/2-20-642 od 30. lipnja 2020. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 140-03/18-03/03411716925, URBROJ: 341-25-06/2-18-106536 od 27. prosinca 2019., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na obiteljsku mirovinu nakon smrti oca M. C.

3.              Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da je tijekom cijelog postupka isticao da ima utvrđeno 100% tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću (obostrana gluhoća) nastalo 31. listopada 2003., koja činjenica je utvrđena pravomoćnim rješenjem tuženika od 25. siječnja 2018., kao i da mu je rješenjem tuženika od 8. travnja 2006. priznato svojstvo osiguranika osobe s invaliditetom. Smatra da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je osoba s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću koja mu je utvrđena prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Stoga ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje ne ocijenivši sve materijalne dokaze iznesene tijekom upravnog spora, dok su javnopravna tijela umjesto članka 69. stavka 5., stavka 6. i stavka 9. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18. - dalje: ZOMO) pogrešno primijenila članka 69. stavak 1., stavak 2. i stavak 3. ZOMO-a. Upravo zbog navedenog smatra da je pogrešno utvrđenje suda da je tuženiku trebao podnijeti zahtjev za utvrđenje da je osoba s invaliditetom s preostalom radnom sposobnošću, odnosno da ispunjava pretpostavke predviđene člankom 69. ZOMO-a za priznanje prava na obiteljsku mirovinu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu smatra istu neosnovanom iz svih razloga iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude, te ju predlaže odbiti.

5.              Žalba nije osnovana. 

6.              Ispitujući presudu upravnog suda u  granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8.              Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i provedene usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužitelja na obiteljsku mirovinu riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su primijenjene mjerodavne odredbe ZOMO-a, citirane u presudi. Pri tome je ocijenio sve navode tužitelja iz tužbe, a koje ponovno iznosi i u žalbi, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i članak 69. ZOMO-a osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud.

9.              Prema podacima spisa nije sporno da je tužitelju rješenjem tuženika od 25. siječnja 2018. utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% po osnovi potpunog gubitka sluha oba uha s poremećajem govora prema poglavlju II potpoglavlju C točki 13 Liste oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine", 67/17. – dalje: Lista I), da mu je priznato pravo na osobnu invalidninu i svojstvo osiguranika osobe s invaliditetom. Međutim, sporno je ostalo pitanje postoji li kod tužitelja potpuni gubitak radne sposobnosti. Rješavajući po podnesenom zahtjevu pravilno je tijekom upravnog postupka utvrđivano postoji li kod tužitelja gubitak radne sposobnosti imajući na umu članak 39. ZOMO-a, te je na temelju nalaza i mišljenja oba tijela vještačenja (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 11. studenoga 2019. i nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka od 16. lipnja 2020.) utvrđeno da tužiteljevo zdravstveno stanje ne uvjetuje gubitak radne sposobnosti.

10.              Tužitelju se pri tome napominje da u skladu sa člankom 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Tužitelj na okolnost da je kod njega nastupio gubitak radne sposobnosti ili da je isti utvrđen pravomoćnim rješenjem nakon provedenog propisanog postupka, nije predložio dokaze sukladno članku 34. ZUS-a, a utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz dokumentacije u spisu.

11.              Potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti utvrđuje se u posebnom postupku koji se pokreće na prijedlog izabranog doktora obiteljske medicine sukladno članku 39. ZOMO-a. Činjenica utvrđenog tjelesnog oštećenja, kao ni utvrđeni status osobe s invaliditetom, ne znači da je kod osobe nastupio gubitak radne sposobnosti već se isti u svakom pojedinom slučaju treba utvrditi na temelju medicinske dokumentacije prema uvjetima iz članaka 39. ZOMO-a. Imajući na umu da spisu predmeta ne prileži rješenje kojim je tužitelju priznat status osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti koji bi bio utvrđen prema propisima o profesionalnoj rehabilitaciji, niti je tijekom postupka isto dostavljeno, pravilno je odlučeno da nije bilo osnove za primjenu članka 69. stavka 5. ZOMO-a.

12.              Pravilno stoga prvostupanjski sud upućuje tužitelja da radi ostvarenja statusa osobe s invaliditetom s preostalom radnom sposobnosti može podnijeti zahtjev nadležnom prvostupanjskom tijelu, u smislu članka 26. Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem („Narodne novine“, 115/18. i 34/21.), te će u slučaju priznavanja predmetnog statusa ponovno moći podnijeti zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Ovaj Sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su činjenice relevantne za donošenje odluke o zahtjevu u potpunosti i pravilno utvrđene, a njihovu pravilnost ne dovode u sumnju niti prigovori tužitelja koji u osnovi smatra da mu samom činjenicom što ima utvrđeno tjelesno oštećenje i priznat status osobe s invaliditetom treba priznati pravo na obiteljsku mirovinu.

13.              Prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, iz kojeg razloga ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

14.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 23. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Lidija Vukičević, v.r.